Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš kršćanski život i služba)

6. – 12. SIJEČNJA

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. MOJSIJEVA 1–2

“Jehova stvara život na Zemlji”

it-1-E 527–528

Stvaranje

Kad je Bog prvog dana rekao: “Neka bude svjetlost!”, difuzna svjetlost počela je prodirati kroz oblake, ali nebeska tijela od kojih je dolazila ta svjetlost još se nisu mogla vidjeti s površine Zemlje. Po svemu sudeći, taj je proces trajao određeno vrijeme. Na to upućuje prijevod Jamesa Wattsa, koji glasi: “I postupno je nastajala svjetlost” (1Mo 1:3, A Distinctive Translation of Genesis). Bog je razdvojio svjetlost od tame te je svjetlost nazvao dan, a tamu noć. To pokazuje da se Zemlja okretala oko svoje osi dok je kružila oko Sunca, pa su se na istočnoj i zapadnoj hemisferi izmjenjivala razdoblja svjetlosti i tame (1Mo 1:3, 4).

Drugog dana Bog je načinio svod tako što je razdijelio “vode od voda”. Jedan dio voda ostao je na Zemlji, no velik dio voda Bog je podignuo visoko iznad površine Zemlje, a između njih nastao je svod. Bog je svod nazvao nebo. Taj se izraz odnosi na Zemljinu atmosferu jer zvijezde i druga nebeska tijela u svemiru nisu bili okruženi tim vodama koje su se nalazile iznad svoda (1Mo 1:6–8).

Trećeg dana Bog je svojom stvaralačkom moći prouzročio da se vode na Zemlji “skupe na jedno mjesto” i pojavilo se kopno, koje je nazvao “zemlja”. Tog istog dana pojavio se i život na Zemlji. To se nije dogodilo pukim slučajem ili evolucijom, nego je Bog iz nežive materije stvorio travu, raslinje i voćke. Svaka od te tri skupine biljaka mogla se razmnožavati po svojim vrstama (1Mo 1:9–13).

it-1-E 528 odl. 5–8

Stvaranje

Zanimljivo je da se u 1. Mojsijevoj 1:16 ne koristi hebrejski glagol bara, koji znači “stvoriti”, nego glagol asah, koji znači “načiniti”. Budući da izraz “nebo” u 1. Mojsijevoj 1:1 uključuje i Sunce, Mjesec i zvijezde, ta su nebeska tijela očito bila stvorena puno prije četvrtog dana. Četvrtog dana Bog ih je “načinio” u tom smislu što im je dao novu namjenu s obzirom na Zemlju i svod iznad nje. Kad se kaže da ih je “Bog postavio na svod nebeski da osvjetljavaju zemlju”, to znači da su se mogli jasno vidjeti s površine Zemlje – izgledalo je kao da se nalaze na nebeskom svodu. Osim toga, ti su izvori svjetlosti služili “kao znakovi za doba, dane i godine”, pa na razne načine koriste čovječanstvu još otkako su stvoreni prvi ljudi (1Mo 1:14).

Peti dan obilježilo je stvaranje prvih životinja na Zemlji. Bog nije stvorio samo jedan oblik života koji se potom trebao razvijati u druge oblike, nego je svojom silom stvorio mnoštvo stvorenja pa je cijela Zemlja naprosto vrvjela životom. U Bibliji stoji: “Bog je tada stvorio velike životinje morske i sve žive duše što se miču, koje su provrvjele vodama po vrstama svojim, i sva krilata stvorenja po vrstama njihovim.” Bog je bio zadovoljan svim što je stvorio te je blagoslovio sva ta stvorenja i rekao neka se množe. Naime, sve te različite životinjske vrste stvorio je sa sposobnošću da se razmnožavaju “po vrstama svojim” (1Mo 1:20–23).

Šestog dana Bog je načinio “divlje životinje zemaljske po vrstama njihovim i stoku po vrstama njezinim i sve druge životinje što se miču na zemlji po vrstama njihovim”. Vidio je da je i to dobro, kao što je bilo dobro i sve što je stvorio prije toga (1Mo 1:24, 25).

Pretkraj šestog dana stvaranja Bog je stvorio jednu posve drugačiju vrstu stvorenja, uzvišeniju od životinja, ali nižu od anđela. Bio je to čovjek – stvorio ga je na svoju sliku i sebi sličnim. O stvaranju prvih ljudi u 1. Mojsijevoj 1:27 samo se kratko kaže: “Stvorio ih je [Bog] muško i žensko.” No u paralelnom izvještaju u 1. Mojsijevoj 2:7–9 stoji da je Jehova “načinio čovjeka od praha zemaljskoga i udahnuo mu u nosnice dah života, i čovjek je postao živa duša”. Za njega je već bio pripremio rajski dom i obilje hrane. Jehova je pri stvaranju muškarca koristio elemente zemlje, a zatim je od Adamovog rebra stvorio ženu (1Mo 2:18–25). Nakon stvaranja žene ljudska je vrsta bila potpuna (1Mo 5:1, 2).

Tragajmo za duhovnim blagom

it-2-E 52

Isus Krist

Nije Stvoritelj. Iako je sudjelovao u stvaranju, on nije bio stvoritelj kao njegov Otac. Stvaralačka moć dolazi od Boga preko Božjeg svetog duha, odnosno njegove sile (1Mo 1:2; Ps 33:6). Budući da je Jehova izvor života, sva živa bića, i vidljiva i nevidljiva, imaju život zahvaljujući njemu (Ps 36:9). Stoga Isus nije Stvoritelj, nego posrednik preko kojega je Jehova, Stvoritelj, načinio sve što postoji. Isus je svu zaslugu za stvaranje pripisao Bogu, a takvo mu se priznanje odaje i u cijeloj Bibliji (Mt 19:4–6).

13. – 19. SIJEČNJA

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. MOJSIJEVA 3–5

“Do kojih je posljedica dovela prva laž?”

it-2-E 186

Trudovi

Nakon što je prva žena Eva sagriješila, Bog joj je rekao da će posljedice svog grijeha osjećati prilikom rađanja djece. Da je ostala poslušna Bogu, i dalje bi uživala njegovu naklonost, a rađanje djece za nju bi bila čista radost jer “blagoslov Jehovin obogaćuje i nikakvu bol Bog pritom ne zadaje” (Izr 10:22). No ljudsko tijelo više nije savršeno, pa porođaj prate jaki bolovi. U vezi s tim Bog je rekao: “Trudnoći tvojoj muke ću veoma umnožiti, u bolovima ćeš djecu rađati” (1Mo 3:16). Pritom treba imati na umu da se u Bibliji često kaže da je Bog nešto učinio, a zapravo je to samo dopustio.

Tragajmo za duhovnim blagom

it-2-E 192 odl. 5

Lamek

Iz pjesme koju je Lamek sastavio za svoje žene može se vidjeti da je u njegovo doba vladalo veliko nasilje (1Mo 4:23, 24). Njegova pjesma glasi: “Čujte glas moj, žene Lamekove! Poslušajte riječ moju: Čovjeka sam ubio jer me ranio, momka jer me udario. Ako će Kajin biti osvećen sedam puta, Lamek će sedamdeset i sedam puta.” Po svemu sudeći, Lamek je govorio o ubojstvu u samoobrani, opravdavajući se da nije namjerno počinio ubojstvo, kao što je to učinio Kajin. Tvrdio je da je u samoobrani ubio čovjeka koji ga je udario i ranio. Dakle, svojom je pjesmom zapravo molio za zaštitu kako mu se netko ne bi osvetio zato što je ubio čovjeka koji ga je napao.

it-1-E 338 odl. 2

Huljenje

Biblija kaže da se u vrijeme Enoša, u razdoblju prije općeg potopa, “počelo prizivati ime Jehovino” (1Mo 4:26). No još davno prije toga Abel se sasvim sigurno obraćao Bogu njegovim imenom (He 11:4). Dakle, u Enoševo doba ljudi su očito počeli koristiti Jehovino ime na neispravan i nedoličan način. Neki bibličari smatraju da su ljudi u to doba nedostojno koristili Božje ime tako što su ga davali ljudima ili predmetima koje su štovali. Ako je bilo tako, onda se radilo o huljenju na Boga.

27. SIJEČNJA – 2. VELJAČE

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. MOJSIJEVA 9–11

“Sva je zemlja imala jedan jezik”

it-1-E 239

Babilon Veliki

Obilježja drevnog Babilona. Grad Babilon utemeljen je u ravnici Šinaru istovremeno kad je započela gradnja babilonske kule (1Mo 11:2–9). Ljudi nisu počeli graditi kulu i grad zato da proslave Božje ime, nego da steknu “slavno ime” sebi. Zigurati, odnosno stepenasti tornjevi pronađeni u ruševinama drevnog Babilona, ali i na drugim mjestima u Mezopotamiji, potvrđuju da je izvorna babilonska kula, bez obzira na svoj oblik ili stil gradnje, prvenstveno trebala služiti u vjerske svrhe. Jehova je odlučno zaustavio gradnju hrama u Babelu pokazujući tako da je osudio taj grad jer je bio kolijevka krive religije. Hebrejsko ime tog grada, Babel, znači “zbrka”, dok sumersko ime (Kadingira) i akadsko ime (Babilu) znače “Božja vrata”. Ljudi koji su ostali ondje živjeti promijenili su izvorni oblik imena tog grada kako se ono više ne bi dovodilo u vezu s Božjom osudom, ali novi oblik imena ipak je povezivao grad s religijom.

it-2-E 202 odl. 2

Jezik

Izvještaj iz 1. Mojsijeve opisuje kako je nakon potopa dio ljudske obitelji počeo zajednički raditi na projektu koji je bio sasvim protivan onome što je Bog želio, a što je objavio Noi i njegovim sinovima (1Mo 9:1). Umjesto da se rašire po Zemlji i napune je svojim potomcima, oni su odlučili okupiti sve ljude na jednom mjestu, u ravnicama na području Šinara, u Mezopotamiji. Po svemu sudeći, ondje je trebalo biti i njihovo vjersko središte, s kulom koja bi služila u vjerske svrhe (1Mo 11:2–4).

it-2-E 202 odl. 3

Jezik

Svemogući Bog stvorio je pomutnju u jeziku koji se tada govorio te je tako pomrsio planove tih drskih ljudi i onemogućio im da dalje surađuju na svom projektu. Zbog toga nisu mogli nastaviti gradnju, pa su se rasijali po svim dijelovima svijeta. Pomutnja u njihovom jeziku spriječila ih je da nastave postupati protivno Božjoj volji ili je barem usporila promjene na gore u ljudskom društvu. Naime, ljudi više nisu mogli udružiti svoje umne sposobnosti i fizičku snagu kako bi proveli u djelo svoje drske namjere niti su mogli koristiti znanje koje se s vremenom skupilo među ljudima koji su govorili različitim jezicima. To znanje nije potjecalo od Boga, nego su ga stekli ljudi vlastitim iskustvom i istraživanjima. (Usporedi Pr 7:29; 5Mo 32:5.) Iako je pomutnja u jeziku uvelike podijelila ljudsko društvo, pokazalo se da je bila i korisna jer je omela ljude u ostvarivanju raznih opasnih i štetnih ciljeva (1Mo 11:5–9; usporedi Iza 8:9, 10). U današnje vrijeme ljudi imaju ogromno znanje, ali često ga koriste kako bi činili zlodjela. Kad razmislimo o tome, postane nam jasno da je Bog sigurno vidio u kojoj bi mjeri ljudi mogli zlopotrijebiti svoje znanje ako ne zaustavi gradnju kule u Babelu.

it-2-E 472

Narodi

Budući da se ljudi više nisu mogli sporazumijevati, svaka skupina koja je govorila određenim jezikom razvila je vlastitu kulturu, umjetnost, običaje, obilježja i religiju – svaki je narod imao svoj način života (3Mo 18:3). Otuđili su se od Boga i načinili mnoge idole, koji su predočavali njihova lažna božanstva (5Mo 12:30; 2Kr 17:29, 33).

Tragajmo za duhovnim blagom

it-1-E 1023 odl. 4

Ham

Moguće je da je Kanaan bio izravno upleten u taj događaj, a njegov otac Ham nije ga ukorio. A moguće je i da je Noa, govoreći pod nadahnućem, prorekao da će Hamove loše sklonosti, koje su možda već došle do izražaja kod njegovog sina Kanaana, naslijediti Kanaanovi potomci. Prokletstvo se djelomično ispunilo kad su Izraelci, koji su potekli od Sema, pokorili Kanaance. Izraelci su neke Kanaance ostavili na životu (naprimjer Gibeonjane [Jš 9]) i oni su im služili kao robovi. Prokletstvo se nastavilo ispunjavati i stoljećima kasnije kad su potomci Hamovog sina Kanaana dospjeli pod vlast medo-perzijske, grčke i rimske svjetske sile – naroda koji su potekli od Jafeta.

it-2-E 503

Nimrod

Nimrodovo kraljevstvo u početku se sastojalo od Babela, Ereka, Akada i Kalne. Svi ti gradovi nalazili su se u Šinaru (1Mo 10:10). Iz toga se može zaključiti da je vjerojatno Nimrod naredio da se počne graditi Babel i kula u njemu. To je gledište u skladu sa židovskom predajom. Povjesničar Josip Flavije napisao je: “Nimrodova vlast postupno je prerasla u samovoljnu diktaturu jer je shvatio da ljude može odvratiti od toga da se boje Boga samo ako ih učini potpuno ovisnima o svojoj vlasti. Prijetio je da će uzvratiti Bogu ako on ponovno odluči pustiti potop na Zemlju te da će izgraditi kulu koja će biti toliko visoka da je nikakve vode neće preplaviti i da će na taj način osvetiti smrt svojih predaka. Ljudi su se odmah poveli za Nimrodom – podložnost Bogu za njih je bila ravna ropstvu. Počeli su graditi kulu (...) i ona je rasla brže nego što je itko očekivao” (Židovske starine, 1. knjiga, 4. poglavlje, 2. i 3. odlomak [114, 115]).