Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš život i služba)
1. – 7. STUDENOGA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | JOŠUA 18–19
“Jehova je mudro razdijelio zemlju”
it-1-E 359 odl. 1
Granice
Prilikom podjele zemlje među izraelskim plemenima izgleda da su se u obzir uzimala dva čimbenika: rezultat izvlačenja ždrijeba i veličina plemena. Ždrijebom se samo približno određivalo područje na kojem se neko pleme trebalo naseliti, naprimjer određivalo se hoće li zemlja koju dobiva u nasljedstvo biti na istoku, zapadu, sjeveru ili jugu, odnosno uz obalu ili u planinskom dijelu. Odluka donesena izvlačenjem ždrijeba dolazila je od Jehove, pa zato nije bilo mjesta ljubomori ili svađi među plemenima (Izr 16:33). Na taj način Bog se pobrinuo da se na svakom plemenu ispuni proročanstvo koje je pod nadahnućem patrijarh Jakov izrekao na smrtnoj postelji. To je proročanstvo zapisano u Postanku 49:1–33.
it-1-E 1200 odl. 1
Nasljedstvo
Područja dobivena u nasljedstvo. Izraelci su svoje nasljedstvo dobili od Jehove, a on je Mojsiju kazao koje će biti granice tog područja (Br 34:1–12; Jš 1:4). Mojsije je odredio nasljedstvo za Gadovce, Rubenovce i polovinu Manašeovog plemena (Br 32:33; Jš 14:3). Preostalim plemenima nasljedstvo je razdijeljeno ždrijebom pod vodstvom Jošue i Eleazara (Jš 14:1, 2). U skladu s Jakovljevim proročanstvom zapisanim u Postanku 49:5, 7, Šimun i Levi nisu dobili zasebna područja u nasljedstvo. Šimunovo pleme dobilo je u nasljedstvo gradove (zajedno s okolnim mjestima) unutar Judinog područja (Jš 19:1–9), a Levijevo pleme dobilo je 48 gradova diljem cijelog područja koje su naslijedila izraelska plemena. Budući da su Levijevci vršili posebnu službu u svetištu, Jehova je rekao da će on biti njihovo nasljedstvo. Oni su dobili desetinu kao svoje nasljedstvo za službu koju su obavljali (Br 18:20, 21; 35:6, 7). Porodice su dobile zaduženja unutar područja koje je njihovo pleme dobilo u nasljedstvo. Kako su se obitelji širile i kako su sinovi dobivali svoje nasljedstvo, tako se zemlja postupno dijelila na sve manje dijelove.
it-1-E 359 odl. 2
Granice
Nakon što je izvlačenjem ždrijeba bila određena lokacija, trebalo je odrediti veličinu područja na kojem se trebalo nastaniti neko pleme. “Ždrijebom razdijelite zemlju po svojim porodicama. Većim skupinama dajte veće nasljedstvo, a manjim skupinama dajte manje nasljedstvo. Svaka skupina neka dobije u nasljedstvo ono što joj ždrijebom bude određeno. Dobit ćete zemlju u nasljedstvo prema plemenima svojih predaka” (Br 33:54). Dakle, lokacija se nije mijenjala, ali mogla se promijeniti veličina područja koju je neko pleme dobilo u nasljedstvo. Naprimjer, kad se vidjelo da je područje koje je dobilo Judino pleme preveliko, dio te zemlje pripao je Šimunovom plemenu (Jš 19:9).
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 359 odl. 5
Granice
Izvještaj o podjeli zemlje zapadno od Jordana pokazuje da je najprije bilo određeno koji dio dobivaju Juda (Jš 15:1–63), Josip (Efrajim) (Jš 16:1–10) i polovina Manašeovog plemena (Jš 17:1–13). Bile su točno navedene granice njihovog nasljedstva i gradovi koji im pripadaju. Nakon toga je, po svemu sudeći, podjela zemlje bila prekinuta jer je izraelski narod otišao iz Gilgala u Šilo (Jš 14:6; 18:1). Nije poznato koliko je dugo to trajalo, no Jošua je na koncu prekorio preostalih sedam plemena zato što su oklijevali zaposjesti ostali dio zemlje (Jš 18:2, 3). Postoje razna objašnjenja zašto je sedam plemena tako reagiralo. Neki bibličari smatraju da se nisu žurili s osvajanjem preostalog dijela zemlje zato što su dotad već osvojili velik plijen i zato što im nije prijetila izravna opasnost od napada Kanaanaca. Možda su oklijevali s osvajanjem i zato što su se pribojavali snažnog neprijateljskog otpora (Jš 13:1–7). Osim toga, možda su o tom dijelu Obećane zemlje znali puno manje nego o dijelovima zemlje koju su ostala plemena već dobila u nasljedstvo.
8. – 14. STUDENOGA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | JOŠUA 20–22
“Što možemo naučiti iz jednog nesporazuma”
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 402 odl. 3
Kanaan
Iako Izraelci nisu uspjeli protjerati ni pobiti sve Kanaance, ipak se može reći da je “Jehova Izraelu dao svu zemlju za koju se zakleo njihovim praocima da će im je dati”, da im je dao “mir na svim njihovim granicama” i da “nije ostalo neispunjeno nijedno obećanje od svih dobrih obećanja što ih je Jehova dao izraelskom narodu. Sva su se ispunila” (Jš 21:43–45). Svi okolni neprijateljski narodi bojali su se Izraelaca i nisu predstavljali stvarnu prijetnju njihovoj sigurnosti. Bog je već ranije rekao da će tjerati Kanaance “malo-pomalo” da zemlja naglo ne opusti i da se ne namnože divlje životinje (Izl 23:29, 30; Pnz 7:22). Jehova je obećao Izraelcima da će oni osvojiti Obećanu zemlju iako su Kanaanci bili bolje naoružani – čak su imali bojna kola sa željeznim oštricama. Usprkos tome, Izraelci nisu uspjeli osvojiti sva područja. No to se nije dogodilo zato što Jehova nije ispunio svoje obećanje (Jš 17:16–18; Su 4:13). Biblijski izvještaj pokazuje da su Izraelci bili poraženi zato što su bili nevjerni Jehovi (Br 14:44, 45; Jš 7:1–12).
15. – 21. STUDENOGA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | JOŠUA 23–24
“Jošuini posljednji savjeti izraelskom narodu”
it-1-E 75
Savez
Svevišnji Bog dao je Izraelcima puno pravo na Obećanu zemlju i tako je ispunio obećanje koje je dao njihovim precima. Stoga oni nisu u Obećanu zemlju ušli kao tuđinci. Jehova im je zabranio da sklapaju saveze s poganskim narodima u toj zemlji (Izl 23:31–33; 34:11–16). Izraelci su se trebali držati samo Božjih zakona i odredbi, a ne zakona naroda koje su trebali protjerati (Le 18:3, 4; 20:22–24). Jehova ih je posebno upozorio na to da ne sklapaju brakove s tim narodima. Time bi došli u blisku vezu ne samo s tuđinkama nego i s njihovim članovima obiteljima te s običajima krive religije, a to bi im moglo biti velika zamka i navesti ih da okrenu leđa Jehovi (Pnz 7:2–4; Izl 34:16; Jš 23:12, 13).
13. – 19. PROSINCA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | SUCI 8–9
“Poniznost je bolja od ponosa”
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 753 odl. 1
Svećenička pregača
Kad je načinio svećeničku pregaču, Gideon je imao dobre namjere. Na taj je način želio proslaviti pobjedu koju je Jehova dao Izraelcima i iskazati čast Jehovi. Međutim, svećenička pregača bila je “zamka Gideonu i njegovoj obitelji” zato što su je Izraelci počeli štovati te su tako činili duhovni blud (Su 8:27). No Biblija ne govori da ju je i Gideon štovao. Apostol Pavao čak je spomenuo Gideona poimence kad je govorio o velikom oblaku svjedoka iz pretkršćanskog vremena (He 11:32; 12:1).
20. – 26. PROSINCA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | SUCI 10–12
“Jiftah je bio duhovno zrela osoba”
it-2-E 27 odl. 2
Jiftah
Jiftah je bio energičan čovjek. On nije gubio vrijeme, nego je odlučno vodio narod. Poslao je glasnike amonskom kralju te mu otvoreno kazao da zapravo on napada izraelsku zemlju. Kralj je odgovorio da je to zemlja koju su Izraelci njemu oteli (Su 11:12, 13). Jiftah je tada pokazao da nije tek neki okrutan i neupućen ratnik, nego da dobro poznaje povijest, naročito kad je riječ o tome kako se Bog ophodio sa svojim narodom. Pobio je tvrdnje amonskog kralja te istaknuo da (1) Izraelci nisu zlostavljali Amonce, Moapce ni Edomce (Su 11:14–18; Pnz 2:9, 19, 37; 2Lje 20:10, 11); (2) Amonci nisu posjedovali spornu zemlju u vrijeme izraelskog osvajanja Kanaana jer je ta zemlja pripadala Amorejcima, a Bog je kralja Sihona i njegovu zemlju predao Izraelcima u ruke; (3) Izraelci su već 300 godina živjeli ondje i Amonci se nikad dotad nisu sporili s njima zbog te zemlje (Su 11:19–27).
it-2-E 27 odl. 3
Jiftah
Jiftah je ukazao na korijen problema jer je istaknuo da iza svega stoji pitanje štovanja Boga. Rekao je da je Jehova Bog dao tu zemlju Izraelu i da zato oni neće dati ni pedalj zemlje štovateljima krivih bogova. Kazao je da je Kemoš amonski bog. Neki smatraju da je to greška. Istina, Amonci su štovali boga Milkoma, a Kemoš je bio moapski bog, no Amonci i Moapci bili su jako povezani i štovali su puno bogova. Salamun je u Izraelu uveo štovanje Kemoša zbog svojih žena tuđinki (Su 11:24; 1Kr 11:1, 7, 8, 33; 2Kr 23:13). Osim toga, neki bibličari kažu da “Kemoš” može znači “osvajač”. Jiftah je možda skrenuo pažnju na tog boga jer su Amonci smatrali da je Kemoš zaslužan za njihova osvajanja.
Tragajmo za duhovnim blagom
it-2-E 26
Jiftah
Zakoniti sin. Jiftahova majka bila je bludnica. No to ne znači da je on bio nezakoniti sin. Njegova majka bila je bludnica prije nego što je postala Gileadova druga žena, baš kao što je i Rahaba bila bludnica, a kasnije se udala za Salmona (Su 11:1; Jš 2:1; Mt 1:5). Da Jiftah nije bio nezakoniti sin pokazuje činjenica da su ga njegova polubraća, koju je Gilead imao sa svojom prvom ženom, otjerala kako ne bi dobio nasljedstvo (Su 11:2). Osim toga, Jiftah je kasnije postao poglavar ljudi iz Gileada (po svemu sudeći, među njima su najistaknutija bila Jiftahova polubraća) (Su 11:11). Isto tako, Jiftah je prinio žrtvu Bogu u svetom šatoru (Su 11:30, 31). Da je bio nezakoniti sin, ne bi mogao učiniti ništa od toga jer je u Zakonu jasno pisalo: “Nezakoniti sin ne smije biti primljen u Jehovinu zajednicu. Nitko od njegovih potomaka sve do desetog naraštaja ne smije biti primljen u Jehovinu zajednicu” (Pnz 23:2).