Amonci — narod koji je na dobrohotnost uzvratio neprijateljstvom
SUVREMENI grad Amman, glavni grad Hašemitske Kraljevine Jordan, čuva sjećanje na narod koji je nestao sa svjetske scene. Zvali su se Amonci. Tko su oni bili, i kakve pouke možemo izvući iz njihove propasti?
Amonci su bili potomci pravednog čovjeka Lota (1. Mojsijeva 19:35-38). Budući da je Lot bio Abrahamov nećak, moglo bi se reći da su Amonci bili rođaci Izraelcima. Međutim, Lotovi su se potomci okrenuli obožavanju lažnih bogova. No Jehova Bog je ipak ostao zainteresiran za njih. Kad se nacija Izrael približila Obećanoj zemlji, Bog ih je upozorio: “Nemoj im [Amoncima] pakostiti ni zametati boja s njima, jer ti neću dati zemlje Amonske u našljedstvo, jer je dadoh sinovima Lotovijem u našljedstvo” (5. Mojsijeva 2:19).
Jesu li Amonci cijenili takvu dobrohotnost? Naprotiv, nisu željeli priznati da im je Jehova išta dao. Na susretljivo zanimanje koje im je pokazao Bog uzvratili su nemilosrdnim neprijateljstvom prema Božjem narodu, Izraelcima. Iako su Izraelci poštovali Jehovinu zapovijed i nisu ih napadali, Amonci i njihova moapska braća osjećali su se ugroženima. Istina je da Amonci nisu izvršili vojni napad, no unajmili su proroka Balama i tražili da prokune Izrael! (4. Mojsijeva 22:1-6; 5. Mojsijeva 23:3-6).
Tada se dogodilo nešto neobično. Biblija izvještava da Balam nije mogao izreći svoje prokletstvo. Mogao im je samo izgovoriti blagoslove, govoreći: “Ko tebe blagosilja, biće blagosloven; a ko tebe kune, biće proklet” (4. Mojsijeva 24:9). Oni koji su sudjelovali u tome, uključujući i Amonce, trebali su iz ovoga izvući snažnu pouku: Kad se radilo o Božjem narodu, On je bio potpuno spreman intervenirati u njihovu korist!
No Amonci su i dalje tražili načine kako bi se suprotstavili Izraelu. Za vrijeme sudaca, Amonci su se udružili s Moapcima i Amalećanima i upali u Obećanu zemlju, došavši sve do Jerihona. Međutim, pobjeda je bila kratkog vijeka, jer je izraelski sudac Aod protjerao napadače (Sudije 3:12-15, 27-30). Nesigurno primirje trajalo je do vremena suca Jefte. Dotad je izraelska nacija već upala u idolopoklonstvo, pa im je Jehova uskratio svoju zaštitu. Bog ih je stoga ‘dao u ruke (...) sinovima Amonovim’ i to je trajalo nekih 18 godina (Sudije 10:6-9). Kad su Izraelci napustili idolopoklonstvo i okupili se pod Jeftinim vodstvom, Amonci su ponovno doživjeli težak poraz (Sudije 10:16–11:33).
Doba vladavine sudaca u Izraelu završilo je krunidbom izraelskog prvog kralja, Saula. Ubrzo nakon što je Saul počeo vladati, ponovno je izbilo neprijateljstvo Amonaca. Kralj Nas izveo je iznenadni napad na izraelski grad Jabes Galad. Kad su muškarci tog grada tražili mir, Nas Amonac iznio je ovaj okrutan zahtjev: “Ovako ću učiniti vjeru s vama: da vam svakome iskopam desno oko.” Povjesničar Josip Flavije tvrdi da su to učinili djelomično kao mjeru zaštite, jer “kad im je lijevo oko bilo pokriveno štitom, mogli su biti potpuno beskorisni u ratu”. No prava svrha ovog bešćutnog ultimatuma bila je da ti Izraelci posluže kao ponižavajuć primjer (1. Samuelova 11:1, 2).
Amonci su na Jehovinu dobrohotnost ponovno uzvratili neprijateljstvom. Jehova nije ignorirao ovu opaku prijetnju. “Tada sidje duh Božji na Saula kad ču te [Nasove] riječi, i on se razgnjevi vrlo.” Pod vodstvom Božjeg duha, Saul je sakupio vojsku od 330 000 ratnika koji su tako temeljito potukli Amonce da “ne ostaše ni dvojica zajedno” (1. Samuelova 11:6, 11).
Sebična zaokupljenost Amonaca svojim vlastitim interesima, njihova okrutnost i pohlepa konačno su dovele do njihove potpune propasti. Kao što je prorekao Jehovin prorok Sofonija, postali su “kao Gomora (...) vječna pustoš (...) jer ružiše narod Gospodina nad vojskama i podizaše se na nj” (Sofonija 2:9, 10).
Današnji bi svjetski vođe trebali uzeti u obzir ono što se dogodilo Amonu. Bog je slično tome pokazao nacijama mjeru dobrohotnosti kad im je dopustio da žive u podnožju njegovim nogama, na Zemlji. No umjesto da se brinu za Zemlju, sebične je nacije uništavaju, čak prijete nuklearnim uništenjem planeta. Umjesto da pokazuju dobrohotnost prema obožavateljima Jehove na Zemlji, nacije često pokazuju neprijateljstvo, izlažući ih okrutnom progonstvu. Stoga pouka iz slučaja Amonaca glasi da Jehova ne uzima olako kad se na njegovu dobrohotnost uzvraća neprijateljstvom. U vrijeme koje je on odredio poduzet će akciju, kao što je to učinio i u drevna vremena. (Usporedi Psalam 2:6-12.)
[Zahvala na stranici 8]
Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.
[Slika na stranici 9]
Rimske ruševine u Ammanu, na lokaciji Rabe, glavnog amonskog grada
[Zahvala]
Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.
[Slika na stranici 10]
Amonci su živjeli u ovom području
[Zahvala]
Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.