5 “Tartar”

2. Petrova 2:4 — ‘Bacio ih je u tartar’

Grčki: tartarósas; latinski: detractos in Tartarum;

sirijski: ʽagen ʼenun beThachtayathaʼ

Izraz “tartar” nalazi se samo u 2Pe 2:4. Javlja se u sklopu grčkog glagola tartaróo, pa je taj glagol preveden izrazom ‘baciti u tartar’.

Antički pjesnik Homer u Ilijadi riječju tártaros naziva podzemnu tamnicu koja se nalazi toliko duboko ispod Hada koliko je zemlja daleko ispod neba. U njemu nisu bile zatočene ljudske duše, nego niži bogovi, duhovi, naime Kron i drugi Titani koji su se pobunili protiv Zeusa (Jupitera). Tu su tamnicu mitski bogovi namijenili duhovima koje su prognali s neba. Nalazila se ispod Hada u kojem su nakon smrti navodno bile zatočene ljudske duše. U mitologiji je tártaros bio najmračniji i najdublji dio podzemnog svijeta. Okruživao je sav podzemni svijet kao što nebo okružuje sve što se nalazi iznad zemlje. Stoga je u poganskoj grčkoj mitologiji tártaros slovio kao tamnica u kojoj su zatočeni i poniženi Titani, to jest duhovi, a ne ljudske duše.

U Jobu 40:20 u prijevodu Septuaginta o vodenkonju (behemotu) piše: “Kad se na strmu goru popne, razveseli stvorenja četveronožna u dubini [ἐν τῷ ταρτάρῳ (“u tartaru”)].” A u Jobu 41:23, 24 (u prijevodu Novi svijet to je 41:31, 32) o krokodilu (levijatanu) piše: “Dubina od njega vrije kao lonac mjedeni; more je njemu kao lonac pomasti, a dubina najdublja [τὸν δὲ τάρταρον τῆς ἀβύσσου (“tartar bezdanski”)] kao zatočenik: dubinu svojom smatra.” Način na koji se u Septuaginti u ovim recima koristi izraz tártaros jasno pokazuje da je ta riječ označavala dubinu, to jest najdublji dio bezdana.

Nadahnuti biblijski tekst u tártaros ne smješta ljudske duše, nego samo duhovna stvorenja, naime “anđele koji su sagriješili”. Bacanje u tártaros označava stanje njihova najdubljeg poniženja, u kojem se nalaze dok su još živi. To je kazna za njihovu pobunu protiv Svevišnjeg Boga. Apostol Petar povezuje tamu s njihovim poniženjem kad kaže da ih je Bog “predao u mračne jame da ih se čuva za sud” (2Pe 2:4).

Pogani su u svojim mitskim predajama o Kronu i buntovnim titanskim bogovima zapravo iznijeli iskrivljen opis poniženja buntovnih duhova. Nasuprot tome, Petar glagolom tartaróo (‘baciti u tartar’) nije želio reći da su ‘anđeli koji su zgriješili’ bačeni u Tartar kakav prikazuje poganska mitologija, nego da ih je Svemogući Bog zbacio s neba i oduzeo im časnu službu koju su imali, te ih bacio u simbolični bezdan potpune duševne tame gdje do njihovog uma ne dopire duhovno svjetlo niti razumiju Božje naume. Njih čeka mračan kraj, jer Biblija pokazuje da će zauvijek biti uništeni zajedno sa svojim vođom Sotonom Đavlom. Prema tome, tartar predočava stanje najdubljeg poniženja tih buntovnih anđela.

U nadahnutom biblijskom tekstu tartar se ne povezuje s hadom, to jest simboličnim zajedničkim mjestom (grobom) u koje odlaze umrli ljudi. Biblija ne govori da se grešni anđeli i duše umrlih ljudi zajedno nalaze u tartaru, kao mjestu gdje stvorenja pate u vječnim mukama. Tartar će nestati kad Vrhovni Sudac uništi buntovne anđele koji se sada nalaze u tom stanju poniženja.