“Zatvoreni zbog svoje vjere”

NATPIS Arbeit Macht Frei (Rad oslobađa) još i danas stoji na željeznim vratima koncentracionog logora u Auschwitzu, koji se nalazi na jugu Poljske, šezdesetak kilometara od češke granice.a No te su riječi u suprotnosti s onim što se dogodilo većini ljudi koji su došli u taj logor u razdoblju od 1940. do 1945. U tih nekoliko godina nacisti su u Auschwitzu ubili više od milijun ljudi. No pripadnici jedne skupine mogli su u svako doba biti pušteni na slobodu.

Što su trebali učiniti da bi bili oslobođeni? Svaki logoraš koji je bio Jehovin svjedok trebao je samo potpisati dokument u kojem bi izjavio da više neće aktivno služiti kao Jehovin svjedok. Što je odlučila većina Jehovinih svjedoka? Povjesničar István Deák kaže da su Jehovini svjedoci “postupili poput prvih kršćana, koji su radije završili u lavljim raljama nego prinijeli makar i malu žrtvu na žrtvenik rimskog cara”. Ljudi ih pamte po tom stavu, a oni to sigurno i zaslužuju.

Dana 21. rujna 2004. u glavnoj dvorani Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau otvorena je izložba posvećena isključivo Jehovinim svjedocima. Izložba je trajala dva mjeseca i imala je prikladan naziv “Zatvoreni zbog svoje vjere — Jehovini svjedoci i nacistički režim”. U dvorani je postavljeno 27 panoa s povijesnim dokumentima koji svjedoče o odlučnosti Jehovinih svjedoka da u vrijeme nacizma sačuvaju kršćansku neutralnost.

Mnoge posjetitelje dirnulo je jedno pismo koje je iz logora poslala zatvorenica Deliana Rademakers iz Nizozemske. U tom pismu koje je napisala svojoj obitelji stoji: “Obećala sam da ću vršiti Jehovinu volju. (...) Budite hrabri i jaki. Jehova je s nama.” Deliana je deportirana u Auschwitz 1942. te je izgubila život za nepuna tri tjedna.

U Auschwitzu je bilo zatočeno oko 400 Jehovinih svjedoka. Tri preživjela logoraša prisustvovala su svečanom otvorenju izložbe. Tom su prigodom ispričali neka svoja iskustva i odgovarali na pitanja novinara. Na njima se vidjelo da još uvijek imaju onu istu unutarnju snagu koja im je omogućila da prežive strahote logora.

Teresa Wontor-Cichy, koja radi u Državnom muzeju, objavila je knjigu Więzieni za wiarę — Świadkowie Jehowy w KL Auschwitz (Zatvoreni zbog vjere — Jehovini svjedoci u koncentracionom logoru Auschwitz). U njoj je napisala: “Pripadnici te male skupine svojim su stavom pozitivno utjecali na druge logoraše. Time što su iz dana u dan pokazivali ustrajnost i nepokolebljivost uvjerili su druge da čovjek u svim okolnostima može ostati vjeran svojim načelima.”

Činjenica je da hapšenje i smrt nisu ništa novo za sljedbenike Isusa Krista, koji je i sam bio uhapšen i pogubljen zbog svoje vjere (Luka 22:54; 23:32, 33). Isusov apostol Jakov također je bio pogubljen. Apostol Petar je bio zatvoren, a apostol Pavao je mnogo puta bio pretučen i zatvoren (Djela apostolska 12:2, 5; 16:22-25; 2. Korinćanima 11:23).

Slično tome, u 30-im i 40-im godinama 20. stoljeća Jehovini svjedoci iz europskih zemalja pružili su izvrstan primjer vjere u Boga. Lijepo je znati da je u Auschwitzu odano priznanje njihovoj vjeri.