Automatska navigacija

VJEROJATNO i sami znate koliko teško može biti orijentirati se u nepoznatom gradu. Kako se onda pomorci mogu orijentirati na nepreglednim morskim prostranstvima? Sam kompas ne bi značio puno ukoliko pomorac ne bi znao gdje se točno nalazi u odnosu na svoje odredište. Tek kad su 30-ih godina 18. stoljeća izumljeni sekstant i kronometar pomorci su mogli točno odrediti svoj položaj i na karti ucrtati kurs — no svako je izračunavanje trajalo satima.

Danas se vozači motornih vozila u mnogim zemljama pri pronalaženju odredišta služe relativno jeftinim uređajima koji su povezani s globalnim položajnim sustavom (GPS-om). Dovoljno je u uređaj unijeti adresu odredišta. On će vam na ekranu pokazati gdje se točno nalazite, a potom će vam davati upute kako da dođete do željenog mjesta. Kako taj uređaj funkcionira?

Uređaji sa satelitskom navigacijom ovise o tridesetak satelita od kojih svaki odašilje signale o svom trenutnom položaju i o točnom vremenu, s preciznošću koja se mjeri u milijarditim dijelovima sekunde. Kad vaš uređaj uspostavi vezu s nekoliko satelita, on precizno izmjeri vrijeme koje je bilo potrebno da signal doputuje od satelita do njega. Ta mu informacija omogućuje da odredi gdje se nalazite. Možete li zamisliti koliko su složene matematičke operacije koje su za to potrebne? U samo nekoliko sekundi uređaj izračuna koliko ste točno udaljeni od tri satelita koji su tisućama kilometara daleko od vas te putuju u različitim pravcima brzinom od mnogo kilometara u sekundi.

Globalni položajni sustav izumili su početkom 1960-ih profesori Bradford Parkinson i Ivan Getting. Premda je taj izum isprva bio namijenjen vojsci, kasnije je postao dostupan javnosti, a 1996. bio je spreman za opću upotrebu. GPS prijemnik je čudo kompjuterske tehnologije. No da li se s tim izumom doista prvi put počela koristiti automatska navigacija?