Kako pomoći osobama koje pate od anksioznih poremećaja?

TJESKOBA, odnosno anksioznost, može se opisati kao stanje pritajena straha, neugodan osjećaj napetosti i nesigurnosti. Je li vas ikad uhvatio strah kad ste se našli oči u oči sa psom koji je jako lajao? Kako ste se osjećali kad je pas otišao? Strah i tjeskoba su nestali, zar ne? No kako u nelagodnoj situaciji reagiraju osobe koje pate od anksioznih poremećaja? Što su zapravo anksiozni poremećaji?

Ako tjeskoba muči osobu i onda kad više nema razloga za strah, može se zaključiti da je posrijedi neka vrsta anksioznog poremećaja. Rezultati jednog istraživanja koje je proveo Tehnički fakultet u Dresdenu pokazuju da otprilike 14 posto Europljana pati od anksioznih poremećaja. I u Sjedinjenim Državama taj problem sve više uzima maha. Prema podacima američkog Državnog zavoda za duševno zdravlje, “40 milijuna Amerikanaca starijih od 18 godina pati od anksioznih poremećaja”. Među njima je i Isabella, koju smo citirali u uvodu ovog članka. Neprestana tjeskoba s kakvom se ona bori može imati teške posljedice.

Osim same osobe pate i članovi njene obitelji. No utješno je znati da se takvim osobama može pomoći. U jednoj brošuri američkog Državnog zavoda za duševno zdravlje stoji: “Anksiozni poremećaji mogu se liječiti. Stručnjaci otkrivaju nove načine liječenja koji većini osoba što pate od tih poremećaja mogu pomoći da žive ljepšim i kvalitetnijim životom.”

Članovi obitelji i prijatelji također mogu pomoći osobi koja pati od nekog anksioznog poremećaja. Kako to mogu učiniti?

Kako pomoći onima koji pate

Budite suosjećajni i pružajte im podršku. Monica pati od općeg anksioznog poremećaja i posttraumatskog stresnog poremećaja. Objašnjavajući s kakvim se teškoćama zbog toga suočava, ona kaže: “Većini ljudi teško je razumjeti emocionalne probleme koji me muče.”

Osobe koje pate od anksioznih poremećaja obično se boje da ih drugi neće razumjeti, pa stoga skrivaju svoj problem. Zbog toga im se može javiti osjećaj krivnje, koji samo pogoršava njihovo ionako teško emocionalno stanje. Zato je iznimno važno da im članovi obitelji i prijatelji pružaju podršku.

Nastojte se bolje upoznati s poremećajem. Bilo bi naročito dobro da to učine oni koji su u bliskom odnosu s osobama što pate od anksioznih poremećaja ili često dolaze s njima u kontakt. To mogu biti članovi uže obitelji i bliski prijatelji.

Tješite ih. Apostol Pavao savjetovao je svojim prijateljima u grčkom gradu Solunu: “Tješite se uzajamno i izgrađujte jedan drugoga” (1. Solunjanima 5:11, Jeruzalemska Biblija). Svoje prijatelje možemo utješiti lijepim riječima, ali i suosjećajnim tonom glasa. Trebamo im pokazati da nam je jako stalo do njih i moramo paziti da ne kažemo nešto čime bismo ih mogli povrijediti.

Uzmimo za primjer Joba i njegova tri tobožnja prijatelja, o kojima se govori u biblijskoj knjizi o Jobu. Ti su ljudi neizravno optužili Joba da je počinio neke tajne grijehe te su kazali da su ga zbog toga snašle nevolje i patnje.

Da i vi ne biste bili poput Jobovih lažnih prijatelja, budite obzirni prema osobi koja pati od nekog anksioznog poremećaja i imajte razumijevanja prema njenim osjećajima. Pažljivo je slušajte. Nastojte sagledati situaciju iz njene perspektive. Nemojte brzopleto donositi zaključke na temelju onog što vam kaže. Tako su postupali Jobovi lažni prijatelji i zbog toga im je on rekao da su “mučni tješitelji”. Njihove ga riječi nisu nimalo utješile. Zbog onoga što su mu rekli Job se osjećao još gore (Job 16:2).

Pustite osobu koja pati od anksioznog poremećaja da otvoreno govori o tome kako se osjeća. To vam može pomoći da bolje razumijete što proživljava. Budete li tako postupali, mogli biste pomoći voljenoj osobi da živi ljepšim i sretnijim životom, a to je doista vrijedno truda!