Jesmo li zaboravili što je grijeh?

NE TAKO davno vjernici su redovito slušali svoje svećenike kako u crkvi otvoreno govore protiv takozvanih sedam smrtnih grijeha — požude, neumjerenosti u jelu i piću, lakomosti, lijenosti, srditosti, zavisti i oholosti. Svećenici su često govorili o strašnim posljedicama grijeha i vjernike pozivali da se pokaju. No stanje se promijenilo. Jedan pisac kaže: “U većini vjerskih poruka grijeh se zaobilazi kao neugodna tema, a vjernicima se govori o onome što im je ugodno slušati i što im podiže samopoštovanje.”

I novinari su primijetili da se odnos prema grijehu promijenio. Navest ćemo nekoliko novinskih citata koji to potvrđuju.

• “Više nije popularno govoriti o grijehu, pokajanju i iskupljenju. Ljudi žele čuti umirujuće propovijedi koje im pomažu da još više vole i cijene sebe” (Star Beacon).

• “Ljudi se danas gotovo i ne zamaraju grijehom” (Newsweek).

• “Više se ne pitamo što Bog zahtijeva od nas, nego što može učiniti za nas” (Chicago Sun-Times).

U današnjem pluralističkom društvu svatko ima pravo na svoje mišljenje. Ljudi ne vole ulaziti u to postupaju li drugi ispravno jer se općenito smatra da se time pokazuje netolerancija. Izgleda da je najveći grijeh osuđivati postupke drugih ljudi. Uvriježeno je razmišljanje: “Slobodno vjeruj što želiš, ali nemoj nikome nametati svoje mišljenje. Svatko ima svoja mjerila po kojima živi. Nitko nema pravo reći da samo on zna što je ispravno, a što nije. Tvoja gledišta nisu ništa bolja od gledišta drugih ljudi.”

Takvo razmišljanje promijenilo je i način na koji se ljudi izražavaju. O grijehu se rijetko kad govori na ozbiljan način. No zato mnogi na račun njega zbijaju šale. Više se ne kaže da dvije nevjenčane osobe žive u grijehu; one jednostavno žive zajedno. Preljub je postao izlet, a homoseksualnost alternativni životni stil.

Posve je očito da se promijenilo gledište ljudi o onome što se smatra “normalnim”, a što grijehom. No zašto su se stavovi ljudi promijenili? Što se dogodilo s grijehom? Je li uopće važno kako gledate na grijeh?