Pazite da ne budete prevareni

DON QUIJOTE je poznati lik iz istoimenog romana klasične književnosti, koji je početkom 17. stoljeća objavio španjolski pisac Miguel de Cervantes. Don Quijote opsjednut je legendama i pričama o hrabrim vitezovima u sjajnom oklopu koji spašavaju dame u nevolji. Uskoro počinje zamišljati da je i on plemeniti vitez. U jednoj poznatoj sceni napada skupinu vjetrenjača misleći da je to gomila opasnih divova. Uvjeren je da će izvršiti Božju volju ako ubije te divove, no na kraju biva potpuno ponižen.

Naravno, doživljaji don Quijotea samo su izmišljena priča, no biti obmanut u stvarnom životu nije nimalo zabavno. Uzmimo za primjer alkoholičara koji misli da može piti koliko god želi, a na kraju uništi svoje zdravlje i obitelj. Ili uzmimo za primjer djevojku koja boluje od anoreksije i smatra da dovoljno jede te da je zdrava, no ustvari se polako izgladnjuje do smrti.

Bismo li i mi mogli upasti u sličnu zamku i biti obmanuti? To bi nam se nažalost moglo dogoditi. Zapravo, svi se nalazimo u takvoj opasnosti. Čak bismo mogli biti prevareni i u vezi s vjerskim učenjima koja su nam prirasla srcu, što može imati katastrofalne posljedice. Zašto se to događa? Kako se možemo zaštititi od prijevare?

Opasno je biti prevaren

Prema jednom rječniku, “prevariti” znači “navesti nekoga da prihvati kao istinito ili točno ono što je zapravo neistinito ili netočno”. To isto tako znači “nametnuti kome krivo mišljenje ili vjerovanje, i tako ga držati u neznanju, dovoditi u nedoumicu i učiniti bespomoćnim”. Taj i drugi slični izrazi, kao što su “zavesti” i “obmanuti”, u osnovi ukazuju na to da se nekoga na nepošten način navodi na krivi put. Naravno, osoba koja nije svjesna toga da joj netko namjerno netočno prikazuje činjenice — i na taj je način “drži u neznanju, dovodi u nedoumicu i čini bespomoćnom” — nalazi se u velikoj opasnosti.

Najtužnije je to što se osoba koja je prevarena ili obmanuta vrlo često uporno drži svojih vjerovanja usprkos snažnim dokazima koji osporavaju njihovu vjerodostojnost. Možda se toliko emocionalno vezala za njih da jednostavno zatvara oči pred svim dokazima koji bi mogli dovesti u pitanje ta vjerovanja.

Jesmo li u opasnosti?

No možda se pitate nije li pretjerano reći da smo svi u opasnosti da nas netko obmane krivim vjerskim učenjima. Ne, to nije pretjerano reći jer Sotona Đavo, kojeg je Isus nazvao “ocem laži”, želi prevariti i obmanuti sve nas (Ivan 8:44). Sotona je u Bibliji nazvan i “bogom ovoga svijeta”. On je tijekom povijesti “zaslijepio umove” milijuna ljudi (2. Korinćanima 4:4). Sotona još uvijek “zavodi sav svijet” (Otkrivenje 12:9).

Sotona je počeo zavoditi ljude već na samom početku ljudske povijesti. Naprimjer uvjerio je Evu da se ne mora držati zakona koje je postavio njen Stvoritelj i da može “postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo”, odnosno da može sama odlučivati o tome što je dobro, a što zlo (1. Mojsijeva 3:1-5). To je bila prva velika prijevara. Naime iako su ljudi dobili slobodu da odlučuju kako će postupati, nisu bili stvoreni sa sposobnošću da sami određuju što je ispravno, a što neispravno. To pravo ima samo Bog jer je on Stvoritelj i Vrhovni Vladar (Jeremija 10:23; Otkrivenje 4:11). U velikoj smo zabludi ako mislimo da to što imamo pravo birati hoćemo li činiti dobro ili zlo znači da imamo pravo i određivati što je dobro, a što zlo. To je nažalost zamka u koju mi nesavršeni ljudi lako možemo upasti.

Može li se to dogoditi i vama?

Vjerska učenja koja su vam prirasla srcu možda postoje već stoljećima i možda se prenose s generacije na generaciju. No to ne znači i da su bezuvjetno istinita. Zašto ne? Biblija pokazuje da su se ubrzo nakon smrti Kristovih apostola u kršćanskoj skupštini pojavili varalice koji su naučavali “iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom” (Djela apostolska 20:29, 30). Oni su vrlo vješto zavodili ljude “uvjerljivim riječima” te “mudrovanjem i ispraznom prijevarom što se temelji na ljudskoj predaji” (Kološanima 2:4, 8).

Je li danas situacija drugačija? Zapravo i nije. Naime apostol Pavao upozorio je da će u “posljednjim danima” stanje biti sve gore, a mi živimo baš u tom vremenu. Napisao je: “Zli ljudi i varalice napredovat će sa zla na gore. Zavodit će druge, a i sami će biti zavedeni” (2. Timoteju 3:1, 13).

Stoga je mudro ozbiljno shvatiti upozorenje apostola Pavla: “Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!” (1. Korinćanima 10:12). Naravno, Pavao je govorio o našem odnosu s Bogom. Bila bi velika zabluda misliti da nas Sotona ne može prevariti. Ama baš nitko nije imun na Sotonine spletke (Efežanima 6:11). Zbog toga je apostol rekao svojim suvjernicima: “Bojim se da se — kao što je zmija zavela Evu svojim lukavstvom — vaše misli ne iskvare i odvrate od iskrenosti i čistoće koje dugujete Kristu” (2. Korinćanima 11:3).

Kako se možete čuvati prijevare?

Kako se onda možete čuvati da vas Sotona ne prevari? Što možete učiniti kako biste “štovali [Boga] duhom i istinom”? (Ivan 4:24). Iskoristite ono što vam je Jehova Bog dao. Kao prvo, dao vam je razum kako biste mogli razlikovati istinu od laži (1. Ivanova 5:20). Omogućio vam je i da se upoznate sa Sotoninim namjerama (2. Korinćanima 2:11). Ustvari, dao vam je sve što je potrebno kako biste osujetili Sotonine pokušaje da vas prevari (Mudre izreke 3:1-6; Efežanima 6:10-18).

I što je najvažnije, Bog vam je dao nešto što vam može pružiti sigurnu zaštitu. Radi se o svetim spisima koje je apostol Pavao preporučio svom suradniku Timoteju kao pouzdan vodič o pitanjima vjere. Naime nakon što je upozorio Timoteja na “zle ljude i varalice”, rekao mu je da se odupre njihovom utjecaju tako da sva svoja vjerovanja temelji na “svetim spisima”, odnosno na Božjoj svetoj Riječi, Bibliji (2. Timoteju 3:15).

Neki kažu da su u zabludi svi koji vjeruju u Boga i prihvaćaju Bibliju kao njegovu nadahnutu Riječ. No u zabludi su zapravo oni koji tvrdoglavo zanemaruju sve dokaze koji pokazuju da postoji Stvoritelj i da je Biblija doista Božja nadahnuta Riječa (Rimljanima 1:18-25; 2. Timoteju 3:16, 17; 2. Petrova 1:19-21).

Nemojte dozvoliti da vas netko prevari “nazoviznanjem”, nego pomoću Božje Riječi utvrdite što je istina (1. Timoteju 6:20, 21). Budite poput plemenitih muškaraca i žena kojima je apostol Pavao propovijedao u Bereji. Oni su “svim srcem primili riječ”. Ne samo da su s oduševljenjem prihvatili ono čemu ih je apostol Pavao poučavao nego su i “svaki dan istraživali Pisma da vide je li to tako” (Djela apostolska 17:11).

Nemate se razloga bojati na taj način ispitati svoja vjerovanja. Ustvari, Biblija vas potiče da “sve ispitujete”, odnosno da ispitate neko učenje prije nego što ga prihvatite kao istinu (1. Solunjanima 5:21). Krajem 1. stoljeća apostol Ivan upozorio je suvjernike: “Ljubljeni, ne vjerujte svakoj izjavi koju je navodno nadahnuo Bog, nego ispitajte potječu li takve izjave od Boga” (1. Ivanova 4:1). Iako se ponekad čini da je neko vjersko učenje “nadahnuto”, odnosno da potječe od Boga, ipak je mudro da prije nego što ga prihvatimo kao istinu istražimo što o tome kaže Biblija (Ivan 8:31, 32).

Postupajte u skladu s onim što učite

No potrebno je još nešto. Učenik Jakov napisao je: “Nemojte samo slušati riječ nego je i izvršujte, da ne biste sami sebe zavaravali” (Jakov 1:22). Nije dovoljno znati što Biblija uči. To znanje moramo i primijeniti. Kako? Tako da činimo ono što Bog zapovijeda i izbjegavamo postupke koje on zabranjuje.

Naprimjer posvuda primjećujemo da su se moralna mjerila jako srozala. Ne pokazuje li to da je Sotona uspio navesti ljude da misle kako mogu nekažnjeno zanemarivati Božje moralne zakone? Zbog toga je apostol Pavao otvoreno upozorio kršćane: “Ne zavaravajte se: Boga se ne može ismijavati! Jer što čovjek sije, to će i požeti” (Galaćanima 6:7).

Nemojte biti poput “ludog čovjeka” iz Isusove usporedbe koji je ‘čuo njegove riječi, ali ih nije izvršavao’. Poput Cervantesovog don Quijotea, koji se obmanjivao svojim maštanjima, taj je čovjek sebi umislio da može sagraditi stabilnu i sigurnu kuću na nesigurnom i nestabilnom temelju od pijeska. Umjesto toga budite poput čovjeka koji je “kuću sagradio na stijeni”. Isus je tog čovjeka nazvao razboritim zato što je ‘čuo njegove riječi i izvršavao ih’ (Matej 7:24-27).