Oni revno služe Bogu — u Australiji i Oceaniji

Sestra RENEÉ, koja ima oko 35 godina, odrasla je u Australiji u obitelji koja revno služi Jehovi. Ona kaže: “Mnogo puta preselili smo se kako bismo služili ondje gdje je potrebno više objavitelja dobre vijesti. Mama i tata dali su sve od sebe da nam takav način života bude zanimljiv, uzbudljiv i zabavan! Kasnije sam dobila sina i kćer te sam htjela da i oni tako žive.”

Reneéin suprug Shane, koji ima nešto manje od 40 godina, imao je slične duhovne ciljeve. On kaže: “Nakon što nam se rodilo drugo dijete, pročitali smo članak u Stražarskoj kuli koji je govorio o tome kako je jedna obitelj Jehovinih svjedoka svojom jahtom otišla propovijedati na otočje Tongu u jugozapadnim vodama Tihog oceana.a Taj nas je članak potaknuo da napišemo pismo podružnicama u Australiji i Novom Zelandu i zamolimo ih da nam kažu u kojem području postoji veća potreba za objaviteljima.b Braća su nam odgovorila i zamolila nas da se preselimo na Tongu — na otočje o kojem smo čitali u članku!”

Nakon što su Shane, Reneé i njihova djeca Jacob i Skye oko godinu dana živjeli na Tongi, morali su se vratiti u Australiju zbog čestih nemira, ali nisu prestali težiti za tim da služe ondje gdje je veća potreba za objaviteljima. Godine 2011. preselili su se na Norfolk, otok u Tihom oceanu koji se nalazi oko 1 500 kilometara istočno od Australije. Kako je prošlo preseljenje? Jacob, koji danas ima 14 godina, kaže: “Jehova se brinuo za nas, a usto nam je omogućio da nam bude zabavno propovijedati!”

CIJELE OBITELJI U VEĆOJ MJERI SLUŽE BOGU

Poput Shanea, Reneé i njihove djece, i mnoge druge obitelji Jehovinih svjedoka odlučile su preseliti se onamo gdje je veća potreba. Što ih je potaknulo na to?

Burnett i Simone, koji imaju oko 35 godina, sa svojim su se sinovima Estonom i Calebom, koji danas imaju 12 odnosno 9 godina, preselili u Burketown, malo mjesto u zabačenom predjelu australske savezne države Queenslanda. “Jehovini svjedoci odlazili su propovijedati onamo svake tri-četiri godine”, kaže Burnett. “Mnogi ljudi pokazali su zanimanje za dobru vijest. Htjeli smo im pružiti priliku da s nekim redovito proučavaju Bibliju.”

Mark i Karen, koji danas imaju nešto više od 50 godina, služili su u nekoliko skupština u okolici Sydneya, a potom su se sa svojom djecom, Jessicom, Jimom i Jackom, preselili u Nhulunbuy, rudarski gradić na rubu Sjevernog Teritorija. Mark kaže: “Ja volim ljude, pa sam htio biti negdje gdje treba puno raditi u skupštini i u službi propovijedanja.” Međutim, Karen u početku nije bila oduševljena idejom o preseljenju. “No nakon što su me Mark i drugi ohrabrili”, kaže ona, “bila sam spremna isprobati takav način službe. Danas mi je drago što sam to učinila!”

Godine 2011. Benjamin i Carolyn sa svojim kćerima predškolske dobi, Jade i Brijom, preselili su se iz Queenslanda u Istočni Timor, malu zemlju na otoku Timoru u indonezijskom arhipelagu. Benjamin kaže: “Carolyn i ja nekad smo služili u Istočnom Timoru kao specijalni pioniri. Služba je bila izvanredna i braća su nam puno pomagala. Kad smo trebali otići odande, bilo nam je jako teško. Silno smo željeli vratiti se onamo jednog dana. Kad smo dobili djecu, odgodili smo planove, ali nismo ih promijenili.” Carolyn dodaje: “Htjeli smo da naše kćeri budu u društvu misionara, betelskih radnika i specijalnih pionira te da u duhovnom pogledu steknu najbolje životno iskustvo.”

PRIPREME ZA PRESELJENJE

Isus je rekao svojim sljedbenicima: “Tko od vas, kad želi graditi kulu, najprije ne sjedne i izračuna trošak?” (Luka 14:28). Slično tome kad obitelj razmišlja o preseljenju u neki drugi kraj ili zemlju, važno je sve dobro isplanirati. Što bi pritom trebalo uzeti u obzir?

DUHOVNE POTREBE: “Htjeli smo služiti drugima, a ne biti im na teret”, kaže Benjamin. “Stoga smo se prije preseljenja potrudili duhovno ojačati. Osim toga, više smo išli u službu propovijedanja i u većoj smo se mjeri uključili u skupštinske aktivnosti.”

Mladi Jacob, kojeg smo ranije spomenuli, kaže: “Prije nego što smo se preselili na Norfolk, pročitali smo puno životnih priča u Stražarskoj kuli i Probudite se! u kojima je bilo riječi o obiteljima koje su služile ondje gdje je veća potreba za objaviteljima. Razgovarali smo o poteškoćama s kojima su se te obitelji suočile i o tome kako se Jehova brinuo za njih.” Jacobova sestra, 11-godišnja Skye, dodaje: “Puno sam se molila, i sama i zajedno s mamom i tatom!”

EMOCIONALNE POTREBE: Reneé kaže: “Živjeli smo u području koje mi se jako sviđalo, a rodbina i prijatelji bili su nam blizu, pa me puno toga vuklo da ostanemo ondje. No trudila sam se ne razmišljati o onom čega se odričem, nego o tome kako će preseljenje koristiti našoj obitelji.”

KULTUROLOŠKE RAZLIKE: Mnoge se obitelji prije preseljenja u neki drugi kraj ili zemlju nastoje upoznati s tamošnjom kulturom kako bi se pripremile za ono što ih čeka. “Pročitali smo o Nhulunbuyu sve što smo mogli naći”, kaže Mark. “Braća koja ondje žive poslala su nam nekoliko primjeraka tamošnjih novina, pa smo tako saznali nešto više o ljudima u tom mjestu i njihovom načinu života.”

Shane, koji se preselio na Norfolk, kaže: “Najviše sam se usredotočio na pokazivanje kršćanskih osobina. Znao sam da ću se, budem li iskren, blag, pošten i marljiv, moći uklopiti među ljude u bilo kojem dijelu svijeta.”

NAUČILI SU NOSITI SE S POTEŠKOĆAMA

Braća i sestre koji radosno služe u nekom drugom kraju ili zemlji ističu da je jako važno biti prilagodljiv i imati pozitivan stav kad se suočiš s neočekivanim poteškoćama.

Reneé kaže: “Naučila sam prilagođavati se okolnostima. Naprimjer, kad je na Norfolku more jako valovito, brodovi ne mogu pristati u luci i istovariti namirnice, pa one postanu skupe. Stoga sam naučila biti snalažljiva prilikom pripremanja obroka.” Njen suprug Shane dodaje: “Tada naročito pazimo na to kako trošimo novac da bismo imali dovoljno do kraja mjeseca.”

Njihov sin Jacob imao je još jedan problem. On kaže: “U skupštini u koju smo došli bilo je samo sedmero objavitelja, a svi su bili odrasli. Nisam mogao naći prijatelje svojih godina! No kad sam počeo ići u službu propovijedanja s tom starijom braćom i sestrama, ubrzo smo se sprijateljili.”

Brat Jim, koji danas ima 21 godinu, suočio se sa sličnim problemom. On kaže: “U Nhulunbuyu je najbliža susjedna skupština udaljena više od 700 kilometara. Stoga se trudimo izvući što veću korist iz kongresa i pokrajinskih sastanaka. Dolazimo rano i uživamo u druženju s braćom i sestrama. Te skupove smatramo najvažnijim danima u godini!”

“JAKO MI JE DRAGO ŠTO SMO DOŠLI OVAMO!”

U Bibliji piše: “Blagoslov Jehovin obogaćuje” (Izr. 10:22). Mnoga braća iz cijelog svijeta koja su se preselila radi službe propovijedanja uvjerila su se u istinitost tih riječi.

“Najveći blagoslov bio je to što je preseljenje dobro utjecalo na našu djecu”, kaže Mark. “Starija djeca potpuno su uvjerena u to da će se Jehova uvijek pobrinuti za one kojima je Kraljevstvo najvažnije u životu. To je nešto što se ne može kupiti.”

Shane kaže: “Još sam se više zbližio sa svojom ženom i djecom. Kad ih čujem kako pričaju o tome što je Jehova učinio za njih, stvarno sam sretan i zadovoljan.” Njegov sin Jacob dodaje: “Ovdje je stvarno predivno. Jako mi je drago što smo došli ovamo!”