3 | Nastojte se poistovjetiti s biblijskim ličnostima

BIBLIJA KAŽE: Bogobojazni ljudi iz biblijskog doba imali su “iste osjećaje kao i mi” (JAKOV 5:17, bilješka).

Zašto je to važno

Biblija nas upoznaje s muškarcima i ženama koji su se borili sa sličnim emocijama kao i mi danas. Kad čitamo izvještaje o njihovom životu, možemo naići na osobu s kojom se možemo poistovjetiti.

Kako to može koristiti

Svima nama potreban je osjećaj da nas drugi razumiju. To je naročito važno ako imamo problema s mentalnim zdravljem. Stvarne životne priče koje nalazimo u Bibliji pokazuju da su se i u prošlosti neki ljudi borili s bolnim emocijama koje možda muče i nas. Zato se možemo poistovjetiti s njima te imati osjećaj da nismo sami u svojim problemima. I drugi su se borili s tjeskobom i teškim emocijama.

Biblija govori o ljudima koji su bili očajni i koji su se osjećali bespomoćno. Možda ste i vi nekad pomislili: “Dosta mi je svega! Ne mogu više!” Tako su se osjećali Mojsije, Ilija i David (Brojevi 11:14; 1. Kraljevima 19:4; Psalam 55:4).
Biblija govori i o ženi koja se zvala Hana. Ona je bila očajna zato što nije mogla imati djece i zato što joj se druga žena njenog muža zlobno rugala (1. Samuelova 1:6, 10).
Biblija govori i o Jobu, čovjeku koji je pretrpio puno boli. Iako je bio vjeran Bogu, proživljavao je duboku emocionalnu patnju i rekao: “Gadi mi se moj život! Ne želim više živjeti!” (Job 7:16).

Ti ljudi o kojima govori Biblija uspjeli su se izboriti s negativnim mislima. Njihov primjer i nama može dati snage da se nosimo sa svojim problemima.

Kako Biblija pomaže: Kevin

Život s bipolarnim poremećajem

“Bipolarni poremećaj dijagnosticiran mi je kad sam imao oko 50 godina. Nekad imam osjećaj da mogu pobijediti sve probleme, ali nekad mislim da se naprosto ne vrijedi boriti.”

Kako mi Biblija pomaže

“Definitivno se mogu poistovjetiti s apostolom Petrom. On je napravio greške zbog kojih je osjećao da ništa ne vrijedi. No nije se prepustio takvim mislima, nego je tražio društvo prijatelja kojima je bilo stalo do njega. Kad zbog svog poremećaja upadnem u depresivnu fazu, razmišljam samo o svojim manama i obuzme me osjećaj bezvrijednosti. U takvim trenucima primjer apostola Petra puno mi znači. I ja se trudim biti blizak sa svojim prijateljima jer znam da mi oni žele pomoći kad me negativne misli shrvaju.

Jako me hrabri i primjer kralja Davida. On se često osjećao potišteno i kajao se zbog grešaka koje je učinio. I ja ponekad kažem ili učinim nešto zbog čega se poslije kajem. Zato mi utjehu pružaju Davidove riječi iz 51. psalma. U 3. retku tog psalma David kaže: ‘Potpuno sam svjestan svojih prijestupa, moj mi je grijeh stalno u mislima.’ Te riječi dobro opisuju kako se osjećam kad upadnem u depresiju. Tada mi je teško naći nešto pozitivno na sebi. Puno mi znači i ono što piše u 10. retku. David kaže: ‘Stvori u meni čisto srce, Bože, i daj mi nov, postojan duh.’ I ja se na sličan način molim Bogu – molim ga da mi pomogne drugačije gledati na sebe. I na kraju, jako me tješi 17. redak. Ondje David kaže: ‘Srce slomljeno i satrveno, Bože, nećeš odbaciti.’ Te me riječi uvijek iznova podsjete da me Bog voli.

Razmišljanje o biblijskim ličnostima i o tome što Bog već sada čini za mene jača mi nadu u bolju budućnost. Čvrsto vjerujem da će se ispuniti sva Božja obećanja i to mi daje snage da se ne predam.”