Danilo

12 „Ko odova vreme ka uštel o Mihailo, o baro knez kova terđola hem pomožini te narodose. Hem ka avel o vreme ando pharipe savo na hine odked tano o narodo pa đi odova vreme. Ko odova vreme to narodo ka izbavini pe, svako ko arakhi pe zapisimo ki knjiga. 2 A but ando okola kola sovena ko phuvjako praho ka ušten, disave aso večno životi, a avera asi večno lađ. 3 „Okola soj tane razborita ka sjajinen sar o nebo, hem okola so buten anena đi i pravednost ka sjajinen sar o ćerenja ki celo večnost. 4 „A tu, Danilo, garav akala lafija hem phan i knjiga đi o vreme ando krajo. But đene hor ka proučinen la hem o pravo đandipe ka ovel pana pobaro.“ 8 Me šunđum odova, ama na haljiljum. Sebepi odova phenđum: „Gospode, so ka ovel ko krajo sebepi sa akala buća? 9 Tegani phenđa maje: „Đa, Danilo, sose akala lafija valjani te aćhon tajna hem te aćhon zapečatime đi o vreme ando krajo. 10 But manuša ka ovel len čisto životi, ka ćeren odova soj tano šukar hem o Devel ka sikavi len sar olengo životi te ovel pana počisto. A o lošna ka ćeren odova soj tano lošno hem niko koj tano lošno na ka haljol, ama ka haljon okola kola tane razborita. 13 „A tu đa premalo to krajo. Ka odmorine, ama ka ušte te dobine to nasledstvo ko krajo ando dive.“