HIVA 159
ʻOange kia Sihova ʻa e Lāngilangí
1. Tā·u mo koe, ʻe Si·ho·va,
Ma·ʻu e lā·ngi·la·ngí.
Ho·ʻo ʻo·fá fa·ka·hā mai
Koe hā ʻa·ʻa·ku ʻe fa·í?
He·ʻe·ku ha·nga ki la·ngi,
La·hi ho fu·ʻu ma·fí.
E·fu pē au, ʻe Si·ho·va,
Ke ke fa·ka·hōi·fu·a mai.
(TAU)
ʻE Si·ho·va, fa·no·ngo mai mu·ʻa
Ki he hi·va vi·ki ní.
Koe Tu·ʻi koe mo ho·ku ʻO·tu·á,
Lā·ngi·la·ngi ʻo·a·tú;
Tu·ha pē ke ke ma·ʻú.
2. Ke vi·ki koe, ʻe Si·ho·va,
Ko·to·a ʻoe mo·ʻu·í.
Te u ta·la·ki ho le·leí,
Mo ho·ʻo ngā·u·e la·hí.
Ho·ku lo·tó, ʻe Si·ho·va,
Fo·nu ia ʻi he ʻo·fá.
Ho·ku mā·lo·hi ko ko·e,
Ta·ta·ki au ta·ʻe·nga·ta.
(TAU)
ʻE Si·ho·va, fa·no·ngo mai mu·ʻa
Ki he hi·va vi·ki ní.
Koe Tu·ʻi koe mo ho·ku ʻO·tu·á,
Lā·ngi·la·ngi ʻo·a·tú;
Tu·ha pē ke ke ma·ʻú.
3. Ta·hi, vao·tā ʻi la·ló ni
Me·ʻa ko·toa ʻi la·ngí
O·fo he si·o ki a·í
Hā ai ho·ʻo ʻo·fa la·hí.
Fa·ka·te·u·nga mai po·tó:
Si·o ai ho mā·lo·hí.
Ue·ʻi keu fa·ka·fe·ta·ʻi
ʻO·a·tu e lā·ngi·la·ngí.
(TAU)
ʻE Si·ho·va, fa·no·ngo mai mu·ʻa
Ki he hi·va vi·ki ní.
Koe Tu·ʻi koe mo ho·ku ʻO·tu·á,
Lā·ngi·la·ngi ʻo·a·tú;
Tu·ha pē ke ke ma·ʻú.
(Sio foki ki he Saame 96:1-10; 148:3, 7.)