Hiva 47
Tala ʻa e Ongoongo Leleí
1. Ne li·lo fu·o·lo·a e Pu·le·ʻa·ngá.
Kuo fa·ka·e·ʻa Ha·ko ne ta·la·ʻo·fá.
Si·ho·va he·ʻe·ne mē·sí, to·nú, ʻo·fá,
To·ka·ʻi mai ho·tau fai·nga·ta·ʻa·ʻi·á.
Pu·le ho·no ʻA·ló ʻe·ne ta·u·mu·ʻá;
ʻI·a Si·ho·va pē ta·i·mi ke ka·ma·tá.
ʻO·mi ki·a Sī·sū ha fe·fi·ne ma·li,
Ko e fa·nga si·pi si·ʻi lā·ngi·la·ngi.
2. O·ngo·o·ngo le·lei ne to·ka me·a·ʻi.
Lo·to le·va ʻa Si·ho·va ke ta·la·ki.
Fi·e·fi·a kau ʻā·nge·ló ke kau ma·i,
Ta·la·ki Pu·le·ʻa·nga, nau to·ko·ni·ʻi.
Ko ho·tau nga·fa, nge·i·a he ʻa·ho ní,
Ke tā·pu·hā mo vi·ki hu·a·fa Ta·ma·í.
Ta·u ngei·a he fa·ta·ki e hu·a·fá,
Mo e o·ngo·o·ngo le·lei ta·ʻe·nga·tá.
(Sio foki ki he Mk. 4:11; Ng. 5:31; 1 Kol. 2:1, 7.)