Maʻuʻanga Fakamatala ki he Polokalama Ngāue ki he Fakataha Moʻuí mo e Ngāue Fakafaifekaú
NŌVEMA 2-8
KOLOA MEI HE FOLOFOLA ʻA E ʻOTUÁ | ʻEKISOTO 39-40
“Muimui Tokanga ʻa Mōsese ki he Fakahinohinó”
(ʻEkisoto 39:32) Ko ia ko e ngāue kotoa ki he tāpanekalé, ʻa e tēniti feʻiloakiʻangá, naʻe kakato ia, pea naʻe fai ʻe he kau ʻIsilelí ʻa e meʻa kotoa pē naʻe tuʻutuʻuni ʻe Sihova kia Mōsesé. Naʻa nau fai ʻo hangē tofu pē ko iá.
ʻOku ʻAfioʻi Koe ʻe Sihova?
13 ʻI hono kehé, ko Mōsese naʻe “agavaivai ia, o lahi hake i he kau tagata kotoabe nae i he fuga o mamani.” (Nōm. 12:3, PM) Naʻá ne fakahāhā ʻene anga-vaivaí mo e anga-fakatōkilaló ʻaki ʻene fakapapauʻi ke muimui ki he tataki ʻa Sihová. (Eki. 7:6; 40:16) ʻOku ʻikai ha fakahāhā naʻe faʻa fehuʻia ʻe Mōsese ʻa e founga hono fai ʻe Sihova ʻa e ngaahi meʻá pe ʻita ʻi hano fiemaʻu ke muimui ki he ngaahi founga ʻoku fokotuʻu ʻe Sihová. Ko e fakatātaá, naʻe ʻoange ʻe Sihova e ngaahi fekau fekauʻaki mo hono langa ʻo e tāpanekalé ʻo faai hifo ʻo aʻu ki he fakaikiiki siʻi tahá, hangē ko e lanu ʻo e filó mo e lahi e ngaahi kavei ke ngāueʻaki ʻi hono ngaohi ʻo e ngaahi tupenu ʻo e tēnití. (Eki. 26:1-6) Kapau ʻoku ʻoatu ʻe ha ʻovasia fakaetangata ʻi he kautaha ʻa e ʻOtuá ha ngaahi fakahinohino ʻoku ngali fakaikiiki tōtuʻa, te ke ongoʻi feifeitamaki nai he taimi ʻe niʻihi. Kae kehe, ko Sihová ko ha ʻovasia haohaoa, ʻokú ne vaheʻi nima-homo mo falala ki heʻene kau sevānití. ʻI he taimi ʻokú ne ʻomai ai e fakaikiiki lahi, ʻokú ne fai pehē ʻi ha ʻuhinga lelei. Kae fakatokangaʻi, naʻe ʻikai hoko ʻa Mōsese ʻo ʻita kia Sihova ʻi hono ʻoange ʻa e tuʻunga fakaikiiki ko iá, ʻo hangē ʻoku hanga ʻe Sihova ʻo tuku hifo ia pe taʻofi ʻene malava ke foʻu meʻá pe tauʻatāiná. Ka, naʻe fakapapauʻi ʻe Mōsese ko e kau ngāué “naʻe pehe ʻenau fai” ʻi he muimui ki he ngaahi tataki ʻa e ʻOtuá. (Eki. 39:32) He ʻalunga fakatōkilalo ē! Naʻe ʻiloʻi ʻe Mōsese ko e ngāué ia ʻa Sihova pea ko ia ia ko ha meʻangāue pē ne ngāueʻaki ke fai ʻa e ngāue ko iá.
(ʻEkisoto 39:43) ʻI he taimi naʻe sivi ai ʻe Mōsese ʻa ʻenau ngāué kotoa, naʻá ne sio naʻa nau fai ia ʻo hangē tofu pē ko e tuʻutuʻuni ʻa Sihová; pea naʻe tāpuakiʻi ʻe Mōsese kinautolu.
(ʻEkisoto 40:1, 2) Naʻe folofola leva ʻa Sihova kia Mōsese: 2 “ʻI he ʻuluaki ʻaho ʻo e ʻuluaki māhiná, te ke fokotuʻu ai ʻa e tāpanekalé, ʻa e tēniti feʻiloakiʻangá.
(ʻEkisoto 40:16) Naʻe fai ʻe Mōsese ʻo fakatatau ki he meʻa kotoa pē naʻe tuʻutuʻuni ʻe Sihova kiate iá. Naʻá ne fai ʻa e meʻa tofu pē ko iá.
ʻOkú Ke Faitōnunga ʻi he Meʻa Kotoa Pē?
3 “Ko Mōsesé ko ha tokotaha tauhi ia naʻe faitōnunga,” ko e lau ia ʻa Hepelū 3:5 (NW). Ko e hā naʻá ne ʻai ʻa e palōfita ko Mōsesé ke faitōnungá? ʻI he langa pea mo hono fokotuʻu ʻo e tāpanekalé, naʻe “fai ia e Mosese: o hage koe mea kotoabe nae fekau e Jihova kiate ia, nae behe ene fai.” (Ekisoto 40:16, PM) ʻI he tuʻunga ko e kau lotu ʻa Sihová, ʻoku tau fakahāhā ʻa e faitōnungá ʻaki ʻa e tauhi talangofua kiate ia. ʻOku kau moʻoni ki heni ʻa e nofoʻaki mateaki kia Sihova lolotonga ʻa e fehangahangai mo e ngaahi ʻahiʻahi faingataʻá pe ngaahi ʻahiʻahi kakahá. Kae kehe, ko e lavameʻa ʻi he feangainga mo ha ngaahi ʻahiʻahi lahí ʻoku ʻikai ko e meʻa tefito pē ia ʻe taha ʻokú ne fakapapauʻi ʻetau faitōnungá. “Ko ia ʻoku ne lototō ʻi he meʻa ʻoku siʻi, te ne lototō foki ʻi he meʻa ʻoku lahi,” ko e lau ia ʻa Sīsuú, “pea ko ia ʻoku ne kākā ʻi he meʻa ʻoku siʻi, te ne kākā foki ʻi he meʻa ʻoku lahi.” (Luke 16:10) Kuo pau ke tau nofoʻaki lototō pe faitōnunga naʻa mo e aʻu ki he fanga kiʻi meʻa ʻoku hā ngali siʻisiʻí.
Keli ki he Makakoloa Fakalaumālie
(ʻEkisoto 39:34) ko hono ʻufiʻufi kiliʻisipi tangata kuo fakalanu kulokulá, ko hono ʻufiʻufi kiliʻisilá, ko e puipui vahevahé;
it-2 884 ¶3-4
Sealskin
How Obtainable by Israelites. If the taʹchash of the Bible does designate a kind of seal, then a question may arise as to how it was possible for the Israelites to obtain sealskins. While seals are generally associated with Arctic and Antarctic regions, some seals favor warmer climates. Today a few monk seals still inhabit part of the Mediterranean Sea, as well as other warmer waters. Over the centuries man has greatly reduced the number of seals, and in Bible times these animals may have been abundant in the Mediterranean and in the Red Sea. As late as 1832 an English edition of Calmet’s Dictionary of the Holy Bible (p. 139) observed: “On many of the small islands of the Red sea, around the peninsula of Sinai, are found seals.”—See also The Tabernacle’s Typical Teaching, by A. J. Pollock, London, p. 47.
The ancient Egyptians engaged in commerce on the Red Sea and, of course, received goods from many of the Mediterranean regions. So the Egyptians would have had access to sealskins. Hence, when the Israelites left Egypt, they might have taken with them the sealskins they already had, along with others obtained when the Egyptians gave into their hands an abundance of valuable things.—Ex 12:35, 36.
(ʻEkisoto 40:34) Pea naʻe kamata ke ʻufiʻufi ʻe he ʻaó ʻa e tēniti feʻiloakiʻangá, pea naʻe fakafonu ʻe he lāngilangi ʻo Sihová ʻa e tāpanekalé.
ʻOku Mahuʻinga pe ko Hai ʻOkú Ne Fakatokangaʻi Hoʻo Ngāué?
ʻI he taimi naʻe kakato ai ʻa e tāpanekalé, “naʻe toki fakapūlou ai ʻe he ʻAo ʻa e Teniti Feʻiloakiʻanga, pea naʻe faʻofale ʻa e Sikaina ʻo e ʻEiki ʻi he Tapanekale.” (ʻEki. 40:34) He hā mahino ē ʻa e hōifua ʻa Sihová! ʻOku anga-fēfē hoʻo fakakaukau ki he ongoʻi ʻa Pesalili mo ʻAholiapí ʻi he mōmeniti ko iá? Neongo ko hona hingoá naʻe ʻikai ke tongi ʻi heʻena ngāué, kuo pau pē naʻá na ongoʻi fiemālie ʻi hono ʻiloʻi naʻe tāpuakiʻi ʻe he ʻOtuá ʻa e kotoa ʻena ngaahi feingá. (Pal. 10:22) ʻI he ngaahi taʻu ki mui aí, ʻoku pau pē naʻe māfana moʻoni hona lotó ʻi he sio ki he kei ngāueʻaki ʻena ngāué ʻi he ngāue ʻa Sihová. ʻI he taimi te na toe moʻui mai ai ʻi he māmani foʻoú, heʻikai ha veiveiua ʻe fiefia ʻa Pesalili mo ʻAholiapi ke ʻiloʻi naʻe ngāueʻaki ʻa e tāpanekalé ʻi he lotu moʻoní ʻi he taʻu ʻe 500 nai!
NŌVEMA 9-15
KOLOA MEI HE FOLOFOLA ʻA E ʻOTUÁ | LIVITIKO 1-3
“Ko e Taumuʻa ʻo e Feilaulaú”
(Livitiko 1:3) “‘Kapau ko ʻene foakí ko ha feilaulau tutu mei he fanga pulú, ʻoku totonu ke ne ʻoatu ha monumanu tangata taʻemele. ʻOku totonu ke ne ʻoatu ia ʻi heʻene loto-lelei ki ai ʻi he ʻao ʻo Sihová ʻi he hūʻanga ʻo e tēniti feʻiloakiʻangá.
(Livitiko 2:1) “‘Ko eni kapau ʻe ʻoatu ʻe ha taha ha feilaulau meʻakai kia Sihova, ko ʻene feilaulaú kuo pau ke fai ʻaki ia ʻa e mahoaʻa lelei, pea ʻoku totonu ke ne lingi ki ai ʻa e lolo pea ʻai ki ai ha ʻinisēnisi hinehina.
(Livitiko 2:12) “‘Te mou ʻoatu ia kia Sihova ko ha feilaulau ʻo e ʻuluaki fuá, ka kuo pau ke ʻoua ʻe ʻomi ia ki he ʻōlitá ke hoko ko ha ngangatu fakahōifua.
it-2 525
Offerings
Burnt offerings. Burnt offerings were presented in their entirety to God; no part of the animal being retained by the worshiper. (Compare Jg 11:30, 31, 39, 40.) They constituted an appeal to Jehovah to accept, or to signify acceptance of, the sin offering that sometimes accompanied them. As a “burnt offering” Jesus Christ gave himself wholly, fully.
it-2 528 ¶4
Offerings
Grain offerings. Grain offerings were made along with communion offerings, burnt offerings, and sin offerings, and also as firstfruits; at other times they were made independently. (Ex 29:40-42; Le 23:10-13, 15-18; Nu 15:8, 9, 22-24; 28:9, 10, 20, 26-28; chap 29) These were in recognition of God’s bounty in supplying blessings and prosperity. They were often accompanied by oil and frankincense. Grain offerings could be in the form of fine flour, roasted grain, or ring-shaped cakes or wafers that were baked, griddle cooked, or from the deep-fat kettle. Some of the grain offering was put on the altar of burnt offering, some was eaten by the priests, and in communion offerings the worshiper partook. (Le 6:14-23; 7:11-13; Nu 18:8-11) None of the grain offerings presented on the altar could contain leaven or “honey” (apparently referring to the syrup of figs or juice of fruits) that might ferment.—Le 2:1-16.
(Livitiko 3:1) “‘Kapau ko ʻene feilaulaú ko ha feilaulau feʻinasiʻaki, pea kapau ʻokú ne ʻoatu ia mei he fanga pulú, ko ha pulu tangata pe ko ha pulu fefine, ʻoku totonu ke ne ʻoatu ha monumanu taʻemele ʻi he ʻao ʻo Sihová.
Ako mei he ‘Faʻunga Tefito ʻo e Moʻoní’
11 Ko e ngaahi feilaulau ʻe niʻihi naʻe tuʻutuʻuni ʻe he Lao ʻa Mōsesé naʻe vakai ki ai ko e ngaahi feilaulau-ʻofa. Naʻe fakahaaʻi ʻi he ngaahi meʻá ni ʻa e melino mo Sihova. Ko e tokotaha ʻokú ne fai ha foaki pehē mo hono fāmilí te nau kai ʻa e kanomate ʻo e monumanu feilaulaú, mahalo pē ʻi he taha ʻo e ngaahi loki kai ʻo e temipalé. Ko e taulaʻeiki naʻá ne fai ʻa e feilaulaú naʻá ne maʻu ha konga ʻo e kanomaté, ʻo hangē pē ko e kau taulaʻeiki kehe naʻa nau ngāue ʻi he temipalé. (Liv. 3:1; 7:31-33) Ko e tokotaha lotú naʻá ne fai ʻene feilaulaú ʻi he holi ʻataʻatā pē ke maʻu ha vahaʻangatae lelei mo e ʻOtuá. Ne hangē ia ko e tokotaha lotú, ko hono fāmilí, ko e kau taulaʻeikí, mo Sihova tonu naʻa nau kai fiefia fakataha, ʻi he melino.
Keli ki he Makakoloa Fakalaumālie
(Livitiko 2:13) “‘Ko e feilaulau meʻakai kotoa pē ʻokú ke faí ʻe fakakonokona ʻaki ia ʻa e māsima; pea kuo pau ke ʻoua naʻá ke tuku ke hala mei hoʻo feilaulau meʻakaí ʻa e māsima ʻo e fuakava ʻo ho ʻOtuá. Te ke ʻoatu fakataha mo e māsimá ʻa hoʻo feilaulau kotoa pē.
(ʻIsikeli 43:24) Te ke ʻoatu kinaua kia Sihova, pea kuo pau ke afuhi ki ai ha māsima ʻe he kau taulaʻeikí pea ʻoatu ia ko ha feilaulau tutu kakato kia Sihova.
Ngaahi Meʻa Mahuʻinga mei he Tohi Livitikó
2:13 (PM)—Ko e hā naʻe pau ai ke foaki ʻa e māsimá ʻi he “feilaulau kotoabe”? Naʻe ʻikai fai eni ke fakalelei ʻaki ʻa e ifo ʻo e ngaahi feilaulaú. Takatakai ʻi he māmaní, ʻoku ngāueʻaki ai ʻa e māsimá ko ha meʻa fakatolonga. ʻOku ngalingali naʻe foaki fakataha ia mo e ngaahi feilaulaú koeʻuhi naʻá ne fakafofongaʻi ʻa e tauʻatāina mei he fakameleʻí mo e koví.
(Livitiko 3:17) “‘Ko ha tuʻutuʻuni taʻengata ia ki homou ngaahi toʻutangatá, ʻi he kotoa ʻo homou ngaahi nofoʻangá: Kuo pau ke ʻoua ʻaupito naʻa mou kai ha faʻahinga ngako pē pe ko ha toto.’”
Ngaahi Meʻa Mahuʻinga mei he Tohi Livitikó
3:17. Koeʻuhi naʻe vakai ki he ngakó ko e konga lelei taha pe filifili tahá ia, ko hono tapui ʻo hono kai iá naʻe maongo mahino ai ki he kau ʻIsilelí ko e konga lelei tahá naʻe ʻa Sihova ia. (Sēnesi 45:18) ʻOku fakamanatu ʻe he meʻá ni kia kitautolu ʻoku totonu ke tau foaki ʻetau lelei tahá kia Sihova.—Palovepi 3:9, 10; Kolose 3:23, 24.
NŌVEMA 16-22
KOLOA MEI HE FOLOFOLA ʻA E ʻOTUÁ | LIVITIKO 4-5
“ʻOange kia Sihova Hoʻo Lelei Tahá”
(Livitiko 5:5, 6) “‘Kapau ʻokú ne hoko ʻo halaia ʻi he fekauʻaki mo e taha ʻo e ngaahi meʻa ko ení, kuo pau leva ke ne vetehia ki he founga kuó ne faiangahala aí. 6 Te ne ʻomai foki ʻa ʻene feilaulau halaiá kia Sihova ki he angahala naʻá ne faí, ʻa ia, ko ha manu fefine mei he tākangá, ko ha lami fefine pe ko ha kiʻi kosi fefine, ki ha feilaulau angahala. ʻE fai leva ʻe he taulaʻeikí ha feilaulau ʻufiʻufi angahala maʻana koeʻuhi ko ʻene angahalá.
Feilaulau Halaia
Ko ha feilaulau maʻá e ngaahi angahala fakafoʻituituí. ʻOku kiʻi kehe siʻi pē mei he ngaahi feilaulau angahala kehé ʻa ia naʻe fai ia ke fakafiemālieʻi pe ke toe fakafoki ha ngaahi totonu fakaefuakava ʻe niʻihi naʻe mole mei he tokotaha faihala fakatomalá koeʻuhi ko ha angahala pea ke fakaʻatā ia mei he tauteá.—Liv 7:37; 19:22; ʻAi 53:10.
(Livitiko 5:7) “‘Kae kehe, kapau heʻikai lava ke ne maʻu ha sipi, kuo pau ke ne ʻomai kia Sihova ha ongo foʻi kulukulu pe ko ha ongo lupe mui ʻe ua ko ʻene feilaulau halaia ia ki he angahalá, ko e taha ki ha feilaulau angahala pea ko e taha ki ha feilaulau tutu.
ʻOkú Ne Fakaʻatuʻi ʻa Hotau Ngātangá
ʻI he fakakaukauloto ki he fakaʻatuʻi anga-ʻofa ʻa Sihová, naʻe pehē ʻi he Laó: “Pea kapau ʻe ʻikai feʻunga ʻene koloa ke maʻu ha sipi, ka te ne haʻu mo ia ki he ʻEiki ʻene feilaulau-halaia ʻi he angahala kuo ne fai, ko ha ongo kulukulu pe lupe mui.” (Veesi 7) Ko e kupuʻi lea “kapau ʻe ʻikai feʻunga ʻene koloa” ʻe toe fakalea nai “kapau . . . ʻoku ʻikai te ne maʻu.” Kapau naʻe fuʻu masiva ha ʻIsileli ke ne maʻu ha sipi, naʻe hōifua leva ʻa e ʻOtuá ke tali ha meʻa ʻa ia naʻe maʻu ʻe he tokotaha foakí—ko e ongo kulukulu pe lupe mui.
(Livitiko 5:11) “‘Ko eni kapau heʻikai lava ke ne maʻu ha ongo foʻi kulukulu pe ko ha ongo lupe mui ʻe ua, kuo pau ke ne ʻomi ko ʻene feilaulau ki heʻene angahalá ha vahe hongofulu ʻo ha efa ʻo e mahoaʻa lelei ko ha feilaulau angahala. ʻOku totonu ke ʻoua te ne tānaki ha lolo ki ai pe ʻai ki ai ha ʻinisēnisi hinehina, he ko ha feilaulau angahala ia.
ʻOkú Ne Fakaʻatuʻi ʻa Hotau Ngātangá
Fēfē kapau naʻe ʻikai lava ke maʻu ʻe he tokotahá ʻa e ongo foʻi manupuná? “Ke ne haʻu mo ia ʻene kopano koeʻuhi ko e angahala kuo ne fai, ko e vahe hongofulu ʻo e efa [ipu ʻe valu pe hiva ʻo e] mahoaʻa lelei: ko ene feilaulau-angahala ia,” ko e fakamatala ia ʻa e Laó. (Veesi 11) Ki he masiva ʻaupitó, naʻe fili ʻe Sihova ke fai ha meʻa kehe ʻo fakaʻatā ha feilaulau angahala taʻekau ai ʻa e totó. ʻI ʻIsileli, ko e masivá naʻe ʻikai taʻofi ai ha taha mei he tāpuaki ʻo e fakaleleí pe ko e faingamālie ke fakamelino mo e ʻOtuá.
Keli ki he Makakoloa Fakalaumālie
(Livitiko 5:1) “‘Kapau ʻe faiangahala ha taha koeʻuhí kuó ne fanongo ki ha fanongonongo ke ne fai ha fakamoʻoni, pea ko ha tokotaha fakamoʻoni ia pe kuó ne sio pe ʻilo fekauʻaki mo ia pea ʻoku ʻikai te ne fakahā ia, te ne fua leva ʻa e nunuʻa ʻo ʻene faihalá.
Ako mei he Kau Sevāniti Mateaki ʻa Sihová
14 ʻE lava foki ke ke ʻuluaki mateaki kia Sihova pea mateaki ki he niʻihi kehé ʻaki ʻa e hoko ʻo anga-ʻofa. Ko e fakatātaá, kuó ke maʻu nai ha fakamoʻoni fekauʻaki mo ha tokoua naʻá ne fai ha angahala mamafa. Te ke loto nai ke ke nofoʻaki mateaki kiate ia, tautefito kapau ko ha kaumeʻa ofi pe ko ha taha ʻi he fāmilí. Ka ʻokú ke toe ʻiloʻi ʻoku mahuʻinga ange ke mateaki kia Sihova. Ko ia, ʻi he hangē ko Nētané, talangofua kia Sihova kae hoko ʻo anga-ʻofa ki ho tokouá. Tala ange kiate ia ʻoku totonu ke ne kole tokoni ki he kau mātuʻá pea ʻoku totonu ke ne lea kiate kinautolu he vave tahá. Kapau heʻikai te ne fai ia, ʻoku totonu ke ke tala leva ia ki he kau mātuʻá. ʻI hoʻo fai ení, ʻokú ke nofoʻaki mateaki ai pē kia Sihova. Pea ʻi he taimi tatau, ʻokú ke anga-ʻofa ki ho tokouá koeʻuhí ʻe lava ke tokoniʻi ia ʻe he kau mātuʻá ke ne toe maʻu ha vahaʻangatae lelei mo Sihova. Te nau fakatonutonu ia ʻi ha founga ʻoku nonga mo anga-fakaalaala.—Lau ʻa e Livitiko 5:1; Kalētia 6:1.
(Livitiko 5:15, 16) “Kapau ʻe taʻefaitōnunga ha taha ʻaki ʻene faiangahala fāinoa ki he ngaahi meʻa toputapu ʻa Sihová, te ne ʻomi kia Sihova ha sipi tangata taʻemele mei he tākangá ko ha feilaulau halaia; ko hono mahuʻinga ʻi he sikeli silivá ʻe fakatatau ia ki he tuʻunga ʻo e fua sikeli ʻo e potu toputapú. 16 Pea te ne fai ha totongi huhuʻi koeʻuhi ko e angahala kuó ne fai ki he potu toputapú pea te ne tānaki foki ki ai ha vahe nima ʻo hono mahuʻingá. Te ne ʻave ia ki he taulaʻeikí, koeʻuhí ke lava ʻo fai ʻe he taulaʻeikí ha feilaulau ʻufiʻufi angahala maʻana ʻaki ʻa e sipi tangata ʻo e feilaulau halaiá, pea ʻe fakamolemoleʻi ia.
it-1 1130 ¶2
Holiness
Animals and Produce. The firstborn males of cattle, sheep, and goats were counted as holy to Jehovah and were not to be redeemed. They were to be sacrificed, and a portion went to the sanctified priests. (Nu 18:17-19) The firstfruits and the tithe were holy, as were all sacrifices and all gifts sanctified to the service of the sanctuary. (Ex 28:38) All things holy to Jehovah were sacred and could not be considered lightly or used in a common, or profane, way. An example is the law regarding the tithe. If a man set aside the portion to be tithed, say, of his wheat crop, and then he or one of his household unintentionally took some of it for home use, such as cooking, the man was guilty of violating God’s law respecting holy things. The Law required that he make compensation to the sanctuary of an equal amount plus 20 percent, besides offering up a sound ram of the flock as a sacrifice. Thus, great respect was engendered for the holy things belonging to Jehovah.—Le 5:14-16.
NŌVEMA 23-29
KOLOA MEI HE FOLOFOLA ʻA E ʻOTUÁ | LIVITIKO 6-7
“Ko ha Fakahāhaaʻi ʻo e Fakafetaʻi”
(Livitiko 7:11, 12) “‘Ko e lao leva eni ʻo e feilaulau feʻinasiʻaki ʻe ʻoatu ʻe ha taha kia Sihová: 12 Kapau ʻokú ne ʻoatu ia ko ha fakahāhaaʻi ʻo e fakafetaʻi, te ne ʻoatu fakataha mo e feilaulau fakafetaʻí ʻa e mā taʻelēvani fuo hangē ha foʻi mamá kuo natu ʻaki ʻa e lolo, ko e mā manifinifi taʻelēvani kuo valiʻaki ʻa e lolo, mo e mā fuo hangē ha foʻi mamá kuo ngaohiʻaki ʻa e mahoaʻa lelei, kuo natu lelei mo fioʻaki ʻa e lolo.
Lēsoni ʻe Lava Ke Tau Ako mei he Tohi Livitikó
9 Lēsoni hono uá: ʻOku tau tauhi kia Sihova koeʻuhi ʻoku tau houngaʻia ʻiate ia. Ke fakamamafaʻi ení, tau lāulea angé ki he ngaahi feilaulau feʻinasiʻakí, ko ha tafaʻaki mahuʻinga ʻe taha ʻo e lotu moʻoní ʻi ʻIsileli ʻo e kuonga muʻá. ʻI he tohi ʻa Livitikó, ʻoku tau ako ai ko ha ʻIsileli ʻe lava ke ne fai ha feilaulau feʻinasiʻaki “ko ha fakahāhaaʻi ʻo e fakafetaʻi.” (Liv. 7:11-13, 16-18) Naʻá ne fai ʻa e feilaulau ko ení, ʻo ʻikai koeʻuhí naʻe pau ke ne fai pehē, ka koeʻuhí naʻá ne loto ki ai. Ko ia ko ha feilaulau loto-tauʻatāina ia ʻa ia naʻe fai ʻe he tokotahá koeʻuhi ko ʻene ʻofa ki hono ʻOtuá, ʻa Sihova. Ko e tokotaha naʻá ne fai ʻa e feilaulaú, ko hono fāmilí, mo e kau taulaʻeikí te nau kai ʻa e kakanoʻi-manu ʻo e manu naʻe feilaulaú. Ka naʻe ʻi ai ʻa e ngaahi konga pau ʻo e feilaulau monumanú naʻe ʻohake ia kia Sihova toko taha pē. Ko e hā ia?
(Livitiko 7:13-15) Te ne ʻoatu ʻene feilaulaú fakataha mo e mā lēvani fuo hangē ha foʻi mamá pea mo ʻene ngaahi feilaulau feʻinasiʻakí, ʻa ia ko e feilaulau fakafetaʻí ia. 14 Te ne ʻoatu ha foʻi mā ʻe taha mei he feilaulau taki taha ko ha ʻinasi toputapu ia kia Sihova; ko e meʻa ia ʻa e taulaʻeiki ʻokú ne afuhi ʻa e toto ʻo e ngaahi feilaulau feʻinasiʻakí. 15 Ko e kakano ʻo ʻene ngaahi feilaulau feʻinasiʻakí, ʻa ia ko e feilaulau fakafetaʻí ʻe kai ia ʻi he ʻaho ʻokú ne foaki atu ai iá. Kuo pau ke ʻoua naʻá ne fakatoe ha meʻa mei ai ʻo aʻu ki he pongipongí.
Ngaahi Feilaulau Naʻe Fakahōifua ki he ʻOtuá
15 Ko e toe feilaulau loto-fiefoaki ʻe taha ko e feilaulau-ʻofá, naʻe fakamatalaʻi ʻi he Livitiko vahe 3. ʻOku lava ke toe liliu ʻa e hingoá “ko ha feilaulau ʻo e ngaahi foaki melino.” ʻI he faka-Hepeluú, ko e foʻi lea “melino” ʻoku ʻuhinga lahi ange ia mei he tauʻatāina pē mei he taú pe fakahohaʻá. “ʻI he Tohitapú, ʻoku ʻuhinga ai ki he meʻá ni, pea toe pehē ki he tuʻunga pe vā ʻo e melino mo e ʻOtuá, lakalakaimonū, loto-fiefia, mo e fiefia,” ko e lau ia ʻa e tohi ko e Studies in the Mosaic Institutions. Ko ia, ko e ngaahi feilaulau-ʻofá naʻe foaki, ʻo ʻikai ki hono maluʻi ʻa e melino mo e ʻOtuá, ʻo hangē ko hano fakafiemālieʻi iá, ka ko hono fakahāhaaʻi ʻa e houngaʻia pe ko hono fakafiefiaʻi ʻa e tuʻunga faitāpuekina ʻo e melino mo e ʻOtuá ʻa ia naʻe fiefia ai ʻa e faʻahinga ko ia naʻá ne hōifua aí. Ko e kau taulaʻeikí mo e tokotaha foakí naʻa nau maʻu ʻinasi ʻi he feilaulaú ʻi he hili hono foaki ʻa e totó mo e ngakó kia Sihová. (Livitiko 3:17; 7:16-21; 19:5-8) ʻI ha founga fakaʻofoʻofa mo fakaefakatātā, ko e tokotaha foakí, ko e kau taulaʻeikí, pea mo Sihova ko e ʻOtuá naʻa nau kau fakataha ʻi ha houa kai, ʻo fakaʻilongaʻi ai ʻa e vahaʻangatae melino naʻe ʻi ai ʻi honau lotolotongá.
(Livitiko 7:20) “‘Ka ko ha tokotaha pē ʻoku taʻemaʻa ʻokú ne kai ʻa e kakano ʻo e feilaulau feʻinasiʻakí, ʻa ia ʻoku maʻa Sihová, kuo pau ke tuʻusi ʻa e tokotaha ko iá mei hono kakaí.
Ngaahi Feilaulau ʻo e Fakafetaʻí ʻa Ia ʻOku Fakahōifua kia Sihová
8 Fēfē ʻa e tokotaha ʻokú ne fai ʻa e foakí? Naʻe fakahaaʻi ʻe he Laó ko ha taha pē ʻoku haʻu ki he ʻao ʻo Sihová naʻe pau ke ne maʻa mo taʻemele. Ko ha taha naʻe hoko ʻo ʻuli ʻi ha faʻahinga ʻuhinga naʻe pau ke ne ʻuluaki foaki ha feilaulau-angahala pe feilaulau-halaia ke toe fakafoki mai hono tuʻunga maʻa ʻi he ʻao ʻo Sihová koeʻuhi kae malava ke Ne ala tali ʻa ʻene feilaulau tutú pe feilaulau-ʻofá. (Livitiko 5:1-6, 15, 17) Ko ia ai, ʻoku tau houngaʻia ʻi he mahuʻinga ʻo hono tauhi maʻu maʻu pē ha tuʻunga maʻa ʻi he ʻao ʻo Sihová? Kapau ʻoku tau loto ke ala tali ʻe he ʻOtuá ʻetau lotú, kuo pau ke tau fakavave ʻaupito fekauʻaki mo hano fakatonutonu ha faʻahinga maumauʻi pē ʻo e ngaahi lao ʻa e ʻOtuá. ʻOku totonu ke tau fakavave ke fakafaingamālieʻi kitautolu ki he ngaahi founga ki he tokoní kuo ʻomai ʻe he ʻOtuá—“ko e kau tangata matuʻotuʻa ʻo e fakatahaʻangá” pea mo e “feilaulau totogi . . . e tau gaahi agahala,” ko Sīsū Kalaisi.—Semisi 5:14, NW; 1 Sione 2:1, 2, PM.
Keli ki he Makakoloa Fakalaumālie
(Livitiko 6:13) ʻE ʻai ke moʻumoʻui maʻu ai pē ʻa e afí ʻi he ʻōlitá. Kuo pau ke ʻoua naʻa mate ia.
it-1 833 ¶1
Fire
As relates to the tabernacle and the temple. Fire figured in the worship carried on at the tabernacle and then later at the temple. Each morning and between the two evenings, the high priest was to burn incense on the altar of incense. (Ex 30:7, 8) God’s law required that the fire on the altar of burnt offering be kept burning continually. (Le 6:12, 13) The traditional Jewish view that the altar fire was originally kindled miraculously by God, though widely accepted, is not actually supported by the Scriptures. According to Jehovah’s initial instructions to Moses, the sons of Aaron were to “put fire on the altar and set wood in order on the fire” before placing the sacrifice on the altar. (Le 1:7, 8) It was after the installation of the Aaronic priesthood, and therefore after the installation sacrifices had been offered, that fire from Jehovah, probably proceeding from the cloud over the tabernacle, consumed the offering then upon the altar. In view of this, the miraculous fire manifested itself, not in kindling the wood on the altar, but in “consuming the burnt offering and the fatty pieces upon the altar.” The fire that then continued to burn on the altar, of course, was likely a result of the mixture of the fire from God and the fire already on the altar. (Le 8:14–9:24) Likewise, miraculous fire from Jehovah consumed the sacrifices right after Solomon’s prayer at the dedication of the temple.—2Ch 7:1; see also Jg 6:21; 1Ki 18:21-39; 1Ch 21:26 for other examples of Jehovah’s use of miraculous fire when accepting the offerings of his servants.
(Livitiko 6:25) “Tala kia ʻĒlone mo hono ngaahi fohá, ‘Ko e lao eni ʻo e feilaulau angahalá: ʻI he feituʻu ʻa ia ʻoku tāmateʻi ai ʻa e feilaulau tutú, ʻe tāmateʻi foki ai ʻa e feilaulau angahalá ʻi he ʻao ʻo Sihová. Ko ha meʻa mātuʻaki toputapu ia.
si 27 ¶15
Bible Book Number 3—Leviticus
15 (3) A sin offering is required for unintentional sins, or sins committed by mistake. The type of animal offered depends upon whose sin is being atoned for—that of the priest, the people as a whole, a chieftain, or an ordinary person. Unlike the voluntary burnt and communion offerings for individuals, the sin offering is mandatory.—4:1-35; 6:24-30.
NŌVEMA 30–TĪSEMA 6
KOLOA MEI HE FOLOFOLA ʻA E ʻOTUÁ | LIVITIKO 8-9
“Fakamoʻoni ʻo e Tāpuaki ʻa Sihová”
(Livitiko 8:6-9) Ko ia naʻe fakaofi mai ʻe Mōsese ʻa ʻĒlone mo hono ngaahi fohá peá ne ʻai ke nau kaukau ʻi he vaí. 7 ʻI he hili iá, naʻá ne fakatui ʻia ʻĒlone ʻa e kofu tōtōlofá, takai ʻiate ia ʻa e noʻó, fakatui ʻiate ia ʻa e kofu taʻenimá, pea ʻai kiate ia ʻa e ʻēfotí pea nonoʻo ia ʻaki ʻa e leta kuo lalanga ʻo e ʻēfotí, ʻo haʻi maʻu ia ʻiate ia. 8 Ko hono hokó naʻá ne ʻai ʻa e sifa-fatafatá kiate ia pea tuku ʻa e ʻŪlimí mo e Tūmemí ʻi he sifa-fatafatá. 9 Naʻá ne ʻai leva ʻa e faʻufaʻu makehé ki hono ʻulú, peá ne ʻai ʻi muʻa he faʻufaʻú ʻa e lauʻimeʻa koula ngingilá, ʻa e fakaʻilonga toputapu ʻo e fakatapuí, ʻo hangē tofu pē ko e tuʻutuʻuni ʻa Sihova kia Mōsesé.
(Livitiko 8:12) Fakaʻosí, naʻá ne lilingi ha konga ʻo e lolo paní ʻi he ʻulu ʻo ʻĒloné ʻo ne pani ia koeʻuhí ke fakamāʻoniʻoniʻi ia.
it-1 1207
Installation
Moses washed Aaron and Aaron’s sons Nadab, Abihu, Eleazar, and Ithamar (or, he commanded them to wash themselves) at the copper basin in the courtyard and put upon Aaron the glorious garments of the high priest. (Nu 3:2, 3) Now clothed in beautiful apparel, Aaron was invested with the garments representing the qualities and responsibilities of his office. Moses then anointed the tabernacle, all its furnishings and utensils, and the altar of burnt offering, as well as the basin and the utensils used in connection with them. This sanctified them, set them aside for the exclusive use and service of God for which they would now be employed. Finally Moses anointed Aaron by pouring the oil upon his head.—Le 8:6-12; Ex 30:22-33; Ps 133:2.
(Livitiko 9:1-5) ʻI he ʻaho hono valú, naʻe ui ʻe Mōsese ʻa ʻĒlone mo hono ngaahi fohá pea mo e kau mātuʻa ʻo ʻIsilelí. 2 Naʻá ne pehē kia ʻĒlone: “Toʻo maʻau ha ʻuhikiʻi pulu ko ha feilaulau angahala mo ha sipi tangata ko ha feilaulau tutu, ko e ongo manu taʻemele, pea ʻoatu ia ʻi he ʻao ʻo Sihová. 3 Ka te ke pehē ki he kau ʻIsilelí, ‘Toʻo ha kosi tangata ko ha feilaulau angahala mo ha ʻuhikiʻi pulu pea mo ha kiʻi sipi tangata, ʻokú na fakatou taʻu taha mo taʻemele ko ha feilaulau tutu, 4 mo ha pulu tangata pea mo ha sipi tangata ko ha ngaahi feilaulau feʻinasiʻaki ke feilaulauʻi ia ʻi he ʻao ʻo Sihová, pea mo ha feilaulau meʻakai kuo fio mo e loló, he ʻe hā ʻa Sihova he ʻahó ni kiate kimoutolu.’” 5 Ko ia naʻa nau ʻave ʻa e meʻa naʻe tuʻutuʻuni ʻe Mōsesé ki muʻa ki he tēniti feʻiloakiʻangá. Naʻe haʻu leva ʻa e fuʻu fakatahá kotoa ki muʻa ʻo nau tuʻu ʻi he ʻao ʻo Sihová.
it-1 1208 ¶8
Installation
On the eighth day, fully equipped and installed in office, the priesthood officiated (without Moses’ assistance) for the first time, performing an atonement service for the nation of Israel, especially in need of cleansing not only because of their natural sinfulness but also because of their recent disobedience in connection with the golden calf, which had brought Jehovah’s displeasure. (Le 9:1-7; Ex 32:1-10) At the conclusion of this first service by the newly installed priesthood, Jehovah manifested his approval and confirmation of them in office by sending miraculous fire, doubtless from the pillar of cloud above the tabernacle, devouring the remainder of the sacrifice on the altar.—Le 9:23, 24.
(Livitiko 9:23, 24) Fakaʻosí, naʻe hū ʻa Mōsese mo ʻĒlone ki he tēniti feʻiloakiʻangá peá na hū mai ki tuʻa ʻo tāpuakiʻi ʻa e kakaí. Naʻe hā mai he taimi ko ení ʻa e lāngilangi ʻo Sihová ki he kakaí kotoa, 24 pea naʻe haʻu ha afi meia Sihova ʻo ne kamata keina ʻa e feilaulau tutú mo e ngaahi kongokonga ngako ʻi he funga ʻōlitá. ʻI he sio ʻa e kakaí kotoa ki aí, naʻa nau kamata kaikaila pea naʻa nau tō foʻohifo ki he kelekelé.
Lēsoni ʻe Lava Ke Tau Ako mei he Tohi Livitikó
13 Lēsoni hono faá: ʻOku tāpuakiʻi ʻe Sihova ʻa e konga fakaemāmani ʻene kautahá. Fakakaukau ki he meʻa naʻe hoko ʻi he 1512 K.M. ʻi hono fokotuʻu ʻa e tāpanekalé ʻi he veʻe Moʻunga Sainaí. (ʻEki. 40:17) Naʻe tokangaʻi ʻe Mōsese ha kātoanga ke fakanofo ʻa ʻĒlone mo hono ngaahi fohá ko e kau taulaʻeiki. Naʻe fakatahataha ʻa e puleʻanga ʻIsilelí ke fakamoʻoni ki hono fakahoko ʻe he kau taulaʻeikí ʻenau fuofua feilaulau monumanú. (Liv. 9:1-5) Naʻe anga-fēfē hono fakahaaʻi ʻe Sihova ʻene hōifua ki he tuʻunga-taulaʻeiki naʻe toki fokotuʻu foʻoú? ʻI hono tāpuakiʻi ʻe ʻĒlone mo Mōsese ʻa e kakaí, naʻe ʻai ʻe Sihova ha afi ke ne keina ʻa e toenga ʻo e feilaulaú naʻe ʻi he ʻōlitá.—Lau ʻa e Livitiko 9:23, 24.
Keli ki he Makakoloa Fakalaumālie
(Livitiko 8:6) Ko ia naʻe fakaofi mai ʻe Mōsese ʻa ʻĒlone mo hono ngaahi fohá peá ne ʻai ke nau kaukau ʻi he vaí.
ʻUhinga Kuo Pau Ai Ke Tau Māʻoniʻoní
6 Ko e hā ʻene ʻuhinga kia kitautolu he ʻahó ni ʻa e moʻoniʻi meʻa ko ia ʻo e pau ke maʻa fakaesino ʻa e kau taulaʻeiki ʻo ʻIsilelí? Ko e kakai tokolahi ʻoku tau ako Tohi Tapu mo iá ʻoku nau fakatokangaʻi ʻetau māú mo e maʻá pea ʻoku tau tauhi foki mo hotau ngaahi feituʻu faiʻanga lotú ke maʻa. Tānaki atu ki aí, ko e faʻahinga ʻoku nau loto ke lotu kia Sihová kuo pau ke nau maʻu ha “loto ʻataʻatā” pe loto-maʻa. (Lau ʻa e Saame 24:3, 4; ʻAi. 2:2, 3.) Ko ia kuo pau ke tau tauhi kia Sihova ʻaki ʻa e ʻatamai mo e loto ʻoku maʻa pea pehē ki ha sino ʻoku maʻa. ʻOku fiemaʻu ke tau sivisiviʻi maʻu pē kitautolu. ʻI he taimi ʻe niʻihi ʻoku tau ʻilo nai ʻoku fiemaʻu ke tau fai ha ngaahi fuʻu liliu ka tau hoko ʻo māʻoniʻoni. (2 Kol. 13:5) Ko e fakatātaá, ko ha tokotaha ʻosi papitaiso ʻokú ne mamata ʻi he ʻata fakalieliá ʻoku totonu ke ne ʻeke hifo kiate ia, ‘ʻOku ou fakamoʻoniʻi ʻoku ou māʻoniʻoni?’ ʻOku totonu leva ke ne kumi ha tokoni ke taʻofi ʻa e tōʻonga fulikivanu ko ení.—Sēm. 5:14.
(Livitiko 8:14-17) Naʻá ne ʻomi leva ʻa e pulu tangata ʻo e feilaulau angahalá, pea naʻe hilifaki ʻe ʻĒlone mo hono ngaahi fohá ʻa honau nimá ʻi he ʻulu ʻo e pulu tangata ʻo e feilaulau angahalá. 15 Naʻe tāmateʻi ia ʻe Mōsese pea toʻo ʻa e totó ʻaki hono tuhú ʻo ʻai ia ʻi he ngaahi meʻatui ʻo e ʻōlitá ʻi hono ngaahi tafaʻakí kotoa, peá ne fakamaʻa ʻa e ʻōlitá mei he angahalá, ka ko e toenga ʻo e totó naʻá ne lilingi ia ʻi he veʻe ʻōlitá, koeʻuhí ke fakatoputapuʻi ia ke fai ai ha feilaulau ʻufiʻufi angahala. 16 Hili iá, naʻá ne toʻo ʻa e ngako kotoa naʻe ʻi he ngākaú, ko e ngako ʻo e ʻaté, mo e ongo kofuuá mo hona ngakó, pea naʻe tutu ia ʻe Mōsese ke kohu ʻi he funga ʻōlitá. 17 Naʻá ne ʻai leva ʻa e toenga ʻo e pulu tangatá, ʻa hono kilí, ko hono kakanó, mo hono kinohaʻá, ke tutu ʻaki ʻa e afi ʻi he tuʻa ʻapitangá, ʻo hangē tofu pē ko e tuʻutuʻuni ʻa Sihova kia Mōsesé.
it-2 437 ¶3
Moses
God constituted Moses mediator of the Law covenant with Israel, an intimate position such as no man has ever held before God except Jesus Christ, the Mediator of the new covenant. With the blood of animal sacrifices Moses sprinkled the book of the covenant, representing Jehovah as one “party,” and the people (no doubt the representative older men) as the other “party.” He read the book of the covenant to the people, who replied, “All that Jehovah has spoken we are willing to do and be obedient.” (Ex 24:3-8; Heb 9:19) In his office of mediator, Moses was privileged to oversee the building of the tabernacle and the making of its utensils, the pattern of which God gave to him, and to install the priesthood in office, anointing the tabernacle and Aaron the high priest with the oil of special composition. Then he took oversight of the first official services of the newly consecrated priesthood.—Ex chaps 25-29; Le chaps 8, 9.