Katiko 131
Ko Sehova ʼe Ko He Holaʼaga
1. ʼE ta·u·le·ka·le·ka te ʼu gā·u·e
ʼA te Mā·ʼo·lu·ga, te ʼA·tu·a ʼo·fa.
ʼE mo·le he ʼa·tu·a ʼe ta·ta·u mo ko·e
ʼI te po·tu fu·li.
(FAKATAUGA)
Se·ho·va ʼe ke ʼo·fa mo to·ka·ga.
ʼE tu·i ta·u ha·ha·ʼi ka·u·ga·na,
ʼE ko ko·e te Ho·la·ʼa·ga, mo te Ma·ka.
Ke vi·ki·ʼi to·u hu·a·fa, Ê Se·ho·va.
2. Ko ko·e Se·ho·va to·ku no·no·ʼa·ga,
To·ku ho·la·ʼa·ga mo to·ku mā·lo·hi.
Ke ke lo·go ki ta·ku ko·le a·tu mo ta·gi:
“Ha·o·fa·ki a·u.”
(FAKATAUGA)
Se·ho·va ʼe ke ʼo·fa mo to·ka·ga.
ʼE tu·i ta·u ha·ha·ʼi ka·u·ga·na,
ʼE ko ko·e te Ho·la·ʼa·ga, mo te Ma·ka.
Ke vi·ki·ʼi to·u hu·a·fa, Ê Se·ho·va.
3. ʼE hā a·na·i ʼi te ke·le kā·to·a
Ê ʼA·tu·a la·hi, to·u mā·fi·mā·fi,
ʼI ta·u ha·o·fa·ki ʼi te ʼa·ho ʼa·i·a
Ta·u fa·ga o·vi.
(FAKATAUGA)
Se·ho·va ʼe ke ʼo·fa mo to·ka·ga.
ʼE tu·i ta·u ha·ha·ʼi ka·u·ga·na,
ʼE ko ko·e te Ho·la·ʼa·ga, mo te Ma·ka.
Ke vi·ki·ʼi to·u hu·a·fa, Ê Se·ho·va.
(Vakaʼi mo Pes. 18:1, 2; 144:1, 2.)