2. Kraljevima
7 Tada je Elizej rekao: “Čujte Jehovinu riječ! Ovako kaže Jehova: ‘Sutra će u ovo doba na samarijskim vratima* seah* finog brašna stajati samo 1 šekel*, a i 2 seaha ječma stajat će samo 1 šekel.’”+ 2 Nato je pobočnik u kojeg je kralj imao povjerenja odgovorio sluzi pravog Boga: “Čak i kad bi Jehova otvorio nebeske ustave, bi li se to moglo dogoditi?”+ A on je odgovorio: “Vidjet ćeš to svojim očima,+ ali nećeš jesti!”+
3 A kod gradskih vrata bila su četiri gubavca.+ I rekli su jedan drugome: “Zašto da sjedimo ovdje dok ne umremo? 4 Ako odemo u grad dok u njemu vlada glad,+ umrijet ćemo. A ako ostanemo ovdje, isto ćemo umrijeti. Zato pođimo u sirijski tabor! Ako nam poštede život, živjet ćemo, a ako to ne učine, umrijet ćemo.” 5 Nakon što se smračilo, ustali su i uputili se u sirijski tabor. Kad su došli do ruba tabora, u njemu nije bilo nikoga.
6 Naime, Jehova je učinio da se u sirijskom taboru čuje tutnjava bojnih kola i topot konja, buka velike vojske.+ Stoga su Sirijci govorili jedan drugome: “Gle, izraelski kralj platio je hetitskim kraljevima i egipatskim kraljevima da nas napadnu!” 7 I u sumrak su ustali i pobjegli. Ostavili su svoje šatore, konje, magarce i sav tabor kakav je bio te su pobjegli da spase živu glavu*.
8 Kad su oni gubavci došli do ruba tabora, ušli su u jedan šator te su se najeli i napili. Pokupili su iz njega srebro, zlato i haljine, a onda su otišli i to sakrili. Potom su se vratili, ušli u drugi šator, odnijeli stvari iz njega te otišli i sakrili ih.
9 Na koncu su rekli jedan drugome: “Nije dobro ovo što radimo. Danas je sretan dan i trebamo drugima javiti dobre vijesti! Budemo li oklijevali i čekali dok ne svane jutro, snaći će nas zaslužena kazna. Zato sada pođimo i javimo to kraljevom dvoru!” 10 Tako su otišli i pozvali gradske vratare te im kazali: “Otišli smo u sirijski tabor, ali ondje nije bilo nikoga niti se čuo ičiji glas. Vidjeli smo samo privezane konje i magarce te napuštene šatore.” 11 Nato su gradski vratari dozvali ljude u kraljevom dvoru i javili im što su čuli.
12 Iako je bila noć, kralj je odmah ustao i kazao svojim slugama: “Reći ću vam što Sirijci namjeravaju učiniti. Znaju da smo gladni+ i zato su otišli iz tabora i sakrili se u polju. Oni govore: ‘Kad izađu iz grada, uhvatit ćemo ih žive i ući u grad!’”+ 13 Nato je jedan od njegovih slugu rekao: “Molim te, izaberi ljude koji će uzeti pet konja od onih što su još preostali u gradu. Pošaljimo ih da vidimo što se događa! Ako poginu, neće im biti ništa gore nego svim Izraelcima koji su ostali ovdje i svim Izraelcima koji su već pomrli.” 14 Tako su uzeli dvoja kola s konjima i kralj ih je poslao u sirijski tabor, rekavši im: “Idite i izvidite!” 15 Oni su išli za Sirijcima sve do Jordana. Cijeli je put bio prekriven haljinama i stvarima koje su Sirijci pobacali dok su u strahu bježali. Glasnici su se vratili i javili to kralju.
16 Potom je narod izašao i opljačkao sirijski tabor. I tako je seah finog brašna stajao samo 1 šekel, a i 2 seaha ječma stajala su samo 1 šekel, kao što je Jehova i rekao.+ 17 A kralj je onog pobočnika u kojeg je imao povjerenja postavio da nadgleda gradska vrata, ali narod ga je izgazio na vratima te je umro, kao što je sluga pravog Boga i rekao kralju kad je on došao k njemu. 18 Tako se ispunilo ono što je sluga pravog Boga kazao kralju: “Sutra će u ovo doba na samarijskim vratima 2 seaha ječma stajati samo 1 šekel, a i seah finog brašna stajat će samo 1 šekel.”+ 19 Ali pobočnik je ovako bio odgovorio sluzi pravog Boga: “Čak i kad bi Jehova otvorio nebeske ustave, bi li se takvo što moglo dogoditi?” Nato mu je Elizej rekao: “Vidjet ćeš to svojim očima, ali nećeš jesti!” 20 Upravo se to i dogodilo. Naime, narod ga je izgazio na vratima te je umro.