Job
10 Gadi mi se moj život!+
Dat ću oduška svom jadu.
Govorit ću s gorčinom u duši.
2 Reći ću Bogu: ‘Nemoj me proglasiti krivim!
Kaži mi zašto se raspravljaš sa mnom.
3 Imaš li koristi od toga što me ugnjetavaš,
što odbacuješ djelo svojih ruku,+
a blagonaklono gledaš na namjere zlih?
4 Gledaš li ti ljudskim očima?
Vidiš li ti kao što smrtni čovjek vidi?
5 Jesu li tvoji dani kao dani smrtnika
i tvoje godine kao čovječje godine,+
6 pa istražuješ moje prijestupe
i tragaš za mojim grijesima?+
8 Tvoje su me ruke oblikovale i načinile,+
a sada me želiš sasvim uništiti.
10 Nisi li me stavio u majčinu utrobu
i oblikovao me ondje?*
11 Odjenuo si me kožom i mesom,
protkao si me kostima i tetivama.+
12 Podario si mi život i iskazao vjernu ljubav.
13 Ali potajno si mi namjeravao nanijeti nevolju.*
Znam da sva ova zla dolaze od tebe.
14 Da zgriješm, ti bi me vidio+
i ne bi me oslobodio mog grijeha.
15 Ako sam kriv, teško meni!
16 Ako podignem glavu, ti me progoniš kao lav,+
opet iskazuješ svoju moć napadajući me.
17 Dovodiš nove svjedoke protiv mene
i još se više gnjeviš na mene.
Snalazi me nevolja za nevoljom.
18 Zašto si me izveo iz majčine utrobe?+
Da sam bar umro prije nego što me itko vidio.
19 Tada bi me iz majčine utrobe odnijeli u grob,
i bilo bi kao da nikad nisam ni postojao.’