Pjesma nad pjesmama
6 “Kamo je otišao tvoj dragi,
najljepša među ženama?
Kojim je putem krenuo tvoj dragi?
Hajde da ga tražimo s tobom.”
2 “Moj je dragi otišao u svoj vrt,
do gredica mirisnog bilja,
da pase stado među vrtovima
i da bere ljiljane.+
3 Ja pripadam svom dragom,
a moj dragi pripada meni.+
On pase stado među ljiljanima.”+
4 “Lijepa si kao Tirsa*,+ ljubljena moja,+
krasna kao Jeruzalem,+
oduzimaš dah kao vojska okupljena pod zastavama.+
5 Odvrati pogled+ od mene
jer zbog tvojih očiju nemam mira.
Kosa ti je kao stado koza
koje silazi niz gileadske brežuljke.+
6 Zubi su ti kao stado ovaca
koje s kupanja dolaze.
Svaka ima svog blizanca,
nijedna nije ostala sama.
7 Tvoji se obrazi* rumene ispod koprene
kao kriške šipka.
8 Neka je i šezdeset kraljica,
osamdeset inoča
i bezbroj djevojaka,+
9 ali samo je jedna moja golubica,+ ona koja nema mane.
Ona je jedinica svoje majke,
miljenica* one koja ju je rodila.
Kad je vide djevojke, sretnom je nazivaju.
Kad je vide kraljice i inoče, hvale je.
10 ‘Tko je ova koja sja* poput zore,
koja je lijepa kao puni mjesec,
čista kao sunčev sjaj
i oduzima dah kao vojska okupljena pod zastavama?’”+
11 “Otišla sam u vrt u kojem rastu orasi+
da vidim pupoljke na stablima u dolini*,
da vidim je li loza potjerala mladice,
je li šipak procvjetao.
12 Ni sama ne znam kako,
moja me želja odvela
na kola mog plemenitog naroda.”
13 “Vrati se, vrati se, Sulamko!
Vrati se, vrati se
da te gledamo!”
“Zašto tako zadivljeno gledate Sulamku?”+
“Ona je poput plesa dvaju tabora*!”