Pjesma nad pjesmama
7 “Kako su krasne tvoje noge u sandalama,
kćeri plemenita!
Tvoja obla bedra nalik su nakitu,
djelo su umjetničkih ruku.
2 Pupak ti je kao okrugla čaša.
Neka u njoj nikad ne ponestane začinjenog vina.
Trbuh ti je kao kup pšenice
okružen ljiljanima.
3 Tvoje su dvije dojke kao dva laneta,
gazelina blizanca.+
4 Vrat+ ti je kao bjelokosna kula.+
Nos ti je kao libanonska kula,
koja gleda prema Damasku.
Kralja je očarala* tvoja bujna kosa.
6 Kako si lijepa, kako si ljupka,
ljubljena moja, najveća od svih divota!
7 Stas ti je nalik palmi,
a grudi su ti kao grozdovi datulja.+
8 Rekao sam: ‘Popet ću se na palmu
da dohvatim njene grane s datuljama.’
Neka tvoje grudi budu kao grozdovi grožđa,
miris tvog daha kao jabuke
9 i tvoja usta* kao najbolje vino.”
“Neka ono glatko klizi niz grlo mog dragog,
poput vina koje čovjeku lagano teče preko usana i uspavljuje ga.
10 Ja pripadam svom dragom,+
a on žudi za mnom.
11 Dođi, dragi moj,
pođimo u polje!
Počivajmo među grmovima kane.+
12 Ustanimo rano i pođimo u vinograde
da vidimo je li loza potjerala mladice,
jesu li se cvjetovi otvorili,+
je li šipak procvjetao.+
Ondje ću ti pokazati koliko te volim.+
I svježe i sušeno* voće
sačuvala sam za tebe, dragi moj.