Jeremija
2 Došla mi je Jehovina objava. Bilo mi je rečeno: 2 “Idi i objavi Jeruzalemu: ‘Ovako kaže Jehova:
“Dobro se sjećam odanosti* koju si pokazivala* u svojoj mladosti,+
ljubavi koju si iskazivala dok si bila zaručena+
i kako si me slijedila dok sam te vodio po pustinji,
po zemlji u kojoj se ne sije.+
3 Izrael je bio svet Jehovi,+ prvina njegove žetve.”’
‘Tko ga je god htio proždrijeti, navukao je na sebe krivnju.
Snašla ga je nevolja’, kaže Jehova.”+
4 Čujte Jehovinu objavu, Jakovljevi potomci,
sve porodice izraelskog naroda.
5 Ovako kaže Jehova:
“Kakvu su to manu vaši preci našli na meni+
da su se toliko udaljili od mene
i počeli štovati bezvrijedne idole+ te tako i sami postali bezvrijedni?+
6 Nisu pitali: ‘Gdje je Jehova,
koji nas je izveo iz Egipta,+
koji nas je vodio kroz pustinju,
kroz pustu zemlju+ punu jama,
kroz bezvodnu+ i mračnu zemlju,
kroz zemlju kojom nitko od ljudi ne putuje
i u kojoj nitko ne živi?’
7 A ja sam vas doveo u zemlju punu voćnjaka
da jedete njen urod i njena dobra.+
Ali kad ste došli, okaljali ste moju zemlju,
pretvorili ste moje vlasništvo u nešto odvratno.+
8 Svećenici nisu pitali: ‘Gdje je Jehova?’+
Oni koji se bave Zakonom nisu me poznavali,
pastiri su se bunili protiv mene,+
proroci su prorokovali u Baalovo ime+
i štovali su bogove od kojih nema koristi.
9 ‘Zato ću opet iznijeti optužbe protiv vas’,+ kaže Jehova,
‘iznijet ću optužbe i protiv sinova vaših sinova.’
10 ‘Otiđite na kitimske+ obale* i promatrajte.
Pošaljite ljude u Kedar+ i dobro razmislite.
Ispitajte da li se ikad dogodilo takvo što.
11 Je li koji narod ikada zamijenio svoje bogove nekim drugima koji nisu bogovi?
A moj je narod zamijenio moju slavu onim što je beskorisno.+
12 Čudite se tome, nebesa,
pretrnite od silnog užasa’, kaže Jehova,
13 ‘jer je moj narod učinio dva zla:
ostavili su mene, izvor vode života,+
i iskopali su sebi nakapnice*,
ispucane nakapnice, koje ne mogu držati vodu.’
14 ‘Je li Izrael sluga? Je li on rob rođen u kući?
Zašto je onda postao plijen?
15 Na njega mladi lavovi riču,+
podižu svoj glas.
Njegovu zemlju pretvorili su u grozan prizor.
Njegovi su gradovi spaljeni, pa u njima nema stanovnika.
16 Stanovnici Nofa*+ i Tafnisa+ ogolili su tvoje tjeme.
19 Neka te tvoja zloća pouči,
neka te tvoja nevjernost ukori.
Shvati i uvidi koliko je zlo i bolno*+
ostaviti mene, Jehovu, svog Boga.
Nisi me se bojala’,+ kaže Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama.
20 ‘Davno sam slomio tvoj jaram+
i raskinuo tvoje okove.
Ali ti si rekla: “Neću ti služiti”,
i na svakom visokom brdu i pod svakim drvetom koje se zeleni+
ležala si kao bludnica i činila blud.+
21 Posadio sam te kao plemenitu crvenu lozu,+ koja je izrasla iz najboljeg sjemena.
Kako to da si se onda izopačila i pretvorila u mladicu divlje loze?’+
22 ‘Da se opereš lužinom* i potrošiš mnogo sapuna,
u mojim bi očima i dalje bila prljava zbog svog prijestupa’,+ kaže Svevišnji Gospodin Jehova.
23 Kako možeš reći: ‘Nisam se okaljala,
nisam štovala Baale’?
Promisli kako si se ponašala u dolini.
Sjeti se što si činila.
Ti si kao brza mlada deva
koja besciljno trči amo-tamo,
24 kao divlja magarica navikla na pustinju
koja u silnoj žudnji njuši vjetar.
Tko je može obuzdati dok se tjera?
Mužjaci se neće umoriti tražeći je.
Lako će je naći u vrijeme kad se tjera*.
25 Pazi da ne ostaneš bosih nogu
i da ti se grlo ne osuši od žeđi.
No ti si rekla: ‘Neću se predomisliti!+
Nipošto! Zaljubila sam se u tuđince*+
i za njima ću ići.’+
26 Kao što je lopov posramljen kad ga uhvate,
tako je posramljen i izraelski narod
– oni, njihovi kraljevi i poglavari,
njihovi svećenici i proroci.+
27 Oni drvetu govore: ‘Ti si moj otac’,+
i kamenu: ‘Ti si me rodio.’
A meni su okrenuli leđa umjesto da su se okrenuli prema meni.+
Ali kad ih snađe nevolja, reći će:
‘Ustani, spasi nas!’+
28 Gdje su sada vaši bogovi koje ste načinili?+
Neka ustanu i neka vas spase iz nevolje ako mogu,
jer vaših je bogova, Judejci, koliko i vaših gradova.+
29 ‘Zašto iznosite optužbe protiv mene?
Zašto se svi bunite protiv mene?’+ kaže Jehova.
30 Uzalud sam kažnjavao vaše sinove.+
Nisu izvukli nikakvu pouku.+
Vaš je mač proždirao vaše proroke+
kao razjareni lav.
31 Ljudi ovog naraštaja, promislite o onome što Jehova govori.
Zar sam Izraelu postao poput pustinje
ili poput zemlje nad kojom se nadvila teška tama?
Zašto moj narod govori: ‘Idemo kamo hoćemo,
više nikad nećemo doći k tebi’?+
32 Može li djevica zaboraviti svoj nakit,
nevjesta svoje ukrasne vrpce*?
A mene je moj narod odavno zaboravio.*+
33 Itekako dobro znaš što trebaš činiti da bi dobila ljubav!
Postala si vješta u činjenju zla.+
34 Tvoje su haljine uprljane krvlju nevinih siromaha.+
Iako ih nisam zatekao kako provaljuju u tvoju kuću,
vidim njihovu krv posvuda na tvojim skutima.+
35 A ti kažeš: ‘Nedužna sam.
On se sigurno prestao gnjeviti na mene.’
Ja ću izvršiti presudu nad tobom
zato što govoriš: ‘Nisam zgriješila.’
36 Zašto misliš da nema ništa loše u tvom prevrtljivom ponašanju?
Oni ti neće pomoći.”