Jeremija
4 “Ako se vratiš, Izraele”, kaže Jehova,
“ako mi se vratiš
i ako mi makneš s očiju svoje odvratne idole,
nećeš živjeti u tuđoj zemlji.+
2 Ako se zakuneš
istinito, pošteno i pravedno: ‘Tako mi Jehove, živog Boga!’
onda će on blagosloviti narode
i oni će se njime dičiti.”+
3 Jer ovako kaže Jehova Judejcima i Jeruzalemljanima:
“Izorite neobrađenu zemlju
i nemojte više sijati među trnje.+
4 Obrežite se da biste ugodili Jehovi,
obrežite svoje srce,+
Judejci i stanovnici Jeruzalema,
da zbog vaših zlih djela
moj gnjev ne plane kao vatra
i ne razgori se tako da ga nitko ne može ugasiti.”+
5 Objavite ovo u Judi, razglasite u Jeruzalemu,
vičite i pušite u rog po cijeloj zemlji,+
vičite iz sveg glasa i recite: “Skupite se!
Bježimo u utvrđene gradove!+
6 Podignite zborni znak* prema Sionu.
Nađite zaklon, nemojte zastajati.”
Jer ja ću dati da na vas dođe nevolja sa sjevera,+ velika propast.
Pošao je sa svog mjesta da pretvori vašu zemlju u grozan prizor.
Vaši će gradovi biti razoreni i ostat će bez stanovnika.+
Svećenici će se prestraviti i proroci će se zapanjiti.”+
10 Tada sam rekao: “Jao, Svevišnji Gospodine Jehova! Doista si prevario ovaj narod+ i Jeruzalem, rekavši: ‘Imat ćete mir’,+ a mač nam je pod grlom.”
11 U to će se vrijeme reći ovom narodu i Jeruzalemu:
“Vruć vjetar s ogoljelih brda u pustinji
zapuhat će prema mojoj kćeri*, mom narodu,
ali ne da bi se vijalo ili pročišćavalo žito.
12 Silni vjetar puše odande na moju zapovijed.
Sad ću im izreći osudu.
13 Gle, neprijatelj će doći kao kišni oblaci.
Reći ćete: ‘Teško nama, propali smo!’
14 Jeruzaleme, speri zloću sa svog srca da se spasiš.+
Dokle ćeš nositi u sebi zle misli?
15 Jer glas donosi vijesti iz Dana+
i javlja nevolju s efrajimskih brda.
16 Govorite o tome narodima.
Objavite to Jeruzalemu.”
“Izvidnice dolaze iz daleke zemlje,
oglasit će poziv na boj protiv Judinih gradova.
18 “Platit ćeš za svoje vladanje i svoja djela.+
Snaći će te teška nevolja
jer je tvoja buntovnost zahvatila tvoje srce.”
19 Muko moja, muko moja!
Od teške boli razdire mi se srce.
Srce mi snažno lupa.
20 Vijesti o razaranju stižu jedna za drugom
jer je cijela zemlja opustošena.
Moji su šatori u času opustošeni,
u trenu su uništena moja šatorska platna.+
21 Dokle ću gledati zborni znak,
slušati zvuk roga?+
22 Bog kaže: “Moj je narod nerazuman.+
Ne slušaju me.
Oni su bezumni sinovi i nemaju razboritosti.
Pametni* su samo kad se čini zlo,
ali dobro ne znaju činiti.”
23 Pogledao sam njihovu zemlju i vidio da je prazna i pusta.+
Pogledao sam u nebo, ali njegova je svjetlost nestala.+
24 Pogledao sam brda i vidio da se tresu,
vidio sam da bregovi podrhtavaju.+
25 Pogledao sam i vidio da nema nijednog čovjeka
i da su sve ptice odletjele.+
26 Pogledao sam i vidio da se plodna zemlja pretvorila u pustinju
i da su svi njeni gradovi razoreni.+
Jehova je to učinio
jer se silno razgnjevio.
27 Jer ovako kaže Jehova: “Cijela će zemlja opustjeti,+
ali neću je sasvim uništiti.
29 Pred vikom konjanika i strijelaca
bježi sav grad.+
Skrivaju se po šikarama
i penju na stijene.+
Svi su gradovi napušteni,
nitko ne živi u njima.”
30 Što ćeš učiniti sad kad si opustošena?
Nekad si se oblačila u grimiz,
ukrašavala se zlatnim nakitom
i isticala svoje oči crnom bojom.
Ali uzalud si se uljepšavala+
jer su te odbacili oni koji su žudjeli za tobom.
Sada ti žele oduzeti život.+
31 Čujem stenjanje kao kod bolesne žene,
čujem krikove kao kod žene koja prvi put rađa,
čujem glas kćeri sionske koja s mukom hvata dah.
Ona podiže ruke, govoreći:+
“Teško meni! Iznemogla sam zbog ubojica!”