Jeremija
6 Sklonite se, Benjaminovci, bježite iz Jeruzalema.
na Bet-Hakeremu dajte znak vatrom
jer sa sjevera stiže nevolja, velika propast.+
2 Kći sionska nalik je lijepoj i nježnoj ženi.+
3 Doći će pastiri sa svojim stadima.
4 “Spremite se za* rat protiv nje!
Pođimo, napadnimo je usred bijela dana!”
“Teško nama jer se dan primiče kraju
i večernje se sjene produžuju!”
5 “Pođimo, napadnimo je po noći
i uništimo njene utvrde.”+
6 Jer ovako kaže Jehova nad vojskama:
“Posijecite stabla i podignite opsadni nasip oko Jeruzalema.+
To je grad koji treba pozvati na odgovornost.
U njemu posvuda ima tlačenja.+
7 Kao što nakapnica u sebi čuva vodu,
tako on u sebi čuva zlo.
U njemu se čuju zvuci nasilja i pustošenja.+
Bolesti i nevolje stalno su mi pred očima.
8 Poslušaj moje upozorenje, Jeruzaleme, da se ne bih s gađenjem okrenuo od tebe+
i da te ne bih pretvorio u pustoš, u nenastanjenu zemlju.”+
9 Ovako kaže Jehova nad vojskama:
“Izraelov ostatak bit će temeljito popabirčen, kao kad se s trsa pokupe posljednji grozdovi.
Još jednom prođi kroz trsove kao onaj tko bere grožđe.”
10 “Kome da govorim i koga da upozorim?
Tko će me saslušati?
Gle, uši su im začepljene*, pa ne mogu čuti.+
Gle, rugaju se Jehovinoj riječi,+
ona im nije po volji.
11 Zato sam pun Jehovinog gnjeva,
ne mogu više šutjeti.”+
“Govori o mom gnjevu djeci na ulicama+
i okupljenim mladićima.
Svi će biti zarobljeni – muškarci i njihove žene,
vremešni ljudi i oni u dubokoj starosti.+
12 Njihove kuće pripast će drugima,
a tako i njihova polja i njihove žene.+
Podignut ću svoju ruku na stanovnike ove zemlje”, kaže Jehova.
13 “Jer od najmanjega do najvećega, svi nepošteno zgrću dobitak.+
Od proroka do svećenika, svi su varalice.+
14 I površno liječe rane mog naroda, govoreći:
‘Mir je! Mir je!’
a mira nema.+
15 Srame li se zbog gadosti koje čine?
Nimalo se ne srame!
Uopće ne znaju što znači osjećati sram!+
Zato će pasti s pobijenima.
Posrnut će kad ih kaznim”, kaže Jehova.
16 Ovako kaže Jehova:
“Stanite na raskrižju i gledajte.
Ali narod govori: “Nećemo ići njime!”+
17 “I postavio sam stražare,+ koji su govorili:
‘Obratite pažnju na zvuk roga!’”+
Ali narod je rekao: “Nećemo obratiti pažnju!”+
18 “Zato čujte, narodi!
Znajte, okupljena mnoštva,
što će im se dogoditi.
19 Slušaj, zemljo!
Nanijet ću nevolju ovom narodu+
zbog njihovih zlih zamisli,
jer nisu slušali moje riječi
te su odbacili moj zakon*.”
20 “Što će mi tamjan koji donosite iz Sabe
i mirisna trska iz daleke zemlje?
Vaše cijele paljenice nisu mi po volji,
vaše žrtve nisu mi mile.”+
21 Zato ovako kaže Jehova:
“Evo, postavljam ovom narodu kamenove spoticanja
i oni će se spotaknuti o njih
– očevi i sinovi,
susjed i njegov prijatelj.
Svi će oni poginuti.”+
22 Ovako kaže Jehova:
“Gle, dolazi narod iz sjeverne zemlje,
velik narod podiže se iz najdaljih dijelova zemlje.+
23 Oni nose luk i koplje,
okrutni su i nemilosrdni.
Njihov glas huči kao more,
jašu na konjima.+
Kao ratnici postrojili su se za boj protiv tebe, kćeri sionska.”
24 Čuli smo glas o njima.
Ruke su nam klonule.+
25 Ne izlazite u polje
i ne idite putem
jer neprijateljski mač prijeti.
Posvuda vlada strah.
26 Kćeri moja, narode moj,
ogrni se kostrijeću+ i valjaj se u pepelu.
27 “Postavio sam te* da pročistiš moj narod poput srebra,
da ga pomno ispitaš.
Pažljivo promatraj ono što čine.
Oni su poput bakra i željeza.
Svi su pokvareni.
29 Kovački su mjehovi nagorjeli,
a iz vatre koju potpiruju izlazi samo olovo.
30 Ljudi će ih zvati odbačenim srebrom
jer ih je Jehova odbacio.”+