Tužaljke
א [alef]
2 Kako li je Jehova u svom gnjevu oblakom zastro kćer sionsku!
Izraelovu ljepotu bacio je s neba na zemlju.+
U dan svoga gnjeva nije se sjećao podnožja svojih nogu.+
ב [bet]
2 Jehova je bez milosti progutao sva Jakovljeva prebivališta.
U svom bijesu razorio je utvrde kćeri Judine.+
Bacio je na zemlju i oskvrnuo kraljevstvo+ i njegove uglednike.+
ג [gimel]
3 U žestini gnjeva slomio je svu Izraelovu moć*.
Povukao je svoju desnicu kad se neprijatelj približio.+
U Jakovu je gorio kao vatra koja proždire sve uokolo.+
ד [dalet]
4 Napeo je svoj luk poput neprijatelja, desnicu je ispružio poput protivnika.+
Ubijao je sve što je drago očima.+
Na šator kćeri sionske izlio je svoju srdžbu kao vatru.+
ה [he]
5 Jehova je postao poput neprijatelja.+
Progutao je Izraela.
Progutao je sve njegove kule,
uništio je sve njegove utvrde.
U kćeri Judinoj umnožio je tugu i jauk.
ו [vau]
6 Razvalio je svoju sjenicu+ kao da je obična sjenica u vrtu.
Učinio je kraj svom blagdanu.+
Jehova je na Sionu bacio u zaborav blagdan i dan počinka.
U svom žestokom gnjevu ne mari ni za kralja ni za svećenika.+
ז [zajin]
7 Jehova je odbacio svoj žrtvenik,
s prezirom je odbacio svoje svetište.+
Zidove sionskih utvrda predao je u ruke neprijatelju.+
U Jehovinom domu vikali su kao u dan blagdana.+
ח [het]
8 Jehova je odlučio uništiti zid kćeri sionske.+
Rastegnuo je mjerno uže.+
Njegova je ruka uništavala, nije ju ustegnuo.
U tugu je zavio bedem i zid.
Zajedno su pali.
ט [tet]
9 Njena su vrata utonula u zemlju.+
Uništio je i porazbijao njene zasune.
Njen kralj i njeni uglednici rasijani su po narodima.+
Nema zakona*, njeni proroci više ne dobivaju viđenja od Jehove.+
י [jod]
10 Starješine kćeri sionske sjede na zemlji i šute.+
Prašinom su posuli glavu i ogrnuli su kostrijet.+
Jeruzalemske djevojke pognule su glavu k zemlji.
כ [kaf]
11 Oči su mi iznemogle od suza,+
utroba mi se uznemirila.
Srce mi se slama* zbog propasti moje kćeri*, mog naroda,+
jer djeca i dojenčad gube svijest na gradskim trgovima.+
ל [lamed]
12 Pitaju svoje majke: “Gdje je žito i vino?”+
dok padaju u nesvijest na gradskim trgovima kao da su ranjeni,
dok polako umiru u naručju svojih majki.
מ [mem]
13 Što da ti navedem kao primjer?
S čime da te usporedim, kćeri jeruzalemska?
S čime da te izjednačim kako bih te utješio, djevice, kćeri sionska?
Tvoja je propast velika kao more.+ Tko će te izliječiti?+
נ [nun]
14 Tvoji su ti proroci kazivali lažna i isprazna viđenja,+
nisu otkrivali tvoj prijestup – nisu spriječili da odeš u ropstvo+ –
nego su te varali lažnim i zavodljivim viđenjima.+
ס [samek]
15 Svi koji prolaze putem podrugljivo plješću rukama kad te vide.+
Čude se*+ i odmahuju glavom zbog kćeri jeruzalemske, govoreći:
“Je li to grad za koji su govorili: ‘On je savršeno lijep, radost svoj zemlji’?”+
פ [pe]
16 Protiv tebe govore svi tvoji neprijatelji.
Rugaju se*, škrguću zubima i govore: “Progutali smo ga.+
Evo dana koji smo čekali!+ Došao je, ugledali smo ga!”+
ע [ajin]
17 Jehova je izvršio ono što je naumio.+ Ispunio je svoju riječ,+
ono što je zapovjedio još davnih dana.+
Uništio te bez milosti.+
Neprijatelju je dao da likuje zbog tebe. Dao je veliku snagu* tvojim protivnicima.
צ [cade]
18 Srce naroda vapi k Jehovi, o, zide kćeri sionske!
Neka suze kao potok teku danju i noću!
Nemoj se smiriti, neka tvoje oko ne prestane plakati!
ק [kof]
19 Ustani! Jadikuj noću, na početku straža!
Pred Jehovom* izlijevaj srce kao vodu!
Podiži ruke k njemu radi života svoje djece,
koja od gladi gube svijest na ulicama!+
ר [reš]
20 Pogledaj, Jehova, i vidi svoj narod koji si ovako teško kaznio!
Zar da žene jedu vlastite sinove i kćeri*, djecu koju su zdravu rodile,+
zar da se svećenike i proroke ubija u Jehovinom svetištu?+
ש [šin]
21 Djeca i starci mrtvi leže na zemlji po ulicama.+
Moje djevojke i moji mladići pali su od mača.+
Ubijao si u dan svoga gnjeva, klao si bez milosti.+
ת [tau]
22 Sazivaš strahote sa svih strana kao da okupljaš narod na dan blagdana.+
U dan Jehovine srdžbe nitko nije pobjegao niti preživio.+
Djecu koju sam rodila* i odgojila moj je neprijatelj istrijebio.+