Jeremija
7 Ovo je Jehova rekao Jeremiji: 2 “Stani na vrata Jehovinog doma i objavi ondje ovu poruku: ‘Čujte Jehovine riječi, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jehovi. 3 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: “Popravite se i počnite ispravno postupati, pa ću vam dopustiti da ostanete živjeti u ovoj zemlji.+ 4 Ne uzdajte se u lažne riječi i ne govorite: ‘Ovo je Jehovin hram, Jehovin hram, Jehovin hram!’+ 5 Jer ako se doista popravite i počnete ispravno postupati, ako budete pravedno sudili između čovjeka i njegovog bližnjeg,+ 6 ako ne budete tlačili došljake, siročad* i udovice,+ ako ne budete prolijevali nevinu krv u ovoj zemlji i ako ne budete štovali druge bogove na svoju štetu,+ 7 tada ću vam dopustiti da ostanete živjeti u ovoj zemlji, koju sam dao vašim precima za sva vremena*.”’”
8 “A vi se uzdate u lažne riječi,+ ali od toga nema nikakve koristi. 9 Vi kradete,+ ubijate, činite preljub, lažno se zaklinjete,+ prinosite žrtve Baalu+ i štujete bogove koje prije niste poznavali. 10 Mislite li da možete činiti sve te gadosti, a onda doći i stati pred mene u ovom domu koji nosi moje ime pa reći: ‘Bit ćemo izbavljeni’? 11 Zar je ovaj dom koji nosi moje ime u vašim očima postao razbojnička pećina?+ Znajte da ja sve to vidim”, kaže Jehova.
12 “‘Pođite u moje svetište u Šilu,+ koje sam u početku izabrao da se ondje slavi* moje ime,+ i pogledajte što sam od njega učinio zbog zloće svog naroda Izraela.+ 13 Ali vi ste i dalje činili sva ta nedjela’, kaže Jehova, ‘i iako sam vas uvijek iznova opominjao*, vi niste slušali.+ Dozivao sam vas, ali vi se niste odazvali.+ 14 Zato ću od doma koji nosi moje ime,+ a u koji se vi uzdate,+ i od mjesta koje sam dao vama i vašim precima učiniti isto što sam učinio i od Šila.+ 15 Odbacit ću vas kao što sam odbacio svu vašu braću, sve Efrajimove potomke.’+
16 A ti se nemoj moliti za ovaj narod. Nemoj vapiti k meni, obraćati mi se u molitvi niti me preklinjati za njih+ jer te neću uslišiti.+ 17 Ne vidiš li što čine po judejskim gradovima i po jeruzalemskim ulicama? 18 Sinovi skupljaju drva, očevi pale vatru, a žene mijese tijesto da naprave žrtvene kolače Kraljici Neba*.+ Oni izlijevaju žrtve ljevanice drugim bogovima da me uvrijede.+ 19 ‘Ali zar time vrijeđaju* mene?’ kaže Jehova. ‘Ne vrijeđaju li sami sebe i ne nanose li sramotu samima sebi?’+ 20 Zato ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: ‘Iskalit ću svoju srdžbu i svoj gnjev na ovoj zemlji,+ na ljudima i na stoci, na voćkama i na plodovima zemlje. Moj će gnjev gorjeti poput vatre i neće se ugasiti.’+
21 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Samo vi gomilajte svoje cijele paljenice na druge žrtve i jedite meso.+ 22 Kad sam izveo vaše pretke iz Egipta, ništa im nisam rekao o cijelim paljenicama i drugim žrtvama niti sam im išta o tome zapovjedio.+ 23 No dao sam im ovu zapovijed: “Slušajte me, pa ću ja biti vaš Bog, a vi ćete biti moj narod.+ U svemu postupajte onako kako sam vam zapovjedio da vam bude dobro.”’+ 24 Ali oni nisu slušali, nisu se obazirali na ono što sam govorio*,+ nego su se vodili vlastitim zamislima, postupali tvrdoglavo i slušali svoje zlo srce,+ pa su nazadovali umjesto da napreduju. 25 Tako je otkad su vaši preci izišli iz Egipta pa sve do danas.+ A ja sam vam slao sve svoje sluge, proroke. Slao sam ih svaki dan, uvijek iznova.*+ 26 Ali ovaj me narod nije slušao i nije se obazirao na ono što sam govorio.+ Naprotiv, bili su tvrdoglavi* i postupali su gore od svojih predaka!
27 Govorit ćeš im sve ove riječi,+ ali oni te neće slušati. Dozivat ćeš ih, ali oni ti se neće odazvati. 28 Zato im reci: ‘Ovo je narod koji ne sluša Jehovu, svog Boga, i ne da se poučiti. Nestalo je vjernosti, više je i ne spominju*.’+
29 Odreži* svoju dugu* kosu i baci je pa zapjevaj tužaljku na golim brdima, jer sam ja, Jehova, odbacio ovaj naraštaj na koji sam se razgnjevio i ostavit ću ga. 30 ‘Jer Judejci čine ono što je zlo u mojim očima’, kaže Jehova. ‘Postavili su svoje odvratne idole u domu koji nosi moje ime kako bi ga oskvrnuli.+ 31 Sagradili su obredne uzvišice u Tofetu, koji je u Dolini Hinomovog sina*,+ kako bi ondje spaljivali svoje sinove i kćeri,+ što nikad nisam zapovjedio niti mi je to ikad došlo na um*.’+
32 ‘Zato dolaze dani’, kaže Jehova, ‘kad se to mjesto više neće zvati Tofet ni Dolina Hinomovog sina, nego Dolina pokolja. U Tofetu će se pokapati mrtvi sve dok ondje više ne bude mjesta.+ 33 Mrtva tijela ovog naroda bit će hrana pticama i zvijerima, a neće biti nikoga da ih otjera.+ 34 Uklonit ću iz judejskih gradova i s jeruzalemskih ulica radost i veselje, učinit ću da se više ne čuje glas mladoženje ni glas nevjeste,+ jer će ova zemlja postati pustoš.’”+