Djela apostolska

9 Savao je još uvijek bio pun mržnje prema Gospodinovim učenicima i htio ih je sve pobiti,+ pa je otišao k velikom svećeniku 2 i zatražio od njega da napiše pisma za sinagoge u Damasku, kojima bi ga se ovlastilo da sve sljedbenike Puta*,+ i muškarce i žene, okovane dovede u Jeruzalem.

3 Na putu za Damask, kad je već bio blizu grada, iznenada ga je obasjala svjetlost s neba,+ 4 te je pao na zemlju i začuo glas koji mu je rekao: “Savle, Savle, zašto me progoniš?” 5 On je upitao: “Tko si ti, Gospodine?” Glas mu je odgovorio: “Ja sam Isus,+ kojeg ti progoniš.+ 6 Sad ustani i uđi u grad. Ondje će ti biti rečeno što moraš činiti.” 7 A ljudi koji su putovali s njim ostali su bez riječi jer su čuli da netko govori, ali nikoga nisu vidjeli.+ 8 Tada je Savao ustao sa zemlje. Oči su mu bile otvorene, ali ništa nije vidio, pa su ga uzeli za ruku i odveli u Damask. 9 Tri dana nije ništa vidio,+ a nije ni jeo ni pio.

10 U Damasku je bio učenik koji se zvao Ananija.+ Njemu se Gospodin obratio u viđenju: “Ananija!” On se odazvao: “Evo me, Gospodine!” 11 A Gospodin mu je rekao: “Ustani, idi u ulicu koja se zove Ravna i u Judinoj kući potraži čovjeka iz Tarza+ po imenu Savao. On se upravo moli 12 i u viđenju je vidio kako ti, Ananija, dolaziš i polažeš ruke na njega da mu se vrati vid.”+ 13 No Ananija je odgovorio: “Gospodine, čuo sam od mnogih da je taj čovjek nanio puno zla tvojim svetim slugama u Jeruzalemu. 14 I ovamo je došao s ovlastima svećeničkih glavara da uhvati* sve koji prizivaju tvoje ime.”+ 15 Ali Gospodin mu je rekao: “Idi, jer sam izabrao tog čovjeka*+ da objavi moje ime neznabošcima*+ te kraljevima+ i Izraelcima. 16 Ja ću mu pokazati koliko mora trpjeti zbog mog imena.”+

17 Tako je Ananija otišao i ušao u kuću u kojoj je bio Savao te je položio ruke na njega i rekao: “Brate Savle! Gospodin Isus, koji ti se ukazao na putu kojim si dolazio, poslao me da ti se vrati vid i da se ispuniš svetim duhom.”+ 18 I odmah mu je s očiju spalo nešto poput ljuski, te mu se vratio vid. Zatim je ustao i krstio se, 19 a onda je nešto pojeo i okrijepio se.

Savao je neko vrijeme ostao s učenicima u Damasku+ 20 i odmah je u sinagogama počeo propovijedati o Isusu, da je on Božji Sin. 21 Svi koji su ga slušali bili su zapanjeni i govorili su: “Nije li to onaj čovjek koji je u Jeruzalemu okrutno progonio one koji prizivaju to ime?+ Nije li došao ovamo da ih uhvati i odvede* svećeničkim glavarima?”+ 22 A Savao je sve djelotvornije propovijedao, pa Židovi koji su živjeli u Damasku nisu znali što bi mu rekli jer je iznosio nepobitne* dokaze da je Isus doista Krist.+

23 Nakon nekog vremena Židovi su skovali zavjeru da ga ubiju.+ 24 No Savao je doznao za njihovu zavjeru. Budući da su Židovi i danju i noću nadzirali gradska vrata kako bi ga ubili, 25 njegovi su ga učenici jedne noći spustili u košari kroz otvor u zidinama.+

26 Kad je stigao u Jeruzalem,+ pokušao se pridružiti učenicima, ali svi su ga se bojali jer nisu vjerovali da je učenik. 27 Tada se Barnaba+ zauzeo za njega i odveo ga apostolima te im podrobno ispričao kako je Savao na putu vidio Gospodina,+ kako mu se Gospodin obratio i kako je u Damasku odvažno govorio u Isusovo ime.+ 28 Tako je Savao ostao s njima i išao po Jeruzalemu kud god su oni išli, odvažno govoreći u Gospodinovo ime. 29 Razgovarao je i raspravljao sa Židovima koji govore grčki, ali oni su ga pokušavali ubiti.+ 30 Kad su braća to saznala, odvela su ga u Cezareju i poslala u Tarz.+

31 Tada je za skupštinu po cijeloj Judeji, Galileji i Samariji+ nastupilo razdoblje mira u kojem je ona jačala. I skupština je služila Jehovi* sa strahopoštovanjem i primala utjehu svetog duha,+ te je stalno rasla.

32 A Petar je putovao cijelim tim područjem, pa je došao i k svetima koji su živjeli u Lidi.+ 33 Ondje je upoznao nekog čovjeka po imenu Eneja, koji je osam godina bio vezan za krevet jer je bio uzet*. 34 Petar mu je rekao: “Eneja, ozdravlja te Isus Krist!+ Ustani i pospremi svoj krevet.”+ I on je odmah ustao. 35 Kad su svi koji su živjeli u Lidi i u ravnici Šaronu vidjeli što se dogodilo s njim, povjerovali su u Gospodina.

36 A u Jopi je živjela učenica koja se zvala Tabita, ili na grčkom Dorka*. Ona je stalno činila dobra djela i pomagala siromašnima. 37 Ali u to vrijeme ona se razboljela i umrla. Tada su je okupali i položili u gornju sobu. 38 Kad su učenici čuli da je Petar u Lidi, koja se nalazi blizu Jope, poslali su k njemu dva čovjeka s porukom: “Molimo te, dođi brzo k nama!” 39 Petar se nato spremio i otišao s njima. Kad je stigao onamo, odveli su ga u gornju sobu. I sve su mu udovice prišle, plačući i pokazujući mnoge haljine i ogrtače koje je Dorka izradila dok je bila s njima. 40 A Petar je sve poslao van+ te je kleknuo i pomolio se. Zatim se okrenuo prema tijelu i rekao: “Tabita, ustani!” Ona je otvorila oči i ugledala Petra pa je sjela.+ 41 On joj je pružio ruku i podignuo je. Tada je pozvao svete i udovice i pokazao im je živu.+ 42 To se pročulo po cijeloj Jopi i mnogi su povjerovali u Gospodina.+ 43 A Petar je duže vrijeme ostao u Jopi kod kožara Šimuna.+