Jeremija
11 Ovo je Jehova rekao Jeremiji: 2 “Čujte svi riječi ovog saveza!
Objavi ih Judejcima i stanovnicima Jeruzalema. 3 Reci im: ‘Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: “Proklet bio čovjek koji ne sluša riječi ovog saveza,+ 4 koje sam zapovjedio vašim precima kad sam ih izveo iz Egipta,+ iz peći u kojoj se tali željezo,+ govoreći: ‘Slušajte me i činite sve što vam zapovijedam, pa ćete biti moj narod, a ja ću biti vaš Bog.+ 5 Tako ću ispuniti zakletvu koju sam dao vašim precima – zakletvu da ću im dati zemlju u kojoj teče med i mlijeko,+ u kojoj vi i dan-danas živite.’”’”
A ja sam odgovorio: “Neka bude tako*, Jehova.”
6 Zatim mi je Jehova rekao: “Objavi sve ove riječi po judejskim gradovima i po jeruzalemskim ulicama: ‘Čujte riječi ovog saveza i izvršavajte ih! 7 Jer odlučno sam opominjao vaše pretke od dana kad sam ih izveo iz Egipta pa sve do danas, uvijek sam ih iznova opominjao*: “Slušajte me!”+ 8 Ali oni nisu slušali, nisu se obazirali na ono što sam govorio*, nego su svi postupali tvrdoglavo i slušali svoje zlo srce.+ Zato sam pustio da se na njima izvrše sve riječi ovog saveza za koji sam im zapovjedio da ga se drže, a kojeg se oni nisu htjeli držati.’”
9 Jehova mi je potom rekao: “Judejci i stanovnici Jeruzalema urotili su se protiv mene. 10 Čine iste prijestupe kao i njihovi preci iz drevnog doba, koji nisu htjeli slušati moje riječi.+ I oni štuju druge bogove i služe im.+ Izraelci i Judejci prekršili su savez koji sam sklopio s njihovim precima.+ 11 Zato ovako kaže Jehova: ‘Nanijet ću im nevolju+ kojoj neće umaknuti. Zvat će me u pomoć, ali ja ih neću slušati.+ 12 Tada će se judejski gradovi i stanovnici Jeruzalema obratiti bogovima kojima prinose žrtve i zvat će ih u pomoć,+ ali oni ih neće spasiti u vrijeme nevolje. 13 Jer tvojih bogova, Juda, ima koliko i tvojih gradova. Koliko u Jeruzalemu ima ulica, toliko ste žrtvenika postavili sramotnom bogu Baalu, žrtvenika na kojima mu prinosite žrtve.’+
14 A ti se nemoj moliti za ovaj narod. Nemoj vapiti k meni i nemoj mi se obraćati u molitvi za njih+ jer neću slušati kad zavape k meni zbog nevolje koja će ih zadesiti.
15 Voljeni narode, otkud ti pravo da budeš u mom domu,
kad mnogi od vas čine zlo?
Hoćete li životinjskim žrtvama* izbjeći nevolju kad dođe na vas?
Hoćete li se tada radovati?
16 Jehova te nekad nazivao zelenom maslinom,
lijepom i rodnom.
Ali sad ju je uz snažnu huku zapalio,
a njene su grane polomljene.
17 Jehova nad vojskama, onaj koji te posadio,+ najavio je da će te snaći nevolja zbog zla koje su činili Izraelci i Judejci, koji su me vrijeđali prinoseći žrtve Baalu.”+
18 Jehova, ti si mi to objavio da znam.
Tada si mi, Bože, pokazao što su činili.
19 A ja sam bio kao poslušno janje koje se vodi na klanje.
Nisam znao da kuju zavjeru protiv mene i govore:+
“Uništimo drvo i njegov plod,
iskorijenimo ga iz zemlje živih,
da se njegovo ime više nikad ne spomene.”
20 Ali ti, Jehova nad vojskama, sudiš pravedno.
Ti ispituješ najskrovitije misli* i srce.+
Daj da vidim kako im se osvećuješ
jer sam tebi povjerio svoju parnicu.
21 Zato ovako kaže Jehova za ljude iz Anatota+ koji mi žele oduzeti život i govore: “Nemoj prorokovati u Jehovino ime,+ inače ćemo te ubiti”, 22 da, ovako kaže Jehova nad vojskama: “Ja ću se razračunati s njima. Njihovi mladići poginut će od mača,+ a njihovi sinovi i njihove kćeri pomrijet će od gladi.+ 23 Nitko od njih neće preostati jer ću nanijeti nevolju ljudima iz Anatota+ u godini u kojoj ću se razračunati s njima.”