Pjesma nad pjesmama
8 Da si mi barem kao brat,
kojeg je moja majka dojila!
Kad bih te srela vani, poljubila bih te+
i nitko me ne bi osuđivao.
Dala bih ti da piješ začinjeno vino,
svježi sok od šipaka.
3 Njegova bi mi lijeva ruka bila pod glavom,
a desnom bi me grlio.+
4 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
ne budite, ne pobuđujte ljubav u meni kad se sama nije probudila!”+
5 “Tko je djevojka koja dolazi iz pustinje,
naslonjena na svoga dragog?”
“Pod jabukom sam te probudila.
Ondje je tvoja majka bila u porođajnim bolovima.
Ondje te u porođajnim bolovima rodila.
Njezin je plam razbuktala vatra, plamen Jahov*.+
Kad bi čovjek sve blago iz svoje kuće ponudio u zamjenu za ljubav,
na to* bi se gledalo s prezirom.”
8 “Imamo malu sestru+
koja još nema grudi.
Što ćemo učiniti sa svojom sestrom
kad je dođu prositi?”
9 “Ako bude poput zida,
sagradit ćemo na njemu krunište od srebra,
a ako bude poput vrata,
utvrdit ćemo ih cedrovim daskama.”
10 “Ja sam zid
i grudi su mi kao kule.
Zato on vidi
da imam mir u srcu.
11 Salamun je imao vinograd+ u Baal-Hamonu.
Povjerio je vinograd čuvarima.
Svaki je za njegov urod morao donijeti tisuću srebrnjaka.
12 Ja imam svoj vinograd i on je samo moj.
Ti imaš tisuću srebrnjaka*, Salamune,
a oni koji čuvaju vinogradarski urod imaju dvije stotine.”
Daj da ga i ja čujem!”+