2. Kraljevima

6 Proročki sinovi+ rekli su Elizeju: “Gle, pretijesno nam je živjeti ovdje kod tebe. 2 Molimo te, dopusti nam da odemo do Jordana i uzmemo svaki po brvno te načinimo sebi ondje mjesto gdje ćemo stanovati.” A on je kazao: “Idite!” 3 Jedan od njih rekao mu je: “Molim te, pođi sa svojim slugama!” A on je odvratio: “Poći ću.” 4 I tako je otišao s njima. Kad su došli do Jordana, počeli su sjeći drva. 5 I dok je jedan od njih sjekao drvo, sjekira mu je pala u vodu. A on je povikao: “Jao, gospodaru, bila je posuđena!” 6 Tada je sluga pravog Boga upitao: “Gdje je pala?” Kad mu je pokazao gdje je pala, on je odsjekao komad drva te ga bacio onamo i učinio da sjekira ispliva. 7 I rekao je: “Izvadi je!” Nato je čovjek pružio ruku i uzeo je.

8 A sirijski kralj zaratio se s Izraelom.+ Posavjetovao se sa svojim slugama i rekao im: “Utaborit ćemo se na tom i tom mjestu!” 9 Tada je sluga pravog Boga+ poručio izraelskom kralju: “Čuvaj se da ne prolaziš pored tog mjesta jer će onamo sići Sirijci!” 10 Stoga je izraelski kralj poslao poruku u ono mjesto za koje mu je rekao sluga pravog Boga. Tako je Elizej nekoliko puta upozorio kralja, a on se svaki put držao podalje od tih mjesta.+

11 Sirijski kralj* razgnjevio se zbog toga, pa je pozvao svoje sluge i kazao im: “Recite mi, tko je od naših na strani izraelskog kralja?” 12 A jedan od njegovih slugu odgovorio je: “Nitko od nas, gospodaru moj, kralju. Eno Elizej, prorok u Izraelu, govori izraelskom kralju i ono što ti kažeš u svojoj spavaćoj sobi.”+ 13 Nato je kralj rekao: “Pođite i doznajte gdje je, pa ću poslati ljude da ga uhvate.” Kasnije su mu javili da je u Dotanu.+ 14 Kralj je odmah poslao onamo konje, bojna kola i veliku vojsku. Došli su noću i opkolili grad.

15 Kad je rano ujutro sluga proroka pravog Boga ustao i izašao van, vidio je da je vojska s konjima i bojnim kolima opkolila grad. I sluga je rekao proroku: “Jao, gospodaru! Što da učinimo?” 16 A on je odgovorio: “Ne boj se,+ jer naših ima više nego njihovih!”+ 17 Tada se Elizej pomolio: “Jehova, molim te, otvori mu oči da vidi!”+ Jehova je odmah otvorio oči Elizejevom sluzi i on je vidio da su brda oko Elizeja+ puna vatrenih konja i kola.+

18 Kad su Sirijci sišli k njemu, Elizej se pomolio Jehovi: “Molim te, oslijepi ove ljude!”+ I on ih je oslijepio, kao što ga je Elizej i zamolio. 19 Tada im je Elizej kazao: “Ovo nije pravi put niti je ovo pravi grad. Pođite za mnom i ja ću vas odvesti do čovjeka kojeg tražite!” Ali odveo ih je u Samariju.+

20 Kad su stigli u Samariju, Elizej je rekao: “Jehova, otvori im oči da vide!” I Jehova im je otvorio oči te su vidjeli da su usred Samarije. 21 A kad ih je izraelski kralj ugledao, upitao je Elizeja: “Da ih pobijem, oče moj? Da ih pobijem?” 22 Ali on je odgovorio: “Nemoj ih pobiti! Zar bi ti ubio one koje si zarobio svojim mačem i lukom? Iznesi pred njih kruha i vode da jedu i piju,+ pa neka se vrate svom gospodaru!” 23 Tako im je priredio veliku gozbu. Nakon što su jeli i pili, otpustio ih je te su se vratili svom gospodaru. Otad sirijske čete više nisu dolazile pljačkati+ izraelsku zemlju.

24 Poslije toga sirijski kralj Ben-Hadad skupio je svu svoju vojsku, krenuo na Samariju i opkolio je.+ 25 I u Samariji je zavladala velika glad.+ Opsada je trajala sve dok magareća glava+ nije dosegnula cijenu od 80 srebrnjaka, a četvrtina kaba* golubinjeg izmeta 5 srebrnjaka. 26 Kad je jednom izraelski kralj hodao po zidinama, neka mu je žena doviknula: “Gospodaru moj, kralju, pomozi nam!” 27 A on je odgovorio: “Ako vam Jehova ne pomogne, kako ću vam ja pomoći? Misliš li da vam mogu dati žita ili vina ili ulja?” 28 Potom ju je kralj upitao: “Što te muči?” A ona je odgovorila: “Ova mi je žena rekla: ‘Daj svog sina da ga pojedemo danas, a mog ćemo pojesti sutra!’+ 29 Tako smo skuhale mog sina i pojele ga.+ A sutradan sam joj rekla: ‘Daj ovamo svog sina da ga pojedemo!’ Ali ona je sakrila svog sina.”

30 Kad je kralj čuo što je ta žena kazala, razderao je svoje haljine.+ I dok je hodao po zidinama, ljudi su vidjeli da ispod odjeće* nosi kostrijet. 31 Tada je kralj rekao: “Neka me Bog strogo kazni ako Šafatovom sinu Elizeju danas ostane glava na ramenu!”+

32 A Elizej je sjedio u svojoj kući i starješine su sjedili s njim. Tada je kralj poslao pred sobom jednog od svojih ljudi. Ali prije nego što je taj glasnik došao k Elizeju, on je kazao starješinama: “Znate li da je onaj krvnikov sin+ poslao čovjeka da mi skine glavu? Pazite! Kad dođe glasnik, zatvorite vrata i uprite se o njih da se ne mogu otvoriti. Ne čujete li već korake njegovog gospodara koji dolazi za njim?” 33 Dok im je on još govorio, k njemu je došao glasnik. Potom je došao i kralj te je rekao: “Ova je nevolja od Jehove. Zašto da onda i dalje čekam Jehovinu pomoć?”