DRUGA SAMUELOVA KNJIGA

1 Poslije Šaulove smrti David se vratio u Siklag+ nakon što je porazio Amalečane. Ondje je bio dva dana. 2 A trećeg je dana došao neki čovjek iz Šaulovog tabora razderanih haljina i glave posute prašinom. Kad je prišao Davidu, pao je ničice i poklonio se do zemlje.

3 David ga je upitao: “Odakle dolaziš?” A on mu je odgovorio: “Pobjegao sam iz izraelskog tabora.” 4 Nato ga je David upitao: “Što se dogodilo? Hajde, ispričaj mi!” A on mu je odgovorio: “Vojska je bježala iz bitke i mnogo je ljudi palo i poginulo. Poginuli su i Šaul i njegov sin Jonatan.”+ 5 Tada je David upitao mladića koji mu je javio tu vijest: “Kako znaš da su poginuli Šaul i njegov sin Jonatan?” 6 A mladić mu je odgovorio: “Slučajno sam se našao na gori Gilboi+ i ugledao Šaula kako se oslanja na svoje koplje, a kola i konjanici samo što ga nisu sustigli!+ 7 Nato se on okrenuo i ugledao me pa me pozvao, a ja sam mu rekao: ‘Evo me!’ 8 Zatim me upitao: ‘Tko si ti?’ A ja sam mu odgovorio: ‘Ja sam Amalečanin.’+ 9 Tada mi je rekao: ‘Molim te, dođi ovamo i ubij me jer sam u velikim mukama, a nikako da umrem!’ 10 I došao sam k njemu i ubio ga+ jer sam znao da neće ostati živ zato što je teško ranjen. Zatim sam uzeo krunu* s njegove glave i narukvicu s njegove ruke te ih donio ovamo svom gospodaru.”

11 Nato je David zgrabio svoje haljine i razderao ih, a tako su učinili i svi ljudi koji su bili s njim. 12 Naricali su, plakali i postili+ do večeri za Šaulom, za njegovim sinom Jonatanom i za Jehovinim narodom, za Izraelcima,+ jer su izginuli od mača.

13 Potom je David upitao mladića koji mu je to javio: “Odakle si?” A on je odgovorio: “Ja sam sin jednog došljaka, Amalečanina.” 14 Tada mu je David rekao: “Kako si se usudio dignuti ruku na Jehovinog pomazanika i ubiti ga?”+ 15 Nato je David pozvao jednog od svojih ljudi i zapovjedio mu: “Dođi ovamo i pogubi ga!” I on ga je pogubio.+ 16 A David mu je kazao: “Sam si kriv za svoju smrt* jer su tvoja usta svjedočila protiv tebe kad si rekao: ‘Ja sam ubio Jehovinog pomazanika.’”+

17 Potom je David zapjevao tužaljku za Šaulom i njegovim sinom Jonatanom+ 18 i zapovjedio je da Judin narod uči tužaljku nazvanu “Luk”, koja je zapisana u Jašarovoj knjizi:+

19 “Slava tvoja, Izraele, mrtva leži na tvojim gorama.+

Izginuli su junaci!

Šaulov štit više se neće mazati uljem.

25 Izginuli su junaci u boju!

Jonatan mrtav leži na gori!+

26 Žao mi je što te više nema, brate moj, Jonatane!

Kako si mi bio drag!+

Tvoja mi je ljubav više značila od ljubavi koju su mi pokazale žene.+

2 Poslije toga David je upitao Jehovu:+ “Da li da pođem u neki grad u Judi?” A Jehova mu je odgovorio: “Pođi!” David ga je zatim upitao: “Kamo da pođem?” On mu je odgovorio: “U Hebron.”+ 2 Tako je David otišao onamo, a s njim i njegove dvije žene – Ahinoama+ iz Jizreela i Abigajila,+ udovica Nabala iz Karmela. 3 David je poveo i ljude koji su bili s njim,+ svakoga s njegovom obitelji, te su se nastanili u gradovima oko Hebrona. 4 Tada su došli Judejci i ondje pomazali Davida za kralja nad Judinim plemenom.+

A Davidu je stigla vijest: “Ljudi iz Jabeš-Gileada pokopali su Šaula.” 5 Nato je David poslao glasnike k ljudima u Jabeš-Gileadu i poručio im: “Neka vas Jehova blagoslovi jer ste iskazali vjernu ljubav svom gospodaru Šaulu time što ste ga pokopali!+ 6 Neka vam Jehova iskaže ljubav* i vjernost! A i ja ću vam iskazati dobrotu jer ste to učinili.+ 7 Budite jaki i hrabri! Jer iako je mrtav vaš gospodar Šaul, mene je Judino pleme pomazalo za svog kralja.”

8 Ali Nerov sin Abner,+ zapovjednik Šaulove vojske, odveo je Šaulovog sina Iš-Bošeta+ u Mahanajim+ 9 i postavio ga za kralja nad Gileadom,+ Ašurovcima, Jizreelom,+ Efrajimom,+ Benjaminom i nad cijelim Izraelom. 10 Šaulov sin Iš-Bošet imao je 40 godina kad je postao kralj u Izraelu i vladao je dvije godine. A Judino pleme podupiralo je Davida.+ 11 David je u Hebronu kraljevao nad Judinim plemenom sedam godina i šest mjeseci.+

12 Poslije nekog vremena Nerov sin Abner i vojnici Šaulovog sina Iš-Bošeta otišli su iz Mahanajima+ u Gibeon.+ 13 Onamo je krenuo i Serujin+ sin Joab+ s Davidovim ljudima te su se susreli kod gibeonskog jezerca*. Jedni su stali s jedne strane jezerca, a drugi s druge strane. 14 Tada je Abner rekao Joabu: “Neka dođu ljudi i neka se bore* pred nama!” A Joab je odvratio: “Neka dođu!” 15 I sa svake strane istupio je jednak broj vojnika: 12 u ime Benjaminovaca i Šaulovog sina Iš-Bošeta i 12 u ime Davidovih ljudi. 16 I svaki je uhvatio svog protivnika za glavu i zabio mu mač pod rebra te su svi popadali zajedno. Zato je to mjesto, koje se nalazi kod Gibeona, dobilo ime Helkat-Hasurim*.

17 Tog se dana vodila vrlo žestoka bitka i Davidovi su ljudi uspjeli poraziti Abnera i Izraelce. 18 A ondje su bila i tri Serujina sina:+ Joab,+ Abišaj+ i Asahel.+ A Asahel je bio brz kao gazela u polju. 19 I Asahel je krenuo u potjeru za Abnerom. Slijedio ga je u stopu, ne skrećući ni nadesno ni nalijevo. 20 Abner se osvrnuo i upitao: “Jesi li to ti, Asahele?” A on je odgovorio: “Jesam.” 21 Tada mu je Abner rekao: “Skreni nadesno ili nalijevo i uhvati jednog od mladića pa uzmi sve što skineš s njega!” Ali Asahel ga nije htio prestati progoniti. 22 Abner je opet rekao Asahelu: “Prestani me progoniti! Zašto da te sastavim sa zemljom? Kako bih onda pogledao u oči tvom bratu Joabu?” 23 Ali on ga nije htio prestati progoniti. Zato mu je Abner zario u trbuh stražnji kraj koplja,+ tako da mu je koplje izišlo kroz leđa. I on je pao i na mjestu umro. Svi koji su došli na mjesto na kojem je Asahel pao i umro zastali su ondje.

24 Tada su Joab i Abišaj krenuli u potjeru za Abnerom. Kad je sunce zalazilo, došli su do brda Ame, koje je nasuprot Gijahu, na putu prema gibeonskoj pustinji. 25 Ondje su se Benjaminovci skupili iza Abnera i svrstali se u jednu četu te zauzeli položaj navrh jednog brda. 26 Potom je Abner viknuo Joabu: “Hoće li mač zauvijek proždirati? Ne znaš li da će na kraju ostati samo gorčina? Kad ćeš napokon reći svojim ljudima da prestanu progoniti svoju braću?” 27 A Joab je odvratio: “Tako mi živog i pravog Boga, da nisi progovorio, ljudi bi tek ujutro prestali progoniti svoju braću!” 28 Tada je Joab zapuhao u rog i njegovi su ljudi prestali progoniti Izraelce i tako je bitka završila.

29 Abner i njegovi ljudi išli su kroz Arabu+ cijelu onu noć, prešli Jordan, prošli kroz cijelu dolinu* i na koncu stigli u Mahanajim.+ 30 Kad je Joab prestao progoniti Abnera, skupio je svu vojsku. U Davidovoj vojsci nedostajalo je 19 ljudi i Asahel. 31 A Davidovi su vojnici porazili Benjaminovce i ostale Abnerove ljude i pritom pobili 360 njihovih ljudi. 32 Ponijeli su Asahela+ i pokopali ga u grobu njegovog oca u Betlehemu.+ Potom su Joab i njegovi ljudi hodali cijelu noć i u zoru su stigli u Hebron.+

3 Rat između pristaša Šaulove obitelji i Davidovih pristaša potrajao je još dugo vremena. David je postajao sve moćniji,+ a pristaše Šaulove obitelji sve slabiji.+

2 Davidu su se rodili sinovi u Hebronu.+ Prvorođenac mu je bio Amnon,+ kojeg je rodila Ahinoama+ iz Jizreela. 3 Njegov drugi sin bio je Kileab, kojeg je rodila Abigajila,+ udovica Nabala iz Karmela. Treći je bio Abšalom,+ sin Maake, kćeri gešurskog kralja Talmaja.+ 4 Četvrti je bio Adonija,+ Hagitin sin, peti Šefatija, Abitalin sin, 5 a šesti Itream, kojeg je rodila Davidova žena Egla. Oni su se rodili Davidu u Hebronu.

6 Dok je trajao rat između pristaša Šaulove obitelji i Davidovih pristaša, Abner+ je postajao sve utjecajniji među pristašama Šaulove obitelji. 7 Šaul je imao inoču koja se zvala Rispa,+ a bila je Ajina kći. Jednog je dana Iš-Bošet+ upitao Abnera: “Zašto si spavao s inočom mog oca?”+ 8 A Abner se jako razljutio kad je čuo Iš-Bošetove riječi, pa mu je rekao: “Jesam li ja pas u Judi? Do danas sam bio odan* obitelji tvog oca Šaula, njegovoj braći i njegovim prijateljima i nisam te predao u ruke Davidu, a ti me sada pozivaš na red zato što sam spavao s nekom ženom! 9 Neka me Bog strogo kazni ako se ne pobrinem da David dobije ono za što mu se Jehova zakleo,+ 10 a zakleo se da će oduzeti kraljevstvo Šaulovoj obitelji i utvrditi Davidovo prijestolje nad Izraelom i nad Judom, od Dana do Beer-Šebe!”+ 11 A Iš-Bošet se nije usudio odgovoriti ni riječi Abneru jer ga se bojao.+

12 A Abner je smjesta poslao glasnike Davidu i poručio mu: “Čija je zemlja?” I još je rekao: “Sklopi sa mnom savez i ja ću učiniti sve što je u mojoj moći* da sav Izrael obratim na tvoju stranu!”+ 13 A David mu je odgovorio: “Dobro, sklopit ću savez s tobom. Samo jedno tražim od tebe: kad budeš dolazio da me vidiš, nemoj se pojaviti preda mnom ako ne dovedeš sa sobom Šaulovu kćer Mikalu!”+ 14 David je zatim poslao glasnike Šaulovom sinu Iš-Bošetu+ i poručio mu: “Vrati mi moju ženu Mikalu, koju sam dobio za 100 kožica s udova filistejskih ratnika!”+ 15 Tako je Iš-Bošet poslao sluge po nju da je uzmu od njenog muža Paltiela,+ Lajiševog sina. 16 A njen je muž pošao za njom i pratio je plačući sve do Bahurima.+ Tada mu je Abner rekao: “Idi, vrati se kući!” I on se vratio.

17 A Abner je u međuvremenu poslao glasnike izraelskim starješinama i poručio im: “I prije ste željeli postaviti Davida za svog kralja. 18 Učinite to sada, jer je Jehova rekao Davidu: ‘Rukom svog sluge Davida+ izbavit ću svoj narod, Izraelce, iz ruke Filistejaca i iz ruke svih njihovih neprijatelja.’” 19 Zatim je Abner razgovarao s Benjaminovcima.+ Abner je ujedno otišao u Hebron da razgovara nasamo s Davidom i kaže mu što je odlučio Izrael i svi Benjaminovci.

20 Kad je Abner s dvadesetoricom ljudi došao k Davidu u Hebron, David je priredio gozbu za Abnera i za ljude koji su bili s njim. 21 Tada je Abner rekao Davidu: “Dopusti mi da pođem i pridobijem sve Izraelce na stranu svog gospodara, kralja, pa će sklopiti savez s tobom i ti ćeš kraljevati nad svime što želiš.” Potom je David otpustio Abnera i on je otišao u miru.

22 Davidovi ljudi i Joab upravo su se tada vratili iz vojnog pohoda i sa sobom donijeli velik plijen. A Abner više nije bio kod Davida u Hebronu jer ga je David pustio da ode u miru. 23 Kad je stigao Joab+ i sva vojska što je bila s njim, javili su Joabu: “Nerov+ sin Abner+ bio je kod kralja i on ga je pustio da ode u miru.” 24 Stoga je Joab otišao kralju i rekao mu: “Što si to učinio? Abner je bio kod tebe. Zašto si ga pustio da ode u miru? 25 Ti znaš kakav je Nerov sin Abner! Došao je ovamo da te prevari, da dozna svaki tvoj korak i sazna sve što radiš.”

26 Tada je Joab otišao od Davida i poslao glasnike za Abnerom, koji su ga pronašli kod nakapnice Sire i vratili u Hebron. A David ništa nije znao o tome. 27 Kad se Abner vratio,+ Joab ga je odveo na stranu, u nadsvođeni prolaz gradskih vrata, kao da želi s njim nasamo razgovarati. Ali ondje mu je zabio mač u trbuh te je on umro.+ Učinio je to zato što je on ubio* njegovog brata Asahela.+ 28 Kad je David poslije čuo za to, rekao je: “Ja i moje kraljevstvo nevini smo pred Jehovom u svu vječnost, nismo krivi za krv+ Nerovog sina Abnera. 29 Neka krivnja za njegovu krv padne na Joaba+ i na sve potomke njegovog oca. Neka u Joabovoj obitelji uvijek bude muškaraca koji imaju iscjedak iz spolovila*,+ gubavaca,+ muškaraca koji rade s vretenom*, onih koji padaju od mača i onih koji nemaju hrane.”+ 30 Tako su Joab i njegov brat Abišaj+ ubili Abnera+ jer je on pogubio njihovog brata Asahela u bici+ kod Gibeona.

31 Tada je David rekao Joabu i svim ljudima što su bili s njim: “Razderite svoje haljine, ogrnite kostrijet i naričite za Abnerom!” I sam kralj David išao je za mrtvačkim nosilima. 32 Abnera su pokopali u Hebronu. Kralj je glasno plakao na Abnerovom grobu, a plakao je i sav narod. 33 I kralj je ispjevao ovu naricaljku za Abnerom:

“Zar je Abner morao umrijeti tako sramotnom smrću?

Pao si kao što se pada od ruke zločinaca.”+

Nato je sav narod ponovno zaplakao za njim.

35 Kasnije je sav narod došao kako bi nagovorio Davida da nešto pojede* dok je još dan. Ali David se zakleo: “Neka me Bog strogo kazni ako prije nego što sunce zađe okusim kruha ili bilo što drugo!”+ 36 I sav je narod to saznao i bilo mu je to po volji. Kao i sve drugo što je kralj činio, i to je bilo po volji svemu narodu. 37 Tog su dana svi ljudi kralja Davida i svi Izraelci saznali da on nije odgovoran za smrt Nerovog sina Abnera.+ 38 Tada je kralj rekao svojim slugama: “Ne znate li da je danas u Izraelu pao poglavar i velik čovjek?+ 39 Iako sam pomazani kralj,+ danas se osjećam nemoćnim, a ovi ljudi, Serujini sinovi,+ previše su okrutni.+ Neka Jehova naplati zločincu po njegovom zlodjelu!”+

4 Kad je Šaulov sin Iš-Bošet+ čuo da je Abner poginuo u Hebronu,+ izgubio je hrabrost* i svi su se Izraelci uznemirili. 2 A dva su čovjeka zapovijedala ljudima Šaulovog sina koji su odlazili u pljačkaške pohode. Jedan se zvao Baanah, a drugi Rekab. Bili su sinovi Beeroćanina Rimona, iz Benjaminovog plemena. (Naime, i Beerot+ je pripadao Benjaminu. 3 Beeroćani su pobjegli u Gitajim+ i ondje su ostali kao došljaci sve do današnjeg dana.)

4 A Šaulov sin Jonatan+ imao je sina koji je bio hrom na obje noge.+ Dječak je imao pet godina kad su iz Jizreela+ stigle vijesti o Šaulovoj i Jonatanovoj smrti. Njegova ga je dadilja uzela u ruke i pobjegla, ali dok je u strahu bježala, on joj je pao i ostao hrom. Ime mu je bilo Mefibošet.+

5 Sinovi Beeroćanina Rimona, Rekab i Baanah, otišli su do Iš-Bošetove kuće za najveće dnevne vrućine, oko podneva, dok je on ležao i odmarao se. 6 I ušli su u kuću praveći se da su došli po pšenicu, a onda su mu zabili mač u trbuh. Potom su Rekab i njegov brat Baanah+ pobjegli. 7 Kad su bili ušli u kuću, Iš-Bošet je ležao na krevetu u svojoj sobi, a oni su ga napali i ubili ga te mu odsjekli glavu. Potom su uzeli njegovu glavu i cijelu su noć išli putem koji vodi kroz Arabu. 8 I donijeli su Iš-Bošetovu+ glavu Davidu u Hebron i rekli su kralju: “Evo glave Iš-Bošeta, sina tvog neprijatelja Šaula+ koji te htio ubiti.+ Jehova se danas u ime našega gospodara, kralja, osvetio Šaulu i njegovim potomcima.”

9 Ali David je odvratio Rekabu i njegovom bratu Baanahu, sinovima Beeroćanina Rimona: “Tako mi Jehove, živog Boga koji me izbavio* iz svih nevolja,+ 10 kad mi je došao čovjek i javio da je Šaul mrtav,+ misleći da mi nosi dobre vijesti, ja sam ga uhvatio i pogubio+ u Siklagu. Tako sam ga nagradio za vijest koju mi je donio! 11 A što ću tek učiniti zločincima koji su ubili pravednog čovjeka u njegovoj kući, na njegovom krevetu! Zar da vas ne kaznim zbog toga što ste prolili njegovu krv+ i da vas ne istrijebim sa zemlje?” 12 Tada je David zapovjedio svojim ljudima da ih pogube.+ Potom su im odsjekli šake i stopala te su ih objesili+ kod jezerca u Hebronu. A Iš-Bošetovu su glavu uzeli i pokopali je u Abnerovom grobu u Hebronu.

5 Poslije nekog vremena došla su sva izraelska plemena k Davidu u Hebron+ i rekla mu: “Evo, mi smo tvoja braća*.+ 2 Prije, dok je Šaul bio naš kralj, ti si predvodio Izraelce u vojnim pohodima.+ I Jehova ti je rekao: ‘Ti ćeš biti pastir mom narodu Izraelu, ti ćeš biti vođa Izraelu.’”+ 3 Tako su svi izraelski starješine došli kralju Davidu u Hebron i on je s njima sklopio savez+ u Hebronu pred Jehovom. Potom su pomazali Davida za kralja nad Izraelom.+

4 David je imao 30 godina kad je postao kralj, a kraljevao je 40 godina.+ 5 U Hebronu je kraljevao nad Judom 7 godina i 6 mjeseci, a u Jeruzalemu+ je kraljevao 33 godine nad cijelim Izraelom i nad Judom. 6 I kralj je krenuo sa svojim ljudima u Jeruzalem da se bori protiv Jebusejaca,+ koji su živjeli u tom kraju. A oni su se rugali Davidu: “Nikad nećeš ući ovamo! Otjerat će te čak i slijepi i hromi!” Naime, mislili su da David nikad neće osvojiti grad.+ 7 Ali David je ipak osvojio utvrdu Sion, koja se danas naziva Davidov grad.+ 8 I David je tog dana rekao: “Neka oni koji idu u napad na Jebusejce prođu kroz tunel za vodu i udare na te ‘hrome i slijepe’, koje David mrzi!” Zato se kaže: “Slijepi i hromi nikad neće ući u ovaj dom!” 9 Tada se David nastanio u utvrdi, koja je dobila ime* Davidov grad. I David je počeo podizati zidine i druge građevine na Milu*+ i u drugim dijelovima grada.+ 10 Tako je David postajao sve moćniji,+ a Jehova, Bog nad vojskama, bio je s njim.+

11 Tirski kralj Hiram+ poslao je Davidu glasnike te cedrovo drvo,+ tesare i zidare koji rade s kamenom. I oni su počeli graditi Davidov dvor.+ 12 I David je spoznao da je Jehova učvrstio njegovu kraljevsku vlast nad Izraelom+ i da je uzvisio njegovo kraljevstvo+ radi svog naroda Izraela.+

13 Nakon što je došao iz Hebrona, David je u Jeruzalemu uzeo još inoča+ i žena. Tako mu se rodilo još sinova i kćeri.+ 14 Ovo su imena sinova koji su mu se rodili u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan,+ Salamun,+ 15 Ibhar, Elišua, Nefeg, Jafia, 16 Elišama, Elijada i Elifelet.

17 Filistejci su čuli da je David pomazan za kralja nad Izraelom,+ pa su svi krenuli da ga uhvate.+ Kad je David to čuo, otišao je u svoje skrovište.+ 18 A Filistejci su došli i raširili se po Refaimskoj dolini.+ 19 David je upitao Jehovu:+ “Da li da napadnem Filistejce? Hoćeš li ih predati u moje ruke?” A Jehova je odgovorio Davidu: “Napadni Filistejce jer ću ih predati u tvoje ruke!”+ 20 Tada je David došao u Baal-Perasim i ondje ih pobio. I rekao je: “Jehova je preda mnom probio redove mojih neprijatelja+ kao što voda probije nasip.” Zato je to mjesto nazvao Baal-Perasim*.+ 21 Filistejci su ondje ostavili svoje idole pa su ih David i njegovi ljudi odnijeli.

22 Poslije nekog vremena Filistejci su opet došli i raširili se po Refaimskoj dolini.+ 23 David je zatražio savjet od Jehove, a on mu je odgovorio: “Nemoj ići ravno na njih, nego im priđi s leđa i napadni ih ispred grmova bake*. 24 Kad začuješ topot koraka u vrhovima grmova bake, odmah kreni odlučno, jer će Jehova ići pred tobom da pobije filistejsku vojsku!” 25 I David je učinio kako mu je Jehova zapovjedio i pobio je Filistejce+ od Gebe+ pa sve do Gezera.+

6 Jednog dana David je opet skupio sve najbolje vojnike u Izraelu, njih 30 000. 2 Potom je David sa svim ljudima što su bili s njim pošao u Baale-Judu da odande donese kovčeg pravog Boga+ pred kojim ljudi prizivaju ime Jehove nad vojskama,+ koji sjedi na prijestolju iznad* keruba.+ 3 Međutim, kovčeg pravog Boga stavili su na nova kola+ da ga odvezu iz Abinadabove kuće,+ koja se nalazila na brijegu. A Abinadabovi sinovi Uza i Ahjo upravljali su kolima.

4 Tako su kovčeg pravog Boga odvezli iz Abinadabove kuće, koja se nalazila na brijegu, a Ahjo je išao pred kovčegom. 5 David i sav izraelski narod veselili su se pred Jehovom svirajući razna glazbala načinjena od drva borovice, zatim harfe i druga žičana glazbala+ te defove,+ zvečke i činele.+ 6 No kad su došli do Nakonovog gumna, Uza je pružio ruku i uhvatio kovčeg pravog Boga+ jer su ga goveda skoro prevrnula. 7 Tada se Jehova razgnjevio na Uzu i pravi ga je Bog na mjestu pogubio+ zbog nepoštovanja koje je pokazao.+ I tako je Uza umro ondje, kraj kovčega pravog Boga. 8 A David se rasrdio zbog toga što je Jehova u svom gnjevu pogubio Uzu. I ono je mjesto dobilo ime Peres-Uza*, koje nosi do današnjeg dana. 9 Tog se dana David uplašio Jehove+ i upitao se: “Kako da donesem k sebi Jehovin kovčeg?”+ 10 I David nije htio dovesti Jehovin kovčeg k sebi u Davidov grad,+ nego je zapovjedio da ga odnesu u kuću Obed-Edoma+ iz Gata.

11 Jehovin je kovčeg tri mjeseca ostao u kući Obed-Edoma iz Gata i Jehova je blagoslivljao Obed-Edoma i sve njegove ukućane.+ 12 Kralju Davidu su javili: “Jehova je blagoslovio Obed-Edomov dom i sve što ima zbog kovčega pravog Boga.” Tada je David radosno otišao prenijeti kovčeg pravog Boga iz Obed-Edomove kuće u Davidov grad.+ 13 Kad su oni što su nosili+ Jehovin kovčeg napravili šest koraka, on je prinio na žrtvu junca i ugojeno tele.

14 I David je ushićeno plesao pred Jehovom, a nosio je lanenu pregaču.+ 15 Tako su David i sav izraelski narod pratili Jehovin kovčeg+ radosno kličući+ i pušući u rog.+ 16 A kad je Jehovin kovčeg ušao u Davidov grad, Šaulova kći Mikala+ pogledala je kroz prozor i vidjela kralja Davida kako poskakuje i pleše pred Jehovom. I prezrela ga je u svom srcu.+ 17 Tako su Jehovin kovčeg donijeli u šator koji je David za njega podignuo i postavili ga na njegovo mjesto.+ Potom je David prinio pred Jehovom žrtve paljenice+ i žrtve zajedništva.+ 18 Kad je David prinio žrtve paljenice i žrtve zajedništva, blagoslovio je narod u ime Jehove nad vojskama. 19 Zatim je razdijelio svemu narodu, čitavom Izraelovom mnoštvu, svakom muškarcu i svakoj ženi, po jedan kolutasti kruh, grudu datulja i grudu grožđica. Potom je sav narod otišao, svaki svojoj kući.

20 Kad se David vratio da blagoslovi svoj dom, Šaulova kći Mikala+ izišla je u susret Davidu i rekla mu: “Kako li se danas proslavio izraelski kralj kad se razgolitio pred robinjama svojih slugu i poskakivao pred njima polugol kao kakav bezumnik!”+ 21 Nato je David odvratio Mikali: “Veselio sam se pred Jehovom, koji me izabrao umjesto tvog oca i umjesto svih njegovih potomaka te me postavio za vođu Jehovinom narodu, Izraelu.+ Zato ću se veseliti pred Jehovom 22 i još ću se više poniziti i bit ću neznatan čak i u svojim očima. A robinje o kojima govoriš iskazivat će mi čast.” 23 I Šaulova kći Mikala+ nije imala djece do svoje smrti.

7 Kad je kralj počeo živjeti u svom dvoru+ i kad mu je Jehova dao mir oslobodivši ga od svih njegovih neprijatelja koji su ga okruživali, 2 kralj je rekao proroku Natanu:+ “Ja živim u dvoru od cedrovine,+ a kovčeg pravog Boga nalazi se pod šatorom.”+ 3 Tada je Natan kazao kralju: “Idi i učini sve na što te srce potiče jer je Jehova s tobom!”+

4 Ali te je noći Natanu došla Jehovina objava: 5 “Idi i reci mom sluzi Davidu: ‘Ovako kaže Jehova: “Zar ćeš mi ti sagraditi kuću da u njoj prebivam?+ 6 Ja nisam prebivao u kući od dana kad sam izveo izraelski narod iz Egipta pa do današnjeg dana,+ nego sam stalno putovao uokolo i bio pod šatorom.+ 7 Dok sam putovao uokolo sa svim Izraelcima, jesam li ikojem od izraelskih plemenskih poglavara koje sam postavio za pastire svom narodu Izraelu ikada rekao: ‘Zašto mi niste sagradili kuću od cedrovine?’”’ 8 Zato sada ovako kaži mom sluzi Davidu: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Ja sam te uzeo s pašnjaka, od stada koje si čuvao,+ i postavio te za vođu svom narodu Izraelu.+ 9 Bit ću s tobom kamo god pođeš+ i istrijebit ću pred tobom sve tvoje neprijatelje.+ Stvorit ću ti veliko ime,+ koje će biti poput imena velikih ljudi na zemlji. 10 I pobrinut ću se da moj narod Izrael dobije prebivalište i ondje ću ih naseliti. Oni će živjeti ondje i nitko ih više neće uznemiravati. Zli ljudi neće ih više tlačiti kao što su to činili u prošlosti,+ 11 od dana kad sam počeo postavljati suce+ svom narodu Izraelu. Ja ću ti dati mir tako što ću te osloboditi od svih tvojih neprijatelja.+

Jehova ti ujedno javlja: Jehova će utemeljiti tvoju kraljevsku lozu.+ 12 Kad ti dođe smrtni čas+ i kad te sahrane*, nakon tebe postavit ću za kralja tvog potomka, tvog sina, i učvrstit ću njegovu kraljevsku vlast.+ 13 On će sagraditi dom koji će nositi moje ime,+ a ja ću učvrstiti njegovo prijestolje i kraljevsku vlast za sva vremena.+ 14 Ja ću mu biti otac, a on će mi biti sin.+ Kad pogriješi, ukorit ću ga, kaznit ću ga prutom kao što to čine ljudi.+ 15 Njemu neću uskratiti podršku kao što sam je uskratio* Šaulu,+ kojeg sam uklonio pred tobom. 16 Tvoja loza i tvoja kraljevska vlast trajat će zauvijek. Tvoje prijestolje čvrsto će stajati u svu vječnost.”’”+

17 Natan je prenio Davidu sve te riječi i cijelo viđenje.+

18 Nato je kralj David sjeo pred Jehovu i rekao: “Tko sam ja, Svevišnji Gospodine Jehova, i po čemu je moja obitelj tako značajna da si dosad toliko učinio za mene?+ 19 I kao da to nije dovoljno, Svevišnji Gospodine Jehova, nego još govoriš što će biti s potomcima tvog sluge u dalekoj budućnosti! I to je odredba* koja će vrijediti za sve ljude, Svevišnji Gospodine Jehova. 20 Što bi ti još tvoj sluga David mogao reći kad me ti tako dobro poznaješ,+ Svevišnji Gospodine Jehova? 21 Zbog svoje riječi i zato što je to bilo po tvom srcu* ti si učinio sva ova velika djela i obznanio ih svom sluzi.+ 22 Zato i jesi velik,+ Svevišnji Gospodine Jehova! Nitko nije kao ti+ i nitko nije Bog osim tebe+ – sve što smo svojim ušima čuli, potvrđuje to. 23 Koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrael?+ Njega si, Bože, oslobodio* kako bi bio tvoj narod+ i proslavio si svoje ime+ učinivši za njega velika djela koja izazivaju strahopoštovanje.+ Radi svog naroda, koji si oslobodio iz Egipta, otjerao si druge narode i njihove bogove. 24 I odredio si da Izrael zauvijek bude tvoj narod,+ a ti si, Jehova, postao njegov Bog.+

25 Zato sada, Jehova Bože, ispuni obećanje koje si za sva vremena dao u vezi sa svojim slugom i njegovim potomcima. Učini sve kako si obećao.+ 26 Neka se tvoje ime veliča u svu vječnost+ i neka se govori: ‘Jehova nad vojskama Izraelov je Bog!’ Neka kraljevska loza tvog sluge Davida bude čvrsto utemeljena pred tobom!+ 27 Jer ti si, Jehova nad vojskama, Bože Izraelov, javio svom sluzi: ‘Utemeljit ću tvoju kraljevsku lozu.’+ Zato se tvoj sluga odvažio da ti se obrati ovom molitvom. 28 Doista, Svevišnji Gospodine Jehova, ti si pravi Bog i tvoje su riječi istinite,+ a ti si svom sluzi dao ovo lijepo obećanje. 29 Molim te, blagoslovi lozu svog sluge i neka ona zauvijek ostane pred tobom.+ Jer ti si to obećao, Svevišnji Gospodine Jehova, pa neka tvoj blagoslov počiva na lozi tvog sluge za sva vremena!”+

8 Nakon nekog vremena David je porazio Filistejce+ i pokorio ih.+ I David je oteo Meteg-Amu iz ruku Filistejaca.

2 Porazio je Moapce+ te ih polegnuo na zemlju i izmjerio užetom. Na taj je način dvije trećine Moabaca odredio za pogubljenje, a jednu trećinu ostavio na životu.+ I Moapci su postali Davidovi sluge i plaćali mu danak.+

3 David je porazio i sopskog+ kralja Hadadezera, Rehobovog sina, kad je on krenuo u pohod kako bi ponovno uspostavio svoju vlast na području uz rijeku Eufrat.+ 4 David je zarobio 1700 njegovih konjanika i 20 000 pješaka. Svim konjima upregnutima u bojna kola David je prerezao tetive na nogama, samo je 100 konja poštedio.+

5 Kad su Sirijci iz Damaska+ došli u pomoć sopskom kralju Hadadezeru, David je pobio 22 000 Sirijaca.+ 6 Potom je David postavio vojsku u Damasku, u Siriji. I Sirijci su postali Davidovi sluge i plaćali mu danak. Jehova je Davidu davao da pobijedi u svakom vojnom pothvatu.+ 7 David je uzeo okrugle štitove od zlata što su ih nosili ljudi koji su bili u Hadadezerovoj službi i donio ih u Jeruzalem.+ 8 Iz Hadadezerovih gradova Betaha i Berotaja kralj David odnio je vrlo mnogo bakra.

9 A hamatski+ kralj Toj čuo je da je David porazio čitavu Hadadezerovu vojsku.+ 10 Zato je Toj poslao kralju Davidu svog sina Jorama da mu prenese pozdrave i čestita mu što je ratovao protiv Hadadezera i porazio ga. (Naime, Hadadezer je često ratovao s Tojem.) Joram mu je donio predmete od srebra, zlata i bakra. 11 Njih je kralj David posvetio Jehovi, kao što je posvetio srebro i zlato koje je uzeo od svih naroda što ih je pokorio+ – 12 od Sirijaca, Moabaca,+ Amonaca, Filistejaca+ i Amalečana,+ te od plijena koji je uzeo kad je porazio sopskog kralja Hadadezera,+ Rehobovog sina. 13 David se proslavio kad se vratio iz bitke u kojoj je pobio 18 000 Edomaca u Slanoj dolini.+ 14 I rasporedio je svoju vojsku u Edomu. Po cijelom Edomu rasporedio je vojsku i svi su Edomci postali Davidovi sluge.+ Jehova je Davidu davao da pobijedi u svakom vojnom pothvatu.+

15 David je kraljevao nad svim Izraelom+ te je pravedno sudio+ cijelom svom narodu.+ 16 Serujin sin Joab+ zapovijedao je vojskom, a Ahiludov sin Jošafat+ bio je ljetopisac. 17 Ahitubov sin Sadok+ i Ebjatarov sin Ahimelek bili su svećenici, a Seraja je bio pisar. 18 Jojadin sin Benaja+ zapovijedao je Kerećanima i Pelećanima,+ a Davidovi sinovi bili su namjesnici*.

9 Jednog dana David je upitao: “Ima li koga živog iz Šaulove obitelji, pa da mu iskažem vjernu ljubav zbog Jonatana?”+ 2 A u Šaulovoj obitelji bio je neki sluga po imenu Siba.+ Njega su pozvali k Davidu i kralj ga je upitao: “Jesi li ti Siba?” A on mu je odgovorio: “Jesam, tvoj sam sluga!” 3 Kralj je zatim nastavio: “Ima li koga živog iz Šaulove obitelji, pa da mu iskažem vjernu ljubav kakvu Bog iskazuje?” A Siba je odgovorio kralju: “Još je živ jedan Jonatanov sin. On je hrom na obje noge.”+ 4 Tada ga je kralj upitao: “Gdje je on?” Siba je odgovorio kralju: “U kući Amielovog sina Makira+ u Lo-Debaru.”

5 I kralj David odmah je poslao sluge da ga dovedu iz kuće Amielovog sina Makira u Lo-Debaru. 6 Kad je Jonatanov sin Mefibošet, Šaulov unuk, došao k Davidu, kleknuo je i poklonio mu se do zemlje. A David je rekao: “Mefibošete!” Nato mu je on odvratio: “Evo tvog sluge!” 7 David mu je zatim rekao: “Ne boj se, jer ću ti iskazati vjernu ljubav+ zbog tvog oca Jonatana! Vratit ću ti svu zemlju koja je pripadala tvom djedu Šaulu, a ti ćeš uvijek jesti za mojim stolom.”+

8 Nato mu se Mefibošet poklonio do zemlje i rekao: “Što je tvoj sluga da si obratio pažnju na mrtvog psa+ kao što sam ja?” 9 Kralj je tada pozvao Šaulovog slugu Sibu i rekao mu: “Sve što je pripadalo Šaulu i cijeloj njegovoj obitelji dajem unuku tvog gospodara.+ 10 Ti ćeš mu sa svojim sinovima i svojim slugama obrađivati zemlju i skupljati ljetinu da obitelj unuka tvog gospodara ima što jesti. A Mefibošet, unuk tvog gospodara, uvijek će jesti za mojim stolom.”+

Siba je imao 15 sinova i 20 slugu.+ 11 Nato je Siba rekao kralju: “Tvoj će sluga učiniti sve što je moj gospodar, kralj, zapovjedio svom sluzi.” I tako je Mefibošet jeo za Davidovim stolom kao jedan od kraljevih sinova. 12 Mefibošet je imao malog sina po imenu Mika.+ A svi koji su živjeli u Sibinoj kući postali su Mefibošetovi sluge. 13 I Mefibošet je živio u Jeruzalemu jer je uvijek jeo za kraljevim stolom.+ A bio je hrom na obje noge.+

10 Poslije nekog vremena umro je Nahaš, kralj Amonaca,+ a nakon njega počeo je vladati njegov sin Hanun.+ 2 David je pomislio: “Iskazat ću vjernu ljubav Nahaševom sinu Hanunu, kao što je njegov otac meni iskazao vjernu ljubav.” Stoga je David poslao svoje sluge da Hanunu prenesu izraze sućuti zbog smrti njegovog oca. Ali kad su Davidovi sluge došli u zemlju Amonaca, 3 amonski poglavari rekli su svom gospodaru Hanunu: “Zar misliš da je David poslao svoje sluge k tebi zato što želi iskazati čast tvom ocu? Nije li David poslao svoje sluge k tebi zato da promotri i izvidi grad, pa da ga potom razori?” 4 Tada je Hanun uhvatio Davidove sluge, obrijao im pola brade+ i odsjekao im haljine dopola, tako da im se vidjela stražnjica, te ih poslao natrag. 5 Kad je David to čuo, smjesta je poslao svoje sluge k njima jer su ti ljudi bili jako osramoćeni. I kralj im je poručio: “Ostanite u Jerihonu+ dok vam ne naraste brada pa se onda vratite.”

6 Amonci su vidjeli da su postali mrski Davidu te su poslali glasnike da unajme Sirijce iz Bet-Rehoba+ i Sirijce iz Sobe,+ 20 000 pješaka, zatim kralja Maake+ s 1000 ljudi te ljude iz Ištoba*, njih 12 000.+ 7 Kad je David to čuo, poslao je Joaba s cijelom vojskom i sa svojim najboljim ratnicima.+ 8 I Amonci su izašli iz grada i postrojili se pred gradskim vratima, a Sirijci iz Sobe i Rehoba te ljudi iz Ištoba i Maake postrojili su se zasebno na polju.

9 Kad je Joab vidio da mu prijeti napad neprijatelja i sprijeda i straga, izabrao je najbolje ratnike među Izraelcima i postrojio ih za boj sa Sirijcima.+ 10 Zapovjedništvo nad preostalom vojskom povjerio je svom bratu Abišaju+ kako bi on postrojio ljude za boj s Amoncima.+ 11 I rekao mu je: “Ako Sirijci budu jači od mene, dođi mi u pomoć. A ako Amonci budu jači od tebe, ja ću tebi doći u pomoć. 12 Moramo biti jaki i hrabro+ se boriti za svoj narod i za gradove našeg Boga, a Jehova će učiniti ono što smatra ispravnim.”+

13 Tada je Joab s vojskom koja je bila s njim krenuo u boj protiv Sirijaca, a oni su se razbježali pred njim.+ 14 Kad su Amonci vidjeli da su se Sirijci razbježali, i oni su se dali u bijeg pred Abišajem i povukli su se u grad. Nakon bitke s Amoncima Joab se vratio u Jeruzalem.

15 Kad su Sirijci vidjeli da su ih Izraelci porazili, ponovno su okupili vojsku.+ 16 I Hadadezer+ je poslao glasnike da dovedu Sirijce koji žive pokraj Rijeke*+ te su oni došli u Helam pod vodstvom Šobaka, zapovjednika Hadadezerove vojske.

17 Čim je David to čuo, skupio je svu izraelsku vojsku te prešao Jordan i došao u Helam. Sirijci su se postrojili za boj s Davidom i sukobili se s njim.+ 18 Ali Sirijci su se razbježali pred Izraelcima. David im je pobio 700 vozača bojnih kola i 40 000 konjanika te je smrtno ranio Šobaka, zapovjednika njihove vojske, i on je ondje umro.+ 19 Kad su svi kraljevi koji su bili Hadadezerovi sluge vidjeli da su ih Izraelci porazili, sklopili su mir s Izraelcima i pokorili im se.+ I Sirijci se nakon toga više nisu usudili pomagati Amoncima.

11 Početkom sljedeće godine*, u doba kad kraljevi idu u rat, David je poslao Joaba i svoje ljude te svu izraelsku vojsku da pobiju Amonce. Oni su započeli opsadu Rabe,+ a David je ostao u Jeruzalemu.+

2 Jedne večeri* David je ustao iz kreveta i šetao se po krovu kraljevskog dvora. S krova je ugledao ženu kako se kupa, a žena je bila vrlo lijepa. 3 I David je poslao slugu da sazna tko je ta žena. On mu je rekao: “To je Eliamova kći Bat-Šeba,+ žena Hetita+ Urije.”+ 4 I David je poslao glasnike da mu je dovedu.+ Tako je ona došla k njemu i on je spavao s njom.+ (To se zbilo dok se ona obredno čistila*.)+ Nakon toga vratila se svojoj kući.

5 I žena je zatrudnjela, pa je poručila Davidu: “Trudna sam!” 6 Tada je David poručio Joabu: “Pošalji mi Hetita Uriju!” I Joab je poslao Uriju k Davidu. 7 Kad je Urija došao k njemu, David ga je pitao kako je Joab, kako je vojska i kako napreduje rat. 8 Na koncu je David rekao Uriji: “Idi svojoj kući i odmori se*!” Kad je Urija otišao iz kraljevog dvora, za njim su poslali kraljev dar*. 9 Ali Urija nije otišao svojoj kući, nego je spavao kod ulaza u kraljev dvor sa svim drugim slugama svog gospodara. 10 Stoga su javili Davidu: “Urija nije otišao svojoj kući.” Tada je David upitao Uriju: “Zar nisi došao s puta? Zašto onda nisi otišao svojoj kući?” 11 A Urija je odgovorio Davidu: “Kovčeg+ i vojnici Izraela i Jude borave pod šatorima, a moj gospodar Joab i sluge mog gospodara borave u taboru u polju. Pa kako bih onda mogao otići svojoj kući te jesti i piti i spavati sa svojom ženom?+ Kunem ti se*, neću to učiniti!”

12 Nato je David rekao Uriji: “Ostani još danas ovdje, a sutra ću te poslati natrag!” I tako je Urija ostao u Jeruzalemu još taj dan i sutradan. 13 I David ga je pozvao da jede i pije s njim te ga je napio. Ali Urija je uvečer otišao spavati zajedno sa slugama svog gospodara i nije otišao svojoj kući. 14 Ujutro je David napisao pismo Joabu i poslao ga po Uriji. 15 A u pismu je napisao ovako: “Postavite Uriju u prve redove, gdje je boj najžešći, pa se odmaknite od njega da ga pogode i ubiju!”+

16 I Joab je dobro promotrio grad te je postavio Uriju ondje gdje su bili najjači neprijateljski ratnici. 17 Kad su ljudi iz grada izašli da se bore protiv Joaba, poginulo je nekoliko Davidovih ljudi, a među njima je bio i Hetit Urija.+ 18 Potom je Joab poslao glasnika da izvijesti Davida o svemu što se dogodilo u boju. 19 I zapovjedio mu je: “Kad izvijestiš kralja o svemu što se dogodilo u boju, 20 kralj će se možda razgnjeviti i reći ti: ‘Zašto ste se toliko približili gradu da se borite? Zar niste znali da će vas gađati s vrha zida? 21 Tko je ubio Jerubešetovog+ sina Abimeleka?+ Nije li jedna žena bacila mlinski kamen na njega s vrha zida te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se toliko primaknuli zidu?’ Ti mu onda reci: ‘Poginuo je i tvoj sluga Hetit Urija.’”

22 Tako je glasnik otišao k Davidu i rekao mu sve što mu je Joab zapovjedio. 23 Zatim je glasnik kazao Davidu: “Ti su ljudi bili jači od nas te su izašli iz grada i sukobili se s nama na polju, ali mi smo ih potisnuli sve do gradskih vrata. 24 Tada su strijelci gađali tvoje sluge s vrha zida, pa je poginulo nekoliko kraljevih slugu, a poginuo je i tvoj sluga Hetit Urija.”+ 25 Nato je David rekao glasniku: “Ovako kaži Joabu: ‘Nemoj to uzimati k srcu jer mač može proždrijeti svakoga! Još jače navali na grad i razori ga!’+ I ohrabri Joaba.”

26 Kad je Urijina žena čula da joj je poginuo muž, oplakivala ga je. 27 Čim je prošlo vrijeme oplakivanja, David je poslao po nju i doveo je u svoj dvor. Ona mu je postala žena+ te mu je rodila sina. Ali ono što je David učinio bilo je mrsko Jehovi*.+

12 Stoga je Jehova poslao Natana+ k Davidu. Kad je došao k njemu,+ rekao mu je: “U nekom su gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. 2 Bogataš je imao vrlo mnogo ovaca i goveda,+ 3 a siromah nije imao ništa, osim jedne ovčice, koju je kupio.+ Brinuo se za nju i ona je rasla uz njega i uz njegove sinove. Jela je ono što joj je davao od svoje neimaštine, pila je iz njegove čaše i spavala mu u naručju. Bila mu je kao kći. 4 Poslije nekog vremena bogatašu je došao u posjet neki čovjek. A bogatašu je bilo žao uzeti neku svoju ovcu ili govedo i pripraviti jelo putniku koji je došao k njemu, pa je uzeo ovčicu onog siromaha i pripravio je čovjeku koji je došao k njemu.”+

5 Tada se David razgnjevio na tog čovjeka, pa je rekao Natanu: “Tako mi Jehove, živog Boga,+ čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt! 6 A budući da je postupio tako nemilosrdno, neka ovcu plati četverostruko!”+

7 Nato je Natan rekao Davidu: “Ti si taj čovjek! Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom+ i izbavio te iz Šaulove ruke.+ 8 Dao sam ti kuću tvog gospodara+ i žene tvog gospodara+ i dao sam ti vlast nad Izraelom i nad Judom.+ Da to nije bilo dovoljno, dao bih ti i puno više.+ 9 Zašto si onda prezreo Jehovinu riječ i učinio što je zlo u njegovim očima? Hetita Uriju pogubio si mačem.+ A nakon što si ga ubio mačem Amonaca, njegovu si ženu uzeo sebi za ženu.+ 10 Zato se mač nikad neće udaljiti od tvoje obitelji,+ jer si me prezreo time što si ženu Hetita Urije uzeo sebi za ženu.’ 11 Ovako kaže Jehova: ‘Evo, dovest ću na tebe zlo koje će doći iz tvoje obitelji.+ Uzet ću tvoje žene tebi naočigled i dati ih drugom čovjeku*.+ I on će spavati s tvojim ženama pred svima.+ 12 Ti si radio tajno,+ a ja ću ovo što sam rekao učiniti pred čitavim Izraelom, da svi vide.’”

13 Nato je David rekao Natanu: “Zgriješio sam Jehovi.”+ A Natan je odvratio Davidu: “Jehova ti je oprostio grijeh.+ Nećeš umrijeti.+ 14 Ipak, budući da si svojim postupcima pokazao krajnje nepoštovanje prema Jehovi, umrijet će sin koji ti se rodio.”

15 Potom je Natan otišao svojoj kući.

A Jehova je prouzročio da se razboli dijete koje je Urijina žena rodila Davidu. 16 I David se molio pravom Bogu za dječaka. Strogo je postio, a kad bi ušao u svoje odaje, cijelu bi noć ležao na podu.+ 17 Dvorski starješine stajali su oko njega i nagovarali ga da ustane s poda, ali on nije htio i nije jeo s njima. 18 Sedmog dana dijete je umrlo, ali sluge su se bojali reći Davidu da je dijete mrtvo. Govorili su među sobom: “Dok je dijete bilo živo, pokušavali smo razgovarati s njim, ali on nas nije htio slušati. Pa kako da mu sada kažemo da je dijete umrlo? Mogao bi sebi učiniti kakvo zlo!”

19 Kad je David vidio da njegovi sluge šapću među sobom, shvatio je da je dijete umrlo. Zato je David upitao svoje sluge: “Je li dijete umrlo?” A oni su mu odgovorili: “Umrlo je.” 20 Tada je David ustao s poda, oprao se, namazao uljem+ i obukao druge haljine. Zatim je otišao u Jehovin dom+ i ondje se poklonio. Potom se vratio u svoj dvor i zatražio da mu donesu hrane te je jeo. 21 A sluge su ga upitali: “Zašto se tako ponašaš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao, a sad kad je dijete umrlo, ustao si i jedeš.” 22 A on je odgovorio: “Dok je dijete bilo živo, postio+ sam i plakao jer sam mislio: ‘Tko zna, možda će mi se Jehova smilovati i ostaviti dijete na životu!’+ 23 A sad kad je umrlo, zašto da postim? Mogu li ga vratiti?+ Ja ću otići k njemu,+ ali ono se neće vratiti k meni.”+

24 Potom je David utješio svoju ženu Bat-Šebu.+ Otišao je k njoj i spavao s njom. Nakon nekog vremena ona je rodila sina kojem su dali ime Salamun*.+ I Jehova ga je zavolio,+ 25 pa je preko proroka Natana+ poručio da ga nazovu Jedidija*. Jehova je to učinio zato što ga je volio.

26 A Joab se borio protiv Rabe,+ koja je pripadala Amoncima,+ i na koncu je osvojio kraljevski grad.+ 27 Joab je poslao glasnike Davidu te mu poručio: “Napao sam Rabu+ i osvojio dio grada u kojem je voda. 28 Zato sada skupi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga. U protivnom ću ja osvojiti grad, pa će zasluga za to pripasti meni*.”

29 Stoga je David skupio svu vojsku i krenuo na Rabu. Napao je grad i osvojio ga. 30 Skinuo je s Malkamove glave krunu načinjenu od jednog talenta* zlata i ukrašenu dragim kamenjem. Tu su krunu stavili Davidu na glavu. David je usto odnio vrlo mnogo plijena+ iz grada.+ 31 Odveo je narod koji je bio u njemu i postavio ga da radi s pilama za kamen, oštrim željeznim alatkama i željeznim sjekirama te da izrađuje opeke. Tako je učinio u svim amonskim gradovima. Naposljetku se David sa svom vojskom vratio u Jeruzalem.

13 Davidov sin Abšalom imao je lijepu sestru po imenu Tamara.+ A Davidov sin Amnon+ zaljubio se u nju. 2 To je toliko mučilo Amnona da se razbolio zbog svoje sestre Tamare. Budući da je ona bila djevica, Amnonu se činilo nemogućim da učini s njom ono što je želio. 3 Amnon je imao prijatelja po imenu Jonadab,+ koji je bio sin Davidovog brata Šimeje.+ Jonadab je bio vrlo lukav. 4 On mu je kazao: “Zašto si svakog jutra tako potišten, kraljev sine? Zar mi nećeš reći?” Nato mu je Amnon odgovorio: “Zaljubljen sam u Tamaru, sestru+ svog brata Abšaloma.” 5 A Jonadab mu je rekao: “Lezi u krevet i pravi se da si bolestan. Kad te tvoj otac dođe posjetiti, kaži mu: ‘Molim te, neka dođe moja sestra Tamara i da mi jesti. Ako preda mnom pripremi jelo* i posluži mi ga, onda ću jesti.’”

6 Tako je Amnon legao i pravio se da je bolestan, a kralj ga je došao posjetiti. I Amnon je rekao kralju: “Molim te, neka dođe moja sestra Tamara i ispeče preda mnom dva peciva* i posluži mi ih, pa ću onda jesti.” 7 Tada je David poslao glasnike k Tamari u kuću i poručio joj: “Molim te, otiđi u dom svog brata Amnona i pripremi mu jelo.” 8 I Tamara je otišla u dom svog brata Amnona, a on je ležao u krevetu. Umijesila je tijesto i pred njim napravila peciva te ih ispekla. 9 Potom je uzela tavu i poslužila ga. No Amnon nije htio jesti, nego je rekao: “Neka svi izađu odavde!” I svi su izašli.

10 Nato je Amnon rekao Tamari: “Donesi jelo u moju sobu i posluži me!” I Tamara je uzela peciva koja je napravila i odnijela ih svom bratu Amnonu u sobu. 11 Kad mu je donijela jelo, on ju je zgrabio i rekao joj: “Dođi, lezi sa mnom, sestro moja!” 12 Ali ona mu je odvratila: “Nemoj, brate moj! Nemoj me osramotiti jer se tako ne radi u Izraelu!+ Ne čini to sramotno djelo!+ 13 Kako bih mogla živjeti s takvom sramotom? A tebe bi u Izraelu smatrali nečasnim čovjekom. Molim te, razgovaraj s kraljem! On me neće tebi uskratiti!” 14 Ali on je nije htio poslušati, nego ju je svladao i silovao te je tako osramotio. 15 Tada ju je Amnon silno zamrzio, te je njegova mržnja bila veća od ljubavi koju je prije osjećao prema njoj. I Amnon joj je rekao: “Ustani! Odlazi!” 16 Nato mu je ona rekla: “Nemoj, brate moj! Ako me otjeraš, to će biti gore od onoga što si mi već učinio!” Ali on je nije htio poslušati.

17 Potom je pozvao svog slugu i rekao mu: “Makni ovu ženu od mene i zaključaj vrata za njom!” 18 (A ona je imala na sebi posebnu* tuniku jer su takvu odjeću nosile kraljeve kćeri koje su bile djevice.) I njegov sluga izveo ju je van i zaključao vrata za njom. 19 A Tamara se posula pepelom po glavi+ i razderala lijepu tuniku koju je imala na sebi. Pokrila je glavu rukama i otišla odande te je cijelim putem glasno plakala.

20 A njen brat Abšalom+ upitao ju je: “Da nije tvoj brat Amnon bio s tobom? Šuti, sestro moja! On ti je brat.+ Nemoj više razmišljati o tome!” I Tamara je ostala živjeti u kući svog brata Abšaloma te se povukla u osamu. 21 Kad je kralj David čuo sve što se dogodilo, vrlo se razgnjevio.+ No nije želio povrijediti svog sina Amnona jer ga je volio zato što mu je bio prvorođenac. 22 A Abšalom nije razgovarao s Amnonom, ni lijepo ni ružno. Mrzio je+ Amnona zato što je osramotio njegovu sestru Tamaru.+

23 A poslije dvije godine Abšalom je strigao ovce u Baal-Hasoru, blizu Efrajima,+ i pozvao je sve kraljeve sinove na gozbu.+ 24 I Abšalom je došao kralju te mu rekao: “Tvoj sluga striže ovce. Molim te, neka kralj i njegovi sluge pođu sa mnom!” 25 Ali kralj je odgovorio Abšalomu: “Ne, sine, ako svi dođemo, bit ćemo ti na teret.” Iako ga je Abšalom nagovarao, kralj nije htio ići, nego ga je blagoslovio. 26 Nato je Abšalom rekao: “Ako ti nećeš ići, molim te, dopusti da barem moj brat Amnon pođe s nama.”+ A kralj mu je odvratio: “Zašto da on ide s tobom?” 27 No Abšalom ga je nagovarao, pa je kralj naposljetku pustio s njim Amnona i sve svoje sinove.

28 Potom je Abšalom zapovjedio svojim slugama: “Pazite i čekajte. Kad se Amnon razveseli od vina, ja ću vam reći: ‘Ubijte Amnona!’ Tada ga pogubite. Ne bojte se jer sam vam ja tako zapovjedio. Budite jaki i hrabri!” 29 I Abšalomovi sluge pogubili su Amnona, kao što im je Abšalom zapovjedio. Tada su svi ostali kraljevi sinovi ustali, uzjahali svaki svoju mulu i pobjegli. 30 Dok su oni još bili na putu, do Davida je stigla vijest: “Abšalom je pobio sve kraljeve sinove, nijedan nije preživio.” 31 Nato je kralj ustao, razderao svoje haljine i legao na pod, a svi njegovi sluge stajali su oko njega razderanih haljina.

32 Ali Jonadab,+ sin Davidovog brata Šimeje,+ rekao je: “Neka moj gospodar ne misli da su pobijeni svi mladi kraljevi sinovi. Poginuo je samo Amnon.+ Abšalom je tako naredio jer je to namjeravao učiniti+ još od onog dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru+ Tamaru.+ 33 Zato neka sada moj gospodar, kralj, ne obraća pažnju na* vijest da su poginuli svi kraljevi sinovi. Poginuo je samo Amnon.”

34 Abšalom je u međuvremenu pobjegao.+ A mladić koji je bio na straži podignuo je pogled i ugledao mnoštvo ljudi kako dolazi putem koji je prolazio obroncima gore. 35 Tada je Jonadab+ kazao kralju: “Evo, dolaze kraljevi sinovi, baš kao što je rekao tvoj sluga!” 36 Tek što je on to izgovorio, ušli su kraljevi sinovi, glasno plačući. I kralj i svi njegovi sluge gorko su plakali. 37 A Abšalom je pobjegao i otišao k Amihudovom sinu Talmaju,+ gešurskom kralju. David je mnogo dana tugovao zbog smrti svog sina. 38 Tako je Abšalom pobjegao u Gešur+ i ostao ondje tri godine.

39 Naposljetku je David poželio otići k Abšalomu jer se pomirio s Amnonovom smrću*.

14 A Serujin sin Joab+ zapazio je da kraljevo srce čezne za Abšalomom.+ 2 Tada je Joab poslao sluge u Tekou+ da odande dovedu jednu domišljatu ženu pa joj je rekao: “Pretvaraj se da si u žalosti. Obuci haljine koje ljudi nose kad žaluju i nemoj se mazati uljem.+ Ponašaj se kao žena koja je već dugo u žalosti za nekim tko joj je umro. 3 Zatim otiđi kralju i kaži mu ono što ću ti reći!” I Joab joj je rekao što da kaže.

4 I žena iz Tekoe došla je pred kralja, pala ničice, licem do zemlje, i rekla: “Pomozi mi, kralju!” 5 Kralj ju je upitao: “Što ti se dogodilo?” A ona je odgovorila: “Nažalost, ja sam udovica, umro mi je muž. 6 Tvoja je sluškinja imala dva sina. Njih su se dvojica posvađala u polju, a nije bilo nikoga da ih razdvoji, pa je jedan udario drugoga i ubio ga. 7 I sad se cijela obitelj podignula na mene, tvoju sluškinju, te mi govore: ‘Predaj nam onoga koji je ubio svog brata da ga pogubimo jer je oduzeo život svom bratu+ – učinit ćemo to makar time pogubili nasljednika!’ Oni će ugasiti posljednju iskru koja tinja na našem ognjištu*, pa mom mužu neće ostaviti ni imena ni potomstva na zemlji.”

8 Tada je kralj rekao ženi: “Idi svojoj kući, a ja ću zapovjediti da se tvoj slučaj riješi!” 9 A žena iz Tekoe kazala je kralju: “Moj gospodaru, kralju, neka krivnja padne na mene i na obitelj mog oca, a kralj i njegovo prijestolje nedužni su!” 10 Kralj je zatim nastavio: “Ako ti itko išta kaže, dovedi ga k meni i više te nikad neće uznemiravati!” 11 A ona je kazala: “Molim te, kralju, sjeti se Jehove, svog Boga, da krvni osvetnik+ ne bi učinio još veće zlo i pogubio mi sina!” On je odvratio: “Tako mi Jehove, živog Boga,+ tvom sinu ni vlas s glave neće pasti na zemlju!” 12 Ali žena je rekla: “Molim te, dopusti da tvoja sluškinja još nešto kaže svom gospodaru, kralju!” A on je odvratio: “Kaži!”

13 I žena je nastavila: “Zašto si onda odlučio učiniti nešto slično, na štetu Božjem narodu?+ Kad kralj ovako govori, sam sebe osuđuje jer nije doveo natrag svog sina kojeg je prognao.+ 14 Svi ćemo umrijeti i bit ćemo kao voda koja se prolije na zemlju i više se ne može vratiti. Ali Bog ne oduzima život*, nego traži razloge da onaj koji je prognan ne ostane zauvijek prognan. 15 A ja sam došla razgovarati sa svojim gospodarom, kraljem, jer su me ljudi uplašili. Zato je tvoja sluškinja pomislila: ‘Moram razgovarati s kraljem! Možda će kralj učiniti ono što kaže njegova robinja. 16 Možda će kralj poslušati svoju robinju i izbaviti je iz ruke onoga koji želi zatrti mene i mog jedinog sina i lišiti nas nasljedstva koje nam je dao Bog.’+ 17 Zato je tvoja sluškinja pomislila: ‘Neka me utješi riječ mog gospodara, kralja!’ Moj je gospodar, kralj, kao anđeo pravog Boga jer razlikuje dobro i zlo. Neka Jehova, tvoj Bog, bude s tobom!”

18 Kralj je nato odgovorio ženi: “Nešto ću te upitati. Nemoj mi ništa zatajiti!” A žena je rekla: “Neka kaže moj gospodar, kralj!” 19 Tada je kralj upitao: “Da li te Joab nagovorio na sve to?”+ A žena je odgovorila: “Istinu govorim pred tobom, moj gospodaru, kralju, sve je upravo onako kako si rekao. Da, tvoj sluga Joab poslao je tvoju sluškinju k tebi i rekao joj da ti kaže sve ovo. 20 Tvoj sluga Joab učinio je to da bi ti drugačije sagledao stvari, ali moj je gospodar mudar kao anđeo pravog Boga i zna sve što se zbiva u zemlji.”

21 Tada je kralj rekao Joabu: “Dobro, učinit ću to što si tražio.+ Idi i dovedi natrag mog sina Abšaloma!”+ 22 A Joab je pao ničice, licem do zemlje, i zahvalio kralju te rekao: “Danas je tvoj sluga uvidio da je stekao tvoju naklonost, moj gospodaru, kralju, jer je kralj učinio ono što je tražio njegov sluga.” 23 Potom je Joab ustao i otišao u Gešur+ te doveo Abšaloma u Jeruzalem. 24 No kralj je rekao: “Neka se on vrati svojoj kući, ali neka se ne pojavljuje preda mnom!” Tako se Abšalom vratio svojoj kući, ali nije dolazio pred kralja.

25 A u cijelom Izraelu nikoga nisu toliko hvalili zbog njegove ljepote kao Abšaloma. Od glave do pete nije bilo mane na njemu. 26 Kad bi ošišao kosu – a morao ju je šišati krajem svake godine jer mu je bila preteška – i izvagao je, ona je težila 200 šekela*, po kraljevskoj mjeri*. 27 Abšalomu su se rodila tri sina+ i jedna kći po imenu Tamara. Ona je bila vrlo lijepa žena.

28 Abšalom je živio u Jeruzalemu dvije godine, ali nije dolazio pred kralja.+ 29 Stoga je Abšalom pozvao Joaba k sebi kako bi ga poslao kralju, ali on nije htio doći k njemu. Pozvao ga je i drugi put, ali on opet nije htio doći. 30 Naposljetku je Abšalom rekao svojim slugama: “Joab ima polje pokraj mojeg, na kojem ima nešto ječma. Idite i zapalite ga!” I Abšalomovi sluge zapalili su polje. 31 Tada je Joab otišao k Abšalomu u njegovu kuću te ga upitao: “Zašto su tvoji sluge zapalili moje polje?” 32 A Abšalom je rekao Joabu: “Evo, poručio sam ti: ‘Dođi ovamo da te pošaljem kralju da ga u moje ime upitaš: “Zašto sam se vratio iz Gešura?+ Bilo bi mi bolje da sam ostao ondje. Dopusti mi da te vidim, kralju, pa ako sam nešto skrivio, pogubi me!”’”

33 I Joab je otišao kralju i rekao mu sve to. Potom je kralj pozvao Abšaloma. On je došao pred njega te kleknuo i poklonio mu se licem do zemlje. Zatim je kralj poljubio Abšaloma.+

15 Poslije svega toga Abšalom je sebi nabavio kola, konje i 50 ljudi koji su kao njegova straža trčali pred njim.+ 2 I Abšalom bi ustao rano i zatim stao kraj puta koji vodi prema gradskim vratima.+ Svakoga tko je imao neku parnicu u kojoj je kralj trebao donijeti presudu+ Abšalom bi pozvao k sebi i upitao ga: “Odakle si?” A čovjek bi odgovorio: “Tvoj je sluga iz jednog od izraelskih plemena.” 3 Nato bi mu Abšalom rekao: “Vidiš, ono što tražiš dobro je i opravdano, ali nema te tko saslušati kod kralja.” 4 Abšalom bi zatim kazao: “Kad bi barem mene postavili za suca u zemlji! Onda bi svatko tko ima neku parnicu ili spor došao k meni i ja bih mu udijelio pravdu!”

5 I kad bi mu se tko približio da mu se pokloni, Abšalom bi pružio ruku, privukao ga k sebi i poljubio.+ 6 Tako je Abšalom postupao sa svim Izraelcima koji su dolazili kralju na sud. Na taj je način pridobivao srca Izraelaca.+

7 Kad su prošle četiri godine*, Abšalom je rekao kralju: “Molim te, dopusti mi da odem u Hebron+ kako bih izvršio zavjet koji sam dao Jehovi! 8 Jer tvoj se sluga zavjetovao+ Jehovi kad je bio u Gešuru+ u Siriji: ‘Ako me Jehova dovede natrag u Jeruzalem, prinijet ću mu žrtve.’” 9 A kralj mu je odgovorio: “Idi u miru!” I on je otišao u Hebron.

10 Tada je Abšalom razaslao uhode po svim izraelskim plemenima i rekao im: “Kad čujete zvuk roga, povičite: ‘Abšalom je postao kralj u Hebronu!’”+ 11 A s Abšalomom je iz Jeruzalema otišlo 200 ljudi, koje je on pozvao. Oni su pošli s njim ništa ne sluteći jer nisu znali što se sprema. 12 Kad je prinio žrtve, Abšalom je pozvao Gilonjanina Ahitofela,+ Davidovog savjetnika,+ da dođe iz svog grada Gila.+ Urota je uzimala maha i sve je više ljudi pristajalo uz Abšaloma.+

13 Poslije nekog vremena k Davidu je stigao glasnik i javio mu: “Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu.” 14 Tada je David rekao svim svojim ljudima koji su bili s njim u Jeruzalemu: “Pođimo odavde! Bježimo,+ jer inače nećemo umaknuti Abšalomu! Požurite se da nas on ne uhvati i ne svlada te da mačem ne pobije sve stanovnike grada!”+ 15 Kraljevi su ljudi rekli kralju: “Tvoji će sluge učiniti sve što odluči naš gospodar, kralj.”+ 16 Tako je kralj otišao sa svim svojim domom, ali ostavio je deset svojih inoča+ da čuvaju dvor. 17 Kralj i sav narod koji je pošao s njim otišli su iz grada i zaustavili su se kod Bet-Merhaka.

18 I svi kraljevi ljudi koji su pošli s njim i svi Kerećani i Pelećani+ te Gaćani,+ 600 ljudi koji su ga pratili iz Gata,+ prošli su pred njim, a on je pregledao svoje snage. 19 Tada je kralj rekao Itaju+ iz Gata: “Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i boravi kod novog kralja! Ti si tuđinac i izgnan si iz svoje zemlje. 20 Jučer si došao, pa zar da te danas povedem da lutaš s nama i ideš tko zna kamo? Vrati se i povedi sa sobom svoje ljude, a Jehova neka ti iskaže ljubav* i vjernost!”+ 21 Ali Itaj je odvratio kralju: “Istinu govorim pred Jehovom, živim Bogom, i pred tobom, moj gospodaru, kralju, kamo god kralj pođe, bilo u smrt bilo u život, onamo će poći i tvoj sluga!”+ 22 Nato je David rekao Itaju:+ “Dobro, pođi sa mnom preko doline!” I tako je Itaj iz Gata prešao dolinu sa svim svojim ljudima i njihovim obiteljima.

23 Cijela je zemlja glasno plakala dok su svi ti ljudi prelazili dolinu. Kralj je stajao pred dolinom Kidronom,+ a svi njegovi ljudi prelazili su dolinu i išli putem prema pustinji. 24 Ondje je bio i Sadok,+ a s njim i svi leviti+ koji su nosili kovčeg+ saveza pravog Boga.+ I oni su spustili kovčeg pravog Boga, a Ebjatar+ je stajao ondje sve dok svi ljudi nisu izašli iz grada i prešli dolinu. 25 Tada je kralj rekao Sadoku: “Odnesi kovčeg pravog Boga natrag u grad!+ Ako steknem Jehovinu naklonost, on će me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim kovčeg i njegovo prebivalište.+ 26 Ali ako Bog kaže da mu nisam po volji, neka sa mnom učini što god želi!” 27 Kralj je još rekao svećeniku Sadoku: “Nisi li ti vidjelac?+ Vrati se u miru u grad s Ebjatarom te povedi sa sobom svog sina Ahimaasa i Ebjatarovog sina Jonatana!+ 28 Evo, ja ću se zadržavati kraj riječnih gazova u pustom kraju dok ne dođe od vas glasnik i ne donese mi vijesti.”+ 29 Tako su Sadok i Ebjatar odnijeli kovčeg pravog Boga natrag u Jeruzalem i ostali su ondje.

30 Dok se uspinjao na Maslinsku goru,+ David je plakao. Hodao je pokrivene glave i bos. A i svi ljudi koji su bili s njim hodali su pokrivene glave i putem plakali. 31 Tada su Davidu javili da se i Ahitofel urotio+ s Abšalomom.+ Nato je David rekao: “Jehova, molim te, pretvori Ahitofelov savjet u ludost!”+

32 Kad je David došao na vrh gore, ondje gdje se narod klanjao Bogu, u susret mu je došao Arkijac+ Hušaj,+ razderane haljine i glave posute prašinom. 33 A David mu je rekao: “Ako pođeš sa mnom, nećeš mi moći puno pomoći. 34 Ali ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: ‘Kralju, tvoj sam sluga! Prije sam služio tvom ocu, ali sada ću služiti tebi’,+ moći ćeš spriječiti da se Ahitofelovi savjeti provedu u djelo i tako ćeš mi pomoći.+ 35 Neće li uz tebe biti i svećenici Sadok i Ebjatar? Kaži svećenicima Sadoku i Ebjataru sve što čuješ na kraljevom dvoru!+ 36 Evo, s njima su dva njihova sina: Sadokov sin Ahimaas+ i Ebjatarov sin Jonatan.+ Preko njih mi javljajte sve što čujete!” 37 Tako se Davidov prijatelj*+ Hušaj vratio u Jeruzalem kad je Abšalom ulazio u grad.

16 Kad je David prešao vrh gore,+ u susret mu je došao Mefibošetov+ sluga Siba+ s dva osedlana magarca natovarena s 200 kruhova, 100 gruda grožđica, 100 gruda ljetnog voća* i velikim ćupom vina.+ 2 I kralj je upitao Sibu: “Zašto si to donio?” A Siba je odgovorio: “Magarci su za kraljevu obitelj za jahanje, kruh i ljetno voće ljudima za jelo, a vino za piće onima koji se umore u pustinji.”+ 3 Tada je kralj upitao: “Gdje je unuk* tvog gospodara?”+ A Siba je odgovorio kralju: “Ostao je u Jeruzalemu jer je pomislio: ‘Danas će mi Izraelci vratiti kraljevstvo mog djeda*.’”+ 4 Nato je kralj rekao Sibi: “Evo, tvoje je sve što pripada Mefibošetu!”+ A Siba je odvratio: “Klanjam ti se! Daj mi da ostanem u tvojoj milosti, moj gospodaru, kralju!”+

5 Kad je kralj David došao do Bahurima, neki je čovjek od Šaulovog roda po imenu Šimi,+ Gerin sin, izišao odande i proklinjao ga dok mu je prilazio.+ 6 I počeo je bacati kamenje na Davida i na sve sluge kralja Davida te na vojnike i junake koji su Davidu bili zdesna i slijeva. 7 I Šimi ga je proklinjao: “Odlazi! Odlazi, ubojico! Nitkove! 8 Jehova je na tebe svalio svu krivnju za to što si prolio krv Šaula i njegove obitelji te počeo kraljevati umjesto njega. Ali Jehova je predao kraljevsku vlast u ruke tvom sinu Abšalomu. Sada te snašla nevolja jer si kriv za krvoproliće!”+

9 Tada je Serujin sin Abišaj+ rekao kralju: “Zar da ovaj mrtvi pas+ proklinje mog gospodara, kralja?+ Molim te, dopusti mi da odem preko i skinem mu glavu!”+ 10 Ali kralj je odgovorio: “Što vi imate s tim, Serujini sinovi?+ Neka me proklinje+ jer mu je Jehova rekao:+ ‘Proklinji Davida!’ Tko mu onda smije reći: ‘Zašto to činiš?’” 11 David je zatim rekao Abišaju i svim svojim slugama: “Moj sin, moja vlastita krv, želi mi oduzeti život,+ a kako onda ne bi ovaj Benjaminovac!+ Pustite ga neka me proklinje jer mu je Jehova tako rekao! 12 Možda će Jehova vidjeti moju nevolju,+ pa će Jehova kletve kojima me ovaj danas proklinje pretvoriti u blagoslov.”+ 13 I David je sa svojim ljudima išao dalje putem, a Šimi je išao obronkom brda usporedo s njim i proklinjao+ ga te bacao kamenje i mnogo prašine.

14 Naposljetku su kralj i svi ljudi koji su bili s njim stigli umorni na svoje odredište i ondje su se odmorili.

15 A Abšalom i svi Izraelci koji su bili uz njega ušli su u Jeruzalem. I Ahitofel+ je bio s njim. 16 Kad je Davidov prijatelj* Arkijac+ Hušaj+ došao pred Abšaloma, Hušaj je rekao Abšalomu: “Živio kralj!+ Živio kralj!” 17 Nato je Abšalom kazao Hušaju: “Zar tako iskazuješ vjernu ljubav svom prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?” 18 A Hušaj je odgovorio Abšalomu: “Nisam otišao jer sam na strani onog kojeg je izabrao Jehova, ovaj narod i svi Izraelci. Uz njega ću ostati. 19 Uostalom, kome ću služiti? Zar ne njegovom sinu? Kao što sam služio tvom ocu, tako ću služiti i tebi.”+

20 Potom je Abšalom rekao Ahitofelu: “Savjetuj+ mi što da radimo!” 21 Tada je Ahitofel savjetovao Abšalomu: “Spavaj s inočama svog oca+ koje je ostavio da čuvaju dvor.+ Tako će sav Izrael saznati da si postao mrzak svom ocu, pa će se osmjeliti svi koji su uz tebe.” 22 I razapeli su za Abšaloma šator na krovu+ i Abšalom je spavao s inočama svog oca+ naočigled svih Izraelaca.+

23 U to su vrijeme savjeti koje je davao Ahitofel+ bili toliko cijenjeni kao da dolaze od pravog Boga. Tako su i David i Abšalom gledali na svaki Ahitofelov savjet.

17 Ahitofel je zatim rekao Abšalomu: “Molim te, dopusti mi da odaberem 12 000 ljudi pa da još ove noći krenem u potjeru za Davidom! 2 Napast ću ga dok je umoran i bespomoćan+ i uplašit ću ga. Tada će se razbježati svi ljudi koji su s njim te ću ubiti samo kralja,+ 3 a sav ću narod dovesti natrag k tebi. Ako čovjek kojeg tražiš umre, svi će se ljudi vratiti k tebi. Potom će sav narod biti u miru.” 4 Taj se prijedlog svidio Abšalomu i svim izraelskim starješinama.

5 Ali Abšalom je rekao: “Pozovite i Arkijca Hušaja+ da čujemo što će on reći!” 6 Kad je Hušaj došao pred Abšaloma, Abšalom mu je rekao: “Ahitofel je savjetovao to i to. Hoćemo li postupiti u skladu s njegovim savjetom? Ako nećemo, reci nam ti što da učinimo.” 7 Nato je Hušaj rekao Abšalomu: “Savjet koji je dao Ahitofel ovaj put nije dobar!”+

8 Hušaj je zatim nastavio: “Dobro znaš da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci+ i da su razjareni kao medvjedica koja je izgubila svoju mladunčad u polju.+ Povrh toga, tvoj je otac ratnik+ i neće noćiti s narodom. 9 On se sada krije u nekoj pećini* ili na nekom drugom mjestu.+ Ako on prvi napadne naše ljude, tko god to čuje reći će: ‘Poraženi su ljudi koji su pristali uz Abšaloma!’ 10 Tada će i najhrabriji čovjek, koji ima srce poput lavljeg,+ ustuknuti od straha jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak+ i da su njegovi ljudi hrabri. 11 Zato ja savjetujem ovako: Neka se oko tebe skupe svi Izraelci, od Dana do Beer-Šebe,+ tako da ih bude mnogo, kao pijeska na morskoj obali,+ pa ih ti povedi u boj. 12 Napast ćemo tvog oca gdje god se bude nalazio i iznenada ćemo navaliti na njega s vojskom koje će biti mnogo poput rose na zemlji. Nitko od njih neće ostati na životu, ni on ni itko od ljudi koji su s njim. 13 A ako se povuče u neki grad, svi će Izraelci donijeti užad, pa ćemo svezati taj grad i odvući ga u riječnu dolinu, tako da od njega neće ostati ni kamenčić.”

14 Tada su Abšalom i svi Izraelci koji su bili s njim rekli: “Savjet Arkijca Hušaja bolji je+ od Ahitofelovog savjeta!” Bilo je to zato što je Jehova odlučio* da se Ahitofelov dobar savjet ne provede u djelo.+ Jehova je to učinio kako bi mogao nanijeti nevolju Abšalomu.+

15 Potom je Hušaj rekao svećenicima Sadoku i Ebjataru:+ “Ahitofel je to i to savjetovao Abšalomu i izraelskim starješinama, a ja sam im savjetovao to i to. 16 Zato sada brzo poručite Davidu: ‘Noćas nemoj boraviti kraj riječnih gazova* u pustom kraju, nego odmah prijeđi na drugu stranu rijeke. Inače će poginuti kralj i svi ljudi koji su s njim!’”+

17 A Jonatan+ i Ahimaas+ nalazili su se kod En-Rogela.+ Jedna je sluškinja došla k njima i donijela im vijesti kako bi ih oni prenijeli kralju Davidu jer se oni nisu usudili ući u grad da ih ne bi tko vidio. 18 Ali vidio ih je neki mladić i javio to Abšalomu. Stoga su njih dvojica brzo otišla i došla u kuću nekog čovjeka u Bahurimu,+ koji je u dvorištu imao bunar. I spustili su se u taj bunar, 19 a žena tog čovjeka raširila je pokrivač preko otvora bunara i po njemu rasula stučeno zrnje. Nitko nije ništa primijetio. 20 Abšalomovi sluge došli su k toj ženi u kuću i upitali je: “Gdje su Ahimaas i Jonatan?” Žena im je odgovorila: “Otišli su prema vodi.”+ I krenuli su ih tražiti, ali ih nisu našli, pa su se vratili u Jeruzalem.

21 Kad su sluge otišli, oni su izašli iz bunara i otišli prenijeti vijesti kralju Davidu. I rekli su mu: “Idite odavde i brzo prijeđite preko rijeke jer je to i to savjetovao Ahitofel protiv vas!”+ 22 Stoga su David i svi ljudi koji su bili s njim odmah krenuli na put i prešli Jordan. Kad je svanulo, više nije bilo nijednoga koji nije prešao Jordan.

23 Kad je Ahitofel vidio da nisu postupili prema njegovom savjetu, osedlao je magarca i otišao kući u svoj grad.+ Nakon što je izdao potrebne zapovijedi svojim ukućanima,+ objesio se.+ Tako je Ahitofel umro te su ga pokopali u grobu njegovih predaka.

24 David je u međuvremenu došao u Mahanajim,+ a Abšalom je prešao Jordan sa svim Izraelcima. 25 Abšalom je Amasu+ postavio za zapovjednika nad vojskom umjesto Joaba.+ Amasa je bio sin nekog Izraelca po imenu Itra, koji je spavao s Nahaševom kćeri Abigajilom,+ sestrom Joabove majke Seruje. 26 Izraelci i Abšalom utaborili su se u gileadskom kraju.+

27 Kad je David stigao u Mahanajim, došli su Nahašev sin Šobi iz Rabe+ koja pripada Amoncima, Amielov sin Makir+ iz Lo-Debara i Gileadovac Barzilaj+ iz Rogelima 28 te su donijeli prostirki, zdjela, lončarskog posuđa, pšenice, ječma, brašna, prženog zrnja, boba, leće, prženih sjemenki, 29 meda, maslaca, ovaca i sira. Sve su to donijeli Davidu i ljudima koji su bili s njim da jedu+ jer su mislili: “Ljudi su u pustinji ogladnjeli, umorili se i ožednjeli.”+

18 Potom je David prebrojio ljude koji su bili s njim i postavio nad njima tisućnike i stotnike.+ 2 I David je trećinu svojih ljudi stavio pod Joabovo zapovjedništvo,+ trećinu pod zapovjedništvo Joabovog brata Abišaja,+ Serujinog sina,+ a trećinu pod zapovjedništvo Itaja+ iz Gata. Kralj je zatim rekao ljudima: “I ja ću poći s vama!” 3 Ali oni su odvratili: “Ti ne smiješ ići!+ Ako mi pobjegnemo, nitko neće mariti za to. I ako polovina nas izgine, nitko neće mariti za to. Ali ti sam vrijediš kao 10 000 naših ljudi.+ Zato bi bilo bolje da nam pomažeš iz grada.” 4 A kralj im je rekao: “Učinit ću sve što mislite da je dobro.” I kralj je stajao kod gradskih vrata, a sva je vojska izlazila u četama po stotinu i po tisuću ljudi. 5 Tada je kralj zapovjedio Joabu, Abišaju i Itaju: “Zbog mene budite blagi prema mom sinu Abšalomu!”+ I sva je vojska čula što je kralj naredio svim zapovjednicima za Abšaloma.

6 I vojska je izašla iz grada kako bi se sukobila s Izraelcima, a bitka se vodila u Efrajimovoj šumi.+ 7 Ondje su Davidovi ljudi porazili izraelsku vojsku+ i tog je dana poginulo mnogo ljudi – bilo je 20 000 mrtvih. 8 Boj se proširio po cijelom kraju. Tog je dana više ljudi progutala šuma nego što ih je poginulo od mača.

9 Na kraju se i sam Abšalom našao pred Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na muli, ali kad je mula prolazila ispod guste krošnje velikog stabla, kosa mu je zapela za grane i on je ostao visjeti u zraku*, a mula koju je jahao otišla je dalje. 10 To je vidio neki čovjek, pa je javio Joabu:+ “Vidio sam Abšaloma kako visi na stablu!” 11 Nato je Joab rekao čovjeku koji mu je to javio: “Kad si ga vidio, zašto ga nisi na mjestu ubio? Tada bih ti drage volje dao 10 srebrnjaka i jedan pojas.” 12 Ali čovjek je odvratio Joabu: “Kad bi mi dao i 1000 srebrnjaka, ne bih dignuo ruku na kraljevog sina, jer smo čuli da je kralj tebi, Abišaju i Itaju zapovjedio: ‘Čuvajte mi svi sina Abšaloma!’+ 13 Da sam se oglušio na tu zapovijed i oduzeo mu život*, to se ne bi moglo sakriti od kralja, a ti me ne bi zaštitio.” 14 A Joab je odvratio: “Neću više gubiti vrijeme s tobom!” I uzeo je u ruku tri strijele*, otišao do Abšaloma, koji je još uvijek živ visio na stablu, i zabio mu ih u srce. 15 Nato je prišlo deset Joabovih slugu koji su mu nosili oružje te su njime udarali Abšaloma dok nije umro.+ 16 Tada je Joab zapuhao u rog i vojska je prestala progoniti Izraelce jer je Joab zaustavio vojsku. 17 Potom su uzeli Abšalomovo tijelo, bacili ga u veliku jamu usred šume i nabacali na njega vrlo veliku gomilu kamenja.+ A svi su Izraelci pobjegli svojim kućama.

18 Abšalom je za života podignuo sebi u čast stup u Kraljevoj dolini+ jer je mislio: “Nemam sina koji bi sačuvao sjećanje na moje ime.”+ Tako je taj stup nazvao svojim imenom. Sve do današnjeg dana taj se stup zove Abšalomov spomenik.

19 Sadokov sin Ahimaas+ rekao je Joabu: “Molim te, dopusti mi da otrčim i javim vijest kralju, jer mu je Jehova udijelio pravdu tako što ga je izbavio od njegovih neprijatelja!”+ 20 Ali Joab mu je odvratio: “Nećeš danas nositi nikakve vijesti! Možeš mu donijeti vijesti neki drugi dan, ali danas nećeš nositi nikakve vijesti jer je poginuo kraljev sin.”+ 21 Tada je Joab kazao jednom Kušaninu:+ “Idi i javi kralju što si vidio!” Nato se Kušanin poklonio Joabu i otrčao. 22 A Sadokov sin Ahimaas opet je zamolio Joaba: “Što god da se dogodilo, molim te, dopusti mi da i ja otrčim za Kušaninom!” Ali Joab mu je odgovorio: “Zašto bi ti trčao, sine moj, kad nemaš što javiti?” 23 No on je ponovio: “Što god da se dogodilo, dopusti mi da otrčim!” Nato mu je Joab rekao: “Hajde, trči!” I Ahimaas je otrčao putem kroz jordansku ravnicu* i prestigao Kušanina.

24 David je sjedio između unutarnjih i vanjskih gradskih vrata.+ A stražar+ se popeo na zid i stao na krov iznad vrata. Kad je pogledao u daljinu, ugledao je jednog čovjeka kako trči sam. 25 Stražar je povikao i javio to kralju. A kralj je kazao: “Ako je sam, znači da donosi vijest.” Dok se onaj čovjek sve više približavao gradu, 26 stražar je ugledao još jednog čovjeka kako trči. I stražar je povikao vrataru: “Vidim još jednog čovjeka kako trči sam!” A kralj je odvratio: “I taj donosi vijest.” 27 Stražar je rekao: “Prvi trči kao Sadokov sin Ahimaas.”+ A kralj je odvratio: “On je dobar čovjek i sigurno donosi dobru vijest.” 28 Tada je Ahimaas povikao kralju: “Sve je dobro!” Nato se poklonio kralju licem do zemlje. Zatim je rekao: “Neka je hvaljen Jehova, tvoj Bog, koji je mom gospodaru, kralju, predao ljude koji su se pobunili* protiv njega!”+

29 Ali kralj je upitao: “Je li dobro moj sin Abšalom?” A Ahimaas je odgovorio: “Vidio sam veliko komešanje kad je Joab poslao kraljevog slugu i mene, tvog slugu, ali ne znam što je bilo.”+ 30 Kralj mu je nato rekao: “Odstupi i stani ovdje!” I on je odstupio i stao ondje.

31 Uto je stigao i Kušanin+ te je kazao: “Donosim ti ovu vijest, moj gospodaru, kralju: Danas ti je Jehova udijelio pravdu i izbavio te iz ruku svih onih koji su se pobunili protiv tebe!”+ 32 Ali kralj je upitao Kušanina: “Je li dobro moj sin Abšalom?” A Kušanin je odgovorio: “Neka svi neprijatelji mog gospodara, kralja, i svi oni koji se bune protiv tebe i žele ti nanijeti zlo prođu kao taj mladić!”+

33 To je potreslo kralja, pa je plačući otišao u gornju sobu iznad gradskih vrata. Dok je išao, jadikovao je: “Sine moj, Abšalome! Sine moj! Sine moj, Abšalome! Da sam barem ja umro umjesto tebe, Abšalome, sine moj, sine moj!”+

19 Joabu su javili: “Kralj plače i tuguje za Abšalomom.”+ 2 Tako se tog dana sveopća radost zbog pobjede pretvorila u tugu, jer su vojnici čuli da kralj tuguje za svojim sinom. 3 I vojnici su tog dana kradom ulazili u grad,+ poput onih koji se stide jer su pobjegli iz boja. 4 A kralj je pokrio lice i glasno jadikovao: “Sine moj, Abšalome! Abšalome, sine moj, sine moj!”+

5 Tada je Joab došao kralju u kuću i rekao mu: “Ponizio si sve svoje sluge koji su danas spasili tvoj život i život tvojih sinova,+ tvojih kćeri,+ tvojih žena i tvojih inoča.+ 6 Ti voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole. Danas si jasno pokazao da ti ništa ne znače ni tvoji zapovjednici ni sluge. Siguran sam da bi ti bilo draže da je Abšalom danas živ, a da smo svi mi poginuli. 7 Zato sada ustani i izađi te ohrabri* svoje sluge, jer ako ne izađeš, kunem ti se Jehovom, nijedan čovjek neće noćas ostati s tobom! To će ti biti gore nego sva zla koja su te snašla od tvoje mladosti pa do danas.” 8 Tada je kralj ustao i sjeo kod gradskih vrata. I svem su narodu javili: “Kralj sjedi kod vrata.” I tako je sav narod došao pred kralja.

A Izraelci su bili pobjegli svaki svojoj kući.+ 9 U svim izraelskim plemenima ljudi su se prepirali: “Kralj nas je izbavio od naših neprijatelja,+ on nas je spasio od Filistejaca, a sada je morao pobjeći iz zemlje zbog Abšaloma.+ 10 A Abšalom, kojeg smo pomazali sebi za kralja,+ poginuo je u boju.+ Zašto onda ništa ne poduzimamo da dovedemo kralja natrag?”

11 Kralj David poručio je svećenicima Sadoku+ i Ebjataru:+ “Ovako kažite Judinim starješinama:+ ‘Zar ćete čekati da netko drugi dovede kralja natrag na njegov dvor? Ono što cijeli Izrael govori došlo je do kralja u njegovo prebivalište. 12 Vi ste moja braća, vi ste moja krv*. Zar ćete čekati da netko drugi dovede kralja natrag?’ 13 A Amasi+ kažite: ‘Nisi li ti moja krv? Neka me Bog strogo kazni ako odsad ti ne budeš zapovjednik moje vojske umjesto Joaba!’”+

14 Tako je David pridobio srca svih Judejaca te su svi do jednoga poručili kralju: “Vrati se, i ti i svi tvoji sluge!”

15 I kralj je krenuo natrag te stigao do Jordana, a Judejci su došli u Gilgal+ u susret kralju kako bi ga pratili preko Jordana. 16 Tada se Gerin sin Šimi,+ Benjaminovac iz Bahurima, požurio da s Judejcima pođe u susret kralju Davidu, 17 a s njim je bilo 1000 ljudi iz Benjaminovog plemena. Požurio se i Siba,+ sluga Šaulove obitelji, s 15 svojih sinova i 20 slugu kako bi došao na Jordan prije kralja. 18 On* je prešao Jordan preko gaza da pomogne kraljevoj obitelji prijeći rijeku i da učini što god kralj želi. A Gerin sin Šimi pao je ničice pred kralja kad je on htio prijeći Jordan. 19 I rekao je kralju: “Neka me moj gospodar ne smatra krivim i neka se ne sjeća zla koje je tvoj sluga učinio+ onog dana kad je moj gospodar, kralj, odlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu, 20 jer tvoj sluga dobro zna da je zgriješio. Zato sam danas od sveg Josipovog doma prvi došao u susret svom gospodaru, kralju.”

21 Nato je Serujin sin Abišaj+ rekao: “Zar Šimi ne zaslužuje smrt zato što je proklinjao Jehovinog pomazanika?”+ 22 Ali David je odvratio: “Što vi imate s tim, Serujini sinovi,+ pa mi se danas suprotstavljate? Zar da se danas ikoga pogubi u Izraelu? Zar ja ne znam da sam danas opet kralj nad Izraelom?” 23 Tada je kralj rekao Šimiju: “Nećeš poginuti!” I kralj mu se zakleo da će održati svoju riječ.+

24 I Šaulov unuk Mefibošet+ došao je pozdraviti kralja. On nije prao* noge, nije uređivao bradu* i nije prao svoje haljine od dana kad je kralj otišao pa sve do dana kad se vratio u miru. 25 Kad je došao u Jeruzalem* pozdraviti kralja, kralj ga je upitao: “Zašto nisi pošao sa mnom, Mefibošete?” 26 A on je odgovorio: “Gospodaru moj, kralju, moj me sluga+ prevario. Rekao sam mu: ‘Osedlaj mi magaricu da je uzjašem i pođem s kraljem’, jer sam ja, tvoj sluga, hrom.+ 27 No on je oklevetao tvog slugu pred mojim gospodarom, kraljem.+ Ali moj je gospodar, kralj, kao anđeo pravog Boga. Zato učini što god misliš da je dobro. 28 Moj gospodar, kralj, mogao je osuditi na smrt cijelu obitelj mog oca, a ti si ipak dopustio da tvoj sluga sjedi za tvojim stolom zajedno s onima koji jedu s tobom.+ Kako bih onda mogao još nešto tražiti od kralja?”

29 A kralj mu je rekao: “Ne trebaš više ništa reći. Određujem da ti i Siba podijelite zemlju!”+ 30 Nato je Mefibošet rekao kralju: “Neka uzme sve! Meni je dovoljno to što se moj gospodar, kralj, vratio u miru svojoj kući.”

31 I Gileadovac Barzilaj+ došao je iz Rogelima na Jordan da isprati kralja do Jordana. 32 Barzilaj je bio vrlo star, bilo mu je 80 godina. On je bio veoma bogat i opskrbljivao je kralja hranom dok je kralj boravio u Mahanajimu.+ 33 Zato je kralj rekao Barzilaju: “Pođi sa mnom preko rijeke i jest ćeš za mojim stolom u Jeruzalemu.”+ 34 Ali Barzilaj je rekao kralju: “Koliko mi je još godina života ostalo, pa da idem s kraljem u Jeruzalem? 35 Sada mi je 80 godina.+ Mogu li razabrati što je dobro, a što zlo? Može li tvoj sluga osjetiti okus onoga što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevača i pjevačica?+ Zašto bi onda tvoj sluga bio na teret tebi, gospodaru moj, kralju? 36 Tvom je sluzi dovoljno to što može kralja otpratiti do Jordana. Zašto bi mi kralj uzvratio takvom nagradom? 37 Molim te, dopusti svom sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu, u kojem je grob mog oca i moje majke.+ Ali evo tvog sluge Kimhama,+ pa neka on pođe s mojim gospodarom, kraljem. Učini za njega ono što smatraš dobrim!”

38 A kralj je rekao: “Kimham će poći sa mnom i učinit ću za njega što smatraš dobrim. Što god zatražiš od mene, učinit ću za tebe.” 39 Tada je sav narod počeo prelaziti Jordan, a prešao je i kralj. Kralj je poljubio Barzilaja+ i poželio mu svako dobro, a on se vratio u svoje mjesto. 40 Kad je kralj prešao rijeku na putu u Gilgal,+ s njim je prešao Kimham. Svi Judejci i polovina izraelskog naroda pratili su kralja preko rijeke.+

41 Potom su svi Izraelci došli kralju i rekli mu: “Zašto su naša braća iz Judinog plemena došla bez našeg znanja i prevela preko Jordana kralja i njegovu obitelj i sve Davidove ljude?”+ 42 Tada su svi Judejci odgovorili Izraelcima: “Zato što je kralj u srodstvu s nama.+ Zašto se ljutite zbog toga? Jesmo li jeli na kraljev trošak? Jesmo li dobili kakav dar?”

43 No Izraelci su odgovorili Judejcima: “Nas je deset plemena, stoga polažemo više prava na Davida nego vi. Zašto nas onda prezirete? Nismo li mi trebali dovesti svog kralja natrag?” Ali Judejci su u toj raspravi pobijedili Izraelce.

20 A ondje se našao neki pokvareni čovjek po imenu Šeba,+ sin Benjaminovca Bikrija. On je zapuhao u rog+ i povikao: “Mi nemamo ništa s Davidom! Mi nemamo nasljedstva s Jišajevim sinom!+ Vrati se k svojim bogovima*, Izraele!”+ 2 Nato su svi Izraelci otišli od Davida i pristali uz Bikrijevog sina Šebu.+ Ali Judejci su ostali uz svog kralja i otpratili ga od Jordana do Jeruzalema.+

3 Kad je kralj David došao u svoj dvor u Jeruzalemu,+ uzeo je deset inoča koje je ostavio da čuvaju dvor+ te ih je odveo u kuću koja je bila pod stražom. Brinuo se za njihove potrebe, ali nije imao spolne odnose s njima.+ Ostale su ondje sve do svoje smrti i živjele su kao udovice iako je njihov muž bio živ.

4 Potom je kralj rekao Amasi:+ “Imaš tri dana da sazoveš sve Judejce. Neka se okupe preda mnom, a i ti budi s njima.” 5 I Amasa je otišao sazvati Judejce, ali nije se vratio do roka koji mu je kralj odredio. 6 A David je kazao Abišaju:+ “Bikrijev sin Šeba+ nanijet će nam više zla nego Abšalom.+ Uzmi sa sobom sluge svog gospodara i pođi u potjeru za njim da ne uspije doći do utvrđenih gradova i da nam ne pobjegne.” 7 Tako su Joabovi ljudi,+ Kerećani, Pelećani+ i svi junaci pošli u potjeru pod njegovim vodstvom. Otišli su iz Jeruzalema u potjeru za Bikrijevim sinom Šebom. 8 Kad su bili blizu velikog kamena u Gibeonu,+ u susret im je došao Amasa.+ Joab je imao na sebi ratnu odoru, a uz bok mu je bio pripasan mač u koricama. Kad se približio Amasi, ispao mu je mač*.

9 Joab je rekao Amasi: “Jesi li dobro, brate?” Tada je Joab desnom rukom uhvatio Amasu za bradu kao da će ga poljubiti. 10 Amasa se nije obazirao na mač koji je Joab imao u ruci, a Joab mu ga je zabio u trbuh+ i prosuo mu crijeva na zemlju. Nije morao ponoviti udarac, jedan je bio dovoljan da ga ubije. Potom su Joab i njegov brat Abišaj nastavili potjeru za Bikrijevim sinom Šebom.

11 Jedan od Joabovih ljudi ostao je kod Amase i govorio: “Tko je na Joabovoj strani i tko podupire Davida, neka pođe za Joabom!” 12 A Amasa je ležao u krvi nasred puta. Kad je onaj čovjek vidio da se svi koji onuda prolaze zaustavljaju pored Amase, odvukao ga je s puta u polje i bacio preko njega haljinu. 13 Kad ga je maknuo s puta, svi su pošli za Joabom u potjeru za Bikrijevim sinom Šebom.+

14 Šeba je prošao kroz sva izraelska plemena i došao do Abel Bet-Maake.+ Tada su se skupili svi Bikrijevci, pa su i oni za njim ušli u grad.

15 Joab i njegovi ljudi došli su i opkolili ga u Abel Bet-Maaki. I podignuli su opsadni nasip jer je grad bio utvrđen. Svi ljudi koji su bili s Joabom počeli su potkopavati zid da ga sruše. 16 Tada je jedna mudra žena povikala s gradskog zida: “Čujte, ljudi! Čujte! Molim vas, recite Joabu da dođe ovamo da razgovaram s njim!” 17 Kad se on približio, žena je upitala: “Jesi li ti Joab?” On je odgovorio: “Jesam.” Nato mu je rekla: “Poslušaj što ti ima reći tvoja sluškinja!” On joj je odvratio: “Slušam.” 18 A ona je nastavila: “Nekada se govorilo ovako: ‘Pitaj za savjet ljude u Abelu i sve će se riješiti.’ 19 Ja govorim u ime miroljubivih i vjernih u Izraelu. Ti želiš uništiti grad koji je poput majke u Izraelu. Zašto da zatreš nasljedstvo dobiveno od Jehove?”+ 20 Nato je Joab odgovorio: “Nipošto ga ne želim zatrti i uništiti. 21 Ne radi se o tome, nego se čovjek iz efrajimskih brda+ po imenu Šeba,+ Bikrijev sin, pobunio protiv kralja Davida. Ako mi predate tog čovjeka, otići ću od grada!” Tada je žena rekla Joabu: “Evo, bacit ćemo ti njegovu glavu preko zida!”

22 Tako je ta mudra žena otišla i razgovarala sa svim ljudima. I odsjekli su glavu Bikrijevom sinu Šebi i bacili je Joabu. On je tada zapuhao u rog i vojnici su se razišli od grada, svaki svojoj kući.+ A Joab se vratio kralju u Jeruzalem.

23 Joab je zapovijedao cijelom izraelskom vojskom,+ a Jojadin+ sin Benaja+ zapovijedao je Kerećanima i Pelećanima.+ 24 Adoram+ je nadgledao one koji su bili određeni da rade za kralja, a Ahiludov sin Jošafat+ bio je ljetopisac. 25 Ševa je bio pisar, a Sadok+ i Ebjatar+ bili su svećenici. 26 Jairovac Ira postao je Davidov namjesnik*.

21 Jednom je u Davidovo vrijeme nastupila glad+ koja je trajala tri godine. Stoga se David obratio Jehovi za savjet, a Jehova mu je rekao: “Šaul i njegovi potomci krivi su za krvoproliće, za pokolj Gibeonjana.”+ 2 Tada je kralj pozvao Gibeonjane+ da razgovara s njima. (A Gibeonjani nisu bili Izraelci, nego ostatak Amorejaca.+ Premda su im se Izraelci bili zakleli da će im poštedjeti život,+ Šaul ih je htio pobiti u svojoj pretjeranoj gorljivosti za Izraela i Judu.) 3 David je rekao Gibeonjanima: “Što da učinim za vas i kako da ispravim nepravdu koja vam je nanesena da biste blagoslovili Jehovin narod*?” 4 A Gibeonjani su mu odgovorili: “Ne tražimo ni srebra ni zlata+ kao naknadu za ono što su nam učinili Šaul i njegovi potomci niti imamo pravo pogubiti koga u Izraelu.” On je nato rekao: “Učinit ću za vas što god zatražite!” 5 A oni su rekli kralju: “Budući da nas je taj čovjek pokušao zatrti i da je smišljao kako da nas istrijebi, tako da nas nestane s cijelog područja Izraela,+ 6 neka nam se preda sedam njegovih sinova. Ubit ćemo ih i objesiti njihova tijela+ pred Jehovom u Gibei,+ gradu Jehovinog izabranika Šaula.”+ Nato je kralj rekao: “Predat ću vam ih.”

7 Ali kralj se smilovao Jonatanovom sinu Mefibošetu,+ Šaulovom unuku. David je to učinio zato što su se on i Šaulov sin Jonatan+ jedan drugome zakleli pred Jehovom. 8 I kralj je uzeo Armonija i Mefibošeta, dva sina koja je Ajina kći Rispa+ rodila Šaulu, te pet sinova koje je Šaulova kći Mikala*+ rodila Adrielu,+ sinu Meholjanina Barzilaja. 9 Zatim ih je predao Gibeonjanima, a oni su ih ubili i objesili njihova tijela na gori pred Jehovom.+ Tako su sva sedmorica pogubljena zajedno. Bilo je to u prvim danima žetve, na početku žetve ječma. 10 A Ajina kći Rispa+ uzela je kostrijet i prostrla je na stijeni te je ostala ondje od početka žetve pa dok kiša s neba nije pala na njihova tijela. Nije dala da se ptice spuste na njih danju niti da im se divlje životinje približe noću.

11 Davidu su javili što je učinila Šaulova inoča Rispa, Ajina kći. 12 Stoga je David otišao i uzeo Šaulove kosti i kosti njegovog sina Jonatana od poglavara* Jabeš-Gileada.+ Oni su potajno bili odnijeli njihova tijela s trga u Bet-Šanu, gdje su ih Filistejci objesili onog dana kad su ubili Šaula na Gilboi.+ 13 David je odnio odande Šaulove kosti i kosti njegovog sina Jonatana, a skupili su i kosti onih koji su bili pogubljeni.+ 14 Potom su pokopali kosti Šaula i njegovog sina Jonatana u grobu Šaulovog oca Kiša+ u Seli,+ na području Benjamina. Kad su izvršili sve što im je kralj zapovjedio, Bog je uslišio njihove usrdne molitve i smilovao se narodu.+

15 I opet je izbio rat između Filistejaca i Izraelaca.+ Stoga je David sa svojim ljudima otišao u boj protiv Filistejaca. No David se umorio. 16 A jedan od Refaimaca+ po imenu Išbi-Benob, čije je bakreno koplje bilo teško 300 šekela*+ i koji je imao novi mač, htio je ubiti Davida. 17 Ali Serujin sin Abišaj+ odmah je Davidu priskočio u pomoć,+ napao Filistejca i ubio ga. Potom su se Davidovi ljudi zakleli: “Nećeš više ići s nama u boj+ da se Izraelu ne ugasi svjetiljka*!”+

18 Poslije toga opet je izbio rat s Filistejcima+ u Gobu. Tada je Hušanin Sibekaj+ ubio Safa, jednog od Refaimaca.+

19 Kad je opet izbio rat s Filistejcima+ u Gobu, Jaare-Oregimov sin Elhanan iz Betlehema ubio je Golijata iz Gata, čije je koplje imalo držak kao tkalačko vratilo.+

20 Potom je opet izbio rat u Gatu, gdje je bio neki čovjek neobično krupnog stasa, koji je imao po 6 prstiju na svakoj ruci i na svakoj nozi, ukupno 24. I on je bio jedan od Refaimaca.+ 21 On se rugao Izraelcima,+ pa ga je ubio Jonatan, sin Davidovog brata Šimija.+

22 Ta četvorica bili su Refaimci iz Gata, a ubili su ih David i njegovi ljudi.+

22 David je spjevao Jehovi ovu pjesmu+ u vrijeme kad ga je Jehova izbavio iz ruke svih njegovih neprijatelja+ i iz Šaulove ruke.+ 2 Rekao je:

“Jehova je moja hrid, moja tvrđava+ i moj izbavitelj.+

 3 Moj je Bog stijena moja,+ u njemu pronalazim utočište.

13 Pred njim su sijevale munje i s neba je padalo razgorjelo ugljevlje.

29 Jer ti si moja svjetiljka, Jehova.+

Ti, Jehova, rasvjetljavaš moju tamu.+

On je štit svima koji kod njega traže utočište.+

32 Tko je Bog osim Jehove?+

I tko je stijena osim našeg Boga?+

35 Moje ruke uči ratovanju.

Moje mišice mogu napeti bakreni luk.

41 Natjerat ćeš moje neprijatelje da pobjegnu preda mnom.+

Ja ću zatrti* one koji me mrze.+

42 Oni zapomažu, ali nema nikoga da ih spasi.

Vape i k Jehovi, ali on ih ne uslišava.+

44 Ti ćeš me izbaviti od prigovaranja mog naroda.+

Ti ćeš me štititi i postaviti me za poglavara narodima.+

Narod koji nisam poznavao služit će mi.+

45 Tuđinci će podložno doći k meni.+

Pokorit će mi se zbog onog što čuju o meni.

47 Živ je Jehova! Neka je hvaljena Stijena moja.+

Neka je uzvišen Bog, Stijena koja mi daje spasenje.+

Davidu i njegovom potomstvu u svu vječnost.”+

23 Ovo su Davidove posljednje riječi:+

 5 Nije li takva moja loza pred Bogom?

Taj je savez moje spasenje i sva moja radost.

Neće li Bog zbog toga mom domu podariti uspjeh?+

8 Ovo su imena Davidovih istaknutih ratnika:+ Tahkemonac Jošeb-Bašebet, koji je bio glavni među trojicom najistaknutijih ratnika.+ On je jednom prilikom svojim kopljem pobio 800 ljudi. 9 Drugi je bio Dodin+ sin Eleazar,+ Ahohijev unuk. On je bio među trojicom Davidovih istaknutih ratnika kad su izazivali Filistejce. Filistejci su se ondje bili skupili za boj, a kad su se Izraelci povukli, 10 Eleazar je ostao i ubijao Filistejce sve dok mu se nije umorila ruka i ukočila šaka u kojoj je čvrsto držao mač.+ Tako je Jehova u taj dan izvojevao veliku pobjedu.+ A vojnici su pošli za Eleazarom da oplijene pobijene.

11 Treći je bio Šama, sin Hararca Age. Jednom su se Filistejci skupili u Lehiju, gdje je bilo polje puno leće. Vojska je pobjegla pred Filistejcima, 12 a on je stao nasred polja, obranio ga i pobio Filistejce. Tako je Jehova dao veliku pobjedu svom narodu.+

13 Jednom su trojica od tridesetorice zapovjednika u vrijeme žetve došla k Davidu u pećinu kod Adulama.+ A filistejska vojska bila je utaborena u Refaimskoj dolini.+ 14 David je tada bio u svom skrovištu,+ a filistejska straža bila je u Betlehemu. 15 I David je s čežnjom rekao: “Da se barem mogu napiti vode iz betlehemske nakapnice koja se nalazi kraj gradskih vrata!” 16 Nato su ta tri odvažna ratnika prodrla u filistejski tabor, zahvatila vodu iz betlehemske nakapnice koja se nalazi kraj gradskih vrata te je donijela Davidu. Ali on je nije htio piti, nego ju je izlio na zemlju pred Jehovom.+ 17 I rekao je: “Nikad ne bih učinio takvo što, Jehova! Zar da pijem krv+ ovih ljudi koji su svoj život izložili opasnosti?” I nije htio piti. To su učinila njegova tri istaknuta ratnika.

18 A Joabov brat Abišaj,+ Serujin sin,+ bio je glavni među drugom trojicom istaknutih ratnika. On je jednom prilikom svojim kopljem pobio 300 ljudi. Bio je nadaleko poznat kao i ona trojica najistaknutijih ratnika.+ 19 Premda je bio najistaknutiji među drugom trojicom i bio im zapovjednik, nije dostigao onu trojicu najistaknutijih ratnika.

20 Jojadin sin Benaja+ bio je hrabar čovjek, koji je učinio velika djela u Kabseelu.+ Ubio je dva sina Moapca Arijela, a jednog je snježnog dana sišao u jamu za vodu i ubio lava.+ 21 Ubio je i nekog Egipćanina neobično krupnog stasa. Premda je Egipćanin u ruci imao koplje, Benaja je krenuo na njega samo sa štapom, izbio mu koplje iz ruke i ubio ga njegovim vlastitim kopljem. 22 To je učinio Jojadin sin Benaja. Bio je nadaleko poznat kao i ona tri istaknuta ratnika. 23 Premda je bio istaknutiji od tridesetorice, nije dostigao trojicu najistaknutijih ratnika. Ali David ga je postavio za zapovjednika svoje tjelesne straže.

24 Joabov brat Asahel+ bio je među tridesetoricom, a isto tako i Elhanan, sin Dode iz Betlehema,+ 25 Šama iz Haroda, Elika iz Haroda, 26 Pelećanin Heles,+ Ira,+ sin Tekoanca Ikeša, 27 Anatoćanin+ Abi-Ezer,+ Hušanin Mebunaj, 28 Ahohijevac Salmon, Netofljanin Mahraj,+ 29 Heleb, sin Netofljanina Baanaha, Itaj, sin Ribaja iz Gibee koja pripada Benjaminovcima, 30 Piratonjanin Benaja,+ Hidaj iz gaaških+ dolina*, 31 Abi-Albon iz Bet-Arabe, Barhumljanin Azmavet, 32 Elijahba iz Šaalbona, Jašenovi sinovi, Jonatan, 33 Hararac Šama, Ahiam, sin Hararca Šarara, 34 Elifelet, sin Ahasbaja, sina nekog Maakaćanina, Eliam, sin Gilonjanina Ahitofela,+ 35 Hesro iz Karmela, Paaraj iz Araba, 36 Igal, sin Natana iz Sobe, Gadovac Bani, 37 Amonac Selek, Beeroćanin Naharaj, koji je bio štitonoša Serujinog sina Joaba, 38 Itrijac Ira, Itrijac+ Gareb 39 i Hetit Urija+ – ukupno 37 ljudi.

24 Jehova se opet razgnjevio na Izraelce+ kad je David bio naveden da im učini zlo i prebroji+ Izraela i Judu.+ 2 Kralj je rekao Joabu,+ zapovjedniku vojske koji je bio s njim: “Obiđi sva izraelska plemena, od Dana do Beer-Šebe,+ i popiši narod da znam koliko ga ima!” 3 Ali Joab je rekao kralju: “Neka Jehova, tvoj Bog, umnoži narod još 100 puta i neka to moj gospodar, kralj, vidi svojim očima. Ali zašto moj gospodar, kralj, želi učiniti takvo što?”

4 Ali kraljeva je riječ bila jača od Joabove i od riječi vojnih zapovjednika. I tako su Joab i vojni zapovjednici otišli od kralja da popišu izraelski narod.+ 5 Prešli su Jordan i utaborili se kod Aroera,+ južno* od grada koji je usred doline*, a zatim su krenuli prema Gadovcima i Jazeru.+ 6 Potom su došli u Gilead+ i zemlju Tahtim-Hodši, nastavili do Dan-Jaana, a onda skrenuli prema Sidonu.+ 7 Zatim su otišli do utvrđenog grada Tira+ i u sve hivijske+ i kanaanske gradove, a svoj su put završili u Beer-Šebi,+ koja je u Negebu,+ u Judinoj zemlji. 8 Tako su obišli svu zemlju i poslije devet mjeseci i dvadeset dana došli u Jeruzalem. 9 I Joab je dao kralju broj popisanih ljudi. U Izraelu je bilo 800 000 ratnika naoružanih mačem, a u Judi 500 000.+

10 Ali nakon što je prebrojio narod, Davida je počela peći savjest*.+ Tada je David rekao Jehovi: “Teško sam zgriješio+ kad sam to učinio! Molim te, Jehova, oprosti grijeh svom sluzi+ jer sam veoma ludo postupio!”+ 11 Kad je David ujutro ustao, Jehovina objava došla je proroku Gadu,+ Davidovom vidiocu: 12 “Idi i reci Davidu: ‘Ovako kaže Jehova: “Nudim ti tri vrste kazne. Izaberi kojom ću te od njih kazniti!”’”+ 13 I Gad je došao k Davidu i rekao mu: “Hoćeš li da u tvojoj zemlji sedam godina vlada glad+ ili da tri mjeseca bježiš pred svojim protivnicima, a da te oni progone,+ ili da tri dana bude pošast u tvojoj zemlji?+ Sada dobro razmisli, pa mi reci što da odgovorim onom tko me poslao!” 14 A David je rekao Gadu: “Na velikoj sam muci! Molim te, neka padnemo Jehovi u ruke,+ jer je veliko njegovo milosrđe,+ samo neka ne padnem ljudima u ruke!”+

15 I Jehova je pustio pošast+ na Izraelce od jutra do vremena koje je odredio, tako da je poginulo 70 000 ljudi od Dana do Beer-Šebe.+ 16 A kad je anđeo pružio svoju ruku prema Jeruzalemu da pobije njegove stanovnike, Jehovi je bilo žao zbog nevolje+ koju je nanio narodu, pa je rekao anđelu koji ih je ubijao: “Dosta je! Spusti ruku!” A Jehovin je anđeo bio kod gumna Jebusejca+ Araune.+

17 Kad je David vidio anđela koji je ubijao narod, rekao je Jehovi: “Ja sam zgriješio, ja sam učinio zlo! A što su ove ovčice+ učinile? Molim te, neka tvoja ruka dođe na mene i na dom mog oca!”+

18 I Gad je još istog dana došao k Davidu i rekao mu: “Idi i podigni Jehovi žrtvenik na gumnu Jebusejca Araune!”+ 19 I David je, prema Gadovim riječima, otišao onamo kamo mu je Jehova zapovjedio. 20 Kad je Arauna ugledao kralja i njegove sluge i vidio da idu prema njemu, odmah im je prišao i poklonio se kralju licem do zemlje. 21 I Arauna je upitao: “Zašto je moj gospodar, kralj, došao k svom sluzi?” A David je odgovorio: “Da kupim od tebe gumno i sagradim Jehovi žrtvenik kako bi prestala pošast među narodom.”+ 22 Nato je Arauna rekao Davidu: “Neka ga uzme moj gospodar, kralj, i neka žrtvuje što god želi! Evo goveda za žrtvu paljenicu, a za drva uzmi vršilicu, plug i jaram! 23 Sve to, kralju, Arauna poklanja tebi.” Arauna je još rekao kralju: “Neka te Jehova, tvoj Bog, blagoslovi!”

24 Ali kralj je rekao Arauni: “Nipošto! Želim to kupiti od tebe za novac! Neću prinositi Jehovi, svom Bogu, žrtve paljenice koje me ništa ne koštaju!” Tako je David kupio gumno i goveda za 50 šekela* srebra.+ 25 I David je ondje sagradio žrtvenik Jehovi+ i prinio mu žrtve paljenice i žrtve zajedništva. Tada je Jehova uslišio usrdne molitve za zemlju+ i prestala je pošast u Izraelu.