Travanj

Kako nam koristi služba koju vrše braća koju smo dobili na dar? Možemo se ugledati na njihovu vjeru i dobar primjer koji nam pružaju. Isto tako, možemo primjenjivati biblijske savjete koje nam daju (Hebr. 13:7, 17). Imajmo na umu da nas starješine vole i žele da duhovno napredujemo. Naprimjer, ako primijete da nas nema na sastancima ili da je oslabila naša revnost, nesumnjivo će nam brzo priskočiti u pomoć. Saslušat će nas i nastojati ohrabriti toplim riječima i prikladnim biblijskim savjetima. Gledaš li na takvu pomoć kao na izraz Jehovine ljubavi? Starješinama možda nije lako prići nam i dati potreban savjet. Kako onda možeš olakšati teret starješinama u svojoj skupštini? Budi ponizan, pristupačan i zahvalan. Na njihovu pomoć gledaj kao na dokaz da te Bog voli. To će biti tebi na korist, a njima će omogućiti da radosno vrše svoju službu (w18.03 31 odl. 15-16).

Svako je dijete drugačije. Ne sazrijevaju sva djeca istim tempom niti u isto vrijeme. Neka već u ranoj dobi dostignu određenu zrelost u mentalnom i emocionalnom pogledu te izraze želju da se krste. Druga su spremna za krštenje tek kad su nešto starija. Razboriti roditelji ne vrše pritisak na svoju djecu da se krste. Umjesto toga, oni pomažu svakom djetetu da duhovno napreduje svojim tempom. Naravno, roditelji se raduju kad vide da njihovo dijete primjenjuje riječi današnjeg citata. No nikad ne bi smjeli zaboraviti svoj cilj — pomoći djetetu da postane Kristov učenik. Stoga je dobro da se pitaju: Da li moje dijete dovoljno poznaje biblijsku istinu da se može predati Bogu i krstiti? (w18.03 9 odl. 6).

Ako smo prihvatili nečiji poziv, ne bismo smjeli otkazati dogovor zbog nekog nevažnog razloga. Domaćin je možda već pripremio nešto za naš posjet, pa bi sav njegov trud bio uzalud (Mat. 5:37). Neki znaju prihvatiti poziv, pa ga otkazati ako dobiju drugi koji im se više sviđa. No da li time pokazuju ljubav i poštovanje? Ako nas netko pozove u goste, trebali bismo iskreno cijeniti sve što nam ponudi (Luka 10:7). A ako nam iskrsne nešto nepredviđeno i nemamo drugog izbora nego otkazati dogovor, bilo bi lijepo i obzirno da domaćina čim prije obavijestimo o tome. Isto tako, važno je poštovati mjesne običaje. U nekim kulturama ljudima je drago kad im dođu nenajavljeni gosti, dok se u drugima očekuje da posjetitelji najave svoj dolazak. U nekim kulturama pristojno je da gost prvi ili drugi put odbije poziv, no u drugima se to smatra nepristojnim. U svakom slučaju, dajmo sve od sebe kako bi domaćinima bilo drago što su nas pozvali (w18.03 18 odl. 20-21).

Imaj na umu da nije dovoljno poznavati Bibliju da bismo postali duhovne osobe (1. Kralj. 4:29, 30; 11:4-6). Što nam onda još treba osim biblijskog znanja? Moramo nastaviti duhovno napredovati (Kol. 2:6, 7). Jedan važan korak je proučiti knjigu “Održite se u ljubavi Božjoj”. Nakon što u cijelosti proučiš tu knjigu, bit će ti lakše primjenjivati biblijska načela u svakodnevnom životu. Ako si je već proučio, postoje i druge publikacije koje ti mogu pomoći da učvrstiš svoju vjeru (Kol. 1:23). Imaš li običaj pod molitvom razmišljati o tome kako da u svom životu primijeniš ono što učiš? Prilikom proučavanja i razmišljanja cilj bi nam trebao biti da razvijemo iskrenu želju da ugodimo Jehovi i držimo se njegovih zakona (Psal. 40:8; 119:97). Isto tako, trebamo uočavati što bi sve moglo kočiti naš duhovni napredak i potom to odbaciti (Titu 2:11, 12; w18.02 24-25 odl. 7-9).

Da bismo izgradili vjeru poput Noine, trebamo marljivo proučavati Božju Riječ, duboko razmišljati o onome što učimo te dopustiti da nas to znanje oblikuje i vodi u životu (1. Petr. 1:13-15). Tada će nas vjera i Božja mudrost štititi od lukavih Sotoninih zamki te od zlog duha ovog svijeta (2. Kor. 2:11). Taj duh raspiruje u ljudima ljubav prema nasilju i nemoralu te ih potiče da se vode svojim tjelesnim željama (1. Ivan. 2:15, 16). Oni koji su duhovno slabi mogli bi pod utjecajem tog duha izgubiti iz vida činjenicu da je Božji veliki dan vrlo blizu. Ne zaboravi, kad je Isus naše vrijeme usporedio s Noinim, kao najveću prijetnju nije istaknuo nasilje niti nemoral, nego ravnodušnost prema duhovnim stvarima (Mat. 24:36-39). Upitaj se: “Pokazuje li moj način života da dobro poznajem Jehovu? Da li me vjera potiče ne samo da živim u skladu s Božjim pravednim načelima nego i da drugima govorim o tome?” Odgovori na ta pitanja pomoći će ti da utvrdiš da li i ti poput Noe hodiš s pravim Bogom (1. Mojs. 6:9; w18.02 9-10 odl. 8-10).

Mi ne možemo posve izbjeći kontakt s ljudima koji imaju nekršćanske karakteristike. Možda moramo s njima živjeti, raditi ili ići u školu, ali ne moramo usvojiti njihov način razmišljanja niti ih oponašati. Da bismo se oduprli njihovom utjecaju, moramo jačati svoju duhovnost tako da proučavamo Bibliju i družimo se s onima koji revno služe Jehovi. Istovremeno, moramo pomagati drugima u duhovnom pogledu. Tražimo prilike za svjedočenje i molimo se Jehovi da znamo reći prave riječi u pravo vrijeme. Kažimo drugima da smo Jehovini svjedoci. Na taj će način naše lijepo ponašanje služiti na čast Bogu, a ne nama. Jehova nas je poučio da se “odreknemo bezbožnosti i svjetovnih želja te da razborito, pravedno i odano Bogu živimo usred ovog sadašnjeg svijeta” (Titu 2:11-14). Budemo li uvijek postupali kako Bog želi, drugi će to primijetiti, a neki će možda čak i reći: “Idemo s vama, jer smo čuli da je Bog s vama!” (Zah. 8:23; w18.01 31 odl. 17-18).

Je li neispravno voljeti sebe? Nije. Voljeti sebe u razumnoj mjeri sasvim je prirodno, čak i neophodno. Jehova nas je tako stvorio. Isus je rekao: “Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!” (Mar. 12:31). Ako ne volimo sebe, ne možemo voljeti ni svoje bližnje. U Bibliji također stoji: “Muževi trebaju ljubiti svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, samoga sebe ljubi. Jer nitko ne mrzi svoje tijelo, nego ga hrani i njeguje” (Efež. 5:28, 29). Dakle, sasvim je na mjestu da u određenoj mjeri volimo sebe. No sebični ljudi, ili “sebeljupci”, kako kaže Jeruzalemska Biblija, pretjerano vole sebe. Takva ljubav je iskrivljena. Sebične osobe “misl[e] o sebi više nego što treba misliti” (Rim. 12:3). Oni su sami sebi centar svijeta, a do drugih im nije previše stalo. Kad nešto krene po zlu, obično prebace krivnju na druge, umjesto da sami preuzmu odgovornost. Osobe koje misle samo na sebe nisu istinski sretne (w18.01 23 odl. 4-5).

Kad proučavamo Bibliju, mi slušamo Jehovu, a kad mu se molimo, on sluša nas. Za kršćane molitva ne bi smjela biti nešto što rade iz čiste navike niti neki ritual za koji misle da će im donijeti sreću i uspjeh u nekom pothvatu. Molitva je način na koji komuniciramo sa svojim Stvoriteljem. Jehova želi čuti što mu imaš reći (Filip. 4:6). Kad god te nešto muči, primijeni biblijski savjet: “Baci na Jehovu breme svoje!” (Psal. 55:22). Da li doista vjeruješ da se isplati moliti? Milijuni braće i sestara mogu ti iz iskustva potvrditi da im je molitva pomogla. Ona može pomoći i tebi! No ne bismo se trebali moliti samo kad trebamo pomoć od Jehove. Ponekad možemo postati toliko opterećeni svojim problemima da previdimo mnoge blagoslove koje imamo. Zašto si ne bi postavio cilj da svaki dan nađeš barem tri stvari na kojima možeš biti zahvalan? A zatim se u molitvi zahvali Jehovi na tim blagoslovima (w17.12 25-26 odl. 10-11).

Svake godine tisuće osoba koje proučavaju Bibliju odluče predati se Jehovi i krstiti. Taj najbolji životni put odabire i mnogo mladih koji su odrasli u istini (Psal. 1:1-3). Ako si i sam roditelj, zasigurno se raduješ danu kada će se tvoj sin ili kći krstiti. (Usporedi 3. Ivanovu 4.) Kao kršćanin, i ti sigurno želiš da tvoje dijete upozna svete spise, koji danas uključuju i hebrejski i grčki dio Biblije. Ovisno o svojim sposobnostima, čak i mala djeca mogu naučiti osnovne stvari o ljudima i događajima koje opisuje Biblija. Jehovina organizacija objavila je brojne publikacije i sadržaje pomoću kojih roditelji mogu poučavati svoju djecu. Nemoj zaboraviti da je poznavanje Božje Riječi temelj na kojem se gradi prisan odnos s Jehovom (w17.12 18 odl. 1; 19 odl. 4).

Što ako smatraš da se tvoj muž koji ne služi Jehovi ne odnosi prema tebi kako bi trebao? Hoće li se situacija poboljšati ako se zbog toga budeš svađala s njim? Čak i ako ga uspiješ navesti da učini ono što želiš, hoćeš li ga time potaknuti da služi Jehovi? Teško. No ako svom mužu pokazuješ poštovanje, koje on zaslužuje kao glava obitelji, doprinijet ćeš miru u obitelji i proslaviti Jehovu. Možda ćeš čak potaknuti svog muža da prihvati istinu, pa biste tako oboje mogli dobiti nagradu (1. Petr. 3:1, 2). A što ako smatraš da ti tvoja žena koja nije u istini ne iskazuje poštovanje? Hoćeš li je potaknuti da te više poštuje tako da vičeš na nju kako bi joj pokazao tko je gazda u kući? Naravno da nećeš! Bog očekuje od tebe da se ugledaš na Isusa i da se kao glava obitelji s ljubavlju ophodiš sa svojom ženom. Isus se, kao glava skupštine, prema svojim sljedbenicima uvijek odnosio strpljivo i s puno ljubavi (Luka 9:46-48). Muž koji postupa po uzoru na Isusa može potaknuti svoju ženu da prihvati istinu (w17.11 28-29 odl. 13-14).

Ljudi koji su usvojili svjetovan način razmišljanja ignoriraju ili obezvređuju Jehovina načela, pa bi pod njihovim utjecajem naša vjera postupno mogla oslabjeti. Danas smo svi izloženi svjetovnim idejama, koje se propagiraju putem televizije, interneta, na poslu ili u školi. U mnogim zemljama nije nikakva rijetkost da ljudi kažu da ne vjeruju u Boga, odnosno da nisu religiozni. Možda nikad nisu dublje razmišljali o postojanju Boga, ali sviđa im se pomisao da mogu raditi što god žele (Psal. 10:4). Drugi pak misle da zvuče pametno kad kažu: “Ne moram vjerovati u Boga da bih bio moralna osoba.” Je li logično zaključiti da Stvoritelj ne postoji? Ako bismo u znanosti tražili odgovor na pitanje je li život nastao stvaranjem, lako bismo se mogli izgubiti u moru informacija. No odgovor je zapravo vrlo jednostavan. Ako nijedna kuća ne može nastati slučajno, onda nisu mogli slučajno nastati ni živi organizmi, koji su daleko složeniji od kuće (w17.11 20-21 odl. 2-4).

Razmišljaj o tome koliko je važno prisustvovati Obilježavanju Kristove smrti. Imaj na umu da su skupštinski sastanci sastavni dio naše službe Bogu. Jehova i Isus sigurno zapažaju one koji ulože trud da bi prisustvovali tom najvažnijem sastanku u godini. Želimo da oni vide da smo čvrsto odlučili doći na Obilježavanje, osim ako nam zbog zdravlja ili nekih drugih okolnosti to nikako nije moguće. Kad svojim postupcima pokazujemo da su nam sastanci važni, dajemo Jehovi dodatni razlog da sačuva naše ime u “knjizi sjećanja”, odnosno u “knjizi života”, u kojoj su zapisana imena svih onih kojima želi podariti vječni život (Otkr. 20:15). U razdoblju koje prethodi Obilježavanju možemo odvojiti vrijeme kako bismo pod molitvom duboko razmišljali o svom odnosu s Jehovom (2. Kor. 13:5; w18.01 13 odl. 4-5).

Kad je bjegunac stigao u grad-utočište, bio je na sigurnom. Jehova je o tim gradovima rekao: “Neka vam oni služe kao utočišta” (Još. 20:2, 3). Jehova nije tražio da se ubojici ponovno sudi za isti prijestup. Isto tako, krvni osvetnik nije smio ući u grad kako bi ga pogubio. Dakle, bjegunac se više nije morao bojati osvete. Dokle god je bio u gradu, uživao je Jehovinu zaštitu i bio je na sigurnom. Grad-utočište nije bio zatvor. Ubojica je ondje mogao raditi, pomagati drugima i u miru služiti Jehovi. Da, mogao je voditi sretan i smislen život. Neke Božje sluge koji su učinili teške grijehe muči grižnja savjesti koje se nikako ne mogu osloboditi iako su se pokajali. Možda čak misle da će u Jehovinim očima uvijek biti okaljani grijehom koji su učinili. Ako i ti tako razmišljaš, budi uvjeren da je Jehova potpuno izbrisao tvoje grijehe i da si u njegovoj milosti na sigurnom (w17.11 9 odl. 6; 11 odl. 13-14).

Što nam može pomoći da promičemo jedinstvo? Razmišljanje o tome što predočavaju beskvasni kruh i crno vino koji se koriste na Obilježavanju Kristove smrti. Dobro je da razmišljamo o njihovoj važnosti i prije te posebne večeri, ali naročito dok ona traje (1. Kor. 11:23-25). Kruh predočava Isusovo bezgrešno tijelo koje je on prinio na žrtvu, a vino njegovu prolivenu krv. Nemojmo zaboraviti da je Kristova otkupna žrtva povezana s dva najveća izraza ljubavi — ljubavi koju je Jehova pokazao kad je za nas dao svog Sina i ljubavi koju je Isus pokazao kad je za nas dobrovoljno žrtvovao svoj život. Razmišljanje o ljubavi koju su nam pokazali potiče nas da i mi volimo njih. A ljubav prema Jehovi, koju osjećamo i mi i naši suvjernici, veže nas i jača naše jedinstvo (w18.01 15 odl. 11).

Jehova jako voli i cijeni ljude. Bio je spreman žrtvovati svog Sina kako bismo na temelju njegove prolivene krvi dobili vječni život (Ivan 3:16). Kad Jehova ne bi ispunio svoja obećanja, Ðavo bi ga s pravom mogao nazvati lašcem koji uskraćuje dobro svojim podanicima i koji je stoga nepravedan vladar. To bi išlo na ruku i protivnicima koji podrugljivo govore: “Gdje je ta njegova obećana prisutnost? Otkada su naši praoci pomrli, sve stoji kao što je bilo od početka stvaranja” (2. Petr. 3:3, 4). No Jehova će ispuniti svoja obećanja. Ne samo da će se pobrinuti da se opravda njegova vrhovna vlast nego će i osigurati spasenje ljudima koji su mu poslušni (Iza. 55:10, 11). Jehovina vlast temelji se na ljubavi. Zato možemo biti sigurni da će on uvijek voljeti i cijeniti svoje vjerne sluge (2. Mojs. 34:6; w17.06 23 odl. 7).

Kad je Jehova, prema 1. Mojsijevoj 3:15, obećao da će doći Spasitelj koji će otkupiti ljudski rod, u njegovim je očima otkupnina već bila plaćena. Otprilike 4 000 godina kasnije dao je svog jedinorođenog Sina za otkup čovječanstva, što je od njega zahtijevalo veliku žrtvu (Ivan 3:16). Zahvalni smo Jehovi na tome i duboko cijenimo njegovu nesebičnu ljubav! Mi ljudi možemo pokazivati nesebičnu ljubav zato što nas je Bog stvorio na svoju sliku. Abel je pokazao da ljubi Boga tako što mu je prinio na žrtvu najbolje od onog što je imao (1. Mojs. 4:3, 4). Noa je pokazao nesebičnu ljubav prema svojim bližnjima tako što im je desetljećima propovijedao Božju poruku iako ga nitko od njih nije htio slušati (2. Petr. 2:5). Abraham je bio spreman prinijeti na žrtvu svog sina Izaka, čime je pokazao da ljubi Boga i da mu je više stalo do njega nego do vlastitih osjećaja (Jak. 2:21). Poput tih vjernih Božjih slugu, i mi želimo pokazivati ljubav čak i onda kad nam to nije lako (w17.10 7-8 odl. 3-4).

Mi, koji za velikog svećenika imamo Isusa, trebamo biti uvjereni da će nam Bog pokazati “milosrđe i [iskazati] nezasluženu dobrotu kad nam zatreba pomoć” (Hebr. 4:15, 16). Stoga moramo pokazivati vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu. Budi uvjeren da je ona dana i za tebe (Gal. 2:20, 21). Budi siguran da je otkupnina temelj za oproštenje tvojih grijeha. Vjeruj da se zahvaljujući otkupnini i ti možeš nadati vječnom životu. Isusova žrtva Jehovin je dar tebi. Ne trebamo se bojati da će Jehova tražiti povoda kako bi nam predbacivao za grijehe koje nam je već oprostio niti da će nas osuđivati zbog njih (Psal. 103:8-12; w17.11 11-12 odl. 14-17).

One noći kad je održao prvu Gospodinovu večeru Isus se molio da među svim njegovim sljedbenicima vlada jedinstvo i da budu u zajedništvu kakvo imaju on i njegov Otac. Jehova je uslišio tu molitvu svog voljenog Sina i danas milijuni ljudi vjeruju da je on poslao svog Sina. Obilježavanje Kristove smrti više nego ijedan drugi sastanak Božjeg naroda nepobitno dokazuje da među Jehovinim svjedocima vlada jedinstvo. U nekim krajevima vrlo je neobično da se ljudi različitih rasa sastaju na istom vjerskom sastanku, a neki takvo što čak osuđuju. No Jehova i Isus imaju drugačije gledište. U njihovim je očima takvo jedinstvo doista prekrasno! Nas koji smo dio Jehovinog naroda ne čudi to što među nama vlada jedinstvo. Zapravo, Jehova je to i prorekao (Ezek. 37:15-17; Zah. 8:23; w18.01 14 odl. 7-9).

“Graditelji”, odnosno židovski vođe, odbacili su Mesiju. No oni ga nisu odbacili samo u tom smislu što su Isusu okrenuli leđa ili odbili priznati da je on Krist. Mnogi Židovi otišli su tako daleko da su čak zahtijevali da bude pogubljen (Luka 23:18-23). Da, i oni su bili odgovorni za Isusovu smrt. No kako je Isus mogao postati “kamen ugaoni” kad je bio odbačen i pogubljen? To je bilo moguće samo pod uvjetom da bude uskrsnut. Apostol Petar kazao je da su “Isusa Krista Nazarećanina (...) pribili na stup” te da ga je “Bog podignuo iz mrtvih” (Djela 3:15; 4:5-11; 1. Petr. 2:5-7). Na tog uskrsnulog Sina odnose se riječi: “Nema drugog imena pod nebom danog ljudima po kojem možemo biti spašeni” (Djela 4:12; Efež. 1:20; w17.12 9-10 odl. 6-9).

Govoreći o velikoj nevolji koja uskoro predstoji, Isus je rekao: “Vidjet će Sina čovječjega kako dolazi na oblacima nebeskim sa silom i velikom slavom. I [Isus] će poslati anđele svoje uz glasan zvuk trube i oni će skupiti izabrane njegove” (Mat. 24:29-31). To skupljanje izabranih odnosi se na vrijeme kad će svi pomazani kršćani koji još budu na Zemlji dobiti svoju nebesku nagradu. To će se odigrati nakon početnog dijela velike nevolje, ali prije nego što počne harmagedonska bitka. Tada će Isus sa svih 144 000 pomazanika krenuti u rat protiv zemaljskih kraljeva i pobijediti ih (Otkr. 17:12-14). Zadnje Obilježavanje koje se održi prije nego što Isus dođe skupiti pomazanike na nebo bit će posljednji takav skup (w18.01 16 odl. 15).

Isus će živjeti na nebu “u svu vječnost” (Otkr. 1:5, 18; Rim. 6:9; Kol. 1:18; 1. Petr. 3:18). On je svojim vjernim apostolima zajamčio da će s njim vladati na nebu (Luka 22:28-30). Pavao je napisao: “Krist [je] uskrsnuo od mrtvih, on je prvina onih koji su umrli.” Pavao je zatim ukazao na to da će i drugi uskrsnuti u život na nebu, rekavši: “Svaki u svom redu: Krist kao prvina, a zatim, za vrijeme njegove prisutnosti, oni koji su Kristovi” (1. Kor. 15:20, 23). Vrijeme Isusove “prisutnosti” započelo je 1914, a kraj ovog iskvarenog svijeta sad je već vrlo blizu (w17.12 10 odl. 11; 11 odl. 14-16).

Naš brižni Bog, “Otac milosrđa”, i sam je osjetio što znači izgubiti nekoga kad su umrli njegovi sluge koje je jako volio, naprimjer Abraham, Izak, Jakov, Mojsije i kralj David (4. Mojs. 12:6-8; Mat. 22:31, 32; Djela 13:22). Božja Riječ jamči nam da ih Jehova silno želi vratiti u život i da jedva čeka da to učini (Job 14:14, 15). Kad oni uskrsnu, bit će sretni i imat će savršeno zdravlje. Osim toga, Bog je osjetio strahovitu bol kad je umro njegov voljeni Sin, koji mu je bio “naročita radost” (Izr. 8:22, 30). Riječima se ne može opisati koliko mu je bilo teško dok je promatrao kako njegov Sin umire u strašnim mukama (Ivan 5:20; 10:17). Možemo biti potpuno sigurni da će Jehova biti uz nas i pružiti nam podršku. Zato mu bez ustručavanja otvorimo svoje srce u molitvi i recimo mu što nam leži na duši. Doista je utješno znati da on razumije kako se osjećamo i da nam je spreman pružiti utjehu za kojom čeznemo (2. Kor. 1:3, 4; w17.07 13 odl. 3-5).

U današnje vrijeme milijuni ljudi od srca daju dragocjenosti kojima raspolažu — kao što su vrijeme, snaga i materijalna sredstva — kako bi podupirali Jehovin veliki duhovni hram (Izr. 3:9). Naš trud i ljubav koju ulažemo u službu Jehovi nikad neće pasti u zaborav. Jehova će se toga uvijek sjećati. Sve što su Jehovini sluge postigli u ovim posljednjim danima jasan je dokaz da imaju Jehovin blagoslov i da ih vodi Krist. Mi pripadamo organizaciji koju ništa ne može uzdrmati i koja će vječno postojati. Cijenimo svoju ulogu u Jehovinoj organizaciji i slušajmo “glas Jehove, Boga svojega” (Zah. 6:15). To će nam omogućiti da imamo zaštitu našeg Kralja i Velikog Svećenika. Dajmo sve od sebe kako bismo podupirali štovanje pravog Boga. Budemo li to činili, možemo biti sigurni da će Jehova nad vojskama brižno paziti na nas u vremenu koje je preostalo do kraja ovog starog svijeta, a i u svu vječnost! (w17.10 30 odl. 18-19).

Cjelokupni Sotonin sustav, sa svojim političkim, vjerskim i trgovačkim elementima, doživjet će propast u bliskoj budućnosti. Proroci Ezekijel i Sefanija prorekli su da će zlato i srebro, kojima ovaj svijet trguje već stoljećima, postati bezvrijedni (Ezek. 7:19; Sef. 1:18). Kako bismo se osjećali kad bismo u ovom svijetu dočekali kraj svog života i shvatili da smo radi “nepravednog bogatstva” žrtvovali istinsko bogatstvo? Vjerojatno bismo se osjećali poput čovjeka koji je cijeli život radio kako bi stekao hrpu novca, a onda saznao da je sav taj novac krivotvoren (Izr. 18:11). Da, nepravedno bogatstvo sigurno će propasti. Zato ga već danas trebamo koristiti kako bismo stekli prijatelje na nebu. Što god da učinimo za Jehovu i njegovo Kraljevstvo nesumnjivo će nas duhovno obogatiti (w17.07 11 odl. 16).

Neki kršćani koji su počinili težak grijeh nastoje to prikriti zato što ih je sram ili zato što ne bi htjeli razočarati druge (Izr. 28:13). No takvo je ponašanje sebično jer prijestupnik koji skriva grijeh nanosi štetu ne samo sebi nego i drugima. Tako može onemogućiti djelovanje Božjeg duha i ugroziti mir cijele skupštine (Efež. 4:30). Iskrena ljubav potaknut će kršćanina koji je počinio ozbiljan grijeh da razgovara o tome sa starješinama kako bi mu oni mogli pružiti potrebnu pomoć (Jak. 5:14, 15). Ljubav je najvažnija kršćanska osobina (1. Kor. 13:13). Po njoj se vidi da smo pravi Isusovi sljedbenici i da postupamo po uzoru na Jehovu, koji je izvor ljubavi. Pavao je napisao: “Kad (...) ljubavi ne bih imao, bio bih ništa” (1. Kor. 13:2). Stoga i dalje pokazujmo drugima ljubav, i to ne samo riječima nego i “djelom i istinom”! (1. Ivan. 3:18; w17.10 11 odl. 17-18).

Josip je pokazao hrabrost kad ga je Potifarova žena pokušavala navesti da s njom počini spolni nemoral. Sigurno je znao da bi se mogao suočiti s ozbiljnim posljedicama ako je odbije. Usprkos tome nije pokleknuo, nego je hrabro i odlučno odbio tu ženu (1. Mojs. 39:10, 12). I Rahaba je bila jako hrabra. Kad su u njen dom u Jerihonu došli izraelski uhode, hrabro ih je sakrila i pomogla im da napuste grad i sklone se na sigurno (Još. 2:4, 5, 9, 12-16). Isusovi vjerni apostoli imali su prilike vidjeti kako je Isus pokazivao hrabrost. Kad su im saduceji naredili da ne uče u Isusovo ime, oni se nisu dali zastrašiti (Djela 5:17, 18, 27-29). Josip, Rahaba, Isus i apostoli čvrsto su odlučili postupati ispravno. Oni su bili hrabri, ali ne zato što su se oslanjali na sebe i svoje sposobnosti, nego zato što su se uzdali u Jehovu. I mi se možemo naći u situacijama u kojima trebamo biti hrabri. Tada se moramo osloniti na Jehovu, a ne na sebe (2. Tim. 1:7; w17.09 29 odl. 6-9).

Staru osobnost ne možemo svući oslanjajući se na vlastitu snagu. Oni koji su u tome uspjeli često su morali voditi tešku borbu kako bi raskrstili sa starim načinom života. U toj su borbi pobijedili zato što su dopustili Božjoj Riječi i njegovom svetom duhu da snažno djeluju na njihov um i srce (Luka 11:13; Hebr. 4:12). I mi to možemo učiniti tako da svaki dan čitamo Bibliju, razmišljamo o njoj i neprestano se molimo za mudrost i snagu kako bismo mogli primjenjivati biblijske savjete (Još. 1:8; Psal. 119:97; 1. Sol. 5:17). Božja Riječ i njegov sveti duh utječu na nas i kad se pripremamo za skupštinske sastanke i prisustvujemo im (Hebr. 10:24, 25). Osim toga, trebamo redovito uzimati i drugu duhovnu hranu, koju Božji narod diljem svijeta dobiva na razne načine (Luka 12:42). Kršćani moraju svući staru osobnost, no to nije dovoljno da bismo ugodili Bogu. Moramo ujedno obući novu osobnost (Kol. 3:10; w17.08 21 odl. 16-17).

Kralj David bio je žrtva mnogih nepravdi. Premda ga je Jehova u mladosti pomazao za izraelskog kralja, morao je čekati oko 15 godina da počne vladati nad svojim plemenom (2. Sam. 2:3, 4). U tom ga je razdoblju nevjerni kralj Šaul neko vrijeme progonio i pokušavao ubiti. David je zbog toga morao živjeti kao bjegunac. Ponekad je morao pobjeći u drugu zemlju ili se skrivati po pustinjskim pećinama. Čak i nakon što je Šaul poginuo u bici, David je morao čekati još otprilike sedam godina da postane kralj nad cijelim izraelskim narodom (2. Sam. 5:4, 5). Zašto je David bio spreman strpljivo čekati? Uzdao se u Jehovinu vjernu ljubav. Radovao se izbavljenju i razmišljao je o blagoslovima koje mu je Jehova u prošlosti podario (Psal. 13:6). Da, David je smatrao da se isplati čekati! (w17.08 6 odl. 14-15).

Jezici se s vremenom mijenjaju. Neke riječi i izrazi mogu poprimiti potpuno drugačije značenje. Promijenili su se i hebrejski i grčki, jezici na kojima je napisan veći dio Biblije. Hebrejski i grčki koji su se koristili u biblijsko doba jako se razlikuju od današnjeg hebrejskog i grčkog. Velika većina ljudi ne bi razumjela Bibliju kad bi je čitala na tim starim jezicima i stoga im je potreban prijevod. To vrijedi čak i za one koji govore suvremeni hebrejski i grčki. Neki smatraju da trebaju naučiti starohebrejski i starogrčki kako bi mogli bolje razumjeti Bibliju. Međutim, to im vjerojatno ne bi koristilo onoliko koliko to oni očekuju. Uistinu smo sretni što su cijela Biblija ili neki njeni dijelovi prevedeni na preko 3 200 jezika. Očito je da Jehova “svakom narodu i plemenu i jeziku” želi omogućiti da razumije njegovu Riječ (Otkr. 14:6). Ne budi li to u tebi još veću ljubav prema našem brižnom i nepristranom Bogu? (w17.09 19 odl. 4).

Ako su neki članovi tvoje obitelji isključeni, možda ćeš morati kontrolirati svoje osjećaje kako ne bi nepotrebno kontaktirao s njima. U takvim prilikama bit će ti lakše pokazivati samosvladavanje budeš li imao na umu da postupaš po uzoru na Boga i da je to što činiš u skladu s njegovim uputama. Jako je poučan primjer kralja Davida. On se svladao kako ne bi planuo kad su ga Šaul i Šimi izazivali svojim ponašanjem te nije iskoristio svoju moć da bi ih kaznio (1. Sam. 26:9-11; 2. Sam. 16:5-10). Međutim, David nije uvijek pokazivao samosvladavanje. O tome svjedoči grijeh koji je počinio s Bat-Šebom i način na koji je reagirao kad je vidio koliko je Nabal sebičan i pohlepan (1. Sam. 25:10-13; 2. Sam. 11:2-4). Ipak, iz izvještaja o Davidovom životu možemo izvući dragocjene pouke. Kao prvo, oni koji u Božjem narodu služe kao nadglednici trebaju naročito paziti na to da pokazuju samosvladavanje kako ne bi zloupotrebljavali svoj autoritet. Kao drugo, nitko ne bi trebao biti previše samouvjeren i misliti da je imun na iskušenja (1. Kor. 10:12; w17.09 5-6 odl. 12-13).