Veljača

Što znače riječi današnjeg dnevnog citata? Kao što je Isus objasnio, trebamo pokazivati nesebičnu, požrtvovnu ljubav – ljubav koja nas potiče da, ako je potrebno, čak damo život za svog suvjernika. Božja Riječ ističe koliko je ljubav važna. Mnogim ljudima posebno su dragi upravo biblijski reci koji govore o ljubavi. Naprimjer: “Bog je ljubav” (1. Ivan. 4:8). “Ljubi svog bližnjeg kao samog sebe” (Mat. 22:39). “Ljubav pokriva mnoštvo grijeha” (1. Petr. 4:8). “Ljubav nikada neće zakazati” (1. Kor. 13:8). Ti i neki drugi reci jasno pokazuju koliko je važno razvijati i pokazivati tu predivnu osobinu. Prava ljubav potječe od Jehove. Samo oni koji imaju Jehovin duh i njegov blagoslov mogu jedni drugima pokazivati pravu ljubav (1. Ivan. 4:7). Zato nije ni čudo što je Isus rekao da će se njegovi pravi učenici prepoznati po nesebičnoj ljubavi. Kao što je Isus i prorekao, mnogi prepoznaju njegove prave sljedbenike po iskrenoj ljubavi koja vlada među njima (w23.03 14:5-8).

Trebaš li spremnije opraštati drugima? Mogao bi započeti tako da u Bibliji čitaš o onima koji su velikodušno opraštali i onima koji nisu te da razmišljaš o tim primjerima. Uzmimo za primjer Isusa. On je spremno opraštao drugima (Luka 7:47). Nije se fokusirao na njihove greške, nego je tražio dobro u njima i vidio je što bi sve oni mogli postići. Za razliku od njega, farizeji su s omalovažavanjem gledali na druge (Luka 18:9). Nakon što razmisliš o tim primjerima, upitaj se: Kako ja gledam na druge? Na koje se njihove osobine obično fokusiram? Ako ti je teško nekome oprostiti, pokušaj se sjetiti što više lijepih osobina te osobe i zapiši ih. Zatim se upitaj: Kako Isus gleda na tu osobu? Bi li joj on oprostio? Takvo ciljano proučavanje može nam pomoći da promijenimo svoje stavove i način razmišljanja. U početku ćemo možda morati uložiti puno truda da bismo oprostili nekome tko nas je povrijedio. No budemo li ustrajno radili na tom obilježju svoje osobnosti, s vremenom će nam biti lakše opraštati (w22.04 18:6).

U knjizi Otkrivenje Božji su neprijatelji na simboličan način opisani kao različite zvijeri. Naprimjer, jedna zvijer izlazi “iz mora”. Ona ima “deset rogova i sedam glava” (Otkr. 13:1). Nakon nje dolazi druga zvijer, koja “izlazi iz zemlje”. Ta zvijer govori “kao zmaj” i spušta “vatru s neba na zemlju” (Otkr. 13:11–13). Zatim se pojavljuje jedna drugačija, skerletna zvijer, na kojoj jaše bludnica. Te tri zvijeri predočavaju neprijatelje koji se već dugo bore protiv Jehove Boga i njegovog Kraljevstva. Zato je važno da znamo tko su ti Božji neprijatelji (Otkr. 17:1, 3). Najprije moramo razumjeti simboliku Otkrivenja. Najbolje je dopustiti Bibliji da tumači sama sebe. Mnogi simboli koje nalazimo u Otkrivenju već su objašnjeni u drugim biblijskim knjigama (w22.05 20:3-4).

Neki Jehovini sluge obeshrabreni su jer zbog poodmakle dobi ili lošeg zdravlja ne mogu u službi učiniti onoliko koliko bi htjeli. Ako se i ti ponekad tako osjećaš, upitaj se: “Što Jehova očekuje od mene?” Jehova želi da mu daješ najbolje od sebe – koliko god to sada bilo. Razmisli o sljedećem primjeru: Sestra koja ima 80 godina obeshrabrena je zato što ne može više u službi činiti onoliko koliko je činila kad je imala 40 godina. Iako daje sve od sebe, misli da Jehovi to nije dovoljno dobro. No je li to stvarno tako? Razmisli malo. Ako je ta sestra davala sve od sebe kad je imala 40 godina i ako još uvijek daje sve od sebe sada kad ima 80 godina, to znači da nikad nije prestala služiti Jehovi najbolje što može. Ako služimo Jehovi najbolje što možemo, on će biti jako zadovoljan. Možemo ga zamisliti kako nam kaže: “Odlično!” (Usporedi Mateja 25:20–23.) Bit će nam lakše radosno služiti Jehovi ako se koncentriramo na ono što možemo učiniti, a ne na ono što ne možemo (w22.04 16:2, 4-6).

U 21. poglavlju Otkrivenja 144 000 Isusovih suvladara uspoređeno je s prekrasnim gradom koji se naziva “Novi Jeruzalem”. Taj grad ima 12 kamenova temeljaca na kojima je napisano “12 imena 12 Janjetovih apostola” (Otkr. 21:10–14; Efež. 2:20). Taj simbolični grad ne nalikuje ni na koji drugi grad. Njegova glavna ulica načinjena je od čistog zlata, njegovih 12 vrata zapravo je 12 bisera, a zidovi i temelji od dragog su kamenja. Taj je grad savršenog oblika, potpuno usklađenih dimenzija (Otkr. 21:15–21). No, čini se da u njemu nešto nedostaje. Ivan je rekao: “U gradu nisam vidio hram jer je njegov hram Jehova Bog, Svemogući, a tako i Janje. Gradu nisu trebali ni sunce ni mjesec da mu daju svjetlo jer ga je obasjavala Božja slava, a svjetiljka mu je bilo Janje” (Otkr. 21:22, 23). Oni koji su dio Novog Jeruzalema imat će izravan pristup Jehovi i zato im hram više neće biti potreban (Otkr. 22:3, 4). Osim toga, predvodit će ih Isus, koji na nebu već služi kao veliki svećenik (Hebr. 7:27; w22.05 21:14-15).

Jehova je naš zakonodavac, sudac i onaj koji nas je stvorio. No on je i naš nebeski Otac koji nas jako voli (Psal. 100:3; Iza. 33:22). Kad mu zgriješimo i iskreno se pokajemo, on ne samo da nam može oprostiti nego to i svim srcem želi učiniti (Psal. 86:5). Jehova nam preko proroka Izaije s ljubavlju obećava: “Iako su vaši grijesi kao skerlet, postat će bijeli kao snijeg” (Iza. 1:18). Budući da smo nesavršeni, svi mi ponekad povrijedimo druge nečim što kažemo ili učinimo (Jak. 3:2). No to ne znači da ne možemo s njima biti u dobrim odnosima. Mi možemo živjeti s drugima u miru i ljubavi ako naučimo opraštati (Izr. 17:9; 19:11; Mat. 18:21, 22). Kad nam drugi stanu na žulj ili nam nanesu neku sitnu uvredu, Jehova želi da im oprostimo. Za to itekako imamo razloga. Uostalom, i Jehova nama oprašta velikodušno i od srca (Iza. 55:7; w22.06 25:1-2).

Iako se ne bismo trebali uspoređivati s drugima, možemo puno naučiti od onih koji vjerno služe Bogu. A najviše možemo naučiti od Isusa. Mi nismo savršeni kao što je Isus bio, ali ipak možemo puno naučiti razmišljajući o njegovim dobrim djelima i predivnim osobinama (1. Petr. 2:21). Kad dajemo sve od sebe da idemo Isusovim stopama, postajemo bolji Jehovini sluge. U Božjoj Riječi nalazimo primjere mnogih bogobojaznih muškaraca i žena na koje se možemo ugledati iako su bili nesavršeni. Uzmimo za primjer kralja Davida, kojeg je Jehova nazvao čovjekom “koji [mu] je po volji” (Djela 13:22). No David je učinio neke ozbiljne grijehe. Unatoč tome možemo se ugledati na njega. Zašto? Zato što se nije opravdavao. Naprotiv, prihvatio je ukor i bilo mu je iskreno žao zbog onoga što je učinio. Zato mu je Jehova oprostio (Psal. 51:3, 4, 10–12; w22.04 16:11-12).

Biblija kaže da je smrt naš neprijatelj (1. Kor. 15:25, 26). Već sama pomisao na smrt može u nama izazvati tjeskobu, pogotovo ako smo mi ili netko od naših voljenih jako bolesni. Zašto se bojimo smrti? Zato što nas je Jehova stvorio sa željom da živimo vječno (Prop. 3:11). No kad u razumnoj mjeri osjećamo strah od smrti, to nam može pomoći da pazimo na sebe i svoj život. Može nas potaknuti da vodimo računa o prehrani, redovito vježbamo, idemo liječniku i uzimamo lijekove kad smo bolesni te budemo oprezni kako ne bismo nepotrebno ugrozili svoj život. Sotona zna da mi volimo i cijenimo svoj život. On tvrdi da ćemo žrtvovati sve što imamo – pa čak i prijateljstvo s Jehovom – samo da sačuvamo svoj život (Job 2:5). Kako li je samo u krivu! Ipak, budući da Sotona “ima moć prouzročiti smrt”, on pokušava iskoristiti naš prirodni strah od smrti kako bi nas naveo da ostavimo Jehovu (Hebr. 2:14, 15; w22.06 26:15-16).

Ako živimo u zemlji u kojoj je naše djelovanje zabranjeno, možda se moramo sastajati s braćom u manjim grupama. Zato je sada važnije nego ikad prije da budemo u miru jedni s drugima. Borimo se protiv Sotone, a ne jedni protiv drugih! Trudimo se prelaziti preko grešaka svoje braće, a ako među nama dođe do kakve nesuglasice, nastojmo je što prije izgladiti (Izr. 19:11). Budimo spremni pomagati jedni drugima (Titu 3:14). To što su braća pomagala jednoj sestri koja se našla u teškoj situaciji pozitivno je utjecalo na cijelu njihovu grupu. Postali su bliski kao prava obitelj (Psal. 133:1). Deseci tisuća naše braće i sestara služe Jehovi unatoč zabranama i ograničenjima koje im nameću državne vlasti. Neki od njih u zatvoru su zbog svoje vjere. Možemo se moliti za njih i njihove obitelji, a i za one koji toj braći hrabro pružaju duhovnu, materijalnu i pravnu pomoć, iako bi zbog toga i sami mogli završiti u zatvoru (Kol. 4:3, 18). Nemoj zaboraviti da tvoje molitve mogu puno pomoći braći i sestrama koji se nalaze u teškoj situaciji (2. Sol. 3:1, 2; 1. Tim. 2:1, 2; w22.12 52:15-16).

Djeca često oponašaju svoje roditelje. Naravno, nijedan roditelj nije savršen (Rim. 3:23). Ipak, mudri roditelji trude se davati svojoj djeci što bolji primjer. Jedan je otac rekao: “Djeca sve upijaju kao spužve. Oni nam kažu kad vide da se ponašamo drugačije od onog što njih učimo.” Dakle, ako želimo da naša djeca zavole Jehovu, mi sami ga moramo jako voljeti i to se mora vidjeti po našem životu. Ima puno načina na koje roditelji mogu pomagati svojoj djeci da zavole Jehovu. Naš brat Andrew, koji ima 17 godina, rekao je: “Roditelji su me uvijek učili koliko je molitva važna. Tata bi se svake večeri sa mnom pomolio, čak i ako sam ja to već prije učinio nasamo. (...) Sada se volim moliti Jehovi i na njega gledam kao na Oca koji me jako voli.” Roditelji, nikad nemojte zaboraviti da to što vi volite Jehovu može snažno utjecati na vašu djecu (w22.05 23:7-8).

Jesi li se iskreno pokajao za svoje grijehe? To je jedan od najvažnijih uvjeta za krštenje (Djela 2:37, 38). Istinsko pokajanje vodi do istinskih promjena. Jesi li odbacio postupke i navike koje Jehova mrzi, kao što su nemoralan način života, pušenje te pogrdan i prostački govor? (1. Kor. 6:9, 10; 2. Kor. 7:1; Efež. 4:29). Nastavi činiti promjene. Nemoj odustati! Porazgovaraj s osobom koja s tobom proučava Bibliju ili zamoli skupštinske starješine da ti pruže pomoć i korisne savjete. Ako si mlad i još uvijek živiš u roditeljskom domu, i dalje traži pomoć svojih roditelja. Oni će ti rado pomagati da se oslobodiš svih loših navika koje te sprečavaju da se krstiš. Što je još potrebno da bi bio spreman za krštenje? Važno je imati dobre duhovne navike. To, između ostalog, znači da redovito ideš na kršćanske sastanke i sudjeluješ u njima (Hebr. 10:24, 25). A kad ispuniš preduvjete za službu propovijedanja, trudi se i u tome biti redovit (w23.03 11:14-16).

U izvještaju iz Postanka 3:14, 15 spominju se “zmija” i njeno “potomstvo”. “Zmija” nije mogla biti doslovna zmija, jer ona ne bi mogla razumjeti što je Jehova rekao u edenskom vrtu. Prema tome, Jehova je osudu očito izrekao nekom stvorenju koje je obdareno razumom. Tko je to bio? Otkrivenje 12:9 daje jasan odgovor. Ondje se spominje “prazmija” te se izravno kaže da je to Sotona Ðavo. Kad se u Bibliji govori o potomstvu u prenesenom značenju, misli se na one koji razmišljaju i postupaju poput svog simboličnog oca. Dakle, potomstvo zmije čine duhovna stvorenja i ljudi koji se, poput Sotone, protive Jehovi Bogu i njegovom narodu. Među njima su anđeli koji su u Noinim danima napustili svoj nebeski dom i sišli na Zemlju, a i ljudi koji se ponašaju poput svog oca Ðavla (Post. 6:1, 2; Ivan 8:44; 1. Ivan. 5:19; Juda 6; w22.07 30:4-5).

Apostol Pavao jako je volio svoju braću i sestre. Budući da je i sam doživio mnoge nevolje, mogao je dobro razumjeti svoje suvjernike i suosjećati s njima kad su doživljavali razne kušnje. U jednoj situaciji Pavlu je ponestalo novca, pa je morao pronaći posao kako bi se pobrinuo za potrebe sebe i svojih suradnika (Djela 20:34). On je po zanimanju bio izrađivač šatora. Kad je došao u Korint, u početku je radio zajedno s Akvilom i Priscilom, koji su također bili izrađivači šatora. No povrh toga “svake je subote” propovijedao Židovima i Grcima. A kad su došli Sila i Timotej, “Pavao se potpuno posvetio propovijedanju Božje riječi” (Djela 18:2–5). On nikad nije smetnuo s uma svoj glavni životni cilj – službu Jehovi. Budući da je svojom marljivošću u poslu i u službi pružao drugima izvrstan primjer, mogao je jako dobro ohrabriti svoju braću i sestre. Podsjetio ih je kako ne bi smjeli dopustiti da ih toliko zaokupe životni problemi i briga za obitelj da zbog toga zanemare ono “što je najvažnije”, a to su sve aktivnosti povezane sa službom Jehovi (w22.08 35:3).

Bog želi da se u današnje vrijeme dobra vijest o Kraljevstvu propovijeda po cijeloj Zemlji (1. Tim. 2:3, 4). To je Jehovino djelo. Njemu je ono toliko važno da je postavio svog voljenog Sina da ga nadgleda. A budući da upravo Isus nadgleda djelo propovijedanja, možemo biti sigurni da će se prije nego dođe kraj to djelo izvršiti onako kako Jehova želi (Mat. 24:14). Kako možemo biti sigurni u to? Kratko prije nego što je uzašao na nebo, Isus se sastao sa svojim vjernim sljedbenicima na jednoj gori u Galileji. Tada im je rekao: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.” Zapazi da je zatim dodao: “Zato idite i činite učenike od ljudi iz svih naroda” (Mat. 28:18, 19). Da, Isus je, između ostalog, ovlašten da nadgleda i predvodi djelo propovijedanja. Ono se odvija pod Isusovim vodstvom sve do našeg vremena (w22.07 29:1, 3-4).

Pravedne, one koji su prije svoje smrti činili dobro, čeka “uskrsnuće u život” jer su njihova imena već zapisana u knjizi života. To znači da je uskrsnuće “onih koji su činili dobro”, koje je opisano u Ivanu 5:29, isto što i uskrsnuće “pravednih” o kojem se govori u Djelima apostolskim 24:15. To je objašnjenje u skladu s onim što piše u Rimljanima 6:7: “Tko je umro, oslobođen je svog grijeha.” Kad su ti pravedni umrli, Jehova im je oprostio grijehe, ali i dalje pamti njihovu vjernu službu (Hebr. 6:10). Naravno, ti pravedni koji uskrsnu morat će ostati vjerni Bogu kako bi njihova imena ostala zapisana u knjizi života (w22.09 39:13, 15).

Prorok Danijel bio je dostojan povjerenja i time nam je pružio izvrstan primjer. Kad je bio odveden u zatočeništvo u Babilon, ubrzo je došao na glas kao čovjek kojemu se može vjerovati. Još veće povjerenje ljudi stekao je kad je uz Jehovinu pomoć objasnio babilonskom kralju Nebukadnezaru što znače njegovi snovi (Dan. 4:20–22, 25). Mnogo godina kasnije Danijel je ponovno pokazao da je dostojan povjerenja kada je točno protumačio značenje zagonetne poruke koja se pojavila na zidu palače u Babilonu (Dan. 5:5, 25–29). Kasnije su Darije Medijac i njegovi dvorani također primijetili da se Danijel ističe “izvanrednom oštroumnošću”. Znali su da je Danijel pouzdan i da mu se ne može naći “nikakav propust niti što nepošteno” (Dan. 6:3, 4). Mogli bismo se pitati: “Jesam li poznat kao osoba na koju se drugi mogu osloniti?” Kad smo na glasu kao osobe dostojne povjerenja, to donosi slavu Jehovi (w22.09 38:2-4).

Za naše je dobro da se držimo Jehovinih mjerila o tome što je ispravno, a što pogrešno. Zašto to možemo reći? Zamisli samo što bi bilo kad bi svaka banka imala neke svoje kriterije po kojima bi određivala vrijednost pojedinih valuta ili što bi bilo kad bi svaka građevinska tvrtka imala neke svoje mjere i standarde. Nastao bi kaos. A ako se medicinsko osoblje ne bi držalo točno određenih pravila i procedura u liječenju pacijenata, neki od njih mogli bi umrijeti. Nema sumnje, pouzdana mjerila i standardi za naše su dobro i služe nam kao zaštita. Slično tome i Božja mjerila o tome što je ispravno, a što pogrešno, služe nam kao zaštita. Jehova blagoslivlja one koji se trude živjeti po njegovim pravednim mjerilima. On obećava: “Pravednici će posjedovati cijelu zemlju i vječno će živjeti na njoj” (Psal. 37:29). Zamisli samo kako će biti divno kad se svi ljudi budu držali Jehovinih pravednih mjerila. Tada ćemo svi biti ujedinjeni te ćemo živjeti u miru i sreći. Jehova nam želi omogućiti upravo takav život. Svi mi itekako imamo razloga voljeti pravednost (w22.08 36:6-8).

Kad se suočimo s problemima koji nas uznemiravaju, naša vjernost Jehovi i njegovoj organizaciji može se naći na ispitu. Kako možemo nadvladati takve izazove? Trebamo trezveno razmišljati, ostati duhovno budni i biti nepokolebljivi u vjeri. Što za nas kršćane znači trezveno razmišljati? To znači ostati priseban i smiren, biti u stanju objektivno procijeniti situaciju i gledati na stvari iz Jehovine perspektive. Kad tako postupamo, osjećaji nam neće zamagliti razum ni upravljati našim mislima. Možda misliš da neki brat koji ima neko odgovorno zaduženje loše postupa s tobom. On te vjerojatno nije želio povrijediti (Rim. 3:23; Jak. 3:2). Pa ipak, njegovo ponašanje te uznemirilo. Možda si se čak pitao: “Ako se taj brat može tako ponašati, je li ovo stvarno Božja organizacija?” Sotona bi htio da upravo tako reagiramo (2. Kor. 2:11). Takav negativan način razmišljanja mogao bi nas navesti da se udaljimo od Jehove i njegove organizacije. Moramo paziti da ne postanemo ogorčeni (w22.11 48:1, 3-4).

Jehova nam je dao divnu nadu u vječni život. Neki se nadaju da će kao besmrtna duhovna stvorenja vječno živjeti na nebu (1. Kor. 15:50, 53). No većina nas nada se vječnom životu na Zemlji – vremenu kad ćemo biti savršeno zdravi i istinski sretni (Otkr. 21:3, 4). Bez obzira na to nadamo li se vječnom životu na nebu ili na Zemlji, naša nada itekako nam je dragocjena. Naša nada u bolju budućnost sigurno će se ostvariti zato što nam tu nadu daje Jehova (Rim. 15:13). Mi znamo što nam je on obećao i znamo da on uvijek održi svoju riječ (Broj. 23:19). Čvrsto smo uvjereni da Jehova želi i može ispuniti sve što obeća. Naš nebeski Otac jako nas voli i želi da se uzdamo u njega (Psal. 27:14). Ako se uzdamo u Jehovu i imamo čvrstu nadu, moći ćemo podnijeti sve kušnje te se hrabro i s radošću suočiti s onim što nam donosi budućnost (w22.10 44:1-3).

Budući da su Židovi bili buntovni i neposlušni, Izaija je prorekao da će Jehova dopustiti da ih snađe teška nevolja (Iza. 30:5, 17; Jer. 25:8–11). I doista, nakon nekog vremena došli su Babilonci i odveli ih u zarobljeništvo. No među Židovima je bilo i nekih koji su vjerno služili Jehovi. Izaija je rekao da će im Jehova jednog dana iskazati naklonost i omogućiti im da se vrate u svoju domovinu (Iza. 30:18, 19). Jehova je ispunio to svoje obećanje. Međutim, Židovi nisu odmah bili oslobođeni iz Babilona. Riječi “Jehova strpljivo čeka da vam iskaže naklonost” pokazuju da je trebalo proći određeno vrijeme prije nego što Jehova izbavi svoje vjerne sluge. Ustvari, Izraelci su godinama živjeli kao izgnanici u Babilonu i tek nakon što se navršilo 70 godina neki od njih mogli su se vratiti u Jeruzalem (Iza. 10:21; Jer. 29:10). Kad su se vratili u svoju domovinu, više nisu plakali od tuge, nego su im niz lice tekle suze radosnice (w22.11 46:4).

U mnogim zemljama naša braća i sestre danas doživljavaju isto što su doživljavali i apostoli, koji su u 1. stoljeću bili proganjani zato što su propovijedali o Isusu. Članovi židovskog Sudbenog vijeća više su im puta naredili “da ne govore u Isusovo ime” (Djela 4:18-20; 5:27, 28, 40). No apostoli su znali da im je netko tko ima veću vlast zapovjedio da propovijedaju narodu i temeljito svjedoče o Kristu (Djela 10:42). Zato su Petar i Ivan u ime svih apostola hrabro rekli da moraju slušati Boga, a ne te suce, i da ne žele prestati govoriti o Isusu (Djela 5:29). Nakon što su ih išibali zbog toga što se nisu htjeli odreći svoje odanosti Bogu, apostoli su “otišli od Sudbenog vijeća, radujući se što su bili dostojni podnijeti sramotu zbog [Isusovog] imena”, a zatim su hrabro nastavili propovijedati (Djela 5:41, 42; w22.10 42:2-4).

Kad netko počne učiti o Jehovi, najprije kreće od osnova. U svojoj poslanici Hebrejima apostol Pavao govorio je o osnovama istine. No kad je te istine nazvao “osnovnim učenjima”, nije time htio umanjiti njihovu vrijednost. Naprotiv, usporedio ih je s hranjivim mlijekom koje se daje malom djetetu (Hebr. 5:12; 6:1). No ujedno je potaknuo sve kršćane da idu dalje od osnovnih učenja i da tragaju za dubokim istinama iz Božje Riječi. A kako je s tobom? Imaš li želju dobro upoznati dublje biblijske istine? Jesi li spreman napredovati te i dalje učiti o Jehovi i njegovim naumima? Za mnoge od nas proučavanje je pravi izazov. Voliš li ti čitati i proučavati? Jesi li naučio dobro čitati? Je li ti u školi bilo zanimljivo ili si zaključio da ti učenje ne leži i da knjige naprosto nisu za tebe? Mnogi se tako osjećaju. Ali znaj da ti Jehova može pomoći. On je savršen u svakom pogledu i zato je najbolji učitelj koji postoji (w23.03 11:8-10).

Ako smo blagi, dopustit ćemo Božjoj Riječi da se ukorijeni u našem srcu i oblikuje nas. Ono što Biblija uči o milosrđu, suosjećanju i ljubavi, utjecat će na nas samo ako nismo kritični i ponosni. Način na koji se ophodimo s drugima može pokazati dopuštamo li Božjoj Riječi da nas oblikuje. Farizeji nisu dali da pouke iz Božje Riječi dopru do njihovog srca i zbog toga su “osudili nedužne” (Mat. 12:7). Slično tome, način kako gledamo na druge i kako se ponašamo prema njima pokazuje dopuštamo li Božjoj Riječi da nas mijenja. Naprimjer, jesmo li skloni tome da istaknemo tuđe lijepe osobine ili brzo skrenemo pažnju na njihove mane? Jesmo li milosrdni i spremni oprostiti ili smo kritični i skloni pamtiti uvrede? Takvo preispitivanje može otkriti dopuštamo li da ono što čitamo oblikuje naše misli, osjećaje i postupke (1. Tim. 4:12, 15; Hebr. 4:12; w23.02 7:13-14).

Razmotrimo primjer Josipa iz Arimateje. On je uživao velik ugled među Židovima. Bio je član Sudbenog vijeća, židovskog vrhovnog suda. No dok je Isus živio i propovijedao na Zemlji, Josip je bio sve samo ne hrabar. Ivan je rekao da je taj čovjek “bio Isusov učenik, ali je to tajio jer se bojao Židova” (Ivan 19:38). Iako je Josipa zanimala dobra vijest o Kraljevstvu, skrivao je od drugih da vjeruje u Isusa. Vjerojatno se bojao da će izgubiti ugledan položaj u društvu ako ljudi saznaju da je on Isusov učenik. No nakon Isusove smrti Josip je konačno pokazao hrabrost. Biblija kaže: “Odvažio se otići k Pilatu i zatražiti Isusovo tijelo” (Mar. 15:42, 43). Više nije skrivao da je Isusov učenik. Ako se i ti boriš sa strahom od čovjeka, onda sigurno znaš kako se Josip osjećao (w23.01 5:13-14).

Vijesti o miru i blagostanju u kojem su Izraelci živjeli tijekom Salamunove vladavine doprle su do kraljice od Sabe. Zato je ona iz daleke zemlje doputovala u Jeruzalem kako bi sve to vidjela svojim očima (1. Kralj. 10:1). Nakon što je i sama vidjela kako izgleda život u Salamunovom kraljevstvu, rekla mu je riječi današnjeg citata. Ali Salamunova vladavina bila je tek nagovještaj onoga što će Jehova učiniti za čovječanstvo kad njegov Sin, Isus, bude vladao Zemljom. Isus je bolji vladar od Salamuna u svakom pogledu. Salamun je bio nesavršen čovjek te je činio ozbiljne greške koje su skupo koštale Božji narod i nanijele mu mnoge patnje. S druge strane, Isus je savršen vladar koji nikada ne griješi (Luka 1:32; Hebr. 4:14, 15). On je dokazao da nikad neće zgriješiti Bogu niti učiniti bilo što čime bi naudio svojim vjernim podanicima. Zaista je velika čast imati takvog kralja! (w22.12 50:9-10).

Što trebamo raditi ako se na području na kojem živimo širi neka zarazna bolest? Jako je važno slušati upute koje daju vlasti, primjerice redovito prati ruke, paziti na fizičku distancu, nositi masku i poštivati propise o karanteni. Savjesnim pridržavanjem tih uputa pokazujemo koliko stvarno cijenimo život, taj dragocjen Božji dar. Kad nastupi neka krizna situacija, među našim prijateljima i susjedima mogle bi kolati netočne informacije, a dezinformacije bi se mogle pojaviti i u medijima. Umjesto da vjerujemo “svakoj riječi” koju čujemo, bilo bi dobro da slušamo najpouzdanije državne institucije i medicinske stručnjake (Izr. 14:15). Vodeće tijelo i podružnice jako se trude doći do točnih informacija prije nego što nam daju upute u vezi sa skupštinskim sastancima i propovijedanjem. Ako se spremno pridržavamo tih uputa, štitimo i sebe i druge. Na taj način ujedno stvaramo pozitivnu sliku o našoj organizaciji (1. Petr. 2:12; w23.02 9:11-12).

Kad su Izraelci ušli u Obećanu zemlju, nastanili su se na velikom području. Zbog toga su lako mogli izgubiti interes za dobrobit svojih sunarodnjaka koji su živjeli u drugim krajevima zemlje. No Jehova se pobrinuo da se Izraelci okupljaju u različitim prigodama i slušaju kako se njegova Riječ čita i objašnjava (Pnz. 31:10–12; Neh. 8:2, 8, 18). Zamisli kako su se vjerni Izraelci osjećali kad bi došli u Jeruzalem te vidjeli možda i milijune svojih suvjernika iz svih krajeva zemlje. Na taj način Jehova je pomogao svom narodu da ostane ujedinjen. A što je bilo kasnije, kad je osnovana kršćanska skupština? U njoj je bilo žena i muškaraca koji su govorili raznim jezicima, dolazili iz različitih društvenih slojeva i bili drugačijeg imovinskog stanja, ali ujedinjeno su štovali pravog Boga. Oni koji su tada postajali kršćani, mogli su razumjeti Božju Riječ jedino uz pomoć svojih suvjernika i kršćanskih sastanaka (Djela 2:42; 8:30, 31; w23.02 6:7).

Jehova je obećao da će oni koji ga slušaju dobiti “vječni život”. Što više razmišljamo o tom obećanju, to više volimo svog nebeskog Oca. Zamisli samo, Jehova nas toliko voli da želi da živimo vječno i zauvijek budemo njegovi prijatelji. To što nam je Bog obećao vječni život pomaže nam da ustrajno podnosimo kušnje i probleme s kojima se suočavamo. Čak i kad nam neprijatelji prijete smrću, mi ne prestajemo služiti Jehovi. Zašto? Između ostalog, zato što znamo da nas Jehova može vratiti u život. Ako mu ostanemo vjerni sve do smrti, on će nas uskrsnuti i više nikad nećemo morati umrijeti (Ivan 5:28, 29; 1. Kor. 15:55–58; Hebr. 2:15). Jehova je izvor života i on sam živi vječno. Zato znamo da i nama može omogućiti da vječno živimo (Psal. 36:9). Biblija jasno pokazuje da Jehova postoji oduvijek i da će uvijek postojati (Psal. 90:2; 102:12, 24, 27; w22.12 49:1-3).

Nas koji služimo Jehovi ne čudi to što nas snalaze kušnje. Znamo da Biblija kaže: “Kroz mnoge nevolje ući ćemo u Božje kraljevstvo” (Djela 14:22). Isto tako znamo da neki naši problemi neće biti potpuno riješeni sve dok ne dođe Božji novi svijet u kojem “više neće biti smrti (...) ni tuge, ni jauka, ni boli” (Otkr. 21:4). Jehova nas ne štiti od kušnji i problema kao da smo pod staklenim zvonom. Međutim, on nam pomaže da ih podnesemo. Zapazi što je apostol Pavao rekao kršćanima koji su živjeli u Rimu. Najprije je naveo razne nevolje koje su doživljavali on i njegova braća. Zatim je napisao: “U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo uz pomoć onoga koji je pokazao da nas voli” (Rim. 8:36, 37). To znači da ti Jehova može pomoći da imaš uspjeha u onom što radiš, odnosno da budeš jak i činiš puno toga dobrog, čak i dok proživljavaš tešku kušnju (w23.01 3:1-2).