Prosinac

Može li Jehova uskrsnuti umrle? Naravno da može! On je svemoguć (Otkr. 1:8). Toliko je moćan da može pobijediti svakog neprijatelja, pa čak i smrt (1. Kor. 15:26). Po čemu još znamo da Bog može uskrsnuti umrle? Jehova ima savršeno, neograničeno pamćenje. On svaku zvijezdu zove po imenu (Iza. 40:26). Osim toga, pamti one koji su umrli (Job 14:13; Luka 20:38). S lakoćom se može sjetiti i najmanjih detalja o onima koje će uskrsnuti, uključujući i njihov genetski kod, životna iskustva i sjećanja. Kao što smo vidjeli, Jehova želi i može uskrsnuti umrle. No to nisu jedini razlozi zbog kojih vjerujemo njegovom obećanju da će uskrsnuti mrtve. Naime, on je neke ljude već uskrsnuo. U biblijska vremena nekolicini svojih vjernih slugu, uključujući i Isusa, dao je moć da mrtve vrate u život (w23.04 16:7-9).

Ako s drugima razgovaramo blago i taktično, veća je vjerojatnost da će nas slušati i nastaviti razgovor. Naravno, ako je nekome cilj pobijediti u raspravi ili ismijavati naša vjerovanja, nismo dužni nastaviti razgovor i odgovarati na njegova pitanja (Izr. 26:4). No većina ljudi vjerojatno neće tako reagirati. Ustvari, mnogi bi nas mogli slušati. Ako se trudimo pokazivati blagost, to će nam se itekako isplatiti. Zato moli Jehovu da ti da snage kako bi mogao blago reagirati kad ti netko postavlja izazovna pitanja ili iznosi neutemeljene kritike. Imaj na umu da svojom blagošću možeš spriječiti da razlike u mišljenju prerastu u svađu. Osim toga, kad nekome odgovoriš blago i s puno poštovanja, to bi ga moglo potaknuti da promijeni svoje gledište o nama i o biblijskim istinama. Budi uvijek spreman braniti svoja uvjerenja, ali čini to “blago i s dubokim poštovanjem” (1. Petr. 3:15). Uvijek pokazuj blagost jer je ona odraz unutarnje snage (w23.09 39:18-19).

Razmotrimo četiri načina kako možemo pokazivati strpljivost. Kao prvo, strpljiva osoba neće se brzo naljutiti. Ona nastoji ostati smirena i ne uzvraćati istom mjerom kad je netko vrijeđa i provocira ili kad je pod stresom (Izl. 34:6, bilješka). Kao drugo, strpljiva osoba u stanju je mirno čekati. Ako nešto traje duže nego što je očekivala, ne dopušta da je to izbaci iz takta i da izgubi živce (Mat. 18:26, 27). Kao treće, strpljiva osoba nije brzopleta. Kad strpljiva osoba treba obaviti neki važan zadatak, neće se brzopleto i bez razmišljanja baciti na posao niti će ga obaviti na brzinu, samo da se toga što prije riješi. Umjesto toga odvojit će dovoljno vremena da isplanira što će i kako učiniti. A kad prione na posao, posvetit će mu dovoljno vremena kako bi ga kvalitetno obavila. Kao četvrto, strpljiva osoba trudi se podnositi kušnje bez kukanja i prigovaranja. Ona daje sve od sebe da ustrajno podnosi teške životne okolnosti i da pritom zadrži pozitivan stav (Kol. 1:11). Jehovini sluge trebaju pokazivati strpljivost na sve te načine (w23.08 35:3-6).

Jako je važno da zaštitimo svoje simbolično srce jer “Jehova ispituje srca”. On kod nas zapaža puno više od onog što se vidi na prvi pogled i zna kakvi smo u svojoj nutrini. Jehova će nas voljeti ako svoj um ispunimo njegovom mudrošću, koja nam može pomoći da dobijemo vječni život (Ivan 4:14). Tada u našem umu neće biti mjesta za moralni i duhovni otrov koji šire Sotona i njegov svijet (1. Ivan. 5:18, 19). Dajmo sve od sebe da se što više zbližimo s Jehovom. Tada ćemo ga još više voljeti i poštovati. Budući da ne želimo nanijeti bol svom Ocu, bit će nam krajnje odbojna i sama pomisao da učinimo grijeh. Marta, naša sestra iz Hrvatske koja je bila u iskušenju da počini nemoral, napisala je: “Bilo mi je teško trezveno razmišljati i boriti se protiv želje da se prepustim privremenom užitku i učinim grijeh. No strah pred Jehovom bio mi je velika zaštita.” Kako je Marti pomoglo to što se boji Boga? Ona je rekla da je razmišljala o posljedicama s kojima bi se mogla suočiti ako donese lošu odluku. I mi možemo postupiti poput Marte (w23.06 28:3-4).

Isus je znao da je Jehova odlučio posvetiti svoje ime, odnosno očistiti ga od sve sramote koja mu je nanesena. Zato je naš Učitelj poučio svoje sljedbenike da se mole: “Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti tvoje ime” (Mat. 6:9). Isus je razumio da je posvećenje Božjeg imena pitanje od najveće važnosti i da je u njega uključeno svako živo biće. Nijedno razumno stvorenje u svemiru nije više od Isusa doprinijelo posvećenju Jehovinog imena. No kad je Isus bio uhićen, za što su ga njegovi neprijatelji optužili? Za to da huli na Boga! Nema sumnje, huliti i blatiti sveto ime njegovog Oca u Isusovim je očima bio najgori od svih grijeha. Isusu je bila strašna i sama pomisao na to da će biti optužen i osuđen za taj zločin. Možda je to bio glavni razlog zašto je u satima koji su prethodili njegovom uhićenju proživljavao “tešku duševnu patnju” (Luka 22:41–44; w24.02 6:11).

Mi koji trčimo trku za život moramo voljeti Jehovu i Isusa više nego svoju obitelj (Mat. 10:37). No to ne znači da možemo zanemarivati obiteljske dužnosti i obaveze, kao da nas one sprečavaju da ugodimo Bogu i Kristu. Baš naprotiv, da bismo bili po volji Bogu i Kristu, moramo ispunjavati dužnosti koje imamo u obitelji (1. Tim. 5:4, 8). Budemo li to činili, bit ćemo sretniji. Uostalom, Jehova zna da će obitelj biti sretna kad se muž i žena vole i poštuju, kad roditelji vole i dobro odgajaju svoju djecu i kad djeca slušaju svoje roditelje (Efež. 5:33; 6:1, 4). Bez obzira na ulogu koju imaš u obitelji, uzdaj se u mudre biblijske savjete umjesto da se jednostavno povodiš za svojim osjećajima, radiš ono što je uobičajeno u tvojoj kulturi ili slušaš savjete takozvanih stručnjaka. Od velike pomoći mogu ti biti naše biblijske publikacije. U njima ćeš naći praktične savjete o tome kako primjenjivati biblijska načela (w23.08 36:6-7).

Kršćanka treba steći neka znanja i vještine koje će joj koristiti u svakodnevnom životu. Neke stvari koje djevojčica nauči u djetinjstvu dobro će joj doći tijekom cijelog života. Naprimjer, trebala bi naučiti dobro čitati i pisati. U nekim kulturama smatra se da nije važno da žena nauči čitati i pisati. No mi znamo da je to izuzetno važno za svakog kršćanina (1. Tim. 4:13). Zato nemoj dopustiti da te išta spriječi da naučiš dobro čitati i pisati. Kako će ti to koristiti? Moglo bi ti pomoći da lakše nađeš i zadržiš posao. Osim toga, lakše ćeš proučavati Božju Riječ i poučavati druge o njoj. A što je najbolje od svega, još ćeš se više zbližiti s Jehovom dok čitaš njegovu Riječ i razmišljaš o onome što si pročitala (1. Tim. 4:15; w23.12 52:10-11).

Moli Jehovu da ti pomogne oduprijeti se iskušenju. Budući da smo nesavršeni, stalno se moramo boriti protiv iskušenja da činimo ono što je neispravno. Sotona daje sve od sebe da bi nam što više otežao tu borbu. On pokušava iskvariti naš um. Između ostalog, to čini putem nemoralne zabave. Takva zabava može nam ispuniti um nečistim mislima – mislima koje kvare naše srce i mogu dovesti do ozbiljnog grijeha (Mar. 7:21–23; Jak. 1:14, 15). Da, bez Jehovine pomoći teško ćemo se oduprijeti iskušenju da neispravno postupamo. Zato je Isus u svoju uzornu molitvu uključio i molbu: “Ne daj da podlegnemo iskušenju, nego nas izbavi od Zloga” (Mat. 6:13). Jehova nam želi pomoći, ali moramo ga moliti za pomoć. Isto tako, moramo postupati u skladu sa svojim molitvama (w23.05 20:15-17).

Kad supružnici cijene prijateljstvo sa svojim nebeskim Ocem, spremno primjenjuju njegove savjete. To im pomaže da izbjegnu ili nadvladaju probleme zbog kojih bi mogla ohladnjeti ljubav u njihovom braku. Osim toga, duhovno zreli ljudi trude se postupati po uzoru na Jehovu i razvijati osobine koje on ima, naprimjer biti dobri, strpljivi i od srca opraštati (Efež. 4:32–5:1). Kad muž i žena pokazuju takve lijepe osobine, lakše im je voljeti jedno drugo. Sestra Lena, koja je u braku više od 25 godina, kaže: “Tako je lako voljeti i poštovati nekoga tko je duhovno zreo.” Razmotrimo jedan biblijski primjer. Kad je Jehova trebao izabrati par koji će postati roditelji budućeg Mesije, od svih Davidovih potomaka izabrao je Josipa i Mariju. Zašto baš njih? Oni su oboje bili bliski s Jehovom. Osim toga, Jehova je znao da će im i nakon što se vjenčaju on uvijek biti na prvom mjestu u životu i da će ga i dalje svim srcem voljeti (w23.05 23:3-4).

Naš vođa, Isus, savršen je, ali braća koju je postavio da nas predvode ovdje na Zemlji nisu savršena. Možda nam je teško slušati tu braću, pogotovo ako od nas traže nešto što mi ne želimo činiti. Apostol Petar jednom je dobio uputu koju isprva nije htio poslušati. Kad mu je anđeo rekao da jede životinje koje su prema Mojsijevom zakonu bile nečiste, Petar je to odbio – i to ne jednom, nego tri puta (Djela 10:9–16). Zašto? Ta nova uputa nije mu imala nikakvog smisla. S druge strane, apostol Pavao bio je spreman poslušati kad su mu kršćanski starješine u Jeruzalemu rekli da povede četvoricu ljudi u hram i da se obredno očisti kako bi pokazao da se drži Zakona. Pavao je znao da se oni koji su postali kršćani više ne trebaju držati Mojsijevog zakona. Osim toga, nije učinio ništa krivo. Pa ipak, Pavao je “sutradan poveo te ljude [i] obredno se očistio s njima” (Djela 21:23, 24, 26). Pavlova poslušnost doprinijela je jedinstvu među braćom (Rim. 14:19, 21; w23.10 42:15-16).

Vjerojatno ne bi pomislio da je za dobro prijateljstvo presudan strah. Međutim, oni koji žele biti prisni prijatelji s Jehovom moraju ga se bojati. Bez obzira na to koliko dugo služimo Jehovi, svi mi trebamo zadržati zdrav strah pred njim. Ali što uopće znači bojati se Boga? Kad netko osjeća zdrav strah pred Bogom, on ga voli i ne želi učiniti ništa čime bi narušio svoj odnos s njim. Isus je osjećao takav strah pred Bogom. Biblija za njega kaže da je bio bogobojazan (Hebr. 5:7). Međutim, to ne znači da se on bojao Jehove na neki bolestan način (Iza. 11:2, 3). Naprotiv, on ga je jako volio i želio mu je biti poslušan (Ivan 14:21, 31). Poput Isusa, i mi osjećamo strahopoštovanje prema Jehovi jer je on pun ljubavi, mudar, pravedan i moćan. Osim toga, znamo da nas Jehova voli i da mu je stalo do toga kako reagiramo na njegove savjete. Svojim reakcijama možemo mu nanijeti bol ili pak obradovati njegovo srce (Psal. 78:41; Izr. 27:11; w23.06 27:1-2, 5).

Kad je kralj Uzija postao moćan, smetnuo je s uma da je Jehova izvor njegove snage i prestao je biti zahvalan za sve dobro što je on učinio za njega. Što učimo iz toga? Ne smijemo zaboraviti da je Jehova zaslužan za sve dobro u našem životu i za sve što postižemo dok mu služimo. Umjesto da se hvalimo svojim postignućima, trebamo Jehovi pripisati zaslugu za sve što uspijemo učiniti (1. Kor. 4:7). Moramo ponizno priznati da smo nesavršeni te da su nam potrebni savjeti i opomene. Jedan naš brat koji ima preko 60 godina napisao je: “Naučio sam da ne budem previše osjetljiv i da se ne obeshrabrim kad drugi primijete moje greške. Kad dobijem savjet zbog neke djetinjaste greške koju ponekad napravim, trudim se ispraviti stvar i nastavim davati Jehovi najbolje od sebe.” Da, ako slušamo Jehovu i ostanemo ponizni, u životu ćemo biti istinski sretni (Izr. 22:4; w23.09 38:10-11).

Prvim kršćanima bila je potrebna ustrajnost. Osim što su se borili s problemima koji su uobičajeni za sve ljude, suočavali su se i s dodatnim kušnjama. Mnoge od njih progonili su židovski vjerski vođe i rimske vlasti. Povrh toga, morali su podnositi protivljenje vlastite obitelji (Mat. 10:21). A u skupštini su se ponekad morali boriti protiv štetnog utjecaja otpadnika i njihovih učenja koja su izazivala podjele (Djela 20:29, 30). Ipak, ti su kršćani ustrajno služili Bogu (Otkr. 2:3). Što im je u tome pomoglo? Razmišljali su o primjerima ustrajnosti o kojima se govori u Božjoj Riječi, naprimjer o Jobu i drugim vjernim Božjim slugama (Jak. 5:10, 11). Molili su se za snagu (Djela 4:29–31). I imali su na umu da će ih Jehova nagraditi zbog njihove ustrajnosti (Djela 5:41). I mi možemo biti ustrajni ako redovito proučavamo primjere ustrajnosti koje nalazimo u Božjoj Riječi i našim publikacijama i ako duboko razmišljamo o njima (w23.07 29:5-6).

Jehova i Isus neće dići ruke od nas. Nakon što se odrekao Krista, apostol Petar se našao na prekretnici – morao je donijeti važnu odluku. Hoće li odustati ili će dati sve od sebe kako bi i dalje slijedio Krista kao njegov učenik? Isus je usrdno molio Jehovu da Petrova vjera ne oslabi. Rekao je Petru da se molio za njega te je izrazio pouzdanje u to da će on kasnije moći ojačati svoju braću (Luka 22:31, 32). Petar se sigurno jako ohrabrio svaki put kad bi se sjetio Isusovih riječi. Kad se mi nađemo na nekoj prekretnici u životu, Jehova se može poslužiti brižnim pastirima kako bi nas ohrabrio i pomogao nam da mu ostanemo vjerni (Efež. 4:8, 11). Jehova se u materijalnom pogledu brinuo za Petra i druge apostole, a jednako tako brinut će se i za nas ako nam služba propovijedanja bude na prvom mjestu u životu (w23.09 40:14-15).

Jehova zapaža čak i najmanju lijepu gestu koju učinimo za druge. On na to gleda kao na dragocjenu žrtvu i kao na dug koji će on osobno vratiti. Ako si prije služio kao sluga pomoćnik ili starješina, Jehova se dobro sjeća svega što si u prošlosti činio za njega, a pamti i ljubav koja te na to poticala (1. Kor. 15:58). Osim toga, on zapaža ljubav koju i dalje pokazuješ. Jehova želi da svi mi produbimo svoju ljubav prema njemu i drugima. Svoju ljubav prema Jehovi možemo ojačati tako da čitamo njegovu Riječ i razmišljamo o njoj te da mu se redovito molimo. Ljubav prema braći i sestrama možemo produbiti tako da im pomažemo na praktične načine. Kako naša ljubav bude rasla, bit ćemo sve bliskiji s Jehovom i s našom duhovnom obitelji. A to naše prijateljstvo s Jehovom i s našom braćom i sestrama trajat će u svu vječnost! (w23.07 30:11, 13, 18).

Svaki kršćanin mora sam odlučiti kako će voditi brigu o svom zdravlju. U Bibliji postoji svega nekoliko konkretnih zakona koji utječu na naš izbor liječenja. Naprimjer, znamo da se moramo uzdržavati od krvi i kloniti se okultizma. A ono što nije definirano jasnim biblijskim zakonima prepušteno je nama na odluku (Djela 15:20; Gal. 5:19, 20). Bez obzira na to koliko čvrste stavove imamo u vezi s određenim načinom liječenja, trebamo poštovati pravo naše braće i sestara da sami donose odluke koje se tiču njihovog zdravlja. Zato je važno da imamo na umu sljedeće misli: (1) Jedino Božje kraljevstvo može nam donijeti potpuno i trajno ozdravljenje (Iza. 33:24). (2) Svaki kršćanin mora biti “posve uvjeren” u ono što je za njega najbolje (Rim. 14:5). (3) Mi ne osuđujemo druge niti činimo bilo što čime bismo ih mogli navesti na spoticanje (Rim. 14:13). (4) Kršćani pokazuju ljubav i razumiju da je jedinstvo skupštine važnije od njihovog osobnog mišljenja (Rim. 14:15, 19, 20; w23.07 32:15).

Cijeniš li svoj odnos s Jehovom? Sigurno cijeniš! Mnogi svoj odnos s Jehovom smatraju jako dragocjenim. Tako je bilo još i u drevno doba (Psal. 104:33, 34). Mnogi su ljudi činili brojne žrtve da bi mogli služiti Jehovi. Tako su postupali i nazireji u starom Izraelu. Riječ “nazirej” znači “izdvojen; posvećen; predan”. Taj izraz dobro opisuje revne Izraelce koji su učinili određene žrtve kako bi na poseban način služili Jehovi. Prema Mojsijevom zakonu, muškarac ili žena mogli su Jehovi dati poseban zavjet da će određeno vrijeme živjeti kao nazireji (Broj. 6:1, 2). Kad bi neki Izraelac dao taj zavjet, ili svečano obećanje, trebao se držati određenih propisa koji nisu vrijedili za druge Izraelce. Zašto bi onda odlučio dati takav zavjet? Na to ga je nesumnjivo potaknula velika ljubav koju je osjećao prema Jehovi i iskrena zahvalnost za sve blagoslove koje je dobio od njega (Pnz. 6:5; 16:17; w24.02 7:1-2).

U Bibliji hebrejska riječ prevedena izrazima “vjernost” i “vjerna ljubav” prenosi misao o snažnoj, dubokoj privrženosti i često se koristi da bi se opisala ljubav koju Bog osjeća prema svojim slugama. Ista riječ koristi se i da bi se opisala ljubav koju Božji sluge pokazuju jedni drugima (2. Sam. 9:6, 7). Naša vjernost i privrženost nekoj osobi s vremenom mogu postati još snažnije. To lijepo prikazuje Danijelov primjer. Danijelova vjernost Jehovi našla se na ispitu puno puta tijekom njegovog života. No jedna od najvećih kušnji snašla ga je kad je imao preko 90 godina. Službenici na kraljevom dvoru mrzili su Danijela i nisu poštovali Boga kojem je on služio. Zato su skovali podli plan da ubiju Danijela. Naveli su kralja da izda odredbu kojom su Danijela htjeli stjerati u kut i primorati da pokaže je li odan svom Bogu ili kralju. Što je Danijel trebao napraviti da pokaže da je vjeran kralju? Trebao se samo prestati moliti Jehovi, i to na 30 dana. Ali Danijel je odbio to učiniti i okrenuti leđa svom Bogu (Dan. 6:12–15, 20–22; w23.08 33:10-12).

Jehova želi da ustrajno pokazujemo ljubav svojoj braći i sestrama. Ako se netko od njih nije ponio prema nama onako kako to dolikuje kršćanima, vjerujmo da je naprosto postupio nepromišljeno i da se inače trudi živjeti po biblijskim načelima (Izr. 12:18). Bog voli svoje vjerne sluge unatoč njihovim manama. On nas neće odbaciti kad učinimo neku grešku niti će se zauvijek ljutiti na nas (Psal. 103:9). Doista je važno da postupamo po uzoru na svog Oca, koji spremno oprašta (Efež. 4:32–5:1). Osim toga, imajmo na umu da trebamo ostati bliski sa svojom braćom i sestrama jer je kraj ovog svijeta sve bliže. Možemo očekivati da ćemo se suočavati sa sve većim progonom. Mogli bismo čak završiti u zatvoru zbog svoje vjere. Ako nam se to dogodi, svoju braću i sestre trebat ćemo više nego ikad prije (Izr. 17:17; w24.03 11:6-7).

Biblija govori o nekim mladima koji su razvili blizak odnos s Jehovom, stekli njegovu naklonost te imali sretan i ispunjen život. Jedna od tih mladih osoba bio je David. On je već u mladosti odlučio postati Božji prijatelj, a kasnije je postao kralj koji je vjerno služio Bogu (1. Kralj. 3:6; 9:4, 5; 14:8). Zašto se ne bi potrudio saznati nešto više o Davidovom životu i njegovoj vjernoj službi? To te može ohrabriti i potaknuti da i ti vjerno služiš Jehovi. Isto tako, možeš si dati u zadatak da bolje proučiš izvještaje o Marku ili Timoteju. Vidjet ćeš da su oni u mladosti počeli služiti Jehovi i da su mu vjerno služili cijelog života. Tako su radovali Jehovino srce. Ono što danas radiš sa svojim životom utjecat će na to kako će tvoj život izgledati u budućnosti. Ako se svim srcem uzdaš u Jehovu i ne oslanjaš se na vlastiti razum, on će upravljati tvojim koracima. Znaj da možeš imati sretan i ispunjen život. I ne zaboravi, Jehova cijeni ono što činiš za njega. Ima li u životu išta bolje od toga da služiš svom nebeskom Ocu, koji te jako voli? (w23.09 38:18-19).

Apostol Pavao znao je da su njegova braća i sestre nesavršeni. Naprimjer, ubrzo nakon što je postao kršćanin, njegovi suvjernici krivo su ga prosudili i nisu imali povjerenja u njega (Djela 9:26). Kasnije su neki ružno govorili o Pavlu njemu iza leđa kako bi ga doveli na loš glas (2. Kor. 10:10). Pavao je vidio i kako je jedan starješina donio lošu odluku, koja je mnoge mogla navesti na spoticanje (Gal. 2:11, 12). Osim toga, Pavla je jako razočarao njegov bliski suradnik Marko (Djela 15:37, 38). Bilo koji od tih problema mogao je navesti Pavla da se prestane družiti s onima koji su ga povrijedili. No on nije dopustio da se to dogodi. I dalje je pozitivno gledao na svoju braću i sestre te je nastavio revno služiti Jehovi. Što mu je pomoglo da ne odustane? Pavao je volio svoju braću i sestre. Ta ljubav pomogla mu je da se usredotoči na njihove lijepe osobine, a ne na njihove mane i slabosti. Ljubav mu je pomogla i da postupa u skladu s riječima iz današnjeg citata (w24.03 11:4-5).

Biblija sadrži mnoge izvještaje koji ističu koliko je važno biti blag. Uzmimo za primjer Izaka. Kad se on naselio u filistejskom kraju Geraru, njegovi zavidni susjedi zatrpali su bunare koje su ranije iskopali sluge njegovog oca. Izak se nije borio za svoja prava, nego je otišao odande te je na drugom mjestu iskopao nove bunare (Post. 26:12–18). No Filistejci su tvrdili da je voda iz tih bunara također njihova. Međutim, Izak se nije svađao s njima, nego je mirno riješio taj spor (Post. 26:19–25). Što mu je pomoglo da postupa blago čak i kad su drugi uporno pokušavali izazvati svađu? Sigurno je puno naučio promatrajući svoje roditelje. Imao je prilike vidjeti da je njegov otac Abraham miroljubivo postupao u raznim situacijama i da je njegova majka Sara bila “mirnog i blagog duha” (1. Petr. 3:4–6; Post. 21:22–34; w23.09 39:4).

U vrijeme koje je odredio, Jehova je s ljubavlju poslao svog prvorođenog Sina na Zemlju. Isus je trebao poučavati ljude o Kraljevstvu i dati svoj život kako bi nas otkupio od grijeha i smrti. Zatim je uskrsnuo i vratio se na nebo da bi vladao kao kralj Božjeg kraljevstva. Glavna tema Biblije glasi: Jehova će opravdati svoje ime kad ostvari svoj naum sa Zemljom putem Kraljevstva kojim vlada Krist. Jehovin je naum nepromjenjiv – nitko i ništa ga ne može osujetiti. Jehova je zajamčio da će se sve ispuniti upravo onako kako je on rekao (Iza. 46:10; Hebr. 6:17, 18). S vremenom će Zemlja biti pretvorena u raj u kojem će savršeni, pravedni potomci Adama i Eve živjeti zauvijek (Psal. 22:26). No to nije sve što će Jehova učiniti. On je odlučio ujediniti sva razumom obdarena stvorenja na nebu i na Zemlji. Kad to ostvari, u čitavom će svemiru sva živa bića vjerno služiti Jehovi i slušati ga kao svog vrhovnog vladara (Efež. 1:8–11). Nije li predivno razmišljati o tome kako Jehova na nevjerojatne načine ispunjava svoj naum? (w23.10 44:7-8).

Kad su se Židovi koji su napustili Babilon vratili u Jeruzalem, ubrzo su osjetili posljedice nestabilne ekonomske i političke situacije te su se suočili s protivljenjem. Nekima je zbog toga bilo teško usredotočiti se na obnovu Jehovinog hrama. Stoga je Jehova poslao dvojicu proroka, Hagaja i Zahariju, kako bi potaknuo narod da ponovno prione na posao. Ti su proroci uspjeli ohrabriti Židove i obnoviti u njima žar za službu Jehovi (Hag. 1:1; Zah. 1:1). Međutim, gotovo 50 godina kasnije Židovi su ponovno klonuli duhom. Tada je Ezra, vješt prepisivač Božjeg zakona, došao iz Babilona u Jeruzalem kako bi ohrabrio Božji narod i potaknuo ga da se svim srcem posveti službi Jehovi (Ezra 7:1, 6). Hagajeva i Zaharijina proročanstva pomogla su Božjem narodu u prošlosti da se nastavi uzdati u Jehovu unatoč protivljenju. Ona i nama mogu pomoći da budemo uvjereni da će Jehova biti uz nas bez obzira na probleme koji nas mogu zadesiti (Izr. 22:19; w23.11 48:2-3).

Kako svojim suvjernicima pokazujemo da ih volimo? Između ostalog, tako da im pružamo utjehu. Moći ćemo tješiti druge ako u svom srcu suosjećamo s njima (1. Sol. 4:18). Kako i dalje možemo svim srcem voljeti jedni druge? Tako da dajemo sve od sebe da opraštamo svojoj braći i prelazimo preko njihovih propusta. Zašto je danas naročito važno da pokazujemo ljubav jedni drugima? Petar odgovara na to pitanje kad kaže: “Svemu se približio kraj. Zato (...) volite jedni druge svim srcem” (1. Petr. 4:7, 8). Što možemo očekivati kako se sve više približava kraj ovom zlom svijetu? Isus je prorekao da će njegove sljedbenike svi narodi mrziti zbog njegovog imena (Mat. 24:9). Da bismo mogli podnijeti tu mržnju, trebamo ostati složni i ujedinjeni. Tada Sotona neće uspjeti posijati razdor među nama. Ostat ćemo privrženi jedni drugima jer među nama vlada ljubav (Filip. 2:1, 2; w23.11 47:18-19).

Istine iz Božje Riječi imaju ogromnu snagu. Kad ljude učimo o Jehovi i o tome kakav je on kao osoba, imamo priliku vidjeti nešto predivno. Ljudi kojima je um prije bio zaslijepljen Sotoninim lažima postupno otvaraju oči i vide pravu istinu. Našeg voljenog Oca vide onako kako ga mi vidimo. Dive se kad shvate da on ima neograničenu moć (Iza. 40:26). Pouzdaju se u njega jer znaju da je on savršeno pravedan (Pnz. 32:4). Postaju mudriji jer uče od Boga koji je izuzetno mudar (Iza. 55:9; Rim. 11:33). I jako ih tješi kad saznaju da ih Bog puno voli i da sve čini iz ljubavi (1. Ivan. 4:8). Dok se sve više zbližavaju s Jehovom, postaju sigurni da će se ostvariti njihova nada u to da će vječno živjeti kao njegova djeca. Uistinu je divno pomagati ljudima da se zbliže sa svojim Ocem! Kad to činimo, Jehova nas smatra svojim suradnicima (1. Kor. 3:5; w24.02 6:15).

Ako proučavaš Bibliju ili ako te roditelji odgajaju u istini, razmišljaš li o tome da se krstiš? To je izvrstan cilj! No prije nego što se krstiš, trebaš se predati Jehovi. Kako možeš svoj život predati Jehovi? Tako da mu u molitvi obećaš da ćeš služiti samo njemu i da će ti vršenje njegove volje biti najvažnije u životu. Time zapravo obećavaš Jehovi da ćeš ga uvijek voljeti “svim svojim srcem, svom svojom dušom, svim svojim umom i svom svojom snagom” (Mar. 12:30). Predanje je korak koji činiš nasamo – to je nešto između tebe i Jehove. Za razliku od toga krštenje je javni čin. Njime drugima daješ do znanja da si se predao Jehovi. Predanje je zavjet koji ne smiješ shvaćati olako. Jehova očekuje od tebe da održiš to obećanje, a i ti sam to sigurno želiš (Prop. 5:4; w24.03 9:2, 5).

Ni u jednom braku nije sve idealno. Biblija otvoreno kaže da će oni koji su u braku “doživljavati nevolje” (1. Kor. 7:28). Zašto dolazi do toga? Zato što je brak zajednica dvoje nesavršenih ljudi, koji se razlikuju po osobnosti i po tome što vole, a što ne vole. Možda muž i žena potječu iz drugačijih kultura ili su drugačije odgajani. S vremenom mogu početi pokazivati osobine koje prije braka nisu dolazile do izražaja. Sve to može dovesti do zategnutih odnosa. Muž i žena možda okrivljavaju jedno drugo umjesto da priznaju da su oboje krivi za probleme u braku i trude se riješiti ih. Možda čak misle da bi bilo najbolje da se razdvoje ili razvedu. No hoće li to stvarno riješiti njihove probleme? Neće. Jehova želi da oni koji su u braku poštuju to uređenje i trude se ostati zajedno čak i ako im je teško živjeti sa svojim bračnim partnerom (w24.03 11:8, 11).

Nakon predanja i krštenja tvoja nada u vječni život u raju na Zemlji postajala je sve snažnija (Hebr. 5:13–6:1). Vjerojatno si i sam iskusio ono o čemu se govori u Rimljanima 5:2–4. Doživio si razne nevolje, ali si ih ustrajno podnosio i osjetio da imaš Božje priznanje. Znajući da imaš Božju naklonost, sada imaš još više razloga vjerovati da ćeš dobiti ono što je Bog obećao. Tvoja nada postala je snažnija nego što je bila u početku. Sada ti je ta nada još stvarnija i dragocjenija. Ona još snažnije utječe na tebe. Ustvari, ona utječe na svaki aspekt tvog života – na to kako se odnosiš prema obitelji, kako donosiš odluke, pa čak i na to kako koristiš svoje vrijeme. Apostol Pavao navodi još jednu važnu misao u vezi s nadom koju dobivaš nakon što stekneš Božje priznanje. On ti poručuje: Tvoja će se nada sigurno ispuniti (Rim. 15:13; w23.12 51:16-19).

Kad prolazimo kroz neku tešku kušnju, možda počnemo gubiti tlo pod nogama, pa više ne možemo tako dobro kontrolirati svoje misli, osjećaje i reakcije. Teško nam je nositi se s uzburkanim emocijama. Kako nam Jehova pomaže kad nas preplave takve emocije? On nam jamči da će biti naš oslonac, da će nam pružiti ravnotežu i stabilnost u životu. Kad se brod nađe u oluji, mogao bi se početi jako ljuljati. Zato mnogi brodovi na bočnim stranama imaju podvodne stabilizatore. Ti stabilizatori mogu u velikoj mjeri ublažiti ljuljanje broda. Zahvaljujući tome plovidba je sigurnija i ugodnija za putnike. No mnogi stabilizatori najbolje funkcioniraju kad brod plovi, kad se kreće prema naprijed. Slično tome Jehova će nama pomagati da zadržimo stabilnost u životu i bit će naš oslonac dok god mi idemo naprijed i vjerno mu služimo u kušnjama (w24.01 3:7-8).

Kad te obuzme strah, upitaj se: “Što je Jehova već učinio?” Razmišljaj o onome što je stvorio. Naprimjer, kad promatramo kako se Jehova brine za ptice i cvijeće – koji nisu stvoreni na njegovu sliku niti ga mogu štovati – još smo više uvjereni da se možemo uzdati u njega te da će se on brinuti i za nas (Mat. 6:25–32). Razmišljaj i o tome što je Jehova dosad već učinio za svoje sluge. Naprimjer, mogao bi se malo bolje upoznati s nekom biblijskom ličnosti koja je pokazala veliku vjeru ili bi mogao pročitati iskustvo nekog Jehovinog sluge iz suvremenog doba. Isto tako, razmišljaj o tome kako se Jehova dosad brinuo za tebe. Kako te privukao k sebi i pomogao ti da upoznaš istinu? (Ivan 6:44). Kako je odgovorio na tvoje molitve? (1. Ivan. 5:14). Kako ti svaki dan koristi žrtva njegovog voljenog Sina? (Efež. 1:7; Hebr. 4:14–16; w24.01 1:6, 17).