Ustrajnost možemo razvijati tako da se često i usrdno molimo Jehovi te mu govorimo o svojim brigama i problemima (1. Sol. 5:17). Možda se trenutno ne boriš s nekom teškom kušnjom. No tražiš li Jehovino vodstvo svaki put kad si uznemiren, kad ne znaš što učiniti ili kad ti je zbog nečega teško? Ako već sada imaš naviku moliti Boga za pomoć da se nosiš sa svakodnevnim problemima, onda nećeš oklijevati to učiniti ni kad se u budućnosti suočiš s puno većim izazovima. Tada ćeš biti uvjeren da Jehova točno zna kada ti treba pomoći i kako to učiniti (Psal. 27:1, 3). Ako već danas ustrajno podnosimo kušnje, veća je vjerojatnost da ćemo ostati vjerni Jehovi i u velikoj nevolji (Rim. 5:3). Zašto to možemo reći? Mnoga braća kažu da im je svaka kušnja koju su prebrodili pomogla da lakše izađu na kraj sa sljedećom. To što su ustrajno podnosili kušnje oplemenilo ih je i ojačalo je njihovu vjeru u to da im Jehova može i želi pomoći. A takva vjera pomogla im je da podnesu sljedeću kušnju (Jak. 1:2–4; w23.07 29:7-8).

Jehovu poniznost i suosjećajnost potiču da bude razuman. Naprimjer, Jehovina poniznost došla je do izražaja kad je odlučio uništiti zle ljude u Sodomi. On je preko svojih anđela zapovjedio pravednom Lotu da pobjegne u brda. No Lot se bojao otići onamo. Zato je molio Jehovu da njemu i njegovoj obitelji dopusti da se sklone u Soar, mali grad koji je također trebao biti uništen. Jehova je mogao inzistirati na tome da Lot bez pogovora učini ono što mu je rekao. No ipak je udovoljio Lotovoj molbi iako je to značilo da mora poštedjeti Soar (Post. 19:18–22). A mnogo stoljeća kasnije Jehova je pokazao suosjećanje prema stanovnicima Ninive. Poslao je proroka Jonu da objavi vijest o tome da će grad i njegovi zli stanovnici uskoro biti uništeni. Ali kad su se Ninivljani pokajali, Jehova se sažalio na njih, pa nije uništio grad (Jona 3:1, 10; 4:10, 11; w23.07 32:5).

Što možemo naučiti od Joaša? On je bio poput stabla koje ima plitko korijenje i kojem je potreban potporanj, odnosno oslonac. Kad se makne potporanj i kad zapušu snažni vjetrovi, stablo se sruši. Slično je bilo i s Joašem. Kad je ostao bez svog oslonca – velikog svećenika Jojade – i kad se našao na udaru otpadništva, Joaš je u duhovnom smislu pao. Taj primjer jasno pokazuje da naš strah pred Bogom ne smije ovisiti samo o pozitivnom utjecaju onih kojima smo okruženi, naprimjer članova naše obitelji ili naših suvjernika. Da bismo ostali duhovno jaki, moramo jačati svoju odanost Bogu i produbljivati strahopoštovanje koje osjećamo prema njemu. A to možemo tako da redovito proučavamo, duboko razmišljamo o onome što smo naučili i molimo se (Jer. 17:7, 8; Kol. 2:6, 7). Jehova stvarno ne traži previše od nas. Ono što on očekuje od nas ljudi lijepo je izraženo u Propovjedniku 12:13, gdje piše: “Boj se pravog Boga i drži se njegovih zapovijedi jer to je sve što je čovjek dužan činiti.” Ako se bojimo Boga, moći ćemo se hrabro suočiti sa svim kušnjama koje nas čekaju u budućnosti i ostati vjerni Jehovi. Ništa neće moći narušiti naše prijateljstvo s Jehovom (w23.06 27:17-19).