Što možemo naučiti od Joaša? On je bio poput stabla koje ima plitko korijenje i kojem je potreban potporanj, odnosno oslonac. Kad se makne potporanj i kad zapušu snažni vjetrovi, stablo se sruši. Slično je bilo i s Joašem. Kad je ostao bez svog oslonca – velikog svećenika Jojade – i kad se našao na udaru otpadništva, Joaš je u duhovnom smislu pao. Taj primjer jasno pokazuje da naš strah pred Bogom ne smije ovisiti samo o pozitivnom utjecaju onih kojima smo okruženi, naprimjer članova naše obitelji ili naših suvjernika. Da bismo ostali duhovno jaki, moramo jačati svoju odanost Bogu i produbljivati strahopoštovanje koje osjećamo prema njemu. A to možemo tako da redovito proučavamo, duboko razmišljamo o onome što smo naučili i molimo se (Jer. 17:7, 8; Kol. 2:6, 7). Jehova stvarno ne traži previše od nas. Ono što on očekuje od nas ljudi lijepo je izraženo u Propovjedniku 12:13, gdje piše: “Boj se pravog Boga i drži se njegovih zapovijedi jer to je sve što je čovjek dužan činiti.” Ako se bojimo Boga, moći ćemo se hrabro suočiti sa svim kušnjama koje nas čekaju u budućnosti i ostati vjerni Jehovi. Ništa neće moći narušiti naše prijateljstvo s Jehovom (w23.06 27:17-19).

Božje jamstvo da će se ispuniti obećanje o raju počinje riječima: “Onaj koji sjedi na prijestolju, rekao je” (Otkr. 21:5a). Te su riječi zaista značajne. Zašto? Zato što je to jedno od samo tri mjesta u Otkrivenju gdje govori sam Jehova. Dakle, jamstvo da će se ispuniti obećanje o raju nije dao neki moćni anđeo, pa čak ni uskrsnuli Isus, nego sam Jehova! Ta činjenica dokazuje da se možemo potpuno pouzdati u ono što Jehova kaže u nastavku. Zašto to možemo reći? Zato što Jehova “ne može lagati” (Titu 1:2). Prema tome, možemo potpuno vjerovati riječima koje čitamo u Otkrivenju 21:5, 6. Obratimo pažnju na riječ “gle”. Izvorni grčki izraz preveden riječju “gle” puno se puta koristi u knjizi Otkrivenje. A što slijedi nakon uzvika “gle”? Božje obećanje: “Sve činim novo!” Istina, Jehova govori o promjenama koje se tek trebaju dogoditi u budućnosti. No on je toliko siguran da će se ostvariti ono što je obećao da o tim promjenama govori kao da se već sada zbivaju (Iza. 46:10; w23.11 46:7-8).

Apostol Petar borio se sa svojim slabostima. Spomenimo nekoliko primjera. Kad je Isus rekao da će, u skladu s biblijskim proročanstvima, morati mnogo toga pretrpjeti i na koncu umrijeti, Petar ga je prekorio (Mar. 8:31–33). Osim toga, on i drugi apostoli više su puta raspravljali o tome tko je od njih najveći (Mar. 9:33, 34). A u noći prije Isusove smrti Petar je nepromišljeno napao jednog čovjeka i odsjekao mu uho (Ivan 18:10). Iste te noći ustuknuo je od straha i tri puta porekao da poznaje svog prijatelja Isusa (Mar. 14:66–72). Zbog toga je kasnije gorko plakao. Isus nije digao ruke od svog obeshrabrenog i malodušnog apostola. Nakon što je uskrsnuo, dao je Petru priliku da mu pokaže da ga i dalje voli. Pozvao je Petra da ponizno pase njegove ovčice (Ivan 21:15–17). On je spremno prihvatio taj poziv. Tako je bio među prvima koji su u Jeruzalemu na Pedesetnicu bili pomazani svetim duhom (w23.09 40:6-7).