Apostol Petar borio se sa svojim slabostima. Spomenimo nekoliko primjera. Kad je Isus rekao da će, u skladu s biblijskim proročanstvima, morati mnogo toga pretrpjeti i na koncu umrijeti, Petar ga je prekorio (Mar. 8:31–33). Osim toga, on i drugi apostoli više su puta raspravljali o tome tko je od njih najveći (Mar. 9:33, 34). A u noći prije Isusove smrti Petar je nepromišljeno napao jednog čovjeka i odsjekao mu uho (Ivan 18:10). Iste te noći ustuknuo je od straha i tri puta porekao da poznaje svog prijatelja Isusa (Mar. 14:66–72). Zbog toga je kasnije gorko plakao. Isus nije digao ruke od svog obeshrabrenog i malodušnog apostola. Nakon što je uskrsnuo, dao je Petru priliku da mu pokaže da ga i dalje voli. Pozvao je Petra da ponizno pase njegove ovčice (Ivan 21:15–17). On je spremno prihvatio taj poziv. Tako je bio među prvima koji su u Jeruzalemu na Pedesetnicu bili pomazani svetim duhom (w23.09 40:6-7).

Apostol Petar je braću koja su poput njega služila kao starješine potaknuo: “Pasite Božje stado” (1. Petr. 5:1–4). Ako si starješina, znamo da voliš svoju braću i sestre i da se želiš dobro brinuti za stado. No ponekad možda imaš osjećaj da si toliko zaposlen ili umoran da jednostavno ne možeš izvršavati taj zadatak. Što možeš učiniti? Otvoreno reci Jehovi sve što te brine. Petar je napisao: “Ako tko služi drugima, neka se pritom oslanja na snagu koju daje Bog” (1. Petr. 4:11). Tvoja braća i sestre možda se suočavaju s problemima koji se ne mogu potpuno riješiti u ovom starom svijetu. Ali imaj na umu da “vrhovni pastir”, Isus Krist, može za njih učiniti puno više nego što ti to možeš. On im može pomoći već danas, a i u novom svijetu. Bog samo želi da starješine vole svoju braću, da se kao pastiri brinu za njih i da budu “uzor stadu” (w23.09 41:13-14).

Moramo paziti da se ne oslanjamo na ljudsku mudrost. Ako na stvari gledamo s ljudskog gledišta, mogli bismo početi zanemarivati Jehovu i njegova mjerila (1. Kor. 3:19). “Mudrost ovog svijeta” često potiče ljude da budu neposlušni Bogu i da udovoljavaju svojim tjelesnim željama. Na neke kršćane u Pergamu i Tijatiri počeli su utjecati ljudi oko njih, koji su većinom bili nemoralni te su štovali idole. Isus je uputio otvoren savjet kršćanima u obje skupštine – prekorio ih je zbog toga što su tolerirali spolni nemoral (Otkr. 2:14, 20). I mi smo danas izloženi pritisku da prihvatimo neispravna gledišta. Članovi obitelji i poznanici mogli bi apelirati na naše emocije i nagovarati nas da se odreknemo svojih uvjerenja. Naprimjer, mogli bi tvrditi da nema ništa loše u tome da udovoljimo svojim željama i da su biblijska moralna mjerila staromodna. Ponekad bismo mogli misliti da upute koje nam Jehova daje nisu dovoljno jasne. Mogli bismo čak doći u iskušenje da idemo “preko onoga što je napisano” (1. Kor. 4:6; w23.07 31:10-11).