Svi Kristovi sljedbenici mogu očekivati da će se prije ili kasnije suočiti s nekom nevoljom. Tako je bilo i s apostolom Pavlom. On je kršćanima u Solunu rekao: “Kad smo bili kod vas, upozoravali smo vas da će nas zadesiti nevolje, a to se, kao što znate, i dogodilo” (1. Sol. 3:4). A Korinćanima je napisao: “Braćo, želimo da znate kakva nas je nevolja zadesila. (...) Čak smo mislili da nećemo preživjeti” (2. Kor. 1:8; 11:23–27). I mi danas možemo očekivati da ćemo kao kršćani doživljavati određene nevolje (2. Tim. 3:12). Tvoji prijatelji i članovi obitelji možda su grubi prema tebi zbog toga što si povjerovao u Isusa i postao njegov sljedbenik. Imaš li na poslu problema zbog toga što si čvrsto odlučio u svemu biti pošten? (Hebr. 13:18). Jesi li se suočio s protivljenjem vlasti zbog toga što govoriš drugima o svojoj nadi? No bez obzira na to kakve nevolje doživljavamo, Pavao je rekao da se trebamo radovati (w23.12 51:9-10).

Jakova su snašli mnogi problemi. Dvojica Jakovljevih sinova, Šimun i Levi, doveli su obitelj na loš glas i nanijeli sramotu Jehovinom imenu. Osim toga, Jakovljeva voljena žena Rahela umrla je dok je rađala njihovo drugo dijete. A Jakov je pod stare dane morao otići u Egipat zbog teške gladi koja je zavladala u njegovom kraju (Post. 35:16–19; 37:28; 45:9–11, 28). Unatoč svemu tome, Jakov nikad nije izgubio vjeru u Jehovu i njegova obećanja. A Jehova mu je pokazao da je uz njega i da ga voli. Naprimjer, Jehova je Jakova bogato blagoslovio u materijalnom pogledu. A zamisli samo koliko je Jakov bio zahvalan Jehovi kad je ponovno vidio svog sina Josipa, za kojeg je godinama mislio da je mrtav! Blisko prijateljstvo s Jehovom pomoglo je Jakovu da se hrabro nosi sa svim kušnjama (Post. 30:43; 32:9, 10; 46:28–30). I nama blizak odnos s Jehovom može pomoći da izađemo na kraj s neočekivanim problemima (w23.04 17:6-7).

David, pisac 23. psalma, izrazio je svoje uvjerenje u to da ga Jehova voli i da se na divan način brine za njega. U tom je psalmu David opisao snažnu vezu koja je postojala između njega i njegovog Pastira, Jehove. On je dopuštao Jehovi da ga vodi i potpuno se uzdao u njega. Zbog toga se osjećao sigurno i zaštićeno. David je znao da će ga Jehovina ljubav pratiti sve dane njegovog života. Zašto je bio tako siguran u to? David je osjećao da se Jehova dobro brine za njega zato što njegova pomoć nikad nije izostala. Osim toga, znao je da je Jehova njegov prijatelj i da s naklonošću gleda na njega. Upravo je zato bio siguran da, što god da ga u životu snađe, uvijek može računati na to da će se Jehova brinuti za sve njegove potrebe. Davidovo pouzdanje u Jehovinu ljubav bilo je jače od svih njegovih briga. Budući da je znao da ga Jehova voli i da će se uvijek brinuti za njega, u srcu je osjećao radost i duboko zadovoljstvo (Psal. 16:11; w24.01 4:12-13).