Kad se u Bibliji govori o “Jehovinom danu”, misli se na vrijeme kad Jehova sudi svojim neprijateljima i donosi spasenje svom narodu. Jehova je u prošlosti izvršio presudu nad nekim narodima (Iza. 13:1, 6; Ezek. 13:5; Sef. 1:8). U naše vrijeme “Jehovin dan” započet će napadom na Babilon Veliki i dosegnut će svoj vrhunac u harmagedonskoj bici. Da bismo preživjeli taj “dan”, moramo se već sada pripremiti za njega. Kad je govorio o “velikoj nevolji”, Isus je svojim učenicima rekao: “Budite spremni” (Mat. 24:21; Luka 12:40). Te riječi ukazuju na trajnu radnju, odnosno na to da trebamo stalno paziti da budemo spremni za Jehovin dan. Apostol Pavao je pod Božjim nadahnućem u svojoj prvoj poslanici Solunjanima upotrijebio nekoliko usporedbi kako bi pomogao kršćanima da budu spremni za Jehovin veliki dan suda. Pavao je dobro znao da tada još nije bilo vrijeme da dođe Jehovin dan (2. Sol. 2:1–3). No on je ipak poticao svoju braću da se pripreme za taj dan kao da će doći već sutra. I mi možemo primijeniti njegov savjet (w23.06 26:1-2).

Krajem 1970-ih u Tokiju je izgrađen visok neboder od 60 katova. Ljudi su se pitali hoće li taj neboder moći podnijeti potrese koji se često događaju na tom području. No on i dan-danas odolijeva snažnim potresima. U čemu je njegova tajna? Projektiran je tako da bude čvrst, a ipak dovoljno fleksibilan da podnese snažne vibracije koje su posljedica seizmičkih udara. Kršćani su u neku ruku poput tog nebodera. Zašto to možemo reći? Kršćanin mora biti čvrst i postojan, ali i fleksibilan. Treba biti odlučan i nepokolebljiv kad je u pitanju poslušnost Jehovinim zakonima i načelima. On je spreman poslušati i ne krši Jehovina mjerila. S druge strane, kršćanin treba biti razuman, odnosno prilagodljiv, u situacijama u kojima je to moguće ili čak nužno (Jak. 3:17). Kršćanin koji je usvojio takav uravnotežen način razmišljanja izbjegava krajnosti – nije pretjerano krut, a niti previše popustljiv (w23.07 31:1-2).

Isus je morao odoljeti iskušenjima Sotone Ðavla i njegovim direktnim napadima kojima ga je pokušavao navesti da prestane biti vjeran Bogu (Mat. 4:1–11). Sotona je na sve moguće načine želio navesti Isusa da zgriješi kako ne bi mogao platiti otkupninu. Tijekom svoje zemaljske službe Isus je doživio još neke kušnje. Njegovi su ga neprijatelji progonili i čak su ga pokušali ubiti (Luka 4:28, 29; 13:31). Isus je morao strpljivo podnositi mane i slabosti svojih sljedbenika (Mar. 9:33, 34). Tijekom suđenja na kojem se odlučivalo o njegovom životu Isusa su mučili i rugali mu se. A onda je bio pogubljen na krajnje bolan i ponižavajuć način (Hebr. 12:1–3). U posljednjim trenucima njegovog života Jehova mu je nakratko uskratio zaštitu, pa je Isus tu tešku kušnju morao sam podnositi (Mat. 27:46). Dakle, Isus je morao puno toga podnijeti i pretrpjeti da bi dao svoj život kao otkupninu. Kad razmišljamo o svemu što je on bio spreman učiniti za nas, sigurno osjećamo snažnu ljubav prema njemu (w24.01 2:7-9).