Ne možemo reći da smo poslušni Isusovoj zapovijedi da volimo jedni druge ako nekima u skupštini pokazujemo ljubav, a nekima ne. Naravno, s nekim pojedincima možemo biti bliskiji nego s drugima, kao što je to i Isus bio (Ivan 13:23; 20:2). No apostol Petar nas podsjeća da trebamo davati sve od sebe da bratsku ljubav – snažnu privrženost kakva postoji među članovima obitelji – pokazujemo svoj našoj braći i sestrama (1. Petr. 2:17). Petar nam je rekao: “Volite jedni druge žarko i od srca” (1. Petr. 1:22). U ovom kontekstu “žarko voljeti” znači pokazivati ljubav čak i kad po prirodi nismo tome skloni. Naprimjer, što ako nas neki brat povrijedi ili nam učini nešto nažao? Možda nam najprije dođe da mu vratimo istom mjerom, a ne da mu pokažemo ljubav. No Petar je od Isusa naučio da Bogu nije po volji da se osvećujemo drugima (Ivan 18:10, 11). Petar je napisao: “Ne vraćajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu. Naprotiv, uzvratite blagoslovom” (1. Petr. 3:9). Ako u svom srcu osjećaš žarku ljubav, bit ćeš dobar i obziran (w23.09 41:9-11).

Doista je čudesno kako djeca brzo rastu i postaju odrasle osobe. Čini nam se da se taj rast odvija automatski, sam od sebe. No duhovni rast ne odvija se automatski. Trebamo uložiti puno truda da bismo postali zreli kršćani (1. Kor. 13:11; Hebr. 6:1). Da bismo postigli taj cilj, trebamo razviti prisan odnos s Jehovom. Potreban nam je i njegov sveti duh da bismo razvijali osobine koje su njemu po volji, stekli korisna znanja i vještine te se pripremili za odgovornosti koje nas čekaju u budućnosti (Izr. 1:5). Kad je Jehova stvarao ljude, načinio ih je kao muškarca i ženu (Post. 1:27). Očito je da se muškarci i žene razlikuju u fizičkom pogledu, no među njima postoje i neke druge razlike. Naprimjer, Jehova je muškarca i ženu stvorio tako da ispunjavaju specifične uloge i zato su im potrebne osobine i vještine koje će im pomoći da izvršavaju odgovornosti povezane s tim ulogama (Post. 2:18; w23.12 52:1-2).

Je li Isus želio da drugi koriste osobno ime njegovog Oca? U to nema nimalo sumnje. Neki licemjerni vjerski vođe onog vremena možda su smatrali da je Božje ime presveto da bi se izgovaralo. No Isus nije dopuštao da ga takve nebiblijske predaje spriječe da iskazuje čast imenu svog Oca. Razmotrimo jednu situaciju u kojoj je izliječio opsjednutog čovjeka u gerazenskom kraju. Ljudi su se uplašili i počeli moliti Isusa da ode iz njihovog kraja, pa je on otišao odande (Mar. 5:16, 17). Pa ipak, Isus je želio da ljudi i u tom području čuju za Jehovino ime. Zato je čovjeku kojega je izliječio zapovjedio da ispriča ljudima ne ono što je Isus učinio, nego što je Jehova učinio (Mar. 5:19). Isus želi da i mi danas obznanjujemo ime njegovog Oca, i to po cijelom svijetu! (Mat. 24:14; 28:20). Kad to činimo, radujemo svog kralja, Isusa (w24.02 6:10).