Ponovljeni zakon
2 Pouka će moja kao kiša kapati,+
riječi će moje kao rosa sipiti,+
kao sitna kiša po travi,+
kao obilan pljusak po raslinju.+
4 On je Stijena, djelo mu je savršeno,+
jer su svi putevi njegovi pravda.+
Bog je on vjeran,+ bez nepravde,+
pravedan je i istinoljubiv.+
narode bezumni koji mudrosti nema?+
Nije li on Otac tvoj koji te stvorio,+
koji te načinio i utvrdio?+
razmišljaj o godinama naraštaja prošlih!
Upitaj oca svojega i reći će ti,+
starce svoje i kazat će ti!+
8 Kad je Svevišnji dao nasljedstvo narodima,+
kad je razdvojio sinove Adamove,+
postavio je granicu narodima+
prema broju sinova Izraelovih.+
10 Našao ga je u zemlji pustoj,+
u pustinji praznoj, gdje se zavijanje čuje.+
Ogradio ga je,+ za njega se brinuo,+
čuvao ga kao zjenicu oka svojega.+
11 Kao što orao podiže orliće iz gnijezda svojega,
lebdi nad ptićima svojim,+
širi krila svoja, uzima ih
i na krilima ih svojim nosi,+
12 tako je Jehova sam njega vodio,+
i tuđeg boga nije bilo s njim.+
13 Izveo ga je na uzvišice zemaljske,+
da jede plodove poljske.+
Davao mu je med iz stijene da siše,+
ulje iz stijene kremene,+
14 maslac kravlji i mlijeko ovčje+
sa salom ovnujskim,
ovnove, pasminu bašansku, i jarce+
sa pšenicom najboljom.+
I pio je vino, krv od grožđa.+
15 Kad se Ješurun*+ ugojio, počeo se ritati.+
(Ugojio si se, Ješurune, udebljao, usalio!)+
I ostavio je Boga koji ga je načinio,+
prezreo je Stijenu+ spasenja svojega.
17 Žrtve su prinosili demonima, a ne Bogu,+
bogovima koje nisu poznavali,+
novima koji su se nedavno pojavili,+
za koje nisu znali praoci vaši.
18 Zaboravio si Stijenu koja te rodila,+
izgubio si iz sjećanja Boga, koji te rodio u bolovima porođajnim.+
20 I rekao je: ‘Okrenut ću lice svoje od njih,+
vidjet ću kakav će biti kraj njihov.
Jer su naraštaj izopačen,+
sinovi u kojima vjernosti nema.+
21 Izazivali su ljubomoru moju onim što nije bog,+
rasrdili su me idolima ništavnim.+
I ja ću njihovu ljubomoru izazivati onim što nije narod,+
narodom bezumnim vrijeđat ću ih.+
22 Jer gnjev se moj kao vatra raspalio,+
i gorjet će do groba,* do mjesta najdubljega,+
proždrijet će zemlju i rod njezin,+
zapaliti temelje gorama.+
24 Iscrpljeni bit će od gladi,+ proždirat će ih vrućica jaka+
i pošast strašna.+
Zube zvjerinje na njih ću poslati,+
s otrovom gmazova što po prahu gmižu.+
26 Trebao sam reći: “Rasijat ću ih,+
izbrisat ću spomen njihov među ljudima smrtnim”,+
27 ali bojao sam se ruganja neprijateljeva,+
da to ne bi pogrešno protumačili protivnici njihovi+
i da ne bi rekli: “Naša je ruka nadmoćnija,+
nije Jehova učinio sve ovo.”+
29 Da su barem mudri!+ Tada bi promišljali o ovome.+
Razmišljali bi kakav će biti kraj njihov.+
30 Kako bi jedan mogao progoniti tisuću,
i dvojica potjerati deset tisuća,+
da ih Stijena njihova nije prodala,
da ih Jehova nije predao?+
Doći će vrijeme da im noga posrne,+
jer je blizu dan propasti njihove,+
i brzo se primiče ono što im se sprema.’+
36 Jer Jehova će suditi narodu svojemu+
i sažalit će se na sluge svoje,+
kad vidi da je snage njihove nestalo,
i da je ostao samo čovjek bespomoćan i bezvrijedan.
37 I reći će: ‘Gdje su bogovi njihovi,+
stijena u kojoj su zaklon tražili,+
38 oni što su jeli salo žrtava njihovih+
i pili vino ljevanica njihovih?+
Neka ustanu i pomognu vam!+
Neka vam zaklon budu!+
i nema drugih bogova pored mene.+
Ja usmrćujem i oživljujem+.
Tešku sam ranu zadao+ i ja ću je izliječiti,+
i nitko se iz ruke moje ne može istrgnuti.+
40 Jer zaklinjući se podižem ruku svoju prema nebu+
i kažem: “Tako ja živ bio dovijeka”,+
41 kad naoštrim mač svoj blistavi,+
i u ruku svoju sud uzmem,+
izvršit ću osvetu nad protivnicima svojim+
i naplatiti onima koji me silno mrze.+
42 Strijele ću svoje krvlju opiti,+
krvlju pobijenih i zarobljenih.
Mač će moj meso jesti,+
glave vođa neprijateljskih.’+
43 Veselite se, narodi, s narodom njegovim,*+
jer će osvetiti krv slugu svojih,+
izvršit će osvetu nad protivnicima svojim+
i očišćenje za zemlju naroda svojega.”
44 Tako je Mojsije došao i izrekao sve riječi ove pjesme da ga je čuo narod,+ on i Hošea,* sin Nunov.+ 45 Kad je Mojsije izgovorio sve ove riječi svemu Izraelu, 46 rekao im je: “Usadite u srce svoje sve riječi kojima vas danas opominjem,+ da biste zapovjedili sinovima svojim da paze kako bi izvršavali sve riječi ovoga zakona.+ 47 Jer za vas to nije prazna riječ,+ nego vam ona znači život,+ i držeći riječ ovu produžit ćete dane svoje u zemlji u koju idete preko Jordana da je zaposjednete.”+
48 Toga istog dana Jehova je rekao Mojsiju: 49 “Popni se na ovu goru abarimsku,+ na goru Nebo,+ koja je u zemlji moapskoj, nasuprot Jerihonu, i pogledaj zemlju kanaansku, koju dajem u posjed sinovima Izraelovim.+ 50 Onda umri na gori na koju se popneš i pridruži se praocima svojim,+ kao što je brat tvoj Aron umro na gori Horu+ i pridružio se praocima svojim. 51 Jer ste me iznevjerili+ među sinovima Izraelovim kod voda meripskih+ u Kadešu, u pustinji Zinu, i jer me niste posvetili među sinovima Izraelovim.+ 52 Zato ćeš izdaleka vidjeti zemlju, ali nećeš ući u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim.”+