6 Nato je Job odgovorio:
2 “O, kad bi se muka moja+ mogla izvagati,
kad bi se nevolja moja mogla na vagu s njome staviti!
3 Jer teža je sada od pijeska morskoga.
Zato su riječi moje nepromišljene bile.+
4 Jer strijele Svemogućega u meni su,+
duh moj pije otrov njihov,+
strahote Božje zaredale su se protiv mene.+
5 Njišti li zebra+ kraj trave,
muče li bik kraj hrane svoje?
6 Zar se bljutava hrana jede bez soli?
Ima li okusa u sluzavom soku sljeza bijeloga?
7 Duša moja ne želi dotaknuti ništa.
Sve je to kao bolest u hrani mojoj.
8 O, kad bi se molba moja uslišila
i kad bi Bog ispunio ono čemu se nadam!
9 Kad bi Bog krenuo na me i satro me,
kad bi zamahnuo rukom svojom i ubio me!+
10 Čak bi mi i to utjeha bila,
poskočio bih od radosti+ u teškim mukama svojim
— iako se on ne bi smilovao — jer nisam zatajio riječi+ Svetoga.+
11 Kakva je snaga moja, da bih mogao čekati?+
Kakav je kraj moj, da bih mogao produljiti život svoj?
12 Je li snaga moja kao snaga kamenja?
Je li tijelo moje od bakra?
13 Ima li u meni snage da sam sebi pomognem?
Nije li rad plodonosan otjeran od mene?
14 Tko uskraćuje milost bližnjemu svojem,+
taj će odbaciti i strah od Svemogućega.+
15 Braća su me moja iznevjerila+ kao bujica zimska,
kao korito bujica zimskih koje presuše.
16 Tamne su od leda,
snijeg se u njima krije.
17 Kad im dođe vrijeme, presuše+ i utihnu;
kad pripeče, ishlape s mjesta svojega.+
18 Staze puteva njihovih skreću,
odlaze u pustoš i nestaje ih.
19 Karavane iz Teme+ očima ih traže,
povorka Sabejaca+ čeka ih.
20 Posramljeni su što su se u njih uzdali,
dolaze do mjesta njihova i razočarani ostaju.+
21 Tako i vi meni sada ne značite ništa,+
gledate strašnu nevolju moju, pa ste se uplašili.+
22 Jesam li rekao: ‘Dajte mi štogod,
poklonite nešto od onoga što imate da biste me obranili,
23 izbavite me iz ruke protivnikove,+
od ruke nasilnika otkupite me’?+
24 Poučite me, a ja ću šutjeti!+
Pomozite mi da shvatim kakvu sam grešku učinio!+
25 Riječi čestite nisu bolne!+
Ali koga to prekorava prijekor vaš?+
26 Prekorava li on riječi koje vi smišljate,
kad riječi očajnikove+ ionako u vjetar odlaze?+
27 Vi ste u stanju ždrijeb bacati za onoga koji oca nema,+
pogađati se za prijatelja svojega!+
28 Hajde, sada, poslušajte me,
i vidite hoću li vam lagati+ u lice!
29 Razmislite još jednom, molim vas — neka ne bude nepravde!
Razmislite još jednom — pravednost je moja još uvijek tu!+
30 Ima li nepravde na jeziku mojemu?
Zar nisam u stanju shvatiti prirodu ove nevolje?