Danijel

4 “Kralj Nebukadnezar svim narodima, plemenima i jezicima koji žive po svoj zemlji:+ Neka vam se umnoži mir!+ 2 Našao sam za dobro objaviti znakove i čuda koja je Bog Svevišnji učinio na meni.+ 3 Kako su samo veliki znakovi njegovi i kako su moćna čuda njegova!+ Kraljevstvo je njegovo kraljevstvo vječno+ i vlast je njegova iz naraštaja u naraštaj.+

4 Ja, Nebukadnezar, živio sam mirno+ u domu svojemu i sretno u palači svojoj.+ 5 Tada sam usnio san koji me uplašio.+ Slike koje su mi dolazile na postelji i viđenja koja su mi prolazila glavom ispunila su me strahom,+ 6 pa sam izdao naredbu da se preda me dovedu svi mudraci babilonski da mi kažu što znači san.+

7 Tada su došli svećenici koji se bave vračanjem, prizivatelji duhova, Kaldejci+ i zvjezdoznanci.*+ Ispričao sam im san, ali nisu mi mogli reći što on znači.+ 8 Na kraju je preda me došao Danijel, koji se zove Beltešasar+ po imenu boga mojega+ i u kome je duh svetih bogova,+ i ja sam mu ispričao san:

9 ‘Beltešasare, ti si poglavar svećenika koji se bave vračanjem+ i dobro znam da je u tebi duh svetih bogova+ i da nijedna tajna tebi nije preteška.+ Kaži mi viđenja koja sam gledao u snu i značenje njihovo!+

10 A u viđenjima koja su mi na postelji mojoj prolazila glavom vidio sam,+ i gle, usred zemlje drvo+ silne visine.+ 11 Drvo je naraslo i postalo jako, visinom je doprlo do neba, a vidjelo se s krajeva sve zemlje.+ 12 Lišće mu je bilo lijepo, a plod obilan, i na njemu je bilo hrane za sve. Pod njim su zvijeri+ poljske tražile sjenu,+ na granama su njegovim boravile ptice nebeske+ i od njega se hranilo svako stvorenje.

13 Zatim sam u viđenjima koja su mi na postelji mojoj prolazila glavom vidio, i gle, stražar,+ sveti,+ silazi s neba. 14 Vičući glasno, rekao je ovako: “Posijecite drvo+ i odsijecite mu grane! Stresite mu lišće i razbacajte plodove! Neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice s grana njegovih!+ 15 Ali mu panj s korijenjem ostavite u zemlji, u okovima željeznim i bakrenim, u travi poljskoj! Neka ga kvasi rosa nebeska i neka sa zvijerima dijeli raslinje zemaljsko!+ 16 Neka mu se promijeni srce ljudsko i neka mu se da srce životinjsko+ i sedam vremena+ neka prođe preko njega! 17 To je odluka koju su prenijeli stražari+ i presuda koju su objavili sveti kako bi živi znali da Svevišnji vlada kraljevstvom ljudskim+ i da ga daje kome hoće+ i nad njim postavlja najnižega od ljudi.”+

18 To je san koji sam sanjao ja, kralj Nebukadnezar. A ti, Beltešasare, reci što on znači, jer nijedan drugi mudrac u kraljevstvu mojemu ne može mi reći što znači.+ Ali ti možeš, jer u tebi je duh svetih bogova.’+

19 Tada je Danijel, nazvan Beltešasar,+ načas ostao zapanjen i misli su ga njegove uplašile.+

Nato mu je kralj rekao: ‘Beltešasare, ne daj da te plaši san i značenje njegovo!’+

A Beltešasar mu je odgovorio: ‘Gospodaru moj, ovaj san neka se ispuni na onima koji te mrze i značenje njegovo na protivnicima tvojim!+

20 Drvo što si ga vidio, koje je naraslo veliko i postalo jako te visinom doprlo do neba i koje se vidi po svoj zemlji,+ 21 čije je lišće lijepo, a plod obilan, i na kome ima dovoljno hrane za sve, pod kojim borave životinje poljske i na čijim granama prebivaju ptice nebeske,+ 22 to si ti, kralju,+ jer si postao velik i jak i veličanstvo se tvoje uzvisilo i doprlo do neba,+ a vlast tvoja do kraja zemlje.+

23 A to što je kralj vidio stražara, svetoga,+ kako silazi s neba i govori: “Posijecite drvo i uništite ga! Ali panj s korijenjem ostavite mu u zemlji, u okovima željeznim i bakrenim, u travi poljskoj, neka ga kvasi rosa nebeska i sa zvijerima poljskim neka bude dok sedam vremena ne prođe preko njega”,+ 24 znači ovo, kralju, i odredba+ je Svevišnjega+ ono što će se dogoditi gospodaru mojemu kralju.+ 25 Prognat će te od ljudi, živjet ćeš sa zvijerima poljskim+ i davat će ti da jedeš travu poput goveda.+ Rosa će te nebeska kvasiti i sedam će vremena+ proći preko tebe dok ne spoznaš da Svevišnji vlada kraljevstvom ljudskim+ i daje ga kome hoće.+

26 A to što su rekli da se drvetu ostavi panj s korijenjem+ znači da će kraljevstvo tvoje opet pripasti tebi nakon što spoznaš da nebesa vladaju.+ 27 Zato, kralju, neka ti bude ugodan+ savjet moj i izbavi se od grijeha svojih pravednim djelima+ i od bezakonja svojega milosrđem prema siromasima!+ Možda će ti se tada produžiti blagostanje.’”+

28 Sve se to dogodilo kralju Nebukadnezaru.+

29 Poslije dvanaest mjeseci,* kad je hodao po krovu palače kraljevske u Babilonu, 30 kralj je rekao:+ “Nije li to taj Veliki Babilon koji sam ja sagradio silnom moći svojom+ da bude prijestolnica kraljevska i na slavu veličanstva mojega?”+

31 I dok su te riječi još bile u ustima kraljevim, s neba je došao glas: “Tebi se govori, kralju Nebukadnezare: ‘Kraljevstvo ti se oduzima.+ 32 Bit ćeš prognan od ljudi i živjet ćeš sa zvijerima poljskim.+ Davat će ti da jedeš travu poput goveda i sedam će vremena proći preko tebe dok ne spoznaš da Svevišnji vlada kraljevstvom ljudskim i daje ga kome hoće.’”+

33 Istog se časa+ ta riječ ispunila na Nebukadnezaru. Prognali su ga od ljudi, počeo je jesti travu poput goveda i rosa nebeska kvasila mu je tijelo, a kosa mu je narasla kao perje orlovo i nokti kao pandže ptičje.+

34 “A poslije tih dana,+ ja, Nebukadnezar, podigao sam oči+ prema nebu i razum mi se vratio. I blagoslovio sam Svevišnjega,+ hvalio i slavio onoga koji živi vječno,+ jer je vlast njegova vlast vječna i kraljevstvo njegovo iz naraštaja u naraštaj.+ 35 Svi što žive na zemlji za njega nisu ništa+ i po volji svojoj postupa s vojskom nebeskom i s onima što žive na zemlji.+ I nema nikoga tko može zaustaviti ruku njegovu+ ili mu reći: ‘Što to radiš?’+

36 U isto vrijeme vratio mi se razum i na slavu kraljevstva mojega vratilo mi se veličanstvo i sjaj.+ Visoki službenici i velikaši moji počeli su me odano tražiti i ponovno sam bio postavljen nad kraljevstvom svojim i veličina je moja silno porasla.+

37 Sada ja, Nebukadnezar, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga+ jer su sva djela njegova istina i putevi njegovi pravda,+ i može poniziti one koji su ponosni.”*+