Izaija

14 Jer Jehova će se smilovati Jakovu+ i opet će izabrati Izraela.+ Dat će im da u svojoj zemlji počivaju,+ a došljak će im se pridružiti i priključit će se domu Jakovljevu.+ 2 Narodi će ih povesti i dovesti na mjesto njihovo, a dom Izraelov uzet će ih u nasljedstvo u zemlji Jehovinoj kao sluge i sluškinje.+ I porobit će+ one koji su njih porobili i vladat će nad onima koji su ih na rad tjerali.+

3 U taj dan, kad ti Jehova dade da počineš od boli svoje, od nemira svojega i od ropstva teškoga u kojem si robovao,+ 4 kazuj ovu rugalicu* o kralju babilonskom i reci:

“Nema više onoga koji je druge na rad tjerao, nema više tlačenja!+ 5 Jehova je slomio prut zlih, palicu vladarsku,+ 6 onoga koji je bijesno udarao narode udarcima beskonačnim,+ koji je gnjevno podjarmljivao narode progoneći ih nemilice.+ 7 Cijela je zemlja počinula,+ smirila se. Razveselili su se ljudi i kliču radosno.+ 8 Zbog tebe se raduju stabla borovice+ i cedri libanonski, i govore: ‘Otkako si pao, drvosječe+ nas više ne sijeku.’

9 I grob*+ se dolje zbog tebe uznemirio, očekujući da u njega dođeš. Zbog tebe je probudio mrtvace nemoćne,+ sve vođe zemaljske koji su poput jaraca bili.+ Sve kraljeve narodâ digao je s prijestolja njihovih.+ 10 Svi oni progovaraju i govore ti: ‘Zar si i ti poput nas nemoćan postao?+ Zar si se s nama izjednačio?+ 11 U grob* je svaljen ponos tvoj, buka psaltira tvojih.+ Ispod tebe crvi su kao ležaj prostrti, crvi su pokrivač tvoj.’+

12 S neba si pao,+ ti što svijetliš, sine zorin! Na zemlju si oboren,+ ti što si gazio narode!+ 13 Ti si govorio u srcu svojemu: ‘Do nebesa ću se uzdići.+ Iznad zvijezda+ Božjih podignut ću prijestolje svoje+ i sjest ću na zbornoj gori+ na krajnjem sjeveru.+ 14 Uzdići ću se iznad visina oblačnih.+ Izjednačit ću se sa Svevišnjim.’+

15 Ali u grob* ćeš biti svaljen,+ u najdublje dubine jame grobne.+ 16 Oni koji te vide promatrat će te i razmišljat će o tebi govoreći: ‘Je li to čovjek koji je tresao zemlju, koji je drmao kraljevstva,+ 17 koji je u pustinju pretvarao tlo plodno i gradove njegove razarao,+ koji zatočenike svoje nije kući otpuštao?’+ 18 Kraljevi svih drugih naroda, svi oni, leže u slavi, svaki u grobu svojemu.+ 19 A ti si odbačen, ni groba nemaš,+ kao mladica nepoželjna, pokriven pobijenima koji su mačem probodeni i koje se na kamenje u jami baca,+ kao truplo zgaženo.+ 20 Nećeš im se pridružiti u grobu, jer si svoju zemlju upropastio, svoj si narod pobio. Potomcima zlikovaca nikad se više imena neće spominjati.+

21 Pripremite panj za klanje sinovima njegovim zbog prijestupa otaca njihovih,+ da se ne podignu i ne osvoje zemlju i da gradovima svojim ne prekriju lice svijeta!”*+

22 “Ustat ću na njih”,+ kaže Jehova nad vojskama.

“Zatrt ću Babilonu ime+ i ostatak, porod i potomstvo”,+ kaže Jehova.

23 “Dat ću ga u posjed dikobrazima i močvarama, pomest ću ga metlom uništenja”,+ kaže Jehova nad vojskama.

24 Zakleo se Jehova nad vojskama:+ “Zaista, kako sam zamislio, tako će se dogoditi, i kako sam odlučio, tako će se zbiti,+ 25 da bih skršio Asirca u zemlji svojoj+ i zgazio ga na gorama svojim,+ da bi jaram njegov spao s naroda mojega i da bi breme njegovo spalo s leđa njihovih.”+

26 To je odluka koja je donesena protiv cijele zemlje, to je ruka koja je podignuta na sve narode. 27 Jer Jehova nad vojskama donio je odluku+ — tko je može osujetiti?+ Njegova je ruka podignuta — tko je može odvratiti?+

28 One godine kad je umro kralj Ahaz+ došla je ova objava: 29 “Neka se nitko u tebi, Filistejo,+ ne raduje+ što je slomljena palica onoga koji te udarao!+ Jer iz korijena zmijinjega+ izaći će otrovnica,+ plod će njegov biti ljutica hitra.+ 30 Prvorođenci ubogih nahranit će se, siromasi će mirno počivati.+ Glađu ću usmrtiti korijen tvoj, a što ostane od tebe, bit će pobijeno.+ 31 Plačite gorko, vrata! Jadikuj, grade! Neka svi u tebi, Filistejo, klonu duhom! Jer sa sjevera dim dolazi, i nitko ne zaostaje u četama neprijateljevim.”+

32 Što će se odgovoriti glasnicima+ naroda? Da je Jehova položio temelj Sionu,+ i u njemu će nevoljnici iz naroda njegova utočište naći.