Pjesma nad pjesmama

8 O, da si mi kao brat,+ koji je sisao prsa majke moje!+ Kad bih te našla vani, poljubila bih te+ i nitko me ne bi prezirao. 2 Povela bih te sa sobom, dovela bih te u kuću majke svoje,+ koja me poučavala. Dala bih ti da piješ vina začinjena,+ svježega soka od šipaka. 3 Ljevica bi njegova bila pod glavom mojom, a desnica njegova grlila bi me.+

4 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ne budite, ne pobuđujte ljubav u meni kad se sama nije probudila!”+

5 “Tko je ova+ što se uspinje iz pustinje, naslonjena na dragoga svojega?”+

“Pod jabukom sam te probudila. Tamo je majka tvoja u trudovima s tobom bila. Tamo je roditeljica tvoja porođajne boli trpjela.+

6 Stavi me kao pečat na srce svoje,+ kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt,+ nepopustljiva kao grob* kad vjernost traži.+ Žar je njezin žar vatre, plamen Jahov.*+ 7 Ni mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav+ niti je rijeke mogu odnijeti.+ Kad bi čovjek dao sve blago kuće svoje za ljubav, ljudi bi to blago prezirali.”

8 “Imamo malu sestru+ koja još nema dojke. Što ćemo učiniti sa sestrom svojom kad bude riječ o njoj?”*

9 “Ako bude poput zida,+ sagradit ćemo na njemu krunište od srebra, a ako bude poput vrata,+ zatvorit ćemo ih daskom cedrovom.”

10 “Ja sam zid i dojke su moje kao kule.+ Tako sam u očima njegovim postala kao ona koja je mir našla.

11 Vinograd+ je imao Salamun u Baal-Hamonu. Predao je vinograd čuvarima+ i svaki mora za rod njegov tisuću srebrnjaka donijeti.

12 Moj vinograd, koji meni pripada, preda mnom je. Ti imaš tisuću, Salamune, a dvije stotine oni koji čuvaju rod vinogradski.”

13 “Ti koja boraviš u vrtovima,+ drugovi pažljivo slušaju glas tvoj. Daj da ga i ja čujem!”+

14 “Potrči, dragi moj, i budi kao gazela i kao jelenče na gorama mirisnim!”+