Propovjednik
12 Sjećaj se Velikog Stvoritelja svojega+ u danima mladosti svoje,+ prije nego dođu zli dani+ i prispiju godine za koje ćeš reći: “Nisu mi mile”;+ 2 prije nego potamni svjetlost sunca i mjeseca i zvijezda+ i počnu dolaziti oblaci s kišama; 3 u dan kad stanu drhtati čuvari kuće+ i pognu se junaci,+ i prestanu raditi mlinarice+ jer ih je malo, i potamne one koje gledaju kroz prozore;+ 4 kad se zatvore vrata ulična+ i stiša se zvuk mlina koji melje+ i čovjek počne ustajati na ptičji glas i stišaju se zvuci pjesme;+ 5 kad se čovjek počne bojati visine i strahovati na putu; i kad je badem u cvatu+ i skakavac se vuče i kaprove bobe pucaju, jer čovjek ide u dom+ u kojem će dugo ostati, a oni što nariču već se kreću ulicom.+ 6 Sjećaj ga se prije nego se prekine uže srebrno i razbije zdjela zlatna,+ prije nego se razbije vrč na izvoru i slomi se kotač na nakapnici.* 7 Tada se prah vraća u zemlju,+ gdje je i bio, a duh*+ se vraća pravome Bogu,+ koji ga je dao.+
8 “Ispraznost nad ispraznostima!” rekao je onaj koji je narod poučavao,*+ “sve je ispraznost!”+
9 A osim što je onaj koji je narod poučavao bio mudar,+ stalno je prenosio znanje narodu,+ promišljao i temeljito istraživao+ te sastavio zbirku mnogih mudrih izreka.+ 10 Onaj koji je narod poučavao trudio se pronaći ugodne riječi+ i napisati točne riječi istine.+
11 Riječi mudrih nalik su ostanima,+ i oni koji se bave sakupljenim izrekama nalik su čavlima zabijenim.+ Takve riječi potječu od jednog pastira.+ 12 A s onim što je preko toga, sine moj, budi oprezan: nema kraja sastavljanju mnogih knjiga i prekomjerno čitanje tih knjiga umara tijelo.+
13 Zaključak je svemu što si čuo: boj se pravoga Boga+ i drži zapovijedi njegove.+ Jer to je sva dužnost čovjeku. 14 Jer pravi će Bog donijeti sud o svakome djelu i o svemu što je skriveno, i reći je li ono dobro ili zlo.+