Propovjednik*

1 Riječi onoga koji narod poučava,*+ sina Davidova, kralja u Jeruzalemu.+ 2 “Ispraznost nad ispraznostima!”+ kaže onaj koji narod poučava, “ispraznost nad ispraznostima! Sve je ispraznost!”+ 3 Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi+ pod suncem?+ 4 Jedan naraštaj odlazi,+ drugi naraštaj dolazi,+ a zemlja ostaje zauvijek.+ 5 Sunce izlazi, sunce zalazi+ i onda hita onamo odakle izlazi.+

6 Vjetar ide na jug i okreće se na sjever.+ Neprestano se u krug vrti+ i svome se kruženju+ vjetar vraća.

7 Sve rijeke*+ teku u more,+ a more se ipak ne prepuni.+ Na mjesto odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovno teku.+ 8 Sve je zamorno,+ nitko ne može sve to opisati. Oko se nije do sita nagledalo+ niti se uho dovoljno naslušalo.+ 9 Što je bilo, opet će biti,+ i što se činilo, opet će se činiti, i tako nema ništa novo pod suncem.+ 10 Ima li išta o čemu bi se moglo reći: “Gle, ovo je novo”? I to već od davnine postoji.+ Ono što postoji, nastalo je prije nas.+ 11 Nitko se ne sjeća ljudi iz prijašnjih vremena niti će se itko sjećati onih koji će kasnije doći.+ A neće ih se sjećati nitko ni od onih koji će još kasnije doći.+

12 Ja, koji narod poučavam, postao sam kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.+ 13 I upravio sam srce da tražim i istražujem mudrost+ u svemu što se čini pod nebom — sav taj mučni posao koji je Bog dao sinovima ljudskim da se njime bave.+ 14 Vidio sam sva djela što se čine pod suncem,+ i gle, sve je ispraznost i trčanje za vjetrom.+

15 Što je iskrivljeno, ne može se ispraviti,+ i čega nema, ne može se izbrojiti. 16 U srcu svojemu+ ja sam sebi rekao: “Gle, stekao sam veću mudrost od svih koji su prije mene bili u Jeruzalemu+ i srce je moje vidjelo mnogo mudrosti i znanja.”+ 17 I upravio sam srce da upoznam mudrost, a tako i ludost+ i bezumlje,+ ali spoznao sam da je i to trčanje za vjetrom.+ 18 Jer gdje je mnogo mudrosti, mnogo je i jada,+ i tko povećava znanje, povećava bol.+

2 Ja sam rekao u srcu svojemu:+ “Hajde da okušam veselje+ i da uživam u dobru.”+ Ali gle, i to je bila ispraznost. 2 O smijehu sam rekao: “Ludost!”+ i o veselju:+ “Čemu to?”

3 Istraživao sam srcem svojim što je bezumlje tako što sam tijelo veselio vinom,+ ali pritom sam srce vodio mudrošću,+ kako bih vidio kakvu dobrobit donosi sinovima ljudskim ono što čine pod nebom sve dane života svojega.+ 4 Velika sam djela učinio.+ Sagradio sam sebi kuće,+ zasadio sebi vinograde.+ 5 Načinio sam sebi vrtove i perivoje+ i posadio u njima voćke svakojake. 6 Načinio sam sebi jezera vodena+ da iz njih zalijevam šume, da drveće raste.+ 7 Doveo sam sluge i sluškinje+ i imao sam slugu rođenih u kući svojoj.+ Imao sam i mnogo stoke, krupne i sitne, više od svih koji su prije mene bili u Jeruzalemu.+ 8 Nagomilao sam sebi srebra i zlata+ i blaga kraljeva i pokrajina.+ Nabavio sam sebi pjevača i pjevačica+ i okusio najveće užitke+ sinova ljudskih — ženu, mnogo žena.+ 9 I postao sam veći i silniji od svih koji su prije mene bili u Jeruzalemu.+ A mudrost me moja nije ostavila.+

10 I što su god oči moje poželjele, nisam im uskratio.+ Ni srcu svojemu nisam uskratio nikakva veselja, jer se srce moje veselilo svakom trudu mojemu,+ i to mi je bila nagrada za sav trud moj.+ 11 A kad sam se osvrnuo na sva djela svoja koja su učinile ruke moje i na sav naporan posao u kojem sam se trudio,+ uvidio sam da je sve bila ispraznost i trčanje za vjetrom,+ i od svega toga nije bilo nikakve koristi pod suncem.+

12 I odlučio sam upoznati mudrost+ i ludost i bezumlje.+ Jer što može učiniti običan čovjek koji će doći poslije kralja? Samo ono što je već učinjeno. 13 I spoznao sam da je mudrost bolja od bezumlja,+ kao što je svjetlost bolja od tame.+

14 Mudar jasno vidi,+ a bezumnik hoda u mrklome mraku.+ Ali spoznao sam i to da sve njih na kraju zadesi isto.+ 15 I rekao sam u srcu svojemu:+ “Što će zadesiti bezumnika,+ to će zadesiti i mene.”+ Čemu sam onda bio mudar, suviše mudar?+ I rekao sam u srcu svojemu: “I to je ispraznost.” 16 Jer sjećanje na mudroga ne traje ništa duže nego sjećanje na bezumnika.+ U danima koji dolaze svatko će biti zaboravljen. I kako će umrijeti mudar čovjek? Isto kao i bezumnik.+

17 I omrznuo mi je život,+ jer mi se ono što se radi pod suncem učinilo mučnim,+ jer je sve ispraznost i trčanje za vjetrom.+ 18 I omrznulo mi je sve za što sam se trudio i naporno radio pod suncem+ i što moram ostaviti čovjeku koji će doći nakon mene.+ 19 A tko zna hoće li on biti mudar ili lud?+ Ipak, on će postati gospodar svega za što sam se trudio i naporno radio i u što sam mudrost svoju ulagao pod suncem.+ I to je ispraznost. 20 I počeo sam očajavati u srcu+ zbog svega za što sam se trudio i naporno radio pod suncem. 21 Jer netko se trudi mudro i znalački i uspješno,+ ali sve što stekne ostavit će drugome koji se nije trudio oko toga.+ I to je ispraznost i veliko zlo.+

22 Jer što čovjek dobiva za sav trud svoj i za nastojanja srca svojega koja prate trud njegov pod suncem?+ 23 Jer sve dane njegove posao mu njegov zadaje bol i brigu,+ a srce njegovo ne počiva ni noću.+ I to je ispraznost.

24 Nema čovjeku ništa bolje nego da jede i pije i da mu duša uživa u dobru od truda svojega.+ Vidim da i to dolazi iz ruke pravoga Boga.+ 25 Jer tko jede+ i tko pije bolje nego ja?+

26 Jer čovjeku kojeg smatra dobrim+ pravi Bog daje mudrost i znanje i radost,+ a grešniku daje posao da sabire i skuplja, i to za onoga koga Bog smatra dobrim.+ I to je ispraznost i trčanje za vjetrom.+

3 Sve ima svoje vrijeme,+ sve što se čini pod nebom ima svoje vrijeme: 2 vrijeme kad se rađa+ i vrijeme kad se umire;+ vrijeme kad se sadi i vrijeme kad se čupa posađeno;+ 3 vrijeme kad se ubija+ i vrijeme kad se liječi;+ vrijeme kad se ruši i vrijeme kad se gradi;+ 4 vrijeme kad se plače+ i vrijeme kad se smije;+ vrijeme kad se tuguje+ i vrijeme kad se pleše;+ 5 vrijeme kad se baca kamenje+ i vrijeme kad se skuplja kamenje;+ vrijeme kad se grli+ i vrijeme kad se ne grli;+ 6 vrijeme kad se traži+ i vrijeme kad se miri s gubitkom; vrijeme kad se čuva i vrijeme kad se odbacuje;+ 7 vrijeme kad se dere+ i vrijeme kad se zašiva;+ vrijeme kad se šuti+ i vrijeme kad se govori;+ 8 vrijeme kad se voli i vrijeme kad se mrzi;+ vrijeme za rat+ i vrijeme za mir.+ 9 Kakvu korist onaj tko radi ima od truda svojega?+

10 Promatrao sam posao koji je Bog dao sinovima ljudskim da se njime bave.+ 11 Sve je učinio da je lijepo u svoje vrijeme.+ Čak je i vječnost stavio ljudima u srce,+ da ne mogu u potpunosti* dokučiti djela koja pravi Bog čini.+ 12 Spoznao sam da za njih nema ništa bolje nego da se vesele i čine dobro za života svojega,+ 13 i da svaki čovjek jede i pije i uživa u dobru od svega truda svojega.+ To je dar Božji.+

14 Spoznao sam da će sve što pravi Bog čini trajati zauvijek.+ Tome se ništa ne može dodati niti se išta može oduzeti;+ a pravi Bog to čini+ da ga se ljudi boje.+

15 Što sad biva, već je bilo, i što će biti, već je i prije bilo;+ i pravi Bog+ traži dobrobit onoga tko je progonjen.+

16 Još sam vidio pod suncem kako ondje gdje bi trebala biti pravda vlada zlo i gdje bi trebala biti pravednost vlada zloća.+ 17 I rekao sam u srcu svojemu:+ “Pravi će Bog suditi i pravednome i zlome,+ jer kod njega svaka stvar i svaki posao ima svoje vrijeme.”+

18 I rekao sam u srcu svojemu da će pravi Bog probrati sinove ljudske, kako bi vidjeli da su poput životinja.+ 19 Jer kakav je kraj sinovima ljudskim, takav je kraj i životinjama — svima je isti kraj.+ Kako umiru oni, tako umiru i one.+ I svi imaju isti duh,*+ pa čovjek nije bolji od životinje, jer sve je ispraznost. 20 Svi idu na isto mjesto.+ Svi su postali od praha+ i svi se vraćaju u prah.+ 21 Tko zna da li duh sinova ljudskih uzlazi gore, a duh životinja silazi dolje k zemlji?+ 22 I vidio sam da nema ništa bolje nego da se čovjek veseli u onome što radi,+ jer to mu je nagrada. Jer tko će ga dovesti da vidi što će biti poslije njega?+

4 Opet sam stao promatrati sva tlačenja+ koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih,+ a nikoga nema da ih utješi.+ Moć je u rukama tlačitelja njihovih, a nikoga nema da ih utješi. 2 Zato sretnijima smatram mrtve koji su već pomrli nego žive koji su još živi.+ 3 A i od jednih i od drugih bolji je onaj tko se još nije ni rodio,+ tko nije vidio mučan posao koji se radi pod suncem.+

4 I vidio sam da sav trud i sav uspjeh u poslu+ izaziva suparništvo među ljudima.+ I to je ispraznost i trčanje za vjetrom.

5 Bezumnik prekriži ruke+ i jede tijelo svoje.+

6 Bolja je jedna šaka počinka nego dvije šake truda i trčanja za vjetrom.+

7 Opet sam stao promatrati ispraznost pod suncem: 8 ima tko je sam, bez druga,+ i bez sina i bez brata,+ ali nema kraja svemu trudu njegovu. Oči njegove ne mogu se nasititi bogatstva.+ I pita se: “Za koga se trudim i duši svojoj uskraćujem ono što je dobro?”+ I to je ispraznost i mučan posao.+

9 Bolje je dvojici nego jednome,+ jer imaju dobru plaću za svoj trud.+ 10 Jer ako jedan padne, drugi će podignuti druga svojega.+ A kako li je jednome kad padne, a nema drugoga da ga podigne?+

11 I ako dvojica leže zajedno, ugrijat će se. A kako će se jedan sam ugrijati?+ 12 I ako bi tko i nadjačao jednoga, dvojica će mu se moći oduprijeti.+ I trostruko uže ne kida se brzo.

13 Bolji je mladić siromašan, a mudar,+ nego kralj star, a bezuman,+ koji više ne zna primiti savjet.+ 14 Jer on može izaći iz zatvora i postati kralj,+ iako se u kraljevstvu rodio kao siromah.+ 15 Vidio sam sve žive koji hode pod suncem, i što biva s tim mladićem koji dolazi na mjesto njegovo.+ 16 Nema kraja svemu narodu, svima kojima je on na čelu.+ Ali narod mu se kasnije neće radovati,+ jer i to je ispraznost i trčanje za vjetrom.+

5 Pazi na korake svoje+ kad ideš u dom pravoga Boga. Pristupi da slušaš,+ a ne da daješ žrtvu kao što čine bezumnici,+ jer ne znaju da je zlo što čine.+

2 Ne nagli ustima svojim i neka se srce tvoje+ ne žuri izgovoriti riječ pred pravim Bogom.+ Jer pravi je Bog na nebu,+ a ti si na zemlji. Zato neka bude malo riječi tvojih.+ 3 Jer san dolazi od velikoga posla,*+ a lud govor od mnoštva riječi.+ 4 Kad zavjetuješ zavjet Bogu, ne oklijevaj izvršiti ga,+ jer bezumnici nikome nisu mili.+ Što si zavjetovao, to izvrši.+ 5 Bolje je da ne zavjetuješ+ nego da zavjetuješ, a ne izvršiš.+ 6 Ne daj ustima svojim da na grijeh navedu tijelo tvoje+ i ne reci pred anđelom:+ “Zabunio sam se!”+ Zašto da se pravi Bog razgnjevi zbog glasa tvojega i uništi djelo ruku tvojih?+ 7 Jer zbog mnogo posla dolaze snovi+ i ispraznosti i mnoštvo riječi. Ali boj se pravoga Boga.+

8 Ako vidiš da se negdje u zemlji tlači siromaha i da se nasilno uskraćuje pravda+ i pravednost, nemoj se čuditi tome,+ jer onaj koji je viši od visokih+ to promatra,+ a usto ima i onih koji su visoko iznad visokih.

9 Svi ti ljudi imaju korist od zemlje.+ I samom kralju sluge obrađuju polje.+

10 Tko ljubi srebro, nikad mu nije dosta srebra, i tko ljubi bogatstvo, nikad mu nije dosta dobitka.+ I to je ispraznost.+

11 Gdje je mnogo dobra, mnogo je i onih koji ga jedu.+ I kakvu korist od njega ima vlasnik, osim što ga očima gleda?+

12 Sladak je san+ onome tko služi, jeo malo ili mnogo, a bogatstvo bogatome ne da spavati.

13 Ima jedno veliko zlo koje sam vidio pod suncem: bogatstvo koje se vlasniku čuva na zlo njegovo.+ 14 To bogatstvo propadne+ zbog zle nezgode, pa za sina koji mu se rodio ništa ne ostane u ruci njegovoj.+

15 Kao što je gol izašao iz utrobe majčine, tako će i otići,+ onakav kakav je i došao. I ništa ne može uzeti sa sobom+ za trud svoj, ništa ne može ponijeti u ruci svojoj.

16 I ovo je veliko zlo: onako kako je tko došao, tako će i otići. I kakva je korist onome kome trud odlazi u vjetar?+ 17 A i sve dane svoje jede u tami, uz veliku muku,+ uz bolest i ljutnju.

18 Eto, vidio sam da je najbolje i najljepše da čovjek jede i pije i uživa u dobru od svega truda svojega+ kojim se trudi pod suncem sve dane života svojega koji mu je pravi Bog dao, jer to mu je nagrada. 19 I pravi je Bog svakome čovjeku kojem je dao bogatstvo i imetak+ omogućio da jede od njega+ i da uzima nagradu svoju i da se raduje zbog truda svojega.+ To je dar Božji.+ 20 Čovjek ne razmišlja često o danima života svojega, jer ga pravi Bog zaokuplja radošću srca njegova.+

6 Ima jedno zlo koje sam vidio pod suncem i često je među ljudima: 2 nekome čovjeku pravi Bog daje bogatstvo i imetak i čast,+ i duši njegovoj ne nedostaje ništa od onoga za čime čezne,+ a ipak mu pravi Bog ne omogućava da jede od toga,+ nego to jede tuđinac.+ To je ispraznost i teška bolest. 3 Kad bi čovjek imao stotinu djece+ i živio mnogo godina i kad bi mnogobrojni bili dani života njegova,+ a duša se njegova ne bi nasitila dobra+ i ne bi ni groba imao,+ kažem da je mrtvorođenče bolje od njega.+ 4 Jer ono je uzalud došlo na svijet i odlazi u tamu i ime će mu biti tamom pokriveno.+ 5 Ni sunca nije vidjelo niti upoznalo.+ Ali mirnije je od onoga koji je proživio mnogo godina.+ 6 Kad bi takav živio i dvaput po tisuću godina, a dobra ne bi okusio+ — zar ne odlaze svi na isto mjesto?+

7 Sav je trud čovjekov samo da bi napunio želudac svoj,+ ali duša se njegova ne može nasititi. 8 Jer po čemu je mudar bolji od bezumnoga?+ Što nevoljnik ima od toga što se zna vladati među ljudima? 9 Bolje je očima gledati nego se povoditi za željama duše svoje.+ I to je ispraznost i trčanje za vjetrom.+

10 Što god postoji, već je nazvano imenom svojim, i zna se što je čovjek.+ On se ne može suditi s moćnijim od sebe.+

11 Budući da ima mnogo toga što produbljuje ispraznost,+ kakva je od toga korist čovjeku? 12 Jer tko zna što je dobro čovjeku u životu,+ u sve dane ispraznog života njegova, kad mu dani prolaze kao sjena?+ Jer tko može reći čovjeku što će poslije njega biti pod suncem?+

7 Bolje je dobro ime nego dobro ulje,+ i dan smrti nego dan rođenja.+ 2 Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću gdje je gozba,+ jer takav je kraj svakog čovjeka. Tko je živ, neka to primi k srcu. 3 Bolja je tjeskoba nego smijeh,+ jer od zabrinuta lica srce postaje bolje.+ 4 Srce je mudrih u kući gdje je tuga,+ a srce bezumnih u kući gdje je veselje.+

5 Bolje je čuti ukor mudroga+ nego slušati pjesmu bezumnih.+ 6 Jer kao što trnje pucketa pod loncem, takav je smijeh bezumnika.+ I to je ispraznost. 7 Jer tlačenje može mudroga navesti da postupa ludo+ i dar+ može pokvariti srce.+

8 Bolji je kraj stvari nego početak.+ Bolji je onaj tko je strpljiv nego onaj tko je ohol.*+ 9 Nemoj se brzo vrijeđati,*+ jer uvredljivost počiva u grudima bezumnih.+

10 Ne govori: “Zašto su prijašnja vremena bila bolja od ovih?”+ jer nije mudro+ da to pitaš.

11 Dobra je mudrost zajedno s nasljedstvom i korisna je onima na koje sunce sja.+ 12 Jer mudrost je zaštita,+ a i novac je zaštita.+ No prednost je znanja i mudrosti u tome što čuvaju na životu one koji ih imaju.+

13 Pogledaj djela+ pravoga Boga. Tko može ispraviti ono što je on iskrivio?+ 14 U dan dobar pokazuj dobrotu,+ a u dan zli razmišljaj o tome da je pravi Bog stvorio i jedan i drugi dan,+ da čovjek ne otkrije ništa od onoga što će biti nakon njega.+

15 Svašta sam vidio za ispraznih dana svojih.+ Pravednik propada u pravednosti svojoj,+ a zli čovjek dugo živi u zloći svojoj.+

16 Ne budi suviše pravedan+ i ne budi previše mudar.+ Zašto da sam sebe upropastiš?+ 17 Ne budi suviše zao+ i ne budi lud.+ Zašto da umreš prije vremena?+ 18 Dobro je da držiš jedno, ali ni drugo ne puštaj iz ruke.+ Jer tko se boji Boga, uvažava sve to.+

19 Mudrost mudrome daje veću snagu nego gradu deset moćnih ljudi koji su u njemu.+ 20 Jer nema čovjeka pravedna na zemlji koji čini samo dobro i nikad ne griješi.+

21 Ne uzimaj k srcu svaku riječ koju ljudi kažu,+ pa nećeš čuti slugu svojega kako te proklinje.+ 22 Jer srce tvoje dobro zna da si i ti mnogo puta proklinjao druge.+

23 Sve sam to istražio mudrošću. Rekao sam: “Postat ću mudar.” Ali mudrost je ostala daleko od mene.+ 24 Ono što se zbiva, daleko je i jako duboko. Tko to može shvatiti?+ 25 Srcem sam svojim odlučio+ spoznati, istražiti i pronaći mudrost+ i smisao svega,+ i spoznati sve zlo bezumlja i besmislenost ludosti.+ 26 I otkrio sam ovo: od smrti je gorča+ žena koja je mreža lovačka i kojoj je srce mreža ribarska i kojoj su ruke okovi.+ Čovjek je po volji pravome Bogu ako bježi od nje, a grijeh čini ako dozvoli da ga ona zarobi.+

27 “Eto, to sam otkrio”, kaže onaj koji narod poučava,*+ “razmatrajući jedno za drugim, da bih došao do zaključka+ 28 koji je duša moja stalno tražila, ali bez uspjeha. Našao sam čovjeka čestita, jednoga od tisuću,+ a ženu čestitu među svima njima nisam našao.+ 29 Eto, jedino sam ovo otkrio: pravi je Bog ljude načinio čestitima,+ ali oni idu za mnogim zamislima svojim.”+

8 Tko je poput mudroga?+ I tko zna tumačiti stvari?+ Mudrost čovjeku ozaruje lice i ublažuje strogost lica njegova.+

2 Ja kažem: “Izvršavaj naredbu kraljevu,+ i to zbog zakletve Bogu.+ 3 Ne nagli da odeš od njega.+ Ne uplići se u zlo.+ Jer što god želi, on će i učiniti,+ 4 jer kraljeva je riječ najjača+ i tko mu smije reći: ‘Što radiš?’”

5 Tko izvršava zapovijed, neće znati za nevolju,+ i mudro će srce znati i vrijeme i sud.+ 6 Jer postoji vrijeme i sud za sve,+ jer ionako mnoge nevolje pogađaju ljude.+ 7 Jer nitko ne zna što će biti,+ i tko mu može reći kako će to biti?

8 Čovjek nema vlasti nad duhom svojim, da zaustavi duh svoj,+ nema vlasti u dan smrti.+ Nitko nije izuzet u tom ratu.+ A zlo neće izbaviti one koji se u njega upliću.+

9 Sve sam to vidio i upravio sam srce na sve što se radi pod suncem, kad čovjek vlada nad čovjekom na nesreću njegovu.+ 10 Ali vidio sam i kako se zle pokapa,+ kako dolaze na sveto mjesto+ i kako odlaze s njega i kako ih se zaboravlja u gradu gdje su tako činili.+ I to je ispraznost.

11 Budući da se presuda za zlo djelo ne izvršava brzo,+ srce sinova ljudskih odlučno čini zlo.+ 12 Grešnik može stotinu puta zlo učiniti+ i dugo živjeti, radeći što mu se sviđa, ali ja ipak znam da će dobro biti onima koji se boje pravoga Boga,+ jer ga se boje.+ 13 Ali zlome neće biti dobro+ i neće produžiti dane svoje koji su kao sjena,+ jer se ne boji Boga.+

14 Ovo je ispraznost koja biva na zemlji: ima pravednika kojima biva kao da čine zlo+ i ima zlih kojima biva kao da postupaju pravedno.+ Zato kažem da je i to ispraznost.

15 A ja hvalim veselje,+ jer čovjeku nema ništa bolje pod suncem nego da jede i pije i veseli se i da ga to prati u trudu njegovu sve dane života njegova,+ koji mu je pravi Bog dao pod suncem.+ 16 Zato sam upravio srce+ da upoznam mudrost i da promotrim sve što se čini na zemlji,+ jer nekome zbog toga oči ne vide sna, ni danju ni noću.+

17 I promotrio sam sva djela pravoga Boga:+ doista, čovjek ne može dokučiti ono što se radi pod suncem.+ Ma koliko se čovjek trudio otkriti, ne može to dokučiti.+ Ako i kaže da je dovoljno mudar da bi to spoznao,+ ipak ne može dokučiti.+

9 Sve sam to primao k srcu, da bih razjasnio sve to+ — i pravedni i mudri i sva djela njihova nalaze se u ruci pravoga Boga.+ Čovjek ne pozna ni ljubav ni mržnju koje su bile prije njega.+ 2 Svima biva jednako u svemu.+ Isti je kraj+ pravednome+ i zlome,+ dobrome i čistome i nečistome, onome tko daje žrtvu i onome tko ne daje žrtvu. Onaj tko je dobar isti je kao i grešnik.+ Onaj tko se olako zaklinje isti je kao i onaj tko se boji zakletve.+ 3 Ovo je žalosno u svemu što se čini pod suncem: budući da je svima isti kraj,+ srce sinova ljudskih puno je zla;+ i ludost+ je u srcu njihovom dok su živi, a potom — odlaze k mrtvima!+

4 Jer za onoga tko je među živima ima nade, jer živome psu+ bolje je nego mrtvome lavu.+ 5 Živi su svjesni toga da će umrijeti,+ a mrtvi nisu svjesni ničega,+ niti više imaju plaće, jer se spomen na njih zaboravio.+ 6 I ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je+ i nikad više neće imati udjela ni u čemu što će se činiti pod suncem.+

7 Hajde, s radošću jedi kruh svoj i vesela srca pij vino svoje,+ jer su se pravome Bogu već svidjela djela tvoja.+ 8 Uvijek nosi haljine bijele+ i ulja neka ne ponestane na glavi tvojoj.+ 9 Uživaj život sa ženom koju ljubiš+ sve dane ispraznog života svojega koji ti je Bog dao pod suncem, sve dane ispraznosti svoje, jer to ti je nagrada u životu+ i u trudu tvojemu kojim se trudiš pod suncem. 10 Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom,+ jer nema rada ni razmišljanja ni znanja+ ni mudrosti+ u grobu,*+ u koji ideš.+

11 Opet sam vidio pod suncem da trku ne dobivaju brzi,+ ni bitku silni,+ niti kruha imaju mudri,+ ni bogatstva razboriti,+ niti su u milosti oni u kojih je znanje;+ jer vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od njih.+ 12 Jer čovjek+ ne zna kada dolazi čas njegov.+ Kao ribe ulovljene u kobnu mrežu+ i kao ptice uhvaćene u zamku,+ tako se sinovi ljudski u zamku hvataju u vrijeme nevolje,+ kad ih snađe iznenada.+

13 Vidio sam i ovu mudrost pod suncem i učinila mi se velikom: 14 bio je jedan mali grad i u njemu malo ljudi, a na njega je došao veliki kralj i opkolio ga i podigao oko njega veliki opsadni nasip.+ 15 No u njemu se našao čovjek siromašan, a mudar, i spasio je grad mudrošću svojom.+ Ali nitko se poslije nije sjećao toga siromaha.+ 16 Tada sam rekao: “Mudrost je bolja od snage,+ ali siromahova se mudrost prezire i njegove se riječi ne slušaju.”+

17 Tihe riječi mudrih ljudi čuju se+ više nego vika onoga tko vlada među bezumnicima.+

18 Mudrost je bolja nego bojna oprema, a jedan grešnik može upropastiti mnogo dobra.+

10 Od mrtvih se muha ulje mirisno+ usmrdi i užegne. Tako i malo ludosti pokvari ugled čovjeku znanom po mudrosti i časti.+

2 Mudrome je srce zdesna,+ a bezumnome je srce slijeva.+ 3 I kojim god putem ludi ide,+ razboritosti nema* i svakome govori da je lud.+

4 Ako se gnjev* vladarev podigne na tebe, ne ostavljaj mjesto svoje,+ jer mirnoća suzbija velike grijehe.+

5 Ima jedno zlo koje sam vidio pod suncem, greška+ koju čini onaj tko ima vlast:+ 6 lude se postavlja na mnoge visoke položaje,+ a sposobni ostaju na niskim položajima.

7 Vidio sam sluge na konjima, a knezove kako idu pješice po zemlji kao sluge.+

8 Tko jamu kopa, sam u nju pada,+ i tko razvaljuje zid kameni, ujeda ga zmija.+

9 Tko lomi kamenje, ono ga ranjava. Tko cijepa drva, treba biti oprezan.+

10 Ako alat željezni otupi i oštrica mu se ne nabrusi,+ čovjek troši više snage. Dakle, uspjeh leži u primjeni mudrosti.+

11 Ako zmija ujede čovjeka jer je čaranjem nije ukrotio,+ onda mu ne koristi što se zna služiti jezikom krotitelja.

12 Riječi iz usta mudroga donose naklonost drugih,+ a ludoga njegove usne proždiru.+ 13 Početak riječi usta njegovih ludost je,+ a kraj riječi usta njegovih pogubno je bezumlje. 14 Ludi govori mnogo riječi.+

Čovjek ne zna što će biti. I tko mu može reći što će biti poslije njega?+

15 Bezumnike umara trud njihov,+ jer nitko od njih ne zna ni kako u grad otići.+

16 Kako li je tebi, zemljo, kad ti je kralj dijete+ i knezovi se tvoji već ujutro goste? 17 Sretna si, zemljo, kad ti je kralj plemenita roda i kad knezovi tvoji jedu u pravo vrijeme da se okrijepe, a ne da se opiju.+

18 Zbog velike lijenosti ugibaju se grede i zbog nemarnih ruku prokišnjava kuća.+

19 Kruh veseli radnike i vino uveseljava život,+ ali novac pribavlja sve.+

20 Ni u sobi u kojoj spavaš ne proklinji kralja,+ ni u osami sobe gdje liježeš ne proklinji bogatoga,+ jer će ptica nebeska odnijeti glas i krilato stvorenje ispričat će to.+

11 Baci kruh svoj+ na površinu vode,+ jer poslije mnogo dana opet ćeš ga naći.+ 2 Podijeli od svojega sedmorici, ili čak osmorici,+ jer ne znaš kakvo će se zlo dogoditi na zemlji.+

3 Napune li se oblaci vodom, izlijevaju kišu na zemlju.+ I padne li drvo+ na jug ili na sjever — gdje je palo, tamo i ostaje.

4 Tko pazi na vjetar, nikada ne sije, i tko gleda na oblake, nikada ne žanje.+

5 Kao što ne znaš kako duh djeluje u kostima djeteta u utrobi trudne žene,+ tako ne poznaš ni djelo pravoga Boga, koji sve čini.+

6 Ujutro sij sjeme svoje i do večeri neka ti ruka ne počiva.+ Jer ne znaš gdje ćeš imati uspjeha,+ ovdje ili ondje, ili će oboje biti jednako dobro.

7 Slatka je svjetlost i dobro je da oči vide sunce.+ 8 Jer ako čovjek živi i mnogo godina, neka se u svima raduje.+ I neka se sjeti dana tamnih,+ kojih može biti mnogo. Svaki dan koji dolazi, sve je ispraznost.+

9 Raduj se,+ mladiću, za mladosti svoje i neka te veseli srce tvoje u danima mladenaštva tvojega i idi putevima srca svojega i za onim što vide oči tvoje.+ Ali znaj da će te za sve to pravi Bog dovesti na sud.+ 10 Zato ukloni bol od srca svojega i udalji nevolju od tijela svojega,+ jer su mladost i najljepše godine života ispraznost.+

12 Sjećaj se Velikog Stvoritelja svojega+ u danima mladosti svoje,+ prije nego dođu zli dani+ i prispiju godine za koje ćeš reći: “Nisu mi mile”;+ 2 prije nego potamni svjetlost sunca i mjeseca i zvijezda+ i počnu dolaziti oblaci s kišama; 3 u dan kad stanu drhtati čuvari kuće+ i pognu se junaci,+ i prestanu raditi mlinarice+ jer ih je malo, i potamne one koje gledaju kroz prozore;+ 4 kad se zatvore vrata ulična+ i stiša se zvuk mlina koji melje+ i čovjek počne ustajati na ptičji glas i stišaju se zvuci pjesme;+ 5 kad se čovjek počne bojati visine i strahovati na putu; i kad je badem u cvatu+ i skakavac se vuče i kaprove bobe pucaju, jer čovjek ide u dom+ u kojem će dugo ostati, a oni što nariču već se kreću ulicom.+ 6 Sjećaj ga se prije nego se prekine uže srebrno i razbije zdjela zlatna,+ prije nego se razbije vrč na izvoru i slomi se kotač na nakapnici.* 7 Tada se prah vraća u zemlju,+ gdje je i bio, a duh*+ se vraća pravome Bogu,+ koji ga je dao.+

8 “Ispraznost nad ispraznostima!” rekao je onaj koji je narod poučavao,*+ “sve je ispraznost!”+

9 A osim što je onaj koji je narod poučavao bio mudar,+ stalno je prenosio znanje narodu,+ promišljao i temeljito istraživao+ te sastavio zbirku mnogih mudrih izreka.+ 10 Onaj koji je narod poučavao trudio se pronaći ugodne riječi+ i napisati točne riječi istine.+

11 Riječi mudrih nalik su ostanima,+ i oni koji se bave sakupljenim izrekama nalik su čavlima zabijenim.+ Takve riječi potječu od jednog pastira.+ 12 A s onim što je preko toga, sine moj, budi oprezan: nema kraja sastavljanju mnogih knjiga i prekomjerno čitanje tih knjiga umara tijelo.+

13 Zaključak je svemu što si čuo: boj se pravoga Boga+ i drži zapovijedi njegove.+ Jer to je sva dužnost čovjeku. 14 Jer pravi će Bog donijeti sud o svakome djelu i o svemu što je skriveno, i reći je li ono dobro ili zlo.+