Pjesma nad pjesmama

1 Salamunova+ pjesma nad pjesmama:+ 2 “Poljubi me poljupcem usta svojih!+ Jer ljubav je tvoja bolja od vina.+ 3 Dobar je miris ulja tvojih.+ Ime je tvoje kao ulje što se izlijeva.+ Zato te vole djevojke. 4 Povedi me sa sobom,+ bježimo! Kralj me doveo u odaje svoje!+ Radujmo se i veselimo zajedno! Pričajmo o ljubavi tvojoj više nego o vinu!+ S pravom te vole.+

5 Pocrnjela sam, ali sam lijepa, kćeri jeruzalemske+ — crna kao šatori kedarski,+ lijepa kao šatorska platna+ Salamunova. 6 Ne gledajte me što sam tamnoputa, što me sunce opalilo! Sinovi majke moje rasrdili su se na mene. Postavili su me da čuvam vinograde, a svoj vinograd+ nisam čuvala.

7 Reci mi, ti kojega ljubi duša moja,+ gdje stado paseš,+ gdje ga vodiš da počiva u podne? Zašto da budem u tugu zavijena među stadima drugova tvojih?”

8 “Ako sama ne znaš, o najljepša među ženama,+ izađi i pođi tragom stada i pasi kozliće svoje kraj šatora pastirskih!”

9 “Usporedio bih te s kobilom svojom upregnutom u kola faraonska,+ ljubljena moja.+ 10 Lijepi su obrazi tvoji među pletenicama, vrat tvoj pod ogrlicom nanizanom.+ 11 Načinit ćemo ti kolutove zlatne+ sa zrnima srebrnim.”

12 “Dok je kralj za stolom svojim, nard+ moj miriše.+ 13 Meni je dragi moj kao kesica smirne,+ među dojkama+ mojim on će prenoćiti. 14 Meni je dragi moj kao grozd kane+ u vinogradima engedskim.”+

15 “Kako si lijepa, ljubljena moja!+ Kako si lijepa! Oči su ti kao u golubice.”+

16 “Kako si lijep,+ dragi moj, i mio! I ležaj+ je naš od lišća. 17 Cedri+ su grede kuće naše predivne, stabla borovice grede su krova našega.

2 Ja sam tek šafran+ s ravnice priobalne,* ljiljan+ iz doline.”+

2 “Kao ljiljan među korovom trnovitim, takva je ljubljena moja među djevojkama.”+

3 “Kao jabuka+ među stablima šumskim, takav je dragi moj među mladićima.+ Za sjenom njegovom ja sam žudjela i u nju sam sjela, i plod je njegov sladak nepcu mojemu. 4 Uveo me u kuću gdje se vino pije+ i razvio nada mnom ljubav kao zastavu.+ 5 Okrijepite me grožđicama,+ osvježite me jabukama, jer bolujem od ljubavi!+ 6 Ljevica je njegova pod glavom mojom, a desnica me njegova grli.+ 7 Zaklinjem+ vas, kćeri jeruzalemske, gazelama+ i košutama+ poljskim, ne budite, ne pobuđujte ljubav u meni kad se sama nije probudila!+

8 Čujem dragoga svojega!+ Evo ga! Dolazi,+ penje se po gorama, poskakuje po bregovima. 9 Dragi je moj kao gazela+ i kao jelenče. Evo ga! Stoji iza zida našega, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.+ 10 Odazvao se dragi moj i rekao mi: ‘Ustani, ljubljena moja, ljepotice moja,+ i dođi!+ 11 Jer, evo, kišno je doba+ prošlo, kiša je prestala, otišla je. 12 Cvijeće se ukazuje po svoj zemlji,+ došlo je vrijeme rezanja loze+ i glas se grličin+ čuje u zemlji našoj. 13 Smokva+ je prve plodove svoje zrelom bojom obojila,+ loze su u cvatu, šire miris svoj. Ustani, dođi, ljubljena moja,+ ljepotice moja, dođi k meni! 14 Golubice+ moja koja se skrivaš u liticama, kraj strme staze gorske, daj da te vidim,+ daj da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lik je tvoj prekrasan!’”+

15 “Pohvatajte nam lisice,+ male lisice što uništavaju vinograde, jer su nam vinogradi u cvatu!”+

16 “Dragi moj pripada meni, a ja njemu.+ On stado pase+ među ljiljanima.+ 17 Prije nego povjetarac dnevni zapuše i sjene pobjegnu, okreni se k meni, dragi moj! Budi kao gazela+ i kao jelenče na gorama što nas razdvajaju!*

3 Na postelji svojoj, u noćima, tražila sam onoga kojega mi duša ljubi.+ Tražila sam ga, ali ga nisam našla. 2 Molim vas, dajte mi da ustanem i obiđem grad,+ da po ulicama i trgovima+ potražim onoga kojega mi duša ljubi! Tražila sam ga, ali ga nisam našla. 3 Sreli su me stražari+ koji grad obilaze: ‘Jeste li vidjeli onoga kojega mi duša ljubi?’ 4 Tek što sam ih prošla, našla sam onoga kojega mi duša ljubi. Uhvatila sam ga i nisam ga puštala, dok ga nisam uvela u kuću majke svoje i u sobu one koja me u utrobi nosila. 5 Zaklinjem+ vas, kćeri jeruzalemske, gazelama i košutama poljskim,+ ne budite, ne pobuđujte ljubav u meni kad se sama nije probudila!”+

6 “Što se to diže iz pustinje poput stupova dima i miriše na smirnu i tamjan+ i svakovrsni mirisni prašak trgovački?”+

7 “Gle, to je ležaljka Salamunova. Oko nje je šezdeset junaka, odabranih između junaka Izraelovih.+ 8 Svi mač imaju, za rat su uvježbani, svakome je mač na boku zbog straha noćnoga.”+

9 “To je nosiljka koju je kralj Salamun načinio sebi od stabala libanonskih.+ 10 Stupove je njezine načinio od srebra, naslone od zlata. Sjedište joj je od vune crvenkastopurpurne, a unutrašnjost su joj s ljubavlju ukrasile kćeri jeruzalemske.”

11 “Izađite i gledajte, kćeri sionske, kralja Salamuna s vijencem+ koji mu je majka+ isplela na dan svadbe njegove, na dan radosti srca njegova.”+

4 “Kako si lijepa,+ ljubljena moja! Kako si lijepa! Ispod koprene+ oči su ti kao u golubice.+ Kosa ti je kao stado koza+ koje skakuću niz brda gileadska.+ 2 Zubi su ti kao stado ovaca netom ostriženih što s kupanja dolaze+ — svaka blizance nosi, nijedna nije bez janjadi ostala. 3 Usne su ti poput niti skerletne i govor je tvoj ugodan.+ Kao kriška šipka sljepoočnice su tvoje pod koprenom tvojom.+ 4 Vrat+ ti je kao kula+ Davidova, sagrađena redovima kamenja, na kojoj tisuću štitova visi, sve okrugli štitovi+ junaka. 5 Dvije su dojke tvoje+ kao dva mladunčeta, blizanca gazelina, što pasu među ljiljanima.”+

6 “Prije nego povjetarac dnevni zapuše+ i sjene pobjegnu, poći ću do brda smirne i do brežuljka tamjana.”+

7 “Sva si lijepa,+ ljubljena moja, i nema mane na tebi.+ 8 Sa mnom s Libanona, nevjesto,+ sa mnom s Libanona+ pođi! Siđi s vrha Antilibanona,* s vrha Senira,+ s vrha Hermona,+ iz brloga lavljih, s gora leopardskih! 9 Srce mi zbog tebe lupa, sestro moja,+ nevjesto moja,+ srce mi lupa zbog jednog pogleda oka tvojega,+ zbog jednog privjeska ogrlice tvoje. 10 Kako je slatka ljubav tvoja,+ sestro moja, nevjesto moja! Koliko je ljubav tvoja bolja od vina i miris ulja tvojih od svih mirisa!+ 11 Medom iz saća kaplju usne tvoje,+ nevjesto moja. Med+ i mlijeko pod jezikom su tvojim, a miris je haljina tvojih kao miris+ Libanona. 12 Vrt ograđen sestra je moja,+ nevjesta moja, vrt ograđen, izvor zapečaćen. 13 Koža je tvoja raj pun šipaka, s najbiranijim plodovima,+ s kanom i nardom,+ 14 nardom+ i šafranom,+ mirisnom trskom+ i cimetom,+ sa svim vrstama tamjanova drveta, smirnom i alojom,+ sa svim najboljim mirisima.+ 15 Koža je tvoja izvor vrtovima, vrelo pitke vode+ i potok što teče s Libanona.+ 16 Probudi se, vjetre sjeverni, dođi i ti, vjetre južni!+ Zapuši nad vrtom mojim!+ Neka poteku mirisi njegovi!”

“Neka dragi moj dođe u vrt svoj i neka jede najbiranije plodove njegove!”

5 “Došao sam u vrt svoj,+ sestro moja,+ nevjesto moja.+ Ubrao sam smirnu svoju+ i mirisno bilje svoje. Jeo sam saće svoje i med svoj,+ pio sam vino svoje i mlijeko svoje.”

“Jedite, prijatelji! Pijte i opijte se ljubavlju!”+

2 “Ja spavam, ali srce mi bdije.+ Čujem dragoga svojega kako kuca!”+

“Otvori mi,+ sestro moja, ljubljena moja, golubice moja, ti koja mane nemaš!+ Jer glava mi je puna rose i uvojci su moji puni kapi noćnih.”+

3 “‘Svukla sam haljinu svoju, pa kako da je opet obučem? Noge sam oprala, pa kako da ih uprljam?’ 4 Dragi je moj povukao ruku svoju iz otvora na vratima, a nutrina je moja uzdrhtala u meni.+ 5 Ustala sam da otvorim dragome svojem, a s ruku mi je prokapala smirna, s prstiju mi je smirna potekla na rupe od zasuna. 6 Otvorila sam dragome svojem, ali dragi je moj već bio otišao, nestao je. Duša je moja izašla iz mene kad je progovorio. Tražila sam ga, ali nisam ga našla.+ Zvala sam ga, ali nije se odazvao. 7 Sreli su me stražari+ koji grad obilaze. Tukli su me, izranili. Stražari sa zidina+ uzeli su mi plašt moj.

8 Zaklinjem+ vas, kćeri jeruzalemske,+ ako nađete dragoga mojega,+ recite mu da bolujem od ljubavi!”+

9 “Po čemu je dragi tvoj bolji od drugih,+ o najljepša među ženama?+ Po čemu je dragi tvoj bolji od drugih te nas tako zaklinješ?”+

10 “Dragi moj sav blista i rumen je, ističe se među deset tisuća.+ 11 Glava mu je zlato, suho zlato. Uvojci su mu grozdovi datulja. Kosa mu je crna kao gavran. 12 Oči su mu kao golubovi kraj potoka, koji se u jezercu mlijeka kupaju, sjedeći u njemu. 13 Obrazi su mu kao gredica začina,+ kule bilja mirisnoga. Usne su mu ljiljani, kaplju smirnom tekućom.+ 14 Prsti su mu od zlata, krizolitom ispunjeni. Trbuh mu je ploča od bjelokosti, safirima prekrivena. 15 Noge su mu stupovi od mramora, na postoljima od suhoga zlata stoje. Stas mu je kao Libanon, bez premca kao cedri.+ 16 Nepce mu je slatkoće puno i sav je privlačan.+ Takav je dragi moj, takav je ljubljeni moj, kćeri jeruzalemske.”

6 “Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša među ženama?+ Kamo je krenuo dragi tvoj, da ga tražimo s tobom?”

2 “Dragi je moj otišao u vrt svoj,+ ka gredicama bilja mirisnoga,+ da stado pase+ među vrtovima i da ljiljane bere. 3 Ja pripadam dragome svojem, a dragi moj pripada meni.+ On stado pase+ među ljiljanima.”

4 “Lijepa si, ljubljena moja,+ kao Divni Grad,*+ krasna kao Jeruzalem,+ strašna kao čete+ pod zastavama okupljene.+ 5 Odvrati oči svoje+ od mene, jer sam zbog njih nemiran. Kosa ti je kao stado koza koje skakuću niz Gilead.+ 6 Zubi su ti kao stado ovaca što s kupanja dolaze — svaka blizance nosi, nijedna nije bez janjadi ostala.+ 7 Kao kriške šipka sljepoočnice su tvoje pod koprenom tvojom.+ 8 Neka je i šezdeset kraljica i osamdeset inoča* i djevojaka bez broja,+ 9 ali jedna je samo golubica moja,+ ona koja mane nema.+ Miljenica je majke svoje, čista u roditeljice svoje. Vidjele su je djevojke i sretnom nazivale, kraljice i inoče, i hvalile je:+ 10 ‘Tko je ova+ koja odozgo poput zore+ gleda, lijepa kao puni mjesec,+ čista kao sunce što sja,+ strašna kao čete pod zastavama okupljene?’”+

11 “U vrt+ oraha otišla sam da vidim pupoljke u dolini,+ da vidim je li loza potjerala mladice, je li šipak procvjetao.+ 12 Nisam ni shvatila što se događa, a želja* me moja odvela na kola naroda mojega plemenitog.”

13 “Vrati se, vrati se, Sulamko! Vrati se, vrati se da te gledamo!”+

“Što vidite na Sulamki?”+

“Nešto poput plesa dva tabora!”*

7 “Kako su krasni koraci tvoji u sandalama tvojim,+ kćeri plemenita! Obline su bedara tvojih kao nakit,+ djelo ruku umjetničkih. 2 Pupak je tvoj kao čaša okrugla. Vina začinjena+ neka ne ponestane u njoj. Trbuh je tvoj kao kup pšenice, ljiljanima ograđen.+ 3 Dvije su dojke tvoje kao dva mladunčeta, blizanca gazelina.+ 4 Vrat+ je tvoj kao kula bjelokosna. Oči+ su tvoje kao jezera u Hešbonu,+ kod vrata batrabimskih. Nos je tvoj kao kula libanonska, što gleda prema Damasku. 5 Glava je tvoja na tebi kao Karmel,+ a uvojci+ na glavi tvojoj kao vuna crvenkastopurpurna.+ Kralja je zarobila kosa bujna.+ 6 Kako si lijepa, kako si ljupka, voljena moja, najveća od svih milina!+ 7 Stas je tvoj nalik na palmu,+ a dojke+ su tvoje kao grozdovi datulja. 8 Rekao sam: ‘Popet ću se na palmu da dohvatim grane njezine s grozdovima datulja.’+ I daj da dojke tvoje budu kao grozdovi loze, i miris daha tvojega kao jabuke, 9 i nepce tvoje kao najbolje vino...”+ “Koje glatko klizi+ za dragoga mojega, lagano teče niz usne onih što spavaju.

10 Ja pripadam dragome svojem+ i za mnom on žudi.+ 11 Dođi, dragi moj, pođimo u polje!+ Počivajmo među grmovima kane!+ 12 Ustanimo rano i pođimo u vinograde da vidimo je li loza potjerala mladice,+ jesu li se cvjetovi otvorili,+ je li šipak procvao!+ Tamo ću ti pokazati koliko te ljubim.+ 13 Mandragore+ šire miris svoj i kraj ulaza naših ima svake vrste voća najbiranijeg.+ I novo i staro, dragi moj, sačuvala sam za tebe.

8 O, da si mi kao brat,+ koji je sisao prsa majke moje!+ Kad bih te našla vani, poljubila bih te+ i nitko me ne bi prezirao. 2 Povela bih te sa sobom, dovela bih te u kuću majke svoje,+ koja me poučavala. Dala bih ti da piješ vina začinjena,+ svježega soka od šipaka. 3 Ljevica bi njegova bila pod glavom mojom, a desnica njegova grlila bi me.+

4 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ne budite, ne pobuđujte ljubav u meni kad se sama nije probudila!”+

5 “Tko je ova+ što se uspinje iz pustinje, naslonjena na dragoga svojega?”+

“Pod jabukom sam te probudila. Tamo je majka tvoja u trudovima s tobom bila. Tamo je roditeljica tvoja porođajne boli trpjela.+

6 Stavi me kao pečat na srce svoje,+ kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt,+ nepopustljiva kao grob* kad vjernost traži.+ Žar je njezin žar vatre, plamen Jahov.*+ 7 Ni mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav+ niti je rijeke mogu odnijeti.+ Kad bi čovjek dao sve blago kuće svoje za ljubav, ljudi bi to blago prezirali.”

8 “Imamo malu sestru+ koja još nema dojke. Što ćemo učiniti sa sestrom svojom kad bude riječ o njoj?”*

9 “Ako bude poput zida,+ sagradit ćemo na njemu krunište od srebra, a ako bude poput vrata,+ zatvorit ćemo ih daskom cedrovom.”

10 “Ja sam zid i dojke su moje kao kule.+ Tako sam u očima njegovim postala kao ona koja je mir našla.

11 Vinograd+ je imao Salamun u Baal-Hamonu. Predao je vinograd čuvarima+ i svaki mora za rod njegov tisuću srebrnjaka donijeti.

12 Moj vinograd, koji meni pripada, preda mnom je. Ti imaš tisuću, Salamune, a dvije stotine oni koji čuvaju rod vinogradski.”

13 “Ti koja boraviš u vrtovima,+ drugovi pažljivo slušaju glas tvoj. Daj da ga i ja čujem!”+

14 “Potrči, dragi moj, i budi kao gazela i kao jelenče na gorama mirisnim!”+