Izaija

1 Viđenje+ Izaije,+ sina Amosova, o Judi i Jeruzalemu, koje je imao u danima Uzije,+ Jotama,+ Ahaza+ i Ezekije,+ kraljeva Judinih:+

2 Čujte,+ nebesa, poslušaj, zemljo, jer Jehova govori: “Sinove sam odgojio i podignuo,+ ali oni su se pobunili protiv mene.+ 3 Bik poznaje vlasnika svojega i magarac jasle gospodara svojega, a Izrael ne poznaje,+ narod moj postupa nerazumno.”+

4 Teško narodu grešnom,+ narodu prijestupima natovarenom, rodu zločinačkom,+ sinovima pokvarenim!+ Ostavili su Jehovu,+ prezreli su Sveca Izraelova,+ leđa su mu okrenuli.+ 5 Gdje da vas još udarim,+ kad gomilate buntovničke prijestupe svoje?+ Cijela je glava bolesna, cijelo je srce iznemoglo.+ 6 Od tabana do glave nema zdrava mjesta na tijelu.+ Ozljede i modrice i rane otvorene — nisu očišćene ni povijene ni uljem ublažene.+ 7 Zemlja je vaša u pustoš pretvorena,+ gradovi su vaši spaljeni vatrom,+ njive vam tuđinci+ na vaše oči izjedaju,+ pustoš je kao kad haraju tuđinci.+ 8 Kći sionska+ ostala je kao sjenica u vinogradu, kao promatračnica u polju krastavaca, kao grad opkoljen.+ 9 Da nam Jehova nad vojskama nije ostavio malo preživjelih,+ bili bismo kao Sodoma, bili bismo Gomori slični.+

10 Čujte riječ Jehovinu,+ samovoljni vladari+ sodomski!+ Poslušaj zakon Boga našega, narode gomorski! 11 “Što će mi mnoštvo žrtava vaših?” kaže Jehova. “Sit sam ovnujskih+ paljenica cijelih+ i sala životinja ugojenih.+ Krv+ junaca, jaganjaca i jaraca+ nije mi mila.+ 12 Kada dolazite vidjeti lice moje,+ tko to traži od vas, tko traži da gazite dvorišta moja?+ 13 Prestanite donositi bezvrijedne žrtve žitne!+ Kâd mi je odvratan.+ Vi držite mlađake+ i dane počinka,*+ i zborove sazivate+ — ne podnosim kad se na svečanostima okupljate, pa onda vračate.+ 14 Mlađake i blagdane vaše mrzi duša moja.+ Breme su mi postali,+ umorio sam se podnoseći ih.+ 15 Kad u molitvi širite ruke svoje,+ pred vama zatvaram oči svoje.+ Molitve mnoge izgovarate,+ ali ja ne slušam+ — ruke su vaše pune krvi.+ 16 Operite se,+ očistite se,+ uklonite mi s očiju zloću djela svojih,+ prestanite zlo činiti!+ 17 Učite se dobro činiti,+ tražite pravdu,+ ukoravajte tlačitelja,+ pravdu dajte djetetu bez oca,+ branite pravo udovice!”+

18 “Dođite da se raspravimo i ja ću vam pomoći da se pomirite sa mnom”, kaže Jehova.+ “Ako grijesi vaši budu kao skerlet, postat će bijeli kao snijeg;+ ako budu crveni kao grimiz, postat će kao vuna. 19 Ako se odazovete i poslušate, dobra ove zemlje jest ćete.+ 20 Ali ako odbijete+ i budete buntovni, mač će vas proždrijeti. To su riječi iz usta Jehovinih.”+

21 Vjerni je grad+ bludnicom postao!+ Pun je pravde bio,+ pravednost je u njemu prebivala,+ a sada su u njemu ubojice.+ 22 Srebro je tvoje postalo troska zapjenjena.+ Pivo*+ se tvoje razvodnilo. 23 Knezovi su tvoji tvrdokorni i s lopovima druguju.+ Svaki mito ljubi+ i za darovima trči.+ Djetetu bez oca pravdu ne daju, parnicu udovičinu ne prihvaćaju.+

24 Zato ovako kaže Gospodin, Jehova nad vojskama, Snaga Izraelova:+ “Ah, iskalit ću se na protivnicima svojim i osvetit+ ću se neprijateljima svojim.+ 25 Okrenut ću ruku svoju na tebe i kao lužinom odstranit ću zapjenjenu trosku tvoju i uklonit ću svu nečistoću+ tvoju. 26 Opet ću ti postaviti suce kao nekada i savjetnike kao u početku.+ Potom će te zvati Gradom Pravednosti, Gradom Vjernim.+ 27 Pravdom će se Sion otkupiti,+ pravednošću povratnici njegovi.+ 28 Propast buntovnika i grešnika u isti će čas doći,+ izginut će oni koji Jehovu ostavljaju.+ 29 Postidjet će se svi koji čeznu za stablima golemim za kojima i vi čeznete.+ Posramit ćete se vrtova koje ste odabrali.+ 30 Jer bit ćete poput stabla velikog kojem lišće vene+ i poput vrta u kojem vode nema. 31 Čovjek silan postat će kučina,+ a plod rada njegova postat će iskra; oboje će u isti čas vatra progutati, i neće biti nikoga da je ugasi.”+

2 Ovo je Izaija, sin Amosov, u viđenju vidio o Judi i Jeruzalemu:+ 2 U posljednjim će danima+ gora doma+ Jehovina čvrsto stajati nad vrhovima gorskim+ i uzdizat će se nad bregovima,+ i svi će se narodi stjecati k njoj.+ 3 I mnogi će narodi ići, govoreći: “Dođite!+ Pođimo na goru Jehovinu, u dom Boga Jakovljeva! On će nas poučavati putevima svojim, i ići ćemo stazama njegovim.”+ Jer sa Siona će doći zakon i riječ Jehovina iz Jeruzalema.+ 4 On će suditi među narodima+ i sklad će stvoriti među narodima mnogim.+ Oni će prekovati mačeve svoje u raonike i koplja svoja u srpove.+ Narod na narod više neće dizati mača niti će se više učiti ratu.+

5 Hajde, dome Jakovljev, hodimo u svjetlosti Jehovinoj!+

6 Ti si ostavio narod svoj, dom Jakovljev,+ jer je pun onoga što s Istoka dolazi,+ i vračaju+ kao Filistejci i mnogo je djece tuđinske među njima.+ 7 Zemlja im je puna srebra i zlata, i nema kraja blagu njihovu.+ Zemlja im je puna konja, i nema broja kolima njihovim.+ 8 Zemlja im je puna bogova bezvrijednih.+ Djelu ruku čovjekovih oni se klanjaju, onome što su prsti čovjekovi načinili.+ 9 Ponizuje se čovjek zemaljski, ponižava se čovjek. Ne možeš im to oprostiti.+

10 U stijenu se uvuci i u zemlju se sakrij zbog straha od Jehove i od veličanstvene uzvišenosti njegove!+ 11 Ponizit će se ohole oči čovjeka zemaljskog, ponižena će biti ponositost ljudska.+ Samo će se Jehova uzvisiti u taj dan.+ 12 Jer to je dan Jehove nad vojskama.+ Dolazi na sve koji sebe uzvisuju i na sve ponosne, na sve koji su visoko i sve koji su nisko,+ 13 na sve ponosne i visoke cedre libanonske+ i na sva golema stabla bašanska,+ 14 na sve gore visoke i na sve bregove uzdignute,+ 15 na sve kule visoke i na sve zidove utvrđene,+ 16 na sve brodove taršiške+ i na sve lađe skupocjene. 17 Ponižena će biti oholost čovjeka zemaljskog, ponizit će se ponositost ljudska.+ Samo će se Jehova uzvisiti u taj dan.+

18 Bezvrijednih bogova sasvim će nestati.+ 19 Ljudi će ulaziti u pećine u stijenama i u rupe u zemlji zbog straha od Jehove i od veličanstvene uzvišenosti njegove,+ kad ustane i kad zemlja pred njim uzdrhti.+ 20 U taj će dan čovjek zemaljski svoje bezvrijedne bogove srebrne i ništavne bogove zlatne, koje su mu načinili da im se klanja, baciti rovkama i šišmišima,+ 21 i ulazit će u šupljine u stijenama i u procjepe u liticama, zbog straha od Jehove i od veličanstvene uzvišenosti njegove,*+ kad ustane i kad zemlja pred njim uzdrhti. 22 Zato, ostavite se čovjeka zemaljskog, kojemu je dah u nosnicama!+ Jer što je on da bi se do njega držalo?+

3 Gle, Gospodin, Jehova nad vojskama, oduzima Jeruzalemu+ i Judi svaku potporu, sve zalihe kruha i sve zalihe vode,+ 2 čovjeka silnog i ratnika, suca i proroka,+ gataoca i starca,+ 3 pedesetnika+ i uglednika, savjetnika i vračara umješna i čaratelja vješta.+ 4 Dječake ću im postaviti za knezove, samovoljan vladar vladat će nad njima.+ 5 Ljudi će okrutno postupati jedni s drugima, svaki s bližnjim svojim.+ Ustajat će dječak na starca,+ čovjek neugledan na uglednoga.+ 6 Svatko će hvatati brata svojega u kući oca svojega, govoreći: “Ti imaš ogrtač, ti bi trebao čvrstom rukom vladati+ nad nama, pod tvojom bi vlašću trebalo biti ovo rasulo.” 7 A on će uzviknuti u taj dan i reći: “Ja neću biti onaj koji rane povija, a u kući mojoj nema ni kruha ni ogrtača! Ne postavljajte mene da vladam nad narodom!”

8 Jeruzalem posrće, Juda pada,+ jer se jezik njihov i djela njihova protive Jehovi,+ buntovni su pred očima Slavnoga.+ 9 Izraz lica njihova protiv njih svjedoči,+ govore o grijehu svojemu, koji je poput grijeha sodomskoga.+ Ne kriju ga. Teško duši njihovoj! Jer sami na sebe nevolju navlače.+

10 Recite da će dobro biti pravedniku,+ jer će jesti plod djela svojih.+ 11 Teško zlome! Nevolja će ga snaći, jer po djelima ruku njegovih vratit će mu se.+ 12 Upravitelji bezobzirno postupaju s narodom mojim, žene vladaju njime.+ Narode moj, zavode te oni koji te vode,+ odvode s puta kojim ideš.+

13 Jehova na sud ustaje, podiže se da presudu izrekne narodima.+ 14 Jehova će doći na sud sa starješinama naroda svojega i s knezovima njegovim.+

“Vi ste vinograd spalili. U kućama je vašim ono što je nevoljnicima oteto.+ 15 Zašto tlačite narod moj i satirete lice nevoljnicima?”+ kaže Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama.

16 Još kaže Jehova: “Zbog toga što su se uzoholile kćeri sionske, što ispružena vrata hodaju i očima namiguju, sitnim koracima koračaju i nakitom na nogama zveckaju,+ 17 Jehova će krastama prekriti tjeme kćeri sionskih,+ ogolit će Jehova čelo njihovo.+ 18 U taj će dan Jehova oduzeti ljepotu njihovu: nanogvice, vrpce što ih oko glave nose i mjesečiće,+ 19 naušnice, narukvice i koprene,+ 20 pokrivala za glavu, lančiće što se oko gležnjeva nose i pojase,+ bočice s miomirisima* i školjke ukrasne+ što se kao amajlije nose, 21 prstenje i nosne prstenove,+ 22 haljine svečane i tunike gornje, ogrtače i torbice, 23 ogledala ručna+ i haljine donje, turbane+ i koprene duge.+

24 Umjesto balzama+ mirisnog bit će smrad ustajali, umjesto pojasa konop će se vezati, umjesto kose prekrasno počešljane bit će glava ćelava,+ umjesto haljine raskošne kostrijet će se opasivati,+ umjesto ljepote bit će žig.+ 25 Od mača će pasti ljudi tvoji, junaci tvoji u ratu će pasti.+ 26 Tugovat će vrata sionska+ i žalovati, prazan će ostati grad. Na zemlju će sjesti.”+

4 U taj će dan sedam žena hvatati jednog muškarca+ i govoriti mu: “Svoj ćemo kruh jesti i svoje ćemo haljine nositi, samo neka se zovemo imenom tvojim, da se skine sramota naša!”+

2 U taj će dan izdanak Jehovin+ biti na ukras i slavu,+ a plod zemlje ove bit će na ponos+ i krasotu preživjelim sinovima Izraelovim.+ 3 Za ostatak na Sionu i preostale u Jeruzalemu reći će se da su mu sveti,+ svi koji su zapisani za život u Jeruzalemu.+

4 Kad Jehova spere izmet kćeri sionskih+ i krv prolivenu+ s Jeruzalema spere+ duhom presude pravedne i duhom što spaljuje,+ 5 stvorit će Jehova nad svom gorom Sionom+ i nad zbornim mjestom njezinim oblak i dim danju, a svjetlost ognja usplamtjelog+ noću,+ jer nad svom slavom bit će zaklon.+ 6 I načinit će sjenicu da hladom svojim štiti danju od pripeke,+ da bude utočište i zaklon od oluje i kiše.+

5 Zapjevat ću pjesmu dragome svojem, pjesmu o ljubljenome svojem, pjesmu o vinogradu njegovu.+ Dragi je moj imao vinograd na brijegu rodnome. 2 Okopao ga je, povadio kamenje iz njega, posadio u njemu plemenitu lozu crvenu i sagradio kulu usred njega.+ I tijesak je vinski isklesao u njemu.+ Nadao se da će roditi grožđem,+ ali on je rodio divljim grožđem.+

3 Presudite sada, molim vas, stanovnici Jeruzalema i ljudi Judini, između mene i vinograda mojega!+ 4 Što je još trebalo učiniti vinogradu mojemu, a da nisam učinio?+ Kad sam se nadao da će roditi grožđem, zašto je rodio divljim grožđem? 5 A sada, molim vas, poslušajte što ću učiniti vinogradu svojemu: Uklonit ću živicu oko njega+ i dat ću da ga se spali.+ Razvalit ću kameni zid njegov i dat ću da ga se gazi.+ 6 U pustoš ću ga pretvoriti.+ Neće se obrezivati ni okopavati.+ Trnje i korov u njemu će rasti,+ oblacima ću zapovjediti da kišu na njega ne puštaju.+ 7 Vinograd+ Jehove nad vojskama dom je Izraelov, ljudi su Judini nasad koji je volio.+ Pravdi se nadao,+ a, evo, zakon se krši, pravednosti se nadao, a eto vapaja!”+

8 Teško onima koji kuću s kućom sastavljaju+ i polje s poljem spajaju, da sve zauzmu+ i da samo oni ostanu usred zemlje! 9 Na uši moje zakleo se Jehova nad vojskama da će mnoge kuće, iako su velike i lijepe, grozan prizor postati i bez stanara ostati.+ 10 Deset jutara+ vinograda dat će samo jedan bat,*+ a homer* sjemenja dat će samo efu.*+

11 Teško onima koji rano ujutro ustaju i traže piće opojno,+ koji ostaju kasno do sumraka, pa ih vino raspaljuje!+ 12 Na gozbama su njihovim harfe i psaltiri, defovi i frule i vino,+ a za djelo Jehovino ne mare, ne vide djelo ruku njegovih.+

13 Zato će narod moj u izgnanstvo morati otići, jer nema znanja.+ Uglednici će njihovi izgladnjeti,+ a običan će narod od žeđi gorjeti.+ 14 Zato je grob* raširio dušu svoju i razjapio usta svoja preko mjere,+ a sve što je krasno u gradu, i mnoštvo njegovo, vreva njegova i oni koji se vesele, u njega će sići.+ 15 Ponižen će biti čovjek zemaljski, ponizit će se čovjek, ponizit će se oči uzvišenih.+ 16 Jehova nad vojskama uzvisit će se presudom svojom;+ Bog pravi, Svetac,+ posvetit će se pravednošću svojom.+ 17 Jaganjci će pasti kao na pašnjacima svojim, rod zemlje puste na kojoj su nekad uhranjene životinje prebivale došljaci će jesti.+

18 Teško onima koji prijestup vuku užetima neistine i grijeh konopima kolskim,+ 19 i govore: “Neka se požuri s djelom svojim, neka ga učini brzo, da ga vidimo! Neka dođe i izvrši se naum Sveca Izraelova, da ga upoznamo!”+

20 Teško onima koji dobro zlom nazivaju, a zlo dobrom,+ koji tamu smatraju svjetlom, a svjetlo tamom, koji gorko smatraju slatkim, a slatko gorkim!+

21 Teško onima koji su mudri u svojim očima i razumni sami pred sobom!+

22 Teško onima koji su jaki u pijenju vina i junaci u pripravljanju opojnih pića,+ 23 koji za mito zloga pravednim proglašuju+ i koji pravedniku pravednost oduzimaju!+

24 Zato, kao što jezici vatreni proždiru strnjiku+ i kao što u plamenu nestaje trava suha, tako će korijen njihov postati kao trulež smrdljiva+ i cvijet će se njihov razletjeti kao prah, jer su odbacili zakon Jehove nad vojskama+ i prezreli su riječ Sveca Izraelova.+ 25 Zbog toga se raspalio gnjev Jehovin na narod njegov. Dignut će on ruku svoju na njih i udariti ih.+ Gore će se potresti,+ a njihova mrtva tijela postat će kao smeće po ulicama.+

Zbog svega toga gnjev se njegov nije odvratio, nego je ruka njegova još uvijek podignuta. 26 I podignuo je zborni znak narodu velikom i dalekom,+ i zviždukom ga dozvao s kraja zemlje.+ I eto, on će hitro i brzo doći.+ 27 Nitko među njima nije umoran i nitko ne posrće. Nitko nije pospan i nitko ne spava. Neće se raspasati pojas oko struka njihova niti će im remenje na sandalama popucati. 28 Strijele su njihove naoštrene i svi su lukovi njihovi zategnuti.+ Kopita konja njihovih bit će kao kremen,+ a kotači kola njihovih kao vihor.+ 29 Rika je njihova poput lavlje, kao grabežljivi lavovi mladi oni riču.+ Režat će i plijen grabiti, odnijet će ga nesmetano, i nikoga neće biti da im ga otme.+ 30 I režat će nad njim u taj dan kao što more huči.+ Kad tko pogleda zemlju, vidjet će tamu zastrašujuću.+ I svjetlost je potamnjela od kiše koja na nju pada.

6 A ja sam, one godine kad je kralj Uzija umro,+ vidio Jehovu+ kako sjedi na prijestolju+ visokom i uzvišenom, a skuti su njegovi ispunjavali hram.+ 2 Iznad njega stajali su serafi.*+ Svaki je imao šest krila. Dvama je pokrivao lice svoje,+ dvama je pokrivao noge svoje, a dvama je letio. 3 I govorili su jedan drugome: “Svet, svet, svet je Jehova nad vojskama!+ Sva je zemlja puna slave njegove!” 4 Dovratnici na pragovima podrhtavali su od glasa onih koji su klicali, a dom se napunio dimom.+

5 A ja sam rekao: “Teško meni! Poginut ću,* jer sam čovjek nečistih usana+ i u narodu nečistih usana živim,+ a oči su moje vidjele Kralja, Jehovu nad vojskama!”+

6 Tada je jedan od serafa doletio k meni, držeći u ruci komad žeravice+ koji je uzeo kliještima sa žrtvenika.+ 7 I dotaknuo mi je usta+ i rekao: “Evo, ovo je dotaknulo usne tvoje, te je prijestup tvoj uklonjen i grijeh je tvoj očišćen.”+

8 I začuo sam glas Jehovin kako kaže: “Koga ću poslati? Tko će nam ići?”+ A ja sam rekao: “Evo me, mene pošalji!”+ 9 Nato je on odgovorio: “Idi, i reci tom narodu: ‘Slušajte što ću vam uvijek iznova govoriti, ali nećete razumjeti, gledajte što ću vam uvijek iznova pokazivati, ali ništa nećete naučiti!’+ 10 Učini da neprijemljivo bude srce narodu tome,+ da neosjetljive budu uši njihove,+ zatvori im oči, da ne vide očima svojim i da ne čuju ušima svojim, da ne razumiju srcem svojim i da se ne obrate i ne ozdrave!”+

11 A ja sam rekao: “Dokle, Jehova?”+ Nato mi je on odgovorio: “Dok se gradovi ne pretvore u ruševine i ne ostanu bez stanovnika, dok kuće ne ostanu bez ljudi i dok se zemlja ne pretvori u pustoš,+ 12 dok Jehova ne protjera ljude daleko i dok se sva zemlja u pustoš ne pretvori.+ 13 No još uvijek će biti desetina u njoj,+ a i ona će biti spaljena, kao drvo veliko i kao stablo golemo od kojih, kad ih posijeku,+ ostane samo panj.+ Sveto sjeme* bit će taj panj.”+

7 U danima Ahaza,+ sina Jotama, sina Uzijina, kralja Judina, došao je Resin,+ kralj sirijski, s Pekahom,+ sinom Remalijinim, kraljem izraelskim, na Jeruzalem da ratuje protiv njega, ali u tom ratu nije imao uspjeha.+ 2 A domu Davidovu bilo je javljeno: “Sirija se udružila s Efrajimom.”+

A kralju i narodu njegovu zadrhtalo je srce, kao što drveće šumsko ustreperi na vjetru.+

3 I Jehova je rekao Izaiji: “Izađi, molim te, u susret Ahazu, ti i Šear-Jašub,*+ sin tvoj, tamo gdje završava vodovod+ gornjega jezerca uz cestu kraj polja bjelilaca rublja!+ 4 I reci mu: ‘Čuvaj se i nemoj se uznemiravati!+ Ne boj se i neka ti srce ne bude u strahu+ od dvaju krajeva ovih izgorjelih cjepanica što se puše, od usplamtjeloga gnjeva Resina i Sirije i sina Remalijina,+ 5 zbog toga što su Sirija i Efrajim i sin Remalijin naumili zlo po tebe, rekavši: 6 “Pođimo na Judu i razbijmo ga, prodrimo u njega i osvojimo ga, i postavimo u njemu drugoga kralja, sina Tabeelova!”+

7 Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Neće to uspjeti, neće se to zbiti.+ 8 Jer Siriji je glava Damask, a Damasku je glava Resin. Za najviše šezdeset i pet godina Efrajim će satrt biti tako da više ne bude narod.+ 9 Efrajimu je glava Samarija,+ a Samariji je glava sin Remalijin.+ Ako ne budete vjerovali, nećete se održati.”’”+

10 Još je Jehova rekao Ahazu: 11 “Zatraži od Jehove, Boga svojega, znak+ — dubok kao grob* ili visok kao nebo!” 12 Ali Ahaz je odgovorio: “Neću ga tražiti i neću iskušavati Jehovu!”

13 Tada je Izaija rekao: “Slušajte, molim vas, dome Davidov! Zar vam je malo što dodijavate ljudima, pa morate dodijavati i Bogu mojemu?+ 14 Zato će vam sam Jehova dati znak: Evo, djevojka+ će zatrudnjeti+ i rodit će sina+ i dat će mu ime Emanuel.* 15 Jest će samo maslac i med divlji dok ne nauči odbacivati zlo i birati dobro.+ 16 Jer prije nego što dječak nauči odbacivati zlo i birati dobro,+ opustjet će zemlja dvojice kraljeva kojih se silno bojiš.+ 17 Jehova će na tebe+ i na narod tvoj i na dom oca tvojega dovesti dane kakvih nije bilo otkad se Efrajim od Jude odvojio+ — dovest će kralja asirskoga.+

18 U taj dan Jehova će zviždukom pozvati muhe iz Egipta, s krajeva prokopa nilskih, i pčele+ iz zemlje asirske,+ 19 i sve će one doći i spustiti se na kotline, na gudure, na sve guštare trnovite i na sva pojilišta.+

20 U taj dan Jehova će britvom unajmljenom koja s Rijeke*+ dolazi, kraljem asirskim,+ obrijati glavu i dlake po tijelu, a i bradu svu.+

21 U taj dan čovjek će sačuvati jednu mladu kravu iz krda i dvije ovce.+ 22 I toliko će mlijeka dobivati da će maslac jesti; svi koji ostanu u zemlji neće za jelo imati ništa osim maslaca i meda divljeg.+

23 U taj će dan na svakom mjestu gdje je bilo tisuću trsova, vrijednih tisuću srebrnjaka,+ rasti samo trnje i korov.+ 24 Sa strijelama i lukom čovjek će dolaziti tamo,+ jer će sva zemlja zarasti u trnje i korov. 25 Po svim gorama koje su se od raslinja nepoželjna motikom čistile nitko neće ići zbog straha od trnja i korova. Ondje će bikovi pasti i ovce će ondje gaziti.”+

8 Jehova mi je rekao: “Uzmi veliku ploču+ i napiši na njoj pisaljkom čovjeka smrtnog: ‘Maher-Šalal-Haš-Baz.’* 2 I neka mi to potvrde+ vjerodostojni svjedoci,+ svećenik Urija+ i Zaharija, sin Jeberekijin.”

3 Zatim sam prišao k proročici, i ona je zatrudnjela i rodila sina.+ Tada mi je Jehova rekao: “Daj mu ime Maher-Šalal-Haš-Baz, 4 jer prije nego dječak nauči dozivati oca i majku,+ odnijet će se bogatstvo Damaska i plijen Samarije pred kralja asirskoga!”+

5 Još mi je rekao Jehova: 6 “Zbog toga što je narod ovaj odbacio+ vode Šiloaha*+ koje lagano teku, a raduje se+ Resinu i sinu Remalijinu,+ 7 Jehova, evo, navodi na njih+ silne i velike vode Rijeke+ — kralja asirskoga+ i svu slavu njegovu.+ I on će se izliti iz svih korita svojih i preliti preko svih obala svojih 8 i proći kroz Judu. Poplavit će ga i prijeći preko njega.+ Do grla će mu doći.+ Krila će svoja raširiti+ preko cijele zemlje tvoje, Emanuele!”*+

9 Činite im zlo, narodi, ali bit ćete satrti! Poslušajte, svi koji ste u dalekim krajevima zemaljskim!+ Opašite se,+ ali bit ćete satrti!+ Opašite se, ali bit ćete satrti! 10 Kujte naum, ali propast će!+ Recite nešto, ali neće se ostvariti, jer Bog je s nama!*+ 11 Jer ovako mi je rekao Jehova, uhvativši me snažnom rukom svojom, kako bi me odvratio da ne idem putem kojim ovaj narod ide: 12 “Ne govorite: ‘Pridružimo se uroti!’ kad god narod ovaj kaže: ‘Kujmo urotu!’+ Ne bojte se onoga čega se oni boje i nemojte drhtati pred time!+ 13 Jehova nad vojskama — on jedini neka vam bude svet,+ njega se bojte+ i pred njim drhtite!”+

14 On će biti kao sveto mjesto,+ ali bit će kao kamen o koji će udariti i kao stijena o koju će se spotaknuti+ oba doma Izraelova, kao stupica i kao zamka za stanovnike Jeruzalema.+ 15 Mnogi će se od njih spotaknuti, pasti i razbiti, u zamku će upasti i uhvatiti se.+

16 Smotaj svitak svjedočanstva,+ zapečati zakon među učenicima mojim!+ 17 Čekat ću Jehovu,+ koji je okrenuo lice svoje od doma Jakovljeva,+ i uzdat ću se* u njega.+

18 Evo, ja i djeca koju mi je dao Jehova+ u Izraelu znak+ smo i čudo od Jehove nad vojskama, koji prebiva na gori Sionu.+

19 Ako vam kažu: “Obratite se onima koji duhove prizivaju+ ili gataju, koji šapću+ i mrmljaju*” — ne treba li se Bogu svojemu narod obraćati?+ Zar će se mrtvima obraćati za žive?+ 20 U zakonu i svjedočanstvu+ pomoć tražite!

Oni će doista govoriti te riječi,+ ali neće ih obasjati svjetlost svanuća.+ 21 Svi će ići zemljom potlačeni i gladni,+ i od gladi i gnjeva koji će osjećati proklinjat će kralja svojega i Boga svojega,+ gore upravljajući pogled svoj. 22 I po zemlji će gledati, a ono nevolja i tama,+ tmina, teška vremena i mrak u kojem se svjetlost ne nazire.+

9 No tmina neće biti kao onda kad je zemlja u nevolji bila, kao u prijašnje doba kad se sramotilo zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu.+ A kasnije joj je čast ukazana+ — tom putu kraj mora, u kraju jordanskom, Galileji neznabožačkoj.+ 2 Narod koji je hodio u tami vidio je svjetlo veliko.+ Onima koji su živjeli u zemlji tame guste+ svjetlo je zasjalo.+ 3 Umnožio si narod,+ dao si mu radost veliku.+ Radovali su se pred tobom kao što se ljudi raduju u vrijeme žetve,+ kao što se vesele oni koji plijen dijele.+

4 Jer jaram koji im je teret bio+ i štap koji im je na leđima bio, palica onoga koji ih je na rad tjerao,+ razbio si kao u dan propasti Midjana.+ 5 Jer svaka čizma koja gazi+ tako da tlo podrhtava i svaki ogrtač u krv uvaljan izgorio je kao hrana za oganj.+ 6 Jer rodilo nam se dijete,+ sina smo dobili,+ kojem će vlast kneževska biti na ramenu.+ Ime će mu biti Savjetnik Divni,+ Bog Moćni,+ Otac Vječni,+ Knez Mira.+ 7 Nadaleko će se prostirati kneževska vlast njegova+ i miru neće biti kraja+ na prijestolju Davidovu+ i u kraljevstvu njegovu da se utvrdi+ i utemelji na pravdi+ i pravednosti,+ odsada pa dovijeka. To će učiniti revnost Jehove nad vojskama.+

8 Riječ je poslao Jehova protiv Jakova, i pala je ona na Izraela.+ 9 I saznat će je sav narod,+ Efrajim i stanovnici Samarije,+ zbog oholosti njihove i drskosti srca njihova, jer govore:+ 10 “Opeke su pale, ali kamenom ćemo klesanim+ zidati. Smokve divlje+ posječene su, ali cedrima ćemo ih zamijeniti.” 11 Dat će Jehova protivnicima Resinovim da se uzdignu nad njime, i podbost će neprijatelje njegove,+ 12 Siriju s istoka+ i Filistejce s leđa,+ i oni će proždrijeti Izraela otvorenih usta.+ Zbog svega toga gnjev se njegov nije odvratio, nego je ruka njegova još uvijek podignuta.+

13 Narod se nije vratio Onome koji ih udara,+ nisu tražili Jehovu nad vojskama.+ 14 Zato će Jehova odsjeći Izraelu glavu+ i rep,+ granu i rogoz, u jedan dan.+ 15 Čovjek star i ugledan — to je glava,+ a prorok koji naučava laži — to je rep.+ 16 Zavode narod ovaj oni koji ga vode,+ a koji se daju voditi, smeteni su.+ 17 Zato se Jehova neće radovati mladićima njihovim+ i neće se smilovati djeci njihovoj koja oca nemaju ni udovicama njihovim, jer svi su otpadnici+ i zlotvori i sva usta bezumlje govore. Zbog svega toga gnjev se njegov nije odvratio, nego je ruka njegova još uvijek podignuta.+

18 Jer zlo se rasplamsalo poput vatre,+ proždrijet će trnje i korov.+ Zapalit će se gustiš šumski+ i uvis će se dići kao dim kad sukne.+ 19 Od gnjeva Jehove nad vojskama zemlja se zapalila, i narod će postati hrana ognju.+ Nitko se neće smilovati ni bratu svojemu.+ 20 Jedan će zdesna meso rezati, i ostati gladan, a drugi će slijeva meso jesti, i neće se nasititi.+ Svaki će jesti meso s ruke svoje,+ 21 Manaše će jesti Efrajima i Efrajim Manašea, a zajedno će protiv Jude biti.+ Zbog svega toga gnjev se njegov nije odvratio, nego je ruka njegova još uvijek podignuta.+

10 Teško onima koji nepravedne uredbe donose,+ koji stalno pišu i same nevolje ispisuju, 2 kako bi uboge na sudu odbili i oteli pravdu nevoljnicima iz naroda mojega,+ da bi udovice njihov plijen postale i da opljačkaju čak i djecu koja oca nemaju!+ 3 Što ćete učiniti u dan kazne+ i propasti, kad dođe izdaleka?+ Kome ćete pobjeći da vam pomogne,+ gdje ćete ostaviti slavu svoju?+ 4 Ne preostaje ništa nego da se čovjek među zatočenicima pogne, da ljudi među pobijene padnu.+ Zbog svega toga gnjev se njegov nije odvratio, nego je ruka njegova još uvijek podignuta.+

5 “Gle, Asirac+ je prut gnjeva mojega,+ palica u ruci njegovoj osudu moju izvršava! 6 Na narod otpadnički+ poslat ću ga, zapovjedit ću mu da pođe na narod koji me gnjevi,+ da mu velik plijen odnese, da ga potpuno opljačka i da ga izgazi kao blato na ulicama.+ 7 Iako on to ne želi, bit će na to naveden; iako srce njegovo to ne želi, on će naume kovati, jer je u srcu njegovu da zatire+ i da istrijebi narode mnoge.+ 8 Jer govorit će: ‘Nisu li knezovi moji zapravo kraljevi?+ 9 Nije li Kalno+ kao Karkemiš?+ Nije li Hamat+ kao Arpad?+ Nije li Samarija+ kao Damask?+ 10 Kao što je ruka moja dosegnula kraljevstva bogova bezvrijednih, čijih je likova rezbarenih bilo više nego u Jeruzalemu i Samariji,+ 11 i kao što ću učiniti Samariji i njezinim bogovima bezvrijednim,+ neću li tako učiniti i Jeruzalemu i idolima njegovim?’+

12 I kad dovrši Jehova sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, pozvat će na odgovornost kralja asirskoga zbog drskih djela srca njegova i zbog uobraženosti oholih očiju njegovih.+ 13 Jer kaže: ‘Učinit ću to snagom ruke svoje+ i mudrošću svojom, jer sam razuman. Uklonit ću granice narodima+ i opljačkat ću blaga njihova,+ pokorit ću stanovnike kao junak.+ 14 Ruka+ će moja dohvatiti bogatstva+ narodâ kao gnijezdo. Kao što se pokupe jaja ostavljena, tako ću ja svu zemlju pokupiti, i neće biti nikoga da krilima svojim zamahne niti da usta svoja otvori niti da zapijuče.’”

15 Zar će se sjekira veličati nad onim koji njome siječe? Zar će se pila uzoholiti nad onim koji njome pili? Može li prut mahati onim koji ga podiže ili štap podizati onoga koji nije drvo?+ 16 Zato će Gospodin, Jehova nad vojskama, na snažne junake njegove slati bolest koja će ih izjesti,+ a pod slavom njegovom plamen će gorjeti kao što vatra gori.+ 17 A Svjetlost će Izraelova+ biti kao vatra+ i Svetac njegov kao plamen+ što će se zapaliti i proždrijeti korov i trnje+ Asirčevo u jedan dan. 18 Slavi šume njegove i voćnjaka njegova uništit će+ i dušu i tijelo — ona će biti kao bolesnik koji vene.+ 19 A stabala koja ostanu od šume njegove bit će toliko da će ih i dijete moći popisati.+

20 U taj dan ostatak Izraelov+ i preživjeli iz doma Jakovljeva neće se više oslanjati na onoga koji ih udara,+ nego će se istinski oslanjati na Jehovu,+ Sveca Izraelova.+ 21 Ostatak će se vratiti,* ostatak Jakovljev, k Bogu Moćnome.+ 22 Jer ako bi naroda tvojega, Izraele, bilo i kao pijeska morskoga,+ samo će se ostatak njihov vratiti.+ Istrebljenje+ koje je određeno izlit će se na njih u pravdi,+ 23 jer će Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama, istrebljenje+ i neopozivu odluku svoju izvršiti po cijeloj zemlji.+

24 Zato ovako govori Svevišnji+ Gospodin, Jehova nad vojskama: “Narode moj što prebivaš na Sionu,+ ne boj se Asirca, koji te prutom tukao+ i štap svoj podizao na tebe, onako kako je i Egipat činio.+ 25 Jer još vrlo malo i doći će kraj osuđivanju.+ Gnjev će ih moj zatrti.+ 26 Jehova nad vojskama zamahnut će na njega bičem,+ kao kad je Midjana porazio kod stijene Orebove,+ i štap će svoj podignuti nad morem,+ podignut će ga onako kako je učinio i protiv Egipta.+

27 U taj dan spast će breme Asirčevo s leđa tvojih+ i jaram njegov s vrata tvojega,+ i jaram će se slomiti+ zbog ulja.”

28 On dolazi na Ajat,+ prolazi kroz Migron, u Mikmašu+ ostavlja stvari svoje. 29 Prelazi gaz, u Gebi+ noć provodi. Rama+ drhti, Gibea+ Šaulova bježi. 30 Viči iz svega glasa, kćeri galimska!+ Čuvaj se, Lajša! I ti, nevoljni Anatote!+ 31 Madmena bježi. Stanovnici Gebima utočište traže. 32 Još za dana zaustavit će se u Nobu.+ Rukom svojom maše prijeteći gori kćeri sionske, brdu jeruzalemskom.+

33 Gle, Gospodin, Jehova nad vojskama, kreše grane silovito.+ Oni koji su u visinu narasli sijeku se, visoki se snizuju.+ 34 Alatkom željeznom siječe gustiš šumski. Stabla libanonska past će pred moćnim.+

11 Mladica+ će izbiti iz panja Jišajeva,+ izdanak+ iz korijena njegova plod će donositi.+ 2 Na njemu će duh Jehovin počivati,+ duh mudrosti+ i razboritosti,*+ duh savjeta i snage,+ duh znanja+ i straha Jehovina.+ 3 On će uživati u strahu Jehovinu.+

Neće on suditi po onome što mu oči vide, niti će ukoravati po onome što mu uši čuju.+ 4 Po pravdi će suditi siromasima,+ pravedno će ukoravati braneći krotke na zemlji. Udarit će zemlju prutom usta svojih,+ dahom* usana svojih zle će pogubiti.+ 5 Pravednošću će bedra svoja opasati,+ a vjernošću bokove svoje.+

6 Vuk će boraviti s janjetom,*+ leopard će ležati s jaretom, tele i lav mladi+ i životinja uhranjena zajedno će biti,+ a malen dječak vodit će ih. 7 Krava i medvjedica zajedno će jesti, a mladunčad će njihova skupa ležati. Lav će jesti slamu kao bik.+ 8 Dijete koje sisa igrat će se nad rupom kobrinom,+ dijete od prsa odbijeno stavljat će ruku na rupu zmije otrovnice. 9 Zlo se više neće činiti+ niti će se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj,+ jer zemlja će biti puna znanja o Jehovi, kao što je more vode puno.+

10 U taj dan+ pojavit će se korijen Jišajev,+ koji će ustati kao zborni znak narodima.+ Od njega će narodi savjet tražiti,+ i prebivalište će njegovo biti slavno.+

11 U taj dan Jehova će po drugi put pružiti ruku+ da skupi iz Asirije,+ iz Egipta,+ iz Patrosa,+ iz Kuša,*+ iz Elama,+ iz Šinara,+ iz Hamata i s otoka morskih+ ostatak naroda svojega koji bude preostao. 12 I podignut će zborni znak narodima i sabrati rasijane sinove Izraelove+ i s četiri kraja zemlje skupit će raspršene sinove Judine.+

13 Nestat će ljubomore Efrajimove,+ istrijebljeni će biti neprijatelji Judini. Efrajim neće biti ljubomoran na Judu, a Juda neće biti neprijatelj Efrajimu.+ 14 Poletjet će na hrbat filistejski na zapadu,+ zajedno će plijeniti sinove Istoka.+ Na Edom i Moab pružit će ruku svoju,+ a sinovi Amonovi bit će im pokorni.+ 15 A Jehova će isušiti zaljev mora egipatskoga+ i rukom svojom zamahnuti na Rijeku+ žarom daha svojega. Udarit će na sedam nabujalih rukavaca njezinih i učiniti da ih ljudi prelaze u sandalama svojim.+ 16 A za ostatak+ naroda njegova koji bude preostao bit će pripravljena cesta iz Asirije,+ kao što je pripravljena bila Izraelu u dan kad je izišao iz zemlje egipatske.

12 Reći ćeš u taj dan:+ “Hvala ti, Jehova, jer iako si se razgnjevio na mene, gnjev se tvoj odvratio+ i ti si me utješio!+ 2 Gle, Bog je spasenje moje.+ Uzdat ću se u njega i neću se bojati,+ jer Jah* Jehova snaga je moja+ i sila moja,+ on je spasenje moje.”+

3 S radošću ćete grabiti vodu na izvorima spasenja.+ 4 I reći ćete u taj dan: “Zahvaljujte Jehovi!+ Prizivajte ime njegovo!+ Objavljujte narodima djela njegova!+ Razglašujte da je uzvišeno ime njegovo!+ 5 Pjesmom hvalite Jehovu,+ jer je nenadmašna djela učinio!+ To se objavljuje po svoj zemlji.

6 Kličite i usklikujte od radosti, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov!”+

13 Objava protiv Babilona+ koju je Izaija, sin Amosov,+ vidio u viđenju: 2 “Na brdu goletnom podignite znak zborni!+ Vičite im iz svega glasa, mašite rukom,+ neka uđu na vrata dostojanstvenikâ!+ 3 Ja sam zapovijed dao izabranim ratnicima svojim.*+ Junake svoje, koji se silno raduju, pozvao sam da gnjev moj iskale.+ 4 Slušajte! Žamor mnoštva na gorama, kao od naroda mnogobrojna.+ Slušajte! Vreva kraljevstava, naroda sakupljenih.+ Jehova nad vojskama okuplja vojsku za rat.+ 5 Iz daleke zemlje oni dolaze,+ s kraja nebesa — Jehova i oružje osude njegove — da svu zemlju poharaju.+

6 Plačite gorko,+ jer je blizu dan Jehovin!+ Dolazi kao opustošenje od Svemogućega.+ 7 Zato će sve ruke klonuti, sasvim će se rastopiti srce čovjeka smrtnog.+ 8 Nemir obuzima ljude.+ Grčevi i porođajne boli hvataju ih, trudove imaju kao porodilja.+ U čudu gledaju jedan drugoga, lica im gore od tjeskobe.+

9 Evo, dolazi dan Jehovin, strašan od bijesa i od gnjeva usplamtjeloga, da zemlju u grozan prizor pretvori+ i da istrijebi iz nje grešnike njezine.+ 10 Jer ni zvijezde nebeske ni njihova zviježđa Kesil*+ neće sjati svjetlošću svojom, sunce će potamnjeti o izlasku svojemu, a mjesec neće svijetliti svjetlošću svojom. 11 Kaznit ću svijet* za zloću njegovu+ i zle za prijestup njihov. Zatrt ću ponos oholih i ponizit ću bahatost nasilnika.+ 12 Rjeđi će biti čovjek smrtni nego suho zlato,+ rjeđi čovjek zemaljski nego zlato ofirsko.+ 13 Zato ću potresti nebo.+ Zemlja će se stresti i pomaknuti s mjesta svojega od bijesa Jehove nad vojskama+ u dan usplamtjeloga gnjeva njegova.+ 14 Tada će se, kao gazela u bijeg natjerana i kao stado koje nema tko skupiti,+ okrenuti svaki svojemu narodu, i pobjeći će, svatko u svoju zemlju.+ 15 Koga se god nađe, bit će proboden, i tko god u tom naletu bude uhvaćen, past će od mača,+ 16 a djeca će im biti smrskana pred očima njihovim.+ Kuće njihove bit će opljačkane, a žene njihove bit će silovane.+

17 Evo, podižem na njih Medijce,+ koji ne mare za srebro i ne raduju se zlatu. 18 Lukovi njihovi razbit će mladiće.+ Plodu utrobe neće se smilovati,+ na djecu se oko njihovo neće sažaliti. 19 Babilon, ukras kraljevstava,+ ljepota i ponos Kaldejaca,+ bit će kao Sodoma i Gomora kad ih je Bog uništio.+ 20 Nikad više neće biti nastanjen,+ neće ga više biti ni u jednom naraštaju budućem.+ Arapin ondje neće razapinjati šator svoj, niti će pastiri voditi stada svoja da počivaju ondje. 21 Ondje će počivati životinje koje u bezvodnom kraju žive, kuće nekadašnjih stanovnika njegovih nastanit će sovuljage.+ Nojevi će ondje prebivati, demoni jarčjeg lika* poskakivat će onuda.+ 22 Šakali će zavijati u utvrđenim dvorima njegovim,+ zmije velike bit će u nekoć raskošnim palačama njegovim. Vrijeme se njegovo približava, dani se njegovi neće odgoditi.”+

14 Jer Jehova će se smilovati Jakovu+ i opet će izabrati Izraela.+ Dat će im da u svojoj zemlji počivaju,+ a došljak će im se pridružiti i priključit će se domu Jakovljevu.+ 2 Narodi će ih povesti i dovesti na mjesto njihovo, a dom Izraelov uzet će ih u nasljedstvo u zemlji Jehovinoj kao sluge i sluškinje.+ I porobit će+ one koji su njih porobili i vladat će nad onima koji su ih na rad tjerali.+

3 U taj dan, kad ti Jehova dade da počineš od boli svoje, od nemira svojega i od ropstva teškoga u kojem si robovao,+ 4 kazuj ovu rugalicu* o kralju babilonskom i reci:

“Nema više onoga koji je druge na rad tjerao, nema više tlačenja!+ 5 Jehova je slomio prut zlih, palicu vladarsku,+ 6 onoga koji je bijesno udarao narode udarcima beskonačnim,+ koji je gnjevno podjarmljivao narode progoneći ih nemilice.+ 7 Cijela je zemlja počinula,+ smirila se. Razveselili su se ljudi i kliču radosno.+ 8 Zbog tebe se raduju stabla borovice+ i cedri libanonski, i govore: ‘Otkako si pao, drvosječe+ nas više ne sijeku.’

9 I grob*+ se dolje zbog tebe uznemirio, očekujući da u njega dođeš. Zbog tebe je probudio mrtvace nemoćne,+ sve vođe zemaljske koji su poput jaraca bili.+ Sve kraljeve narodâ digao je s prijestolja njihovih.+ 10 Svi oni progovaraju i govore ti: ‘Zar si i ti poput nas nemoćan postao?+ Zar si se s nama izjednačio?+ 11 U grob* je svaljen ponos tvoj, buka psaltira tvojih.+ Ispod tebe crvi su kao ležaj prostrti, crvi su pokrivač tvoj.’+

12 S neba si pao,+ ti što svijetliš, sine zorin! Na zemlju si oboren,+ ti što si gazio narode!+ 13 Ti si govorio u srcu svojemu: ‘Do nebesa ću se uzdići.+ Iznad zvijezda+ Božjih podignut ću prijestolje svoje+ i sjest ću na zbornoj gori+ na krajnjem sjeveru.+ 14 Uzdići ću se iznad visina oblačnih.+ Izjednačit ću se sa Svevišnjim.’+

15 Ali u grob* ćeš biti svaljen,+ u najdublje dubine jame grobne.+ 16 Oni koji te vide promatrat će te i razmišljat će o tebi govoreći: ‘Je li to čovjek koji je tresao zemlju, koji je drmao kraljevstva,+ 17 koji je u pustinju pretvarao tlo plodno i gradove njegove razarao,+ koji zatočenike svoje nije kući otpuštao?’+ 18 Kraljevi svih drugih naroda, svi oni, leže u slavi, svaki u grobu svojemu.+ 19 A ti si odbačen, ni groba nemaš,+ kao mladica nepoželjna, pokriven pobijenima koji su mačem probodeni i koje se na kamenje u jami baca,+ kao truplo zgaženo.+ 20 Nećeš im se pridružiti u grobu, jer si svoju zemlju upropastio, svoj si narod pobio. Potomcima zlikovaca nikad se više imena neće spominjati.+

21 Pripremite panj za klanje sinovima njegovim zbog prijestupa otaca njihovih,+ da se ne podignu i ne osvoje zemlju i da gradovima svojim ne prekriju lice svijeta!”*+

22 “Ustat ću na njih”,+ kaže Jehova nad vojskama.

“Zatrt ću Babilonu ime+ i ostatak, porod i potomstvo”,+ kaže Jehova.

23 “Dat ću ga u posjed dikobrazima i močvarama, pomest ću ga metlom uništenja”,+ kaže Jehova nad vojskama.

24 Zakleo se Jehova nad vojskama:+ “Zaista, kako sam zamislio, tako će se dogoditi, i kako sam odlučio, tako će se zbiti,+ 25 da bih skršio Asirca u zemlji svojoj+ i zgazio ga na gorama svojim,+ da bi jaram njegov spao s naroda mojega i da bi breme njegovo spalo s leđa njihovih.”+

26 To je odluka koja je donesena protiv cijele zemlje, to je ruka koja je podignuta na sve narode. 27 Jer Jehova nad vojskama donio je odluku+ — tko je može osujetiti?+ Njegova je ruka podignuta — tko je može odvratiti?+

28 One godine kad je umro kralj Ahaz+ došla je ova objava: 29 “Neka se nitko u tebi, Filistejo,+ ne raduje+ što je slomljena palica onoga koji te udarao!+ Jer iz korijena zmijinjega+ izaći će otrovnica,+ plod će njegov biti ljutica hitra.+ 30 Prvorođenci ubogih nahranit će se, siromasi će mirno počivati.+ Glađu ću usmrtiti korijen tvoj, a što ostane od tebe, bit će pobijeno.+ 31 Plačite gorko, vrata! Jadikuj, grade! Neka svi u tebi, Filistejo, klonu duhom! Jer sa sjevera dim dolazi, i nitko ne zaostaje u četama neprijateljevim.”+

32 Što će se odgovoriti glasnicima+ naroda? Da je Jehova položio temelj Sionu,+ i u njemu će nevoljnici iz naroda njegova utočište naći.

15 Objava protiv Moaba:+ Ušutkan je Ar-Moab,+ jer je noću opustošen. Ušutkan je Kir-Moab,+ jer je noću opustošen. 2 On odlazi u hram i u Dibon,+ na uzvišice, da plače. Nad Nebom+ i nad Medebom+ Moab plače gorko. Sve su glave u njemu obrijane,+ svaka je brada odrezana. 3 Na ulicama njegovim ljudi kostrijet opasuju.+ Na krovovima njegovim+ i na trgovima njegovim svi plaču gorko, silaze ridajući.+ 4 Hešbon i Eleale+ jadikuju. Do Jahasa+ se čuje glas njihov. Zato naoružani ljudi Moabovi viču. Uzdrhtala je u njemu duša njegova.

5 Srce moje jadikuje nad Moabom.+ Bjegunci njegovi odlaze sve do Soara+ i Eglat-Šelišije.+ Dok se uspinju na Luhit,+ svi plačući idu. Dok idu u Horonajim+ razliježe se jauk njihov zbog propasti. 6 Jer vode su se nimrimske+ u pustinju pretvorile. Trava je zelena usahnula, nestalo je trave, nema zelenila.+ 7 Zato ono što je ostalo i dobra koja su sačuvali nose preko doline topola. 8 Jauk se razliježe po kraju moapskom.+ Gorki se plač čuje do Eglajima, plač gorki čuje se do Beer-Elima, 9 jer su vode dimonske pune krvi. Na Dimon ću još nešto dodati — lava na bjegunce Moabove i na one koji ostanu u toj zemlji.+

16 Pošaljite ovna vladaru zemlje,+ iz Sele, preko pustinje, do gore kćeri sionske!+

2 Kao ptica u bijegu, otjerana iz gnijezda svojega,+ bit će kćeri moapske na gazovima arnonskim.+

3 “Dajte savjet, provedite odluku!+

Usred podneva sjenu svoju kao noć razastri!+ Sakrij rasijane,+ ne izdaj bjegunca!+ 4 Neka kod tebe borave rasijani moji, Moabe!+ Budi im skrovište od pustošitelja!+ Jer tlačitelju je kraj došao, pustošenje je prestalo, zbrisani su sa zemlje oni koji su gazili druge.+

5 U milostivosti* utvrdit će se prijestolje.+ U istinoljubivosti kralj će sjediti na njemu u šatoru Davidovu,+ sudit će i pravdu tražiti, i spremno će činiti što je pravo.”+

6 Čuli smo za ponos Moabov, ponos veliki,+ za oholost njegovu, ponos njegov i bijes njegov+ — ali prazne riječi njegove neće se ostvariti.+ 7 Zato će Moab gorko plakati zbog nevolje svoje, svi u Moabu plakat će gorko.+ Za grožđicama iz Kir-Hareseta+ jadikovat će oni posve slomljeni, 8 jer su se posušila terasasta polja hešbonska.+ Trsu sibmanskom+ gospodari narodâ potukli su jarkocrvene grane njegove, koje su do Jazera+ sezale i po pustinji su išle. Mladice su njegove bile ostavljene da same bujaju i protezale su se sve do mora.

9 Zato ću plakati nad trsom sibmanskim plačem Jazerovim.+ Suzama svojim zalijevat ću te, Hešbone+ i Elealo,+ jer se poklik bojni začuo nad ljetinom tvojom i nad žetvom tvojom.+ 10 Nestalo je radosti i veselja iz voćnjaka, nema radosnog uzvikivanja u vinogradima, nema klicanja.+ Ne gazi gazilac grožđe u tijesku.+ Učinio sam kraj klicanju.+

11 Zato nutrina moja kao harfa drhti nad Moabom,+ sve što je u meni drhti nad Kir-Haresetom.+

12 Vidjelo se da se Moab umorio na uzvišici.+ Došao je u svetište svoje moliti se,+ ali ništa nije mogao postići.+

13 To je riječ koju je Jehova prije rekao o Moabu. 14 A sada Jehova govori ovako: “Za najviše tri godine, kao što su godine najamničke,+ slava+ Moabova bit će prezrena uz veliki metež svakovrsni, a oni koji preostanu bit će malobrojni i nejaki.”+

17 Objava protiv Damaska:+ “Gle, Damask više nije grad. Pretvorio se u gomilu ruševina, u razvalinu koja se raspada.+ 2 Napušteni gradovi aroerski+ postali su mjesto gdje stada dolaze i leže, i nitko ih ne plaši.+ 3 Utvrđena grada nestalo je u Efrajimu,+ a kraljevstva u Damasku.+ Onima koji preostanu iz Sirije bit će kao i slavi sinova Izraelovih”, kaže Jehova nad vojskama.+

4 “U taj dan ponižena će biti slava Jakovljeva,+ omršavjet će debelo tijelo njegovo.+ 5 Kad žetelac bude sakupljao žito nepožnjeveno, a ruka mu klasje žela,+ bit će kao čovjek koji klasove pabirči u dolini refaimskoj.+ 6 Ostat će u Jakovu pabirak kao kad se otrese maslina: dvije ili tri zrele masline na vrhu, četiri ili pet na granama rodnim”, kaže Jehova, Bog Izraelov.+

7 U taj dan čovjek zemaljski pogledat će Tvorca svojega, upravit će oči svoje k Svecu Izraelovu.+ 8 Neće gledati žrtvenike,+ djelo ruku svojih,+ neće gledati ono što su prsti njegovi učinili, ni debla obredna* ni stalke kadione.+ 9 U taj dan utvrđeni gradovi njegovi bit će kao napušteno mjesto u šumi, kao grana koju su ostavili radi sinova Izraelovih; bit će pustoš.+ 10 Jer si zaboravio*+ Boga spasenja svojega+ i nisi se sjećao Stijene+ utvrde svoje. Zato sadiš nasade lijepe i mladicama tuđim zasađuješ ih. 11 Ti samo ograđuj nasad svoj danju, a jutrom se trudi da sjeme tvoje nikne, ali žetva će pobjeći u dan kad bolest dođe i bol neizlječiva!+

12 Teško mnoštvu naroda uskomešanih, koji su uzburkani kao more što je uzburkano! Teško narodima koji huče, koji tutnje poput huke voda silnih!+ 13 Tutnjava naroda+ bit će kao huka voda mnogih. Ali On će im zaprijetiti,+ pa će pobjeći daleko i bit će gonjeni kao pljeva koju vjetar raznosi na gori i kao čičak uskovitlan u vihoru.+ 14 Uvečer — eto strahote iznenadne! Pred jutro — nema je više.+ To je baština onih koji nas pljačkaju, to će snaći one koji nas plijene.+

18 Teško zemlji zujećih kukaca krilatih, koja je u području rijeka etiopskih,+ 2 onoj koja poslanike šalje+ morem, po površini vodenoj u brodovima od trske papirusove, i kaže: “Idite, glasnici brzi, narodu visokome, glatke kože, narodu koji posvuda strah širi, narodu žilavome, koji gazi druge i čiju zemlju rijeke odnose!”+

3 Svi stanovnici svijeta,* vi koji živite na zemlji,+ ugledat ćete prizor kao kad se znak zborni podigne na gorama+ i čut ćete zvuk kao kad se rog oglasi.+ 4 Jer ovako mi je rekao Jehova: “Miran ću ostati i gledat ću prebivalište svoje,+ kao vrućina jarka kad sunce sja,+ kao oblak rose u vrijeme berbe.+ 5 Jer prije berbe, kad cvat ocvate i od cvjetova nastane grožđe koje sazrijeva, vinogradar će nožem odrezati grančice i odstraniti vitice, odsjeći će ih.+ 6 Sve će ih se ostaviti pticama grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim.+ Ptice grabljivice njima će se cijelo ljeto hraniti, sve zvijeri zemaljske njima će se za berbe hraniti.+

7 U to će vrijeme Jehovi nad vojskama dar donositi+ narod visoki, glatke kože,+ narod koji posvuda strah širi, narod žilavi, koji gazi druge i čiju zemlju rijeke odnose, donosit će ga na prebivalište imena Jehove nad vojskama, na goru Sion.”+

19 Objava protiv Egipta:+ Gle, Jehova sjedi na brzu oblaku+ i dolazi u Egipat. Drhtat će pred njim bezvrijedni bogovi egipatski+ i rastopit će se Egipćanima srce njihovo u njima.+

2 “Podbost ću Egipćane protiv Egipćana, te će svatko ratovati s bratom svojim, svatko s prijateljem svojim, grad s gradom i kraljevstvo s kraljevstvom.+ 3 Smest će se Egipćani,+ a ja ću pobrkati namjere njihove.+ I obraćat će se bogovima bezvrijednim+ i ljudima koji čaraju, koji duhove prizivaju i koji događaje proriču.+ 4 Predat ću Egipćane u ruke gospodaru okrutnome, kralj silan vladat će nad njima”,+ kaže Gospodin, Jehova nad vojskama.

5 Voda će se morska isušiti, rijeka će presahnuti i presušiti.+ 6 Rijeke će se usmrdjeti, prokopi nilski u Egiptu postat će plitki i presahnuti.+ Trska+ će i rogoz istrunuti. 7 Ogoljela mjesta kraj Nila, na samom ušću Nila i sva polja zasijana kraj Nila osušit će se.+ Vjetar će odnijeti sve što raste na njima, sve će to nestati. 8 Ribari će tugovati, žalostit će se svi koji udice u Nil bacaju, klonut će svi koji mreže po površini vodenoj bacaju.+ 9 Postidjet će se oni koji lan+ češljaju i oni koji platno bijelo tkaju. 10 Tkalci+ njegovi bit će satrveni, svi najamnici bit će žalosni u duši.

11 Prave su lude knezovi soanski.+ Mudri savjetnici faraonovi savjetuju nerazumno.+ Kako možete reći faraonu: “Ja sam sin mudraca, sin kraljeva drevnih”? 12 Gdje su, dakle, ti mudraci tvoji,+ da ti kažu i da doznaju što je Jehova nad vojskama odlučio učiniti s Egiptom?+ 13 Ludo postupaju+ knezovi soanski, prevareni su knezovi nofski,*+ zavode plemena egipatska glavari njihovi.+ 14 Jehova je izlio među njih duh smetenosti.+ Zato zavode Egipat da posrće u svim djelima svojim, kao što pijanica posrće u bljuvotinu svoju.+ 15 I u Egiptu više ništa neće moći učiniti ni glava ni rep, ni grana ni rogoz.+

16 U taj dan Egipat će postati kao žena, drhtat će+ i strepiti od zamaha ruke Jehove nad vojskama kojom će zamahnuti na njega.+ 17 Zemlja Judina bit će strah Egiptu.+ Kome se god ona spomene strepit će zbog odluke koju je Jehova nad vojskama donio protiv njega.+

18 U taj dan bit će pet gradova u zemlji egipatskoj+ koji će govoriti jezik kanaanski+ i zaklinjati se+ Jehovi nad vojskama. Jedan će se zvati Grad Rušenja.

19 U taj dan bit će žrtvenik Jehovin usred zemlje egipatske+ i stup posvećen Jehovi uz granicu njezinu. 20 To će biti znak i svjedočanstvo za Jehovu nad vojskama u zemlji egipatskoj,+ jer oni će prizivati Jehovu zbog tlačitelja svojih,+ a on će im poslati spasitelja, velikoga, koji će ih izbaviti.+ 21 I Jehova će postati poznat Egipćanima.+ Upoznat će Egipćani Jehovu u taj dan i prinosit će žrtve i darove,+ zavjetovat će se Jehovi i izvršavati zavjete.+ 22 Jehova će zadati udarac Egiptu.+ Zadat će udarac, ali će i izliječiti.+ Oni će se vratiti Jehovi,+ i on će uslišiti usrdne molitve njihove i izliječit će ih.+

23 U taj dan bit će cesta+ iz Egipta u Asiriju, i Asirija će odlaziti u Egipat i Egipat u Asiriju. I služit će Bogu Egipat i Asirija zajedno. 24 U taj dan Izrael će biti treći s Egiptom i Asirijom,+ bit će blagoslov usred zemlje,+ 25 jer će ga Jehova nad vojskama blagosloviti,+ govoreći: “Neka je blagoslovljen narod moj, Egipat, i djelo ruku mojih, Asirija,+ i nasljedstvo moje, Izrael!”+

20 One godine kad je tartan*+ došao na Ašdod,+ kada ga je Sargon, kralj asirski poslao,+ te je on napao Ašdod i osvojio ga,+ 2 tada je Jehova govorio preko Izaije, sina Amosova,+ i rekao: “Idi,+ skini kostrijet s bokova svojih+ i izuj sandale s nogu svojih!”+ I on je učinio tako te hodao gol* i bos.+

3 Potom je rekao Jehova: “Kao što je sluga moj Izaija hodao gol i bos tri godine kao znak+ i znamenje protiv Egipta+ i protiv Etiopije,+ 4 tako će kralj asirski odvesti Egipćane zarobljene+ i Etiopljane izgnane, djecu i starce, gole i bose i golih stražnjica, otkrivajući golotinju egipatsku.+ 5 Tada će se uplašiti i posramit će se Etiopije, nade svoje,+ i Egipta, ljepote svoje,+ 6 i reći će u taj dan stanovnici ovoga primorja: ‘Eto, to je nada naša, kojoj smo bježali za pomoć, da nas izbavi od kralja asirskoga!+ A kako da se mi spasimo?’”

21 Objava protiv pustinje morske:+ “Poput vihora+ koji s juga nadolaze, nevolja dolazi iz pustinje, iz zemlje strašne.”+ 2 Strašno mi je viđenje+ objavljeno: “Izdajica izdaju čini, a pustošitelj pustoši.+ Naprijed, Elame! Započni opsadu, Medijo!+ Učinit ću da nitko više ne uzdiše zbog nje.”+ 3 Zato su bokove moje bolovi teški obuzeli.+ Grčevi su me uhvatili kao porodilju.+ Toliko sam se smeo, da ne čujem; toliki me nemir obuzeo, da ne vidim. 4 Srce moje mira ne nalazi, drhtanje me obuzima. Sumrak koji sam volio jezovit mi je postao.+

5 Neka se stol postavi, neka se rasporede mjesta za stolom, neka se jede i pije!+ Ustajte, knezovi,+ pomažite štit!+ 6 Jer ovako mi je rekao Jehova:

“Idi, postavi stražara da ti javi što vidi!”+

7 I vidio je kola bojna s dva konja upregnuta, kola bojna s magarcima i kola bojna s devama. I dobro je pazio, s pažnjom velikom. 8 I oglasio se kao lav:+ “Na kuli stražarskoj, Jehova, neprestano stojim danju, na stražarskome mjestu svojemu stojim po svu noć.+ 9 Eno, dolaze ljudi na kolima bojnim s dva konja upregnuta!”+

Zatim je povikao: “Pao je! Pao je Babilon!+ Sve rezbarene likove bogova njegovih Bog je o zemlju razbio!”+

10 Narode moj koji si kao žito omlaćeno, sine gumna mojega!+ Što sam čuo od Jehove nad vojskama, Boga Izraelova, to sam vam objavio.

11 Objava protiv Dume:* Viče mi netko iz Seira:+ “Stražaru, koje je doba noći? Stražaru, koje je doba noći?”+ 12 Stražar odgovara: “Doći će jutro, a zatim opet noć. Želite li pitati, pitajte! Dođite opet!”

13 Objava protiv ravnice pustinjske: U šumi u ravnici pustinjskoj noćivat ćete vi, karavane Dedanaca.+ 14 Iznesite vode pred žednoga! Stanovnici zemlje temske,+ iziđite s kruhom pred bjegunca! 15 Jer od mačeva oni bježe, od mača isukanoga, od luka napetoga, od rata žestokoga.

16 Jer ovako mi je rekao Jehova: “Za najviše godinu dana, kao što je godina najamnička,+ nestat će sva slava kedarska.+ 17 A od strijelaca brojnih, hrabrih sinova kedarskih, malo će biti onih koji će preostati,+ jer je tako rekao Jehova, Bog Izraelov.”+

22 Objava o dolini viđenja:+ Što ti je? Zašto je sav narod tvoj na krovove izašao?+ 2 Bio si meteža pun, grade bučni, grade veseli.+ Pobijeni tvoji nisu mačem pobijeni, niti su u boju poginuli.+ 3 Svi samovoljni vladari tvoji+ odjednom su pobjegli.+ U zarobljeništvo su odvedeni, a da neprijatelj nije luka napeo. Svi koji su se u tebi našli u zarobljeništvo su zajedno odvedeni,+ a daleko su bježali.

4 Zato sam rekao: “Nemojte me gledati, zaplakat ću gorko!+ Nemojte me tješiti što je opustošena kći naroda mojega!+ 5 Jer to je dan pomutnje+ i gaženja+ i meteža,+ dan Svevišnjeg Gospodina, Jehove nad vojskama, u dolini viđenja. Došao je onaj koji zid ruši,+ vika* se prema gori diže.+ 6 Elam+ je tobolac uzeo na bojnim kolima koja konji vuku. Kir+ je štit otkrio. 7 Najljepše ravnice tvoje ispunit će se kolima bojnim, konji će stati pred vratima, 8 i uklonit će se zaštita Judina. A ti ćeš u taj dan pogled upraviti na oružarnicu+ kuće šumske.+ 9 I vidjet ćete pukotine u zidu grada Davidova, jer bit će ih mnogo.+ Skupljat ćete vodu iz donjega jezerca.+ 10 Prebrojavat ćete kuće jeruzalemske. Rušit ćete kuće da zidine+ učvrstite. 11 Načinit ćete između dva zida spremnik za vodu iz staroga jezerca.+ Ali nećete pogled svoj upraviti na Boga Velikoga koji je to učinio, nećete vidjeti onoga koji je davno to osmislio.

12 I pozvat će vas u taj dan Svevišnji+ Gospodin, Jehova nad vojskama, da plačete+ i tugujete, da obrijete glave i kostrijet opašete.+ 13 Ali evo: raduju se i vesele se, ubijaju goveda i kolju ovce, jedu meso i piju vino,+ govoreći: ‘Jedimo i pijmo, jer sutra ćemo umrijeti!’”+

14 A Jehova nad vojskama objavio je ušima mojim:+ “‘Ovaj vam se prijestup neće očistiti+ dok ne umrete’,+ kaže Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama.”

15 Ovako kaže Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama: “Hajde, idi k onome upravitelju dvorskom,+ k Šebni,+ i reci mu: 16 ‘Što to imaš ovdje i koga to imaš ovdje, te klešeš ovdje sebi grobnicu?’+ Na uzvisini on kleše grobnicu svoju, u stijeni usijeca sebi prebivalište. 17 ‘Gle, čovječe, ja, Jehova, zbacit ću te zamahom silovitim i zgrabit ću te. 18 Smotat ću te čvrsto i kao loptu baciti u zemlju široku. Ondje ćeš umrijeti i ondje će kola tvoja slavna biti na sramotu domu gospodara tvojega. 19 Smijenit ću te s mjesta tvojega, bit ćeš uklonjen iz službe svoje.+

20 U taj dan pozvat ću slugu svojega+ — Elijakima,+ sina Hilkijina.+ 21 Odjenut ću mu haljinu tvoju, opasat ću ga pojasom tvojim+ i tvoju ću mu vlast dati u ruke, i bit će otac stanovnicima Jeruzalema i domu Judinu.+ 22 Stavit ću mu na rame ključ+ doma Davidova, pa kad on otvori, nitko neće zatvoriti, a kad on zatvori, nitko neće otvoriti.+ 23 Kao klin+ zabit ću ga da trajno stoji na mjestu svojemu i postat će prijestolje slave domu oca svojega.+ 24 Vješat će se o njega sva slava doma oca njegova, potomstvo i izdanci, sve posude male, zdjele razne i svi ćupovi razni.

25 ‘U taj dan’, kaže Jehova nad vojskama, ‘uklonit će se klin+ koji je trajno zabijen na mjestu svojemu,+ posjeći će se i pasti, i uništit će se teret koji je o njemu visio, jer je tako rekao Jehova.’”+

23 Objava o Tiru:+ Plačite gorko, brodovi taršiški,+ jer je on opustošen i više nije luka, nije više mjesto u koje se dolazi!+ U zemlji kitimskoj+ to su im rekli. 2 Ušutite, stanovnici primorja!* Trgovci iz Sidona,+ koji more prelaze — oni su te bogatstvom napunili. 3 Mnoge je vode prešlo žito šihorsko,+ žetva nilska, prihod tirski. To je bio dobitak narodima.+

4 Stidi se, Sidone!+ Jer more govori, utvrdo morska: “Ne hvataju me boli porođajne i ne rađam, ne odgajam mladiće i ne podižem djevojke.”+ 5 Kao i na vijest o Egiptu,+ tako će i na vijest o Tiru teška bol obuzeti ljude.+ 6 Prijeđite u Taršiš! Plačite gorko, stanovnici primorja! 7 Je li to grad vaš koji je veseo bio od davnina, od početaka svojih? Noge su ga njegove vodile daleko u tuđinu da se ondje naseli.

8 Tko je tu odluku donio+ protiv Tira, koji je krune davao, čiji su trgovci bili knezovi, čiji su prodavači bili uglednici zemaljski?+

9 Jehova nad vojskama donio je tu odluku,+ da oskvrne svu ljepotu ponosnu,+ da prezir pokaže prema svim uglednicima zemaljskim.+

10 Poput Nila izlij se po zemlji svojoj, kćeri taršiška!+ Nema više brodogradilišta.+ 11 Ruku svoju podigao je na more, potresao je kraljevstva.+ Jehova je dao zapovijed protiv Fenicije, da se unište utvrde njezine.+ 12 I kaže: “Nikad se više nećeš radovati,+ potlačena djevice, kćeri sidonska!+ Ustani, prijeđi u Kitim!+ Ali ni ondje nećeš mira imati.”

13 Eto zemlje kaldejske!+ To je narod — Asirija+ to nije bila — koji će ga predati divljim životinjama pustinjskim.+ Podigli su kule opsadne,+ ogolili njegove dvore utvrđene,+ ostala je od njega samo razvalina koja se raspada.+

14 Plačite gorko, brodovi taršiški, jer je opustošena utvrda vaša!+

15 U taj dan Tir će biti zaboravljen sedamdeset godina,+ koliki će biti vijek jednoga kralja. A nakon sedamdeset godina Tiru će biti kao bludnici iz pjesme: 16 “Uzmi harfu i idi po gradu, bludnice zaboravljena!+ Sviraj na žicama najbolje što možeš, i neka bude mnogo pjesama tvojih, da te se sjete!”

17 Nakon sedamdeset godina Jehova će pogledati na Tir, i on će opet primati plaću svoju+ i činiti blud sa svim kraljevstvima svijeta na licu zemlje.+ 18 Dobit njegova i plaća njegova+ postat će sveta Jehovi. Neće se zgrtati niti pohranjivati, jer će plaća njegova biti za one koji borave pred Jehovom,+ da imaju hrane do sita i odjeću lijepu.+

24 Evo, Jehova prazni zemlju i pustoši je,+ izokreće lice njezino+ i raspršuje stanovnike njezine.+ 2 Isto će biti narodu i svećeniku, isto sluzi i gospodaru njegovu, isto sluškinji i gospodarici njezinoj, isto kupcu i prodavaču, isto zajmodavcu i zajmoprimcu, isto onome koji daje uz kamatu i onome koji plaća kamatu.+ 3 Zemlja će se isprazniti i opljačkati,+ jer je tako rekao Jehova.+ 4 Zemlja tuguje+ i vene. Zemlja plodna sahne i vene. Propadaju istaknuti ljudi iz naroda.*+ 5 Onečistila se zemlja pod stanovnicima svojim,+ jer su zaobišli zakone,+ izmijenili uredbe,+ raskinuli savez trajan.+ 6 Zato prokletstvo proždire zemlju+ i krivnju nose stanovnici njezini. Zato je sve manje stanovnika u zemlji i vrlo je malo ljudi preostalo.+

7 Tuguje vino mlado, vene loza,+ uzdišu oni što su bili srca vesela.+ 8 Prestalo je veselje uz defove, utihnula je graja onih koji veselo kliču, prestalo je veselje uz harfu.+ 9 Nema više pjesme dok se vino pije, opojno je piće postalo gorko onima koji ga piju. 10 Napušten je grad i razoren,+ u svaku je kuću ulaz zapriječen. 11 Vika se na ulicama čuje jer nema vina. Svake je radosti nestalo, veselje je iščeznulo iz zemlje.+ 12 U gradu je grozan prizor ostao, vrata su srušena i razvaljena.+

13 Jer tako će se zbiti usred zemlje, među narodima, kao kad se otrese maslina,+ kao kad se pabirči nakon berbe grožđa.+ 14 Oni će na sav glas radosno klicati. Zbog uzvišenosti Jehovine oni će klicati s mora.+ 15 Zato će u kraju gdje je svjetlost*+ slaviti Jehovu,+ na otocima morskim ime Jehove,+ Boga Izraelova. 16 S kraja zemlje čujemo pjesme:+ “Krasota pravednome!”+

Ali ja kažem: “Omršavjet ću!+ Omršavjet ću! Teško meni! Izdajice izdaju čine.+ Izdajice izdajnički izdaju čine.”+

17 Strah, jama i zamka čekaju tebe, stanovniče zemlje!+ 18 Tko pobjegne od zvuka strahote, past će u jamu, a tko se izvuče iz jame, uhvatit će se u zamku.+ Jer otvorit će se ustave na visini+ i potrest će se temelji zemlje.+ 19 Zemlja se sva raspuknula, zemlja se sva potresla, zemlja se sva poljuljala.+ 20 Zemlja sva tetura poput pijanice, ljulja se poput promatračnice.+ Prijestup je njezin pritišće,+ te će pasti, i neće više ustati.+

21 U taj dan Jehova će presuditi vojsci gore u visini i kraljevima zemaljskim na zemlji.+ 22 Skupljeni će biti kao što se zarobljenike skuplja u jamu+ i bit će zatvoreni u tamnicu,+ a nakon mnogo dana bit će kažnjeni.+ 23 Mjesec puni posramio se i sunce žarko postidjelo se,+ jer je Jehova nad vojskama u slavi počeo kraljevati+ na gori Sionu+ i u Jeruzalemu i pred starcima svojim.+

25 Jehova, ti si Bog moj!+ Uzvisujem te,+ hvalim ime tvoje,+ jer si čudesna djela učinio,+ proveo naume+ davne, vjerno+ i pouzdano.+ 2 Jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, grad utvrđeni u ruševine. Utvrđeni dvori tuđinaca više nisu grad, dovijeka se više neće obnoviti.+ 3 Zato će te narod silan slaviti, grad naroda okrutnih tebe će se bojati.+ 4 Jer ti si utočište ubogome, utočište siromahu u nevolji njegovoj,+ skrovište od oluje,* zaklon+ od vrućine, kad nasilnik navali kao oluja što o zid udara. 5 Kao vrućinu u zemlji bezvodnoj, ti stišavaš buku tuđinaca, kao vrućinu sjenom od oblaka.+ Stišava se pjesma nasilnika.+

6 Jehova nad vojskama pripremit će svim narodima+ na gori ovoj+ gozbu od jela biranih,+ gozbu od vina izvrsna, od biranih jela punih moždine,+ od vina+ dozrela, procijeđena.+ 7 Na gori ovoj on će uništiti zastirač koji zastire sve narode,+ pokrivalo koje pokriva sve narode. 8 Uništit* će smrt zauvijek+ i obrisat će Svevišnji Gospodin Jehova suze sa svakoga lica.+ Uklonit će sramotu s naroda svojega po svoj zemlji,+ jer je tako rekao Jehova.

9 U taj dan reći će se: “Gle, to je Bog naš!+ U njega se uzdamo,*+ i on će nas spasiti.+ To je Jehova!+ U njega se uzdamo. Radujmo se i veselimo se spasenju njegovu!”+

10 Jer ruka Jehovina počivat će na gori ovoj,+ a Moab će biti zgažen+ na mjestu svojemu kao što se slama gazi na gnojištu.+ 11 Zamahnut će Bog rukama svojim na njega kao što plivač zamahuje kad pliva i ponizit će oholost njegovu+ varljivim pokretima ruku svojih. 12 Grad utvrđeni, s njegovim zidinama sigurnim, on će oboriti. Ponizit će taj grad, bacit će ga na zemlju, u prah.+

26 U taj dan+ ova će se pjesma pjevati+ u zemlji Judinoj:+ “Tvrd grad mi imamo.+ Spasenje Bog daje zidovima i bedemu.+ 2 Otvorite vrata+ da uđe narod pravedan koji postupa vjerno!+ 3 One kojima je srce postojano, čuvat ćeš u miru trajnome,+ jer se u tebe uzdaju.+ 4 Uzdajte se u Jehovu+ dovijeka, jer je Jah* Jehova Stijena+ vječna!

5 Jer on obara one koji žive u visini,+ u gradu uzvišenom.+ Ponižava grad, do zemlje ga ponižava, baca ga u prah.+ 6 Noga će ga gaziti, noga nevoljnikova, koraci ubogih.”+

7 Pravedan je put pravednikov.+ Ti si pravedan, i zato ćeš poravnati stazu pravednikovu.+ 8 U tebe, u tebe se uzdamo,* Jehova, da nas povedeš putem pravde svoje.+ Za imenom tvojim i spomenom tvojim+ duša nam žudi.+ 9 Dušom svojom žudim za tobom noću,+ srcem* svojim ja tražim tebe.+ Jer kad se pravedni sudovi tvoji izvrše na zemlji,+ pravednosti+ će se učiti oni što na zemlji* žive.+ 10 Ako se zlome milost ukaže, neće se on pravednosti naučiti.+ U zemlji pravednosti on će nepravdu činiti+ i neće vidjeti uzvišenost Jehovinu.+

11 Jehova, ruka je tvoja uzdignuta,+ ali oni je ne vide.+ No vidjet će je i posramit će se+ kad staneš revnovati za narod svoj. Vatra+ namijenjena neprijateljima tvojim proždrijet će ih.* 12 Jehova, mir ćeš nam dosuditi,+ jer ti si tvorac svih djela naših.+ 13 Jehova, Bože naš, drugi su gospodari umjesto tebe gospodarili nama.+ Samo uz pomoć tvoju spominjat ćemo ime tvoje.+ 14 Oni su mrtvi, neće više živjeti.+ Nemoćni su to mrtvaci,+ neće ustati.+ Zato si se razračunao s njima, kako bi ih pobio i zatro svaki spomen na njih.+

15 Umnožio si narod, Jehova, umnožio si narod+ i proslavio si se.+ Nadaleko si proširio sve granice zemlje.+ 16 Jehova, u nevolji su tebe tražili,+ šapatom su molitvu izlijevali kad ih je stigla kazna tvoja.+ 17 Kao što trudnica kojoj se porođaj bliži trudove ima i viče u porođajnim bolima svojim, tako je i nama zbog tebe, Jehova.+ 18 Zatrudnjeli smo, trudove imamo,+ ali kao da vjetar rađamo. Ne donosimo pravo spasenje zemlji,+ ne rađaju se zemlji plodnoj stanovnici njezini.+

19 “Mrtvi će tvoji oživjeti.+ Ustat će mrtvo tijelo naroda mojega.+ Probudite se i kličite radosno, vi koji stanujete u prahu!+ Jer rose+ je vaše mnogo kao rose sljezove,+ i zemlja će nemoćne mrtvace na svijet vratiti.+

20 Hajde, narode moj, uđi u sobe svoje gdje ćeš biti na sigurnom i zatvori vrata za sobom!+ Sakrij se načas dok gnjev ne prođe!+ 21 Jer, gle, Jehova izlazi iz mjesta svojega da stanovnike zemlje pozove na odgovornost zbog prijestupa koji su protiv njega učinili,+ i zemlja će otkriti krv koja je u njoj prolivena+ i neće više pokrivati one koji su u njoj pobijeni.”+

27 U taj će dan Jehova,+ mačem svojim teškim, velikim i jakim,+ kazniti levijatana,*+ zmiju što klizi,+ levijatana, zmiju vijugavu, ubit će neman+ koja je u moru.

2 U taj dan pjevajte+ ovako: “Vinograd+ daje vino pjenušavo. 3 Ja, Jehova, čuvam ga.+ Stalno ću ga zalijevati.+ Čuvat ću ga noću i danju da ga nitko ne ošteti.+ 4 Nema gnjeva u meni.+ Tko će mi trnje+ i korov u bici dati? Zgazit ću to! Sve ću to zapaliti!+ 5 Neka se radije drži utočišta mojega, neka sklopi mir sa mnom! Mir neka sklopi sa mnom!”+

6 U danima koji dolaze Jakov će se ukorijeniti, Izrael+ će procvjetati i narasti. Svu će zemlju* plodom napuniti.+

7 Mora li ga se udarati udarcima tako žestokim? Mora li ga se pobiti pokoljem tako velikim?+ 8 Uz povik zastrašujući razračunat ćeš se s njim kad je potjeraš. Otjerat ćeš ga dahom svojim silnim u dan kad zapuše vjetar istočni.+ 9 Zato će se time očistiti prijestup Jakovljev,+ i to će biti sav plod kad on ukloni grijeh njegov,+ kad učini da sve kamenje žrtvenika bude kao kamenje od krede što se u prah mrvi, tako da debla obredna*+ i stalci kadioni neće moći stajati.+ 10 Jer osamljen će biti grad utvrđeni, pašnjak će biti napušten, ostavljen kao pustinja.+ Tele će ondje pasti i ležat će ondje i pojest će grane njegove.+ 11 Kad se mladice njegove osuše, žene će dolaziti i trgati ih, vatru će njima ložiti.+ Jer to nije narod razborit.+ Zato mu Tvorac njegov neće biti milostiv, neće mu se smilovati onaj koji ga je sazdao.+

12 U taj dan Jehova će stresti plodove,+ od toka Rijeke+ do doline* Egipta,+ pa ćete biti pobrani jedan za drugim,+ sinovi Izraelovi. 13 U taj dan zapuhat će se u rog veliki,+ i doći će oni koji ginu u zemlji asirskoj+ i oni koji su rasijani u zemlji egipatskoj+ i poklonit će se Jehovi+ na svetoj gori u Jeruzalemu.+

28 Teško uzvišenoj kruni pijanica Efrajimovih+ i uvelu cvijetu krasnoga nakita njegova povrh plodne doline onih koje je vino opilo! 2 Evo, Jehova ima nekoga tko je jak i silovit.+ Kao oluja s gromovima i tučom,+ kao oluja razorna, kao oluja s gromovima i silnim vodama poplavnim,+ on će je sa silinom na zemlju baciti. 3 Uzvišene krune pijanica Efrajimovih bit će izgažene.+ 4 A uveli cvijet+ krasnoga nakita njegova povrh plodne doline bit će kao rana smokva+ prije ljeta, koju čovjek ugleda i proguta čim mu se u ruci nađe.

5 U taj dan Jehova nad vojskama bit će krasna kruna+ i divan vijenac+ ostatku+ naroda svojega, 6 i duh pravde onome koji sjedi na mjestu sudačkome,+ i snaga onima koji odbijaju napade na vrata.+

7 A i ovi — od vina su zastranili i od pića opojna lutaju. Svećenik i prorok+ zastranili su od pića opojna, smeteni su od vina, lutaju+ od pića opojna, zastranili su u viđenjima svojim, posrću u odlučivanju. 8 Svi su stolovi puni bljuvotine gadne+ — nema mjesta čista.

9 “Koga on to uči mudrosti,+ kome on to tumači objavu?+ Zar onima koji su se tek od mlijeka odviknuli, onima koji su tek od prsa odbijeni?+ 10 Jer to je ‘zapovijed na zapovijed, zapovijed na zapovijed, mjerilo na mjerilo, mjerilo na mjerilo, ovdje malo, ondje malo’.”*+ 11 Jer usnama mucavaca+ i jezikom drugačijim+ govorit će on narodu ovome,+ 12 onima kojima je rekao: “Ovo je počivalište. Dajte počinka umornome! Ovo je odmorište”, ali nisu htjeli slušati.+ 13 Njima će riječ Jehovina biti “zapovijed na zapovijed, zapovijed na zapovijed, mjerilo na mjerilo, mjerilo na mjerilo, ovdje malo, ondje malo”,+ da idu i da na leđa padnu, da se razbiju, da u zamku upadnu i uhvate se.+

14 Stoga čujte riječ Jehovinu, hvalisavci, vi koji narodom ovim vladate+ u Jeruzalemu: 15 Vi govorite: “Sa Smrću smo savez sklopili,+ zajedno s Grobom* predvidjeli smo što će biti,+ pa ako prođe bujica što sve preplavljuje, nas neće zahvatiti, jer laž smo učinili utočištem svojim+ i prijevaru skrovištem svojim.”+ 16 Zato ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Evo, za temelj postavljam na Sionu+ kamen,+ kamen prokušani,+ dragocjeni kamen ugaoni+ sigurnoga temelja.+ Nitko tko vjeruje neće se uplašiti.+ 17 I postavit ću pravdu za mjerilo+ i pravednost+ za spravu mjernu.* I tuča+ će odnijeti utočište od laži+ i vode će otplaviti skrovište.+ 18 Propast će vaš savez sa Smrću,+ neće se ostvariti ono što ste zajedno s Grobom* predvidjeli.+ Kad prođe bujica što sve preplavljuje+ — i vas će satrti.+ 19 Kad god prođe, odnijet će vas,+ jer prolazit će svako jutro, danju i noću. I na samu vijest o tome ostali će ljudi drhtati+ jer će shvatiti što su čuli.”

20 Jer ležaj je prekratak da bi se čovjek ispružio, pokrivač je preuzak da bi se čovjek pokrio. 21 Jer ustat će Jehova kao na gori Perasimu,+ razjarit će se kao u ravnici kod Gibeona,+ da izvrši djelo svoje, neobično djelo svoje, i da izvrši posao svoj, čudesan posao svoj.+ 22 Zato se nemojte rugati,+ da okovi vaši ne postanu jači, jer čuo sam da je od Svevišnjeg+ Gospodina, Jehove nad vojskama, istrebljenje određeno za svu zemlju.+

23 Čujte i poslušajte glas moj, obratite pažnju i poslušajte riječ moju! 24 Ore li orač cijeli dan+ da bi sjeme posijao, i da li cijeli dan rahli i drlja zemlju svoju?+ 25 Kad joj površinu poravna, ne sije li tada crnjiku* i ne sipa li kumin?+ Ne sije li pšenicu, proso+ i ječam na mjesto gdje treba,+ ne posije li pir*+ uz rubove polja svojega?+ 26 A Bog ga ukorava+ po pravdi. Bog njegov poučava ga.+ 27 Jer crnjika se ne vrši vršalicom,+ preko kumina se ne prelazi kotačem kolskim, već se štapom+ mlati crnjika, prutom se mlati kumin. 28 Da li se žito drobi? Ne gazi+ se dovijeka.+ Valjke vršidbene s konjima po njemu se pušta, ali ga se ne drobi.+ 29 I to dolazi od Jehove nad vojskama+ — naum je njegov čudesan, vrlo je plodonosan rad njegov.+

29 “Teško Arijelu*+ — Arijelu, gradu gdje je David tabor imao!+ Dodajte godinu na godinu, neka se izredaju blagdani!+ 2 Pritisnut+ ću Arijela, i nastat će tuga i jauk,+ a on će mi biti kao ognjište žrtvenika Božjega.+ 3 Opkolit ću te taborom svojim, okružit ću te ogradom od kolaca, podignut ću utvrde opsadne nasuprot tebi.+ 4 Toliko ćeš nisko pasti da ćeš sa zemlje govoriti, kao da iz praha govoriš riječ tvoja zvučat će tiho.+ Glas će se tvoj iz zemlje dizati kao glas onih što duhove prizivaju, iz praha ćeš šaptati riječ svoju.+ 5 Mnoštvo onih što su tebi stranci bit će kao prah sitan,+ a mnoštvo nasilnika+ kao pljeva koju vjetar raznosi.+ I bit će to odjednom, iznenada.+ 6 Jehova nad vojskama pogledat će na tebe i izbaviti te gromom i potresom i bukom velikom, vihorom i olujom, i plamenom vatre koja proždire.”+

7 Kao u snu, kao u viđenju noćnom, tako će biti mnoštvu svih naroda koji ratuju protiv Arijela,+ svima koji ratuju protiv njega, i kulama opsadnim oko njega i onima koji ga pritišću.+ 8 Da, bit će to kao kad gladan sanja da jede, pa se probudi, a želudac* mu je i dalje prazan,+ i kao kad žedan sanja da pije, pa se probudi umoran, a grlo* mu je i dalje suho. Tako će biti mnoštvu svih naroda koji ratuju protiv gore Siona.+

9 Stanite i čudite se!+ Zatvorite oči i slijepi budite!+ Pijani su,+ ali ne od vina. Teturaju, ali ne od opojna pića.+

10 Jer Jehova je na vas izlio duh sna duboka,+ i zatvorio vam je oči — proroke,+ i pokrio vam je glave+ — vidioce.+ 11 Viđenje o svemu tome vama je poput riječi u knjizi zapečaćenoj,+ koja se daje onome tko zna čitati i kaže mu se: “Molimo te, pročitaj to naglas!” A on odgovara: “Ne mogu, jer je zapečaćena.”+ 12 I dat će se knjiga nekome tko ne zna čitati i reći će mu se: “Molimo te, pročitaj to naglas!” A on će odgovoriti: “Ne znam čitati.”

13 Stoga ovako kaže Jehova: “Narod mi se ovaj ustima svojim približava i samo me usnama svojim slavi,+ a srce mu je daleko od mene,+ i strah koji osjeća prema meni samo je naučena zapovijed ljudska.+ 14 Zato ću, evo, opet čudesno postupati s narodom ovim,+ čudesno i čudnovato, i propast će mudrost mudraca njegovih i sakrit će se razboritost razboritih ljudi njegovih.”+

15 Teško onima koji duboko sakrivaju od Jehove namjere svoje+ i koji djela svoja u mraku čine,+ govoreći: “Tko nas vidi i tko nas pozna?”+ 16 Kako ste izopačeni! Zar se na lončara gleda kao i na glinu?+ Zar će djelo reći o tvorcu svojemu: “Nije me on načinio”?+ Zar će proizvod reći onome koji ga je proizveo: “Ne razumije on ništa”?+

17 Neće li se uskoro Libanon pretvoriti u voćnjak,+ a voćnjak biti poput šume?+ 18 U taj dan gluhi će čuti riječi knjige,+ a iz mraka i tame progledat će oči slijepih.+ 19 Krotki+ će se još više radovati Jehovi, ljudi siromasi veselit će se Svecu Izraelovu,+ 20 jer nasilnika više neće biti,+ hvalisavca će nestati,+ istrijebit će se svi koji samo gledaju kako da zlo učine,+ 21 koji čovjeka za grijeh optužuju zbog riječi njegovih,+ koji mamac postavljaju onome koji na vratima osudu izriče+ i koji obaraju pravednika dokazivanjima ispraznim.+

22 Zato ovako domu Jakovljevu kaže Jehova, koji je otkupio Abrahama:+ “Jakov se više neće stidjeti i lice njegovo više neće biti blijedo,+ 23 jer kad vidi djecu svoju, djelo ruku mojih, usred sebe,+ tada će oni svetiti ime moje,+ svetit će Sveca Jakovljeva,+ strahopoštovanje će imati prema Bogu Izraelovu.+ 24 Oni što su duhom svojim u zabludi, steći će razboritost,* a oni što gunđaju, bit će poučeni.”+

30 “Teško sinovima tvrdokornim”,+ kaže Jehova, “koji rado namjere izvršavaju, ali ne moje namjere,+ i savez sklapaju izlijevajući žrtve ljevanice, ali ne mojim duhom, nego grijeh na grijeh dodaju,+ 2 i koji se u Egipat spremaju,+ a ne traže savjet iz usta mojih,+ nego se sklanjaju u utočište faraonovo, zaklon traže u sjeni Egipta!+ 3 Utočište faraonovo bit će vam na sramotu,+ zaklon u sjeni Egipta poniženje.+ 4 Jer knezovi su njegovi u Soanu,+ poslanici su njegovi do Hanesa došli. 5 Svi će se postidjeti naroda od kojega nema koristi, od kojega nema pomoći ni koristi, nego je na sramotu i na porugu.”+

6 Objava protiv životinja južnih:+ Kroz zemlju nevolje+ i teškoće, gdje je lav i leopard što reži, gdje je otrovnica i ljutica hitra,+ na leđima magaraca oni nose blago svoje, na grbama deva nose robu svoju.+ Ali neće narod imati koristi od toga. 7 Isprazno je pouzdanje u Egipat, ništavna je pomoć njegova.+ Zato ga i zovem: “Rahab+ koji samo mirno sjedi.”

8 “Sada idi, napiši to na ploču pred njima, upiši to u knjigu,+ da ostane za dan budući, za svjedočanstvo dovijeka.+ 9 Jer oni su narod buntovan,+ sinovi lažljivi,+ sinovi koji ne žele slušati zakon Jehovin.+ 10 I govore vidiocima: ‘Ostavite se viđenja svojih!’ Onima što viđenja imaju govore: ‘Ne prorokujte nam istinu!+ Govorite nam riječi lijepe, prijevare nam prorokujte!+ 11 Skrenite s puta, odstupite sa staze prave!+ Uklonite nam s očiju Sveca Izraelova!’”+

12 Zato ovako kaže Svetac Izraelov: “Kad odbacujete riječ ovu,+ a uzdate se u prijevaru i opačinu i na njih se oslanjate,+ 13 grijeh će vam taj biti kao pukotina na zidu koji samo što ne padne, izbočina na zidu visokome,+ što se odjednom, iznenada može srušiti.+ 14 Razbit će ga kao što se razbije ćup lončarski,+ koji se bespoštedno lomi na komadiće, te se među njima ne može naći krhotina dovoljno velika da se njome zahvati vatre s ognjišta ili da se zagrabi vode iz bare.”+

15 Jer ovako je rekao Svevišnji Gospodin Jehova, Svetac Izraelov:+ “Ako se vratite i spokojni budete, bit ćete spašeni. Mir i pouzdanje sačuvajte, to će biti snaga vaša!”+ Ali vi to niste htjeli.+ 16 I rekli ste: “Ne, nego ćemo na konjima pobjeći!”+ Zato ćete i bježati. I kazali ste: “Na brzim ćemo konjima jahati!”+ Zato će brzi biti oni što će vas goniti.+ 17 Tisuća će zadrhtati kad jedan zaprijeti,+ a kad petorica zaprijete, bježat ćete dok vas ne ostane toliko da ćete biti kao stijeg usamljeni na vrhu gore i kao znak zborni na brdu.+

18 Zato će Jehova čekati da vam se smiluje+ i zato će ustati da vam milost iskaže.+ Jer Jehova je Bog koji pravdu daje.+ Sretni+ su svi koji ga čekaju.+ 19 Kad narod sionski+ bude stanovao u Jeruzalemu,+ nećeš više plakati.+ On će ti se doista smilovati kad začuje vapaj tvoj; čim ga čuje, uslišit će te.+ 20 Jehova će vas nevoljom kao kruhom nahraniti i tjeskobom kao vodom napojiti,+ ali neće se više skrivati Veliki Učitelj tvoj, nego će oči tvoje gledati Velikog Učitelja tvojega.+ 21 I ako skrenete nadesno ili nalijevo,+ uši će vaše čuti riječ iza vas kako govori: “To je put,+ idite njime!”

22 Oskvrnut ćete svoje posrebrene likove rezane+ i pozlaćene kipove lijevane.+ Porazbacat ćete ih.+ Kao žena koja za mjesečnice odbacuje od sebe platno nečisto, reći ćete im: “Prljavštino!”+ 23 A on će dati kišu za sjeme tvoje kojim zemlju zasijavaš,+ i da ti zemlja kruhom rodi, kruhom hranjivim i zasitnim.+ U taj dan stoka će tvoja pasti na pašnjaku prostranom.+ 24 Goveda i magarci što zemlju obrađuju jest će hranu začinjenu kiselicom ukusnom, ovijanu lopatom+ i vilama. 25 Na svakoj gori visokoj i na svakom brijegu visokom bit će potoka,+ prokopa vodenih — u dan pokolja velikog kad se kule budu rušile.+ 26 Svjetlost mjeseca punog bit će kao svjetlost sunca, a svjetlost sunca bit će sedam puta jača,+ kao svjetlost sedam dana — u dan kad Jehova povije prijelom+ narodu svojemu i izliječi+ tešku ranu od udarca što ga je zadao.

27 Gle, ime Jehovino izdaleka dolazi, u usplamtjelom gnjevu svojemu+ i s oblacima gustim. Usne su njegove pune osude, jezik je njegov kao vatra koja proždire.+ 28 Duh je njegov kao bujica silna što seže do grla.+ Prosijat će rešetom+ narode bezvrijedne da ništa ne ostane, i stavit će u čeljusti narodima uzde+ kojima će ih u propast odvesti.+ 29 Pjevat ćete pjesme+ kao u noći blagdanskoj+ i bit će vam radost u srcu kao u onoga koji s frulom+ ide na goru Jehovinu,+ k Stijeni Izraelovoj.+

30 Jehova će zagrmjeti silnim glasom svojim+ i pokazati mišicu svoju koja udara,+ u gnjevu žestokome+ i plamenu vatre koja proždire,+ u prolomu oblaka, u oluji+ i tuči.+ 31 Jer od glasa Jehovina Asirija će se prepasti,+ on će je prutom udariti.+ 32 Kad god Jehova zamahne i udari Asiriju prutom svojim kaznenim, oglasit će se defovi i harfe.+ Sijevat će oružje u bitkama koje bude protiv nje vodio.+ 33 Jer Tofet+ je njezin već pripremljen, i samom je kralju pripremljen.+ Drva za lomaču njezinu u duboku je jamu naslagao. Velika je vatra i mnogo je drva. Dah Jehovin, kao bujica sumpora, sve to spaljuje.+

31 Teško onima koji u Egipat po pomoć silaze,+ koji se na konje oslanjaju+ i koji se u kola bojna uzdaju,+ jer ih je mnogo, i u konje bojne, jer su jaki, a ne gledaju na Sveca Izraelova, ne traže Jehovu!+ 2 Ali i on je mudar+ i nevolju će donijeti,+ i neće povući riječi svoje.+ Ustat će na dom zlikovački+ i na pomoć koju traže oni što zlo čine.+

3 Egipćani su ljudi zemaljski,+ a ne Bog. Konji su njihovi meso,+ a ne duh. Jehova će podignuti ruku svoju, te će posrnuti onaj koji pomaže i past će onaj kojem se pomaže+ — u isto vrijeme svi će izginuti.

4 Jer ovako mi je rekao Jehova: “Kao što lav, mladi lav grabežljivi, reži+ nad plijenom svojim, čak i kad se na njega pozove čitavo mnoštvo pastira, i ne prepada se glasa njihova i ne uzmiče pred vikom njihovom, tako će Jehova nad vojskama sići da ratuje za goru Sion i za brdo njezino.+ 5 Poput ptica što nad ptićima svojim lete, tako će Jehova nad vojskama braniti Jeruzalem.+ Branit će ga i izbaviti.+ Poštedjet će ga i spasiti.”

6 “Vratite se,+ sinovi Izraelovi, onome protiv koga se tako žestoko bunite!+ 7 Jer u taj dan svi ćete odbaciti svoje bezvrijedne bogove srebrne i ništavne bogove zlatne,+ koje ste rukama sebi za grijeh načinili.+ 8 Asirac će pasti od mača, ali ne ljudskoga, i mač, ali ne čovječji, proždrijet će ga.+ Bježat će od mača, a mladići njegovi na ropski će rad otići. 9 Stijena će njegova pobjeći od straha silnoga, knezovi će se njegovi prestrašiti znaka zbornoga”,+ kaže Jehova, čije je svjetlo na Sionu i čija je peć+ u Jeruzalemu.

32 Evo, kralj+ će kraljevati pravedno,+ i knezovi+ će vladati po pravdi. 2 Svaki će biti kao zaklon od vjetra i utočište od oluje,+ kao potoci vode u zemlji bezvodnoj,+ kao sjena velike stijene u zemlji sasušenoj.+

3 Oči onih što vide neće biti zatvorene, uši onih što čuju slušat će pažljivo.+ 4 Srce onih što su nagli okrenut će se znanju,+ jezik mucavaca govorit će tečno i razgovijetno.+ 5 Bezumnika se neće više zvati velikodušnim, čovjeka koji načela ne poštuje neće se smatrati plemenitim,+ 6 jer će bezumnik govoriti bezumno+ i srce će njegovo zlo smišljati,+ da otpad učini+ i da govori laži o Jehovi, da gladnoga ostavi prazna želuca*+ i da žednoga ostavi bez pića. 7 Čovjek koji načela ne poštuje zlom se služi kao oruđem svojim,+ i na djela pokvarena druge potiče+ da upropasti nevoljnike riječima lažnim,+ čak i kad siromah govori pravo.

8 A tko je velikodušan, na djela velikodušna potiče, i ustaje da čini djela velikodušna.+

9 “Ustajte, žene nehajne, slušajte glas moj!+ Kćeri nemarne, prignite uho riječi mojoj! 10 Za malo više od godine dana uzdrhtat ćete,+ vi nemarnice, jer će berba grožđa proći, ali roda neće biti.+ 11 Drhtite, nehajnice! Strepite, nemarnice! Skinite haljine* i opašite kostrijet oko bokova svojih!+ 12 Udarajte se u prsa jadikujući+ zbog polja krasnih,+ zbog trsova rodnih! 13 Na zemlji naroda mojega samo trnje i grmlje bodljikavo niče,+ i ima ga po svim kućama radosnim, po cijelom gradu veselom.+ 14 Jer napušten je dvor utvrđeni,+ nestalo je vreve gradske, Ofel+ i kula stražarska postali su polje pusto, vječno veselje zebrama i paša stadima, 15 dok se na nas duh ne izlije s visine,+ pa će se pustinja pretvoriti u voćnjak, a voćnjak će biti poput šume.+

16 U pustinji će pravda prebivati, u voćnjaku će pravednost stanovati.+ 17 Mir će biti djelo pravde;+ plod pravde bit će spokojstvo i sigurnost dovijeka.+ 18 Narod će moj živjeti u prebivalištima mirnim, u obitavalištima sigurnim, u počivalištima gdje ih nitko neće uznemiravati.+ 19 Tuča će padati kad se šuma bude obarala+ i kad grad bude ponižen.+

20 Sretni ste vi koji sjeme sijete kraj svih voda+ i razvezujete noge biku i magarcu da po polju idu.”+

33 Teško tebi koji pustošiš, a tebe ne pustoše, i koji izdaju činiš, a tebi se izdaja ne čini!+ Čim prestaneš pustošiti, ti ćeš biti opustošen.+ Čim prestaneš izdaju činiti, tebe će drugi izdati.+

2 Jehova, smiluj nam se!+ U tebe se uzdamo.*+ Budi mišica+ naša svako jutro,+ spasenje naše u vrijeme nevolje!+ 3 Kad se komešanje začuje, narodi bježe.+ Kad ustaneš, narodi se rasprše.+ 4 Kao što žohari plijen+ svoj kupe, tako će se vaš plijen pokupiti, kao što jato skakavaca navali na čovjeka, tako će se navaliti na njega.+ 5 Jehova će se uzvisiti,+ jer on prebiva u visini.+ Ispunit će Sion pravdom i pravednošću.+ 6 Pouzdanje u vremena tvoja pokazat će se bogatstvom spasenja tvojega+ — mudrost i znanje,+ i strah Jehovin,+ što je pravo blago za onoga tko to ima.

7 Gle, junaci njihovi viču na ulici, glasnici mira+ plaču gorko. 8 Ceste su opustjele,+ s puteva je nestalo putnika.+ On je raskinuo savez,+ prezire gradove,+ nema obzira prema čovjeku smrtnome.+ 9 Zemlja tuguje i vene.+ Libanon je posramljen+ i suši se. Šaron+ je poput pustinje, Bašan i Karmel stresaju lišće svoje.+

10 “Sada ću ustati”,+ kaže Jehova, “sada ću se uzvisiti,+ sada ću se podignuti.+ 11 Vi ste začeli travu suhu,+ rodit ćete strnjiku. Buntovnost* vaša proždrijet će vas kao vatra.+ 12 Narodima će biti kao da su u vapno spaljeni. Kao trnje posječeno, gorjet će u vatri.+ 13 Čujte, vi koji ste daleko, što ću učiniti!+ Vi koji ste blizu, spoznajte moć moju!+ 14 Na Sionu strahuju grešnici,+ drhtanje obuzima otpadnike,+ pa govore: ‘Tko će od nas opstati pred vatrom koja proždire?+ Tko će od nas opstati pred plamenovima vječnim?’+

15 Onaj koji uvijek postupa* pravedno+ i govori što je pravo,+ koji odbija nepravedni dobitak od prijevare,+ koji otresa ruke svoje da ne prime mita,+ koji zatvara uši svoje da ne sluša o krvoproliću, koji zatvara oči svoje da ne gleda zlo,+ 16 on će prebivati na visinama,+ njegova sigurna utvrda gorska bit će na mjestu stjenovitom i nepristupačnom.+ Kruh će mu se njegov davati,+ vode mu neće nedostajati.”+

17 Oči tvoje gledat će kralja u ljepoti njegovoj,+ vidjet će zemlju daleku.+ 18 Srce će tvoje o strahoti potiho govoriti:+ “Gdje je popisivač? Gdje je onaj što danak predaje?+ Gdje je onaj što kule broji?”+ 19 Nećeš više vidjeti naroda drskoga, naroda koji govori jezikom nerazumljivim, jezikom mucavim koji ne razumiješ.+ 20 Gledaj Sion,+ grad blagdana naših!+ Oči tvoje vidjet će Jeruzalem, prebivalište sigurno, šator koji nitko neće raspremiti.+ Nikad se klinovi njegovi neće izvaditi, nijedno uže njegovo neće se prekinuti.+ 21 Jer na tom će nas mjestu štititi Jehova, Bog Veliki,+ poput rijeka+ i vodenih prokopa širokih. Po njima neće neprijateljske lađe* ploviti niti će kakav brod silni prolaziti. 22 Jer Jehova je Sudac+ naš, Jehova je Zakonodavac+ naš, Jehova je Kralj+ naš — on će nas spasiti.+

23 Užad će neprijateljska popustiti, pa neće jarbol svoj moći uspravno držati niti jedro razapeti.

Tada će se mnogo plijena razdijeliti. Hromi će velik plijen uzeti.+ 24 I nitko od stanovnika neće reći: “Bolestan sam.”+ Narodu što živi ondje oprostit će se prijestup njegov.+

34 Pristupite, narodi, da čujete!+ Poslušajte, narodi!+ Neka čuje zemlja i sve što je na njoj,+ tlo zemaljsko*+ i sve što na njemu živi!+ 2 Jer Jehova se razgnjevio na sve narode,+ razjario se na svu vojsku njihovu.+ Zatrt će ih,* pokolju će ih predati.+ 3 Pobijeni njihovi bit će pobacani, smrad će se dizati s mrtvih tijela njihovih,+ gore će se rastapati od krvi njihove.+ 4 Raspast će se sva vojska nebeska.+ Nebesa će se kao svitak smotati,+ a sva vojska njihova popadat će kao što lišće suho otpadne s loze i kao što smokve sasušene padnu sa stabla.+

5 “Jer na nebesima će se mač moj+ natopiti. Gle, na Edom će se spustiti,+ na narod koji sam po pravdi za istrebljenje* odredio.+ 6 Jehova ima mač koji će biti pun krvi+ i mastan od sala, od krvi janjeće i jareće, od sala+ bubrega ovnujskih. Jer Jehova sprema žrtvu u Bosri, klanje veliko u zemlji edomskoj.+ 7 Divlji bikovi+ s njima će popadati i junci s bikovima jakim.+ Zemlja će se njihova natopiti krvlju, prašina njihova bit će masna od sala.”+

8 Jer Jehova ima dan osvete,+ godinu naplate za nepravdu učinjenu Sionu.+

9 Potoci Bosrini pretvorit će se u smolu, prašina njezina u sumpor, a zemlja njezina bit će kao smola goruća.+ 10 Ni noću ni danju neće se gasiti, dovijeka će se dizati dim sa zgarišta njezina.+ Iz naraštaja u naraštaj ostat će spaljena,+ nikada više nitko neće njome prolaziti.+ 11 Pelikani i dikobrazi zaposjest će je, sove i gavrani prebivat će u njoj.+ I on će nad njom rastegnuti mjerno uže+ praznine i visak pustoši. 12 Neće biti nijednoga dostojanstvenika njezina da ga se kraljem postavi, jer će nestati svih knezova njezinih.+ 13 U utvrđenim dvorima njezinim trnje će niknuti, kopriva i korov trnoviti u utvrdama njezinim.+ Ona će postati prebivalište šakala,+ boravište nojeva.+ 14 Životinje koje u bezvodnom kraju žive sretat će se s onima koje zavijaju, a demoni jarčjeg lika*+ dozivat će jedan drugoga. Ptice noćne* ondje će se odmarati i počivalište nalaziti.+ 15 Zmija strelovita ondje će se gnijezditi i jaja polagati, ležat će na njima i skupljati ih u sjeni svojoj. Jastrebovi+ će se ondje okupljati, svaki sa ženkom svojom.

16 Tražite u knjizi+ Jehovinoj i čitajte naglas — nijedna nije izostala,+ nijedna nije ostala bez para svojega, jer su usta Jehovina tako zapovjedila+ i njegov ih je duh sakupio.+ 17 On je za njih ždrijeb bacio, njegova im je ruka užetom mjernim to mjesto odredila.+ Oni će ga dovijeka posjedovati, iz naraštaja u naraštaj na njemu će prebivati.

35 Radovat će se pustinja i kraj bezvodni,+ veselit će se pustara i kao šafran procvjetati.+ 2 Cvjetat će+ i veseliti se, klicat će od veselja i radosti.+ Slava Libanona+ dat će joj se i krasota Karmela+ i Šarona.+ Vidjet će ljudi slavu Jehovinu,+ krasotu Boga našega.+

3 Ojačajte ruke klonule, učvrstite koljena klecava!+ 4 Recite onima što su tjeskobni u srcu:+ “Budite jaki,+ ne bojte se!+ Evo, Bog će vaš doći s osvetom,+ Bog će naplatu izvršiti.+ On će doći i spasiti vas.”+

5 Tada će se otvoriti oči slijepima+ i uši gluhima otvorit će se.+ 6 Tada će hromi skakati kao jelen,+ jezik nijemoga radosno će klicati.+ Jer u pustinji će provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj. 7 Od zemlje spržene nastat će jezero, a od tla žednoga izvori vode.+ U prebivalištu šakala,+ u počivalištu njihovu, bit će trava zelena, trska i papirus.+

8 Bit će ondje cesta,+ put, i zvat će se Put svetosti.+ Nitko nečist neće njime ići,+ već samo oni koji su dostojni hodati njime, a ludi neće njime lutati. 9 Lavova ondje neće biti, zvijeri grabežljive neće na njega dolaziti.+ Nijedne ondje neće biti,+ nego će otkupljeni njime hodati.+ 10 Vratit će se oni koje je otkupio Jehova+ i doći će na Sion radosno kličući,+ i radost vječna bit će nad glavama njihovim.+ Veselje će i radost naći, a tuga i uzdisanje pobjeći će od njih.+

36 Četrnaeste godine kraljevanja Ezekijina Sanherib,+ kralj asirski,+ došao je na sve utvrđene gradove Judine i osvojio ih.+ 2 Naposljetku je kralj asirski poslao rabšaka*+ iz Lakiša+ u Jeruzalem+ kralju Ezekiji s jakom vojskom. I on je stao kod vodovoda+ gornjega jezerca+ na cesti koja vodi do polja bjelilaca rublja.+ 3 Tada su mu u susret izašli Elijakim,+ sin Hilkijin, upravitelj dvorski, Šebna,+ pisar, i Joah,+ sin Asafov,+ ljetopisac.+

4 I rabšak im je rekao: “Recite Ezekiji: ‘Ovako kaže veliki kralj,+ kralj asirski:+ “Kakva je to uzdanica u koju se uzdaš?+ 5 Ti kažeš: ‘Imam vještinu i silu potrebnu za rat’, ali to su samo prazne riječi.+ U koga se uzdaš, pa si se pobunio protiv mene?+ 6 Eto, uzdaš se u podršku Egipta,+ trske slomljene,+ koja probada dlan onome tko se na nju nasloni. Takav je faraon,+ kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.+ 7 A ako mi kažeš: ‘Uzdamo se u Jehovu, Boga svojega’, nije li upravo njegove uzvišice+ i žrtvenike Ezekija uklonio,+ pa govori Judi i Jeruzalemu: ‘Pred ovim se žrtvenikom klanjajte’?”’+ 8 Hajde, okladi se+ s gospodarom mojim, kraljem asirskim:+ dat ću ti dvije tisuće konja, pa da vidimo možeš li naći jahače za njih.+ 9 Kako ćeš, dakle, poraziti jednog jedinog upravitelja među najmanjim slugama gospodara mojega,+ kad se u Egipat uzdaš da će ti dati kola i konjanike?+ 10 Uostalom, jesam li bez odobrenja Jehovina krenuo na zemlju ovu da je opustošim? Sam Jehova rekao mi je:+ ‘Idi na tu zemlju i opustoši je!’”+

11 Nato su Elijakim,+ Šebna+ i Joah+ rekli rabšaku:+ “Molimo te, govori slugama svojim jezikom sirijskim,*+ jer mi razumijemo! Nemoj nam govoriti jezikom judejskim*+ da čuje narod koji je na zidu!”+ 12 Ali rabšak je rekao: “Zar me gospodar moj poslao da riječi ove kažem gospodaru tvojemu i tebi? Nije li me poslao ljudima koji na zidu stoje, koji će zajedno s vama morati izmet svoj jesti i mokraću svoju piti?”+

13 Potom je rabšak, stojeći i dalje na tome mjestu,+ stao na sav glas vikati na jeziku judejskom+ ove riječi: “Čujte riječi velikoga kralja, kralja asirskoga!+ 14 Ovako kaže kralj: ‘Ne dajte da vas zavara Ezekija,+ jer vas ne može izbaviti!+ 15 Ne dajte da vas nagovori Ezekija da se pouzdate u Jehovu,+ govoreći vam: “Jehova će nas sigurno izbaviti.+ Ovaj grad neće biti predan u ruke kralju asirskom.”+ 16 Ne slušajte Ezekiju, jer ovako kaže kralj asirski: “Predajte mi se+ i izađite k meni, pa neka svaki od vas jede s trsa svojega i svaki sa smokve svoje+ i neka svaki od vas pije vodu iz nakapnice* svoje,+ 17 dok ne dođem i odvedem vas u zemlju kao što je vaša,+ u zemlju žita i vina mladoga, u zemlju kruha i vinograda! 18 Ne dajte da vas zavede Ezekija+ govoreći: ‘Jehova će nas izbaviti’! Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruke kralja asirskoga?+ 19 Gdje su bogovi hamatski+ i arpadski?+ Gdje su bogovi sefarvajimski?+ Jesu li izbavili Samariju iz ruke moje?+ 20 Koji je od svih bogova tih zemalja izbavio zemlju svoju iz ruke moje,+ pa da sad Jehova izbavi Jeruzalem iz ruke moje?”’”+

21 A oni su šutjeli i nisu mu odgovorili ni riječi,+ jer je kraljeva zapovijed glasila: “Nemojte mu odgovarati!”+ 22 Potom su Elijakim,+ sin Hilkijin, upravitelj dvorski,+ Šebna,+ pisar, i Joah,+ sin Asafov, ljetopisac, razderali haljine svoje+ i otišli k Ezekiji te mu kazali riječi rabšakove.+

37 Čim je to čuo kralj Ezekija, razderao je haljine svoje, ogrnuo kostrijet+ i otišao u dom Jehovin.+ 2 I poslao je Elijakima,+ upravitelja dvorskoga, Šebnu, pisara,+ i starješine svećeničke,+ ogrnute kostrijeću, k proroku Izaiji,+ sinu Amosovu.+ 3 Oni su mu rekli: “Ovako kaže Ezekija: ‘Ovaj je dan dan nevolje,+ ukora i drskoga ruganja,+ jer sinovi su došli do porođaja, a nema snage da se rode.+ 4 Možda će Jehova, Bog tvoj, čuti riječi rabšaka,*+ kojeg je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se ruga+ Bogu živome, pa će ga Jehova, Bog tvoj, pozvati na odgovornost zbog riječi koje je čuo.+ Pomoli se+ za ostatak koji je još živ!’”+

5 I kad su sluge kralja Ezekije otišle k Izaiji,+ 6 Izaija im je rekao: “Ovako kažite gospodaru svojemu: ‘Ovako kaže Jehova:+ “Ne boj se+ riječi koje si čuo, kojima su sluge+ kralja asirskoga hulile na mene! 7 Smest ću ga,*+ i on će čuti vijest+ i vratit će se u zemlju svoju. I učinit ću da padne od mača u zemlji svojoj.”’”+

8 Kad je rabšak+ čuo da je kralj asirski otišao iz Lakiša,+ vratio se k njemu i našao ga kako se bori protiv Libne.+ 9 Naime, kralj je čuo da se govori za Tirhaku,+ kralja etiopskoga: “Došao je u boj protiv tebe.” Kad je to čuo, poslao je glasnike+ Ezekiji, poručivši: 10 “Ovako recite Ezekiji, kralju Judinu: ‘Ne daj da te zavara Bog tvoj u kojega se uzdaš,+ kada ti kaže: “Jeruzalem neće biti predan u ruke kralju asirskom”!+ 11 Eto, sam si čuo što su kraljevi asirski učinili svim zemljama koje su opustošili,*+ a ti li ćeš se izbaviti?+ 12 Jesu li ih izbavili bogovi+ naroda onih koje su praoci moji potukli+ — Gozance,+ Harance,+ Resefce i sinove Edenove+ koji su u Tel-Asaru? 13 Gdje je kralj Hamata,+ kralj Arpada,+ kralj grada Sefarvajima,+ kralj Hene i kralj Ive?’”+

14 I Ezekija je primio pismo koje su mu donijeli glasnici i pročitao ga.+ Potom je Ezekija otišao u dom Jehovin i razvio ga pred Jehovom.+ 15 Tada se Ezekija pomolio Jehovi:+ 16 “Jehova nad vojskama, Bože Izraelov,+ koji sjediš nad kerubima,* ti si jedini pravi Bog nad svim kraljevstvima zemaljskim.+ Ti si stvorio nebo i zemlju.+ 17 Prigni, Jehova, uho svoje i čuj!+ Otvori, Jehova, oči svoje+ i vidi, i čuj sve riječi Sanheribove+ koje je poručio da bi se rugao Bogu živome!+ 18 Istina je, Jehova, da su kraljevi asirski opustošili sve zemlje, a i svoju zemlju,+ 19 i pobacali su bogove njihove u vatru,+ jer to nisu bili bogovi,+ nego djelo ruku ljudskih,+ drvo i kamen — zato su ih uništili.+ 20 A sada, Jehova, Bože naš,+ izbavi nas iz ruke njegove,+ da sva kraljevstva zemaljska spoznaju da si ti, Jehova, Bog jedini!”+

21 Tada je Izaija, sin Amosov, poručio Ezekiji: “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Zato što si mi se molio zbog Sanheriba, kralja asirskoga,+ 22 evo riječi koju Jehova objavljuje protiv njega:

30 A ovo će ti biti znak: Ove godine jest će se što uzraste od prosuta sjemenja,+ druge godine žito koje samo uzraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde i jedite rod njihov!+ 31 Preživjeli iz doma Judina, oni koji preostanu,+ pustit će korijen u dubinu i plod rađati u visinu.+ 32 Jer iz Jeruzalema će doći ostatak+ i preživjeli s gore Siona.+ To će učiniti revnost Jehove nad vojskama.+

33 Zato ovako kaže Jehova za kralja asirskoga:+ “Neće on ući u grad ovaj,+ niti će ovamo odapeti strijelu, neće mu se sa štitom primaknuti, niti će opsadni nasip pred njim nasuti.”’+

34 ‘Vratit će se putem kojim je došao, i u grad ovaj neće ući’, kaže Jehova.+ 35 ‘Branit ću grad ovaj+ i spasiti ga radi sebe+ i radi Davida, sluge svojega.’”+

36 Tada je izišao anđeo+ Jehovin i pobio sto osamdeset i pet tisuća ljudi u taboru asirskom.+ A kad su ljudi ustali rano ujutro, oko njih su bili sve sami mrtvaci.+ 37 Potom je Sanherib,+ kralj asirski, ustao i otišao.+ I vrativši se, ostao je u Ninivi.+ 38 Jednog dana, dok se klanjao u hramu Nisroka,+ boga svojega,+ Adramelek i Sareser, sinovi njegovi, ubili su ga mačem+ i pobjegli u zemlju araratsku.+ A Esar-Hadon,+ sin njegov, počeo je kraljevati umjesto njega.

38 U to vrijeme Ezekija se nasmrt razbolio.+ Tada je prorok Izaija,+ sin Amosov, došao k njemu i rekao mu: “Ovako kaže Jehova: ‘Izdaj potrebne zapovijedi domu svojemu,+ jer ćeš umrijeti, nećeš ostati živ!’”+ 2 Nato je Ezekija okrenuo lice svoje k zidu+ i pomolio se Jehovi:+ 3 “Molim te, Jehova, molim te, sjeti se+ kako sam ti služio*+ vjerno*+ i bio ti odan cijelim srcem+ i činio što je dobro u očima tvojim!” I Ezekija je briznuo u gorak plač.+

4 Potom je došla riječ+ Jehovina Izaiji: 5 “Idi i reci Ezekiji: ‘Ovako kaže Jehova, Bog Davida, oca tvojega:+ “Čuo sam molitvu tvoju+ i vidio sam suze tvoje.+ Evo, dodat ću vijeku tvojemu petnaest godina,+ 6 i izbavit ću iz ruke kralja asirskoga tebe i grad ovaj, i branit ću grad ovaj.+ 7 Ovo ti je znak od Jehove da će Jehova ispuniti riječ koju je rekao:+ 8 Evo, učinit ću da se sjena sunčeva+ koja se spustila niz stepenice Ahazove vrati deset stepenica unatrag.”’”+ I sunce se vratilo deset stepenica unatrag po stepenicama niz koje se bilo spustilo.+

9 Zapis Ezekije, kralja Judina, kad se razbolio+ i potom ozdravio od bolesti svoje.+

21 A Izaija je rekao: “Neka donesu oblog od suhih smokava i stave ga na čir,+ da ozdravi!”+ 22 U međuvremenu, Ezekija je upitao: “Što je znak da ću otići u dom Jehovin?”+

39 U to vrijeme Merodak-Baladan,+ sin Baladanov, kralj babilonski,+ poslao je pisma i dar+ Ezekiji, nakon što je čuo da je bio bolestan i da se oporavio.+ 2 A Ezekija se obradovao poslanicima i pokazao im riznicu svoju,+ srebro, zlato, balzam,+ ulje skupocjeno, čitavu oružarnicu svoju+ i sve što je bilo u riznicama njegovim. Nije bilo ničega u domu njegovu+ i u cijelom kraljevstvu njegovu što im Ezekija nije pokazao.+

3 Potom je prorok Izaija došao kralju Ezekiji i upitao ga:+ “Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?” A Ezekija je odgovorio: “Iz daleke zemlje došli su k meni, iz Babilona.”+ 4 Nato ga je on upitao: “Što su vidjeli u domu tvojemu?”+ A Ezekija je odgovorio: “Vidjeli su sve što je u domu mojemu. U riznicama mojim nema ničega što im nisam pokazao.” 5 Tada je Izaija rekao Ezekiji:+ “Čuj riječ Jehove nad vojskama: 6 ‘Evo, dolaze dani kada će sve što je u domu tvojemu i što su oci tvoji do danas nakupili biti odneseno u Babilon.’+ ‘Ništa neće ostati’,+ kaže Jehova. 7 ‘I neki od sinova tvojih koji će poteći od tebe, koji će ti se roditi, bit će odvedeni+ i postat će dvorani+ u palači kralja babilonskoga.’”+

8 Nato je Ezekija rekao Izaiji: “Dobra je riječ Jehovina koju si rekao.”+ Potom je dodao: “Jer mir i istina+ trajat će za života mojega.”+

40 “Tješite, tješite narod moj!” govori Bog vaš.+ 2 “Utješno govorite+ srcu Jeruzalema i vičite mu da je prošlo vrijeme robovanja njegova,+ da je platio cijenu prijestupa svojega!+ Jer iz ruke Jehovine primio je punu mjeru za sve grijehe svoje.”+

3 Slušajte! Netko viče u pustinji:+ “Raščistite put Jehovi!+ Poravnajte kroz pustaru stazu Bogu našemu!+ 4 Neka se podigne svaka dolina,+ neka se spusti svaka gora i brdo!+ Bregoviti kraj neka postane ravan, kraj neravni neka se pretvori u ravnicu+! 5 I otkrit će se slava Jehovina+ i svi će je ljudi vidjeti,+ jer to su riječi iz usta Jehovinih.”+

6 Slušaj! Netko govori: “Objavi!”+ A drugi kaže: “Što da objavim?”

Ovo objavi: “Svi su ljudi trava, a sva dobrota* njihova nalik je cvijetu poljskom.+ 7 Trava se suši i cvijet vene+ kada dah* Jehovin dahne na njih.+ Doista, narod je trava.+ 8 Trava se suši, cvijet vene,+ ali riječ Boga našega ostaje dovijeka.”+

9 Popni se na goru visoku,+ ti koja nosiš dobru vijest Sionu!+ Poviči snažno, ti koja nosiš dobru vijest Jeruzalemu!+ Poviči, ne boj se!+ Reci gradovima Judinim: “Evo Boga vašega!”+ 10 Gle, Svevišnji Gospodin Jehova doći će kao junak silan, mišica će njegova za njega vladati.+ Gle, kod njega je nagrada koju daje,+ pred njim je plaća koju dijeli.+ 11 Kao pastir past će stado svoje.+ Rukom svojom skupit će jaganjce,+ u njedrima svojim nosit će ih.+ Dojilice će brižno voditi.+

12 Tko je šakom izmjerio vode,+ pedljem premjerio nebesa+ i mjeru odredio prahu zemaljskom?+ Tko je vagom izvagao gore i tezuljom bregove? 13 Tko je izmjerio duh Jehovin? Tko ga kao savjetnik može u što uputiti?+ 14 Tko ga je savjetovao i poučio? Tko ga uči putu pravednosti ili mu znanje daje+ ili ga na put razboritosti upućuje?+

15 Gle, narodi su njemu kao kap iz vedra, vrijede kao prašina na vagi.+ Gle, otoke+ on kao prašinu sitnu podiže. 16 Ni Libanon za vatru nije dovoljan, divlje životinje njegove+ za žrtvu paljenicu nisu dovoljne.+ 17 Svi su narodi pred njim kao da i ne postoje,+ za njega su kao ništa, ništavilo.+

18 S kime ćete usporediti Boga+ i s kakvim ćete ga likom prispodobiti?+ 19 Ljevač lije lik,+ zlatar ga zlatom oblaže+ i lančiće srebrne kuje.+ 20 Drvo neko, drvo koje nije trulo, čovjek za prinos odabire,+ pa traži vještoga tesara da mu načini lik rezani+ koji se neće srušiti.+

21 Zar ne znate? Zar ne čujete? Zar vam nije rečeno od početka? Zar niste razumjeli još kad su temelji zemlje bili postavljeni?+ 22 On boravi nad krugom zemaljskim,+ čiji su stanovnici njemu kao skakavci. On razastire nebesa kao veo, razapinje ih kao šator za stanovanje.+ 23 On obraća vladare u ništa, suce zemaljske u ništavilo pretvara.+

24 Plitko su posađeni, plitko su posijani, panj je njihov plitko pustio korijen u zemlju.+ Čim se puhne na njih, oni se posuše,+ i vihor ih kao strnjiku raznosi.+

25 “S kime ćete me usporediti, tko mi je ravan?” kaže Svetac.+ 26 “Podignite uvis oči svoje i gledajte! Tko je to stvorio?+ Onaj koji izvodi vojsku njihovu po broju njihovu i sve ih zove po imenu.+ Zbog velike snage* njegove+ i moćne sile njegove ne izostaje nijedno.

27 Zašto kažeš, Jakove, zašto govoriš, Izraele: ‘Put je moj skriven od Jehove,+ ne mari Bog moj za pravdu koja mi pripada’?+ 28 Zar ne znaš? Zar nisi čuo?+ Jehova, Stvoritelj krajeva zemaljskih, Bog je vječni.+ On se ne umara i ne posustaje.+ Nedokučiv je razbor njegov.+ 29 On vraća snagu umornome,+ silnu snagu daje nejakome.+ 30 Dječaci se umaraju i posustaju, mladići posrću, 31 ali oni koji se u Jehovu uzdaju*+ dobivaju novu snagu.+ Podižu se na krilima kao orlovi.+ Trče i ne posustaju, hodaju i ne umaraju se.”+

41 “Šutite i poslušajte me, otoci!*+ Neka narodi+ skupe snagu! Neka pristupe+ i zatim progovore! Pristupite k meni na sud!+

2 Tko je podigao onoga što dolazi s istoka?+ Tko ga je u pravednosti dozvao k nogama svojim i predao mu narode i dao vlast da pokori kraljeve?+ Tko ih je kao prah predao pod mač njegov, pa ih luk njegov kao strnjiku raznosi?+ 3 Tko ih je progonio i nogama svojim mirno kročio putem kojim inače nije išao? 4 Tko je to učinio i izvršio?+ Tko od iskona poziva naraštaje?+

Ja, Jehova, koji sam prvi.+ I prema posljednjima ja ću biti isti.”+

5 Zbog onoga što su vidjeli, otoci+ su se uplašili. Uzdrhtali su krajevi zemaljski.+ Približavaju se, dolaze. 6 Svatko pomaže drugu svojemu i govori bratu svojemu: “Budi jak!”+ 7 Tesar bodri zlatara,+ onaj koji čekićem zaglađuje bodri onoga koji kuje na nakovnju, govoreći o spoju zalivenom: “Dobro je.” Potom se kip čavlima pričvršćuje da se ne pomakne.+

8 “A ti si, Izraele, sluga moj.+ Ti si, Jakove, izabranik moj,+ potomstvo Abrahama,+ prijatelja mojega.+ 9 Ti, kojega sam uzeo s krajeva zemlje,+ kojega sam pozvao s krajeva njezinih.+ I rekao sam ti: ‘Ti si sluga moj.+ Izabrao sam te+ i nisam te odbacio.+ 10 Ne boj se, jer ja sam s tobom!+ Ne osvrći se plašljivo, jer ja sam Bog tvoj!+ Ja ću te ojačati+ i pomoći ću ti.+ Poduprijet ću te desnicom+ svojom pravednom.’+

11 Gle, postidjet će se svi koji se žeste na tebe i bit će poniženi.+ Oni koji ti se protive bit će kao ništa i izginut će.+ 12 Tražit ćeš one koji se bore protiv tebe, ali ih nećeš naći.+ Oni koji protiv tebe ratuju, bit će kao ništa, kao ništavilo.+ 13 Jer ja, Jehova, Bog tvoj, držim te za desnicu+ i kažem ti: ‘Ne boj se!+ Ja ću ti pomoći.’+

14 Ne boj se, crviću+ Jakove, narode Izraelov!+ Ja ću ti pomoći”, kaže Jehova, Otkupitelj tvoj,+ Svetac Izraelov. 15 “Gle, učinit ću da budeš poput sprave kojom se žito vrši,+ poput vršalice nove sa zubima dvosjeklim. Gazit ćeš gore i satirati ih, bregove ćeš u pljevu pretvarati.+ 16 Vijat+ ćeš ih i vjetar će ih odnijeti,+ vihor će ih raspršiti.+ A ti ćeš se radovati Jehovi.+ Svecem Izraelovim dičit ćeš se.”+

17 “Nevoljnici i siromasi traže vode,+ a nje nema. Od žeđi+ im se jezik osušio.+ Ja, Jehova, uslišit ću ih.+ Ja, Bog Izraelov, neću ih ostaviti.+ 18 Na brdima golim otvorit ću rijeke, a usred dolina izvore.+ Pretvorit ću pustinju u jezero vodeno, a zemlju bezvodnu u izvore vodene.+ 19 Posadit ću u pustinji cedar, akaciju, mirtu i drvo što ulje daje.+ Posadit ću u pustari borovicu, jasen i čempres zajedno,+ 20 pa neka sav narod vidi i neka zna, neka ima na umu i neka shvati da je ruka Jehovina to učinila, da je Svetac Izraelov to stvorio.”+

21 “Iznesite spor svoj!”+ kaže Jehova. “Predočite dokaze svoje!”+ kaže kralj Jakovljev.+ 22 “Predočite ih i kažite nam što će se dogoditi! Kažite nam što je prvo bilo, da o tome promislimo i shvatimo što budućnost nosi! Ili objavite nam ono što dolazi!+ 23 Kažite nam što će biti poslije, pa ćemo znati da ste bogovi!+ Učinite nešto, dobro ili zlo, pa ćemo svi to gledati i vidjeti!+ 24 Eto, vi niste ništa i djela su vaša ništavna.+ Odvratan je svatko tko vas izabere.+

25 Podignuo sam jednoga koji ide sa sjevera, i on će doći.+ S istoka+ će prizivati ime moje. Pregazit će namjesnike kao da su glina,+ kao što lončar gazi glinu svježu.

26 Tko je išta kazao od početka, da bismo znali, ili od starina, da bismo rekli: ‘U pravu je’?+ Doista nema nikoga tko bi to kazao. Doista nema nikoga tko bi to objavio. Doista nema nikoga tko bi čuo riječi vaše.”+

27 Onaj koji je prvi kaže Sionu: “Gle, evo ih!”+ Jeruzalemu ću poslati donositelja dobre vijesti.+

28 Gledao sam, ali nije bilo nikoga. Nema među njima nijednoga koji bi savjet dao.+ Pitao sam ih i odgovor čekao. 29 Eto, svi su oni ništa. Ništavna su djela njihova. Lijevani su likovi njihovi vjetar i ništavilo.+

42 Evo sluge mojega,+ kojega podupirem,+ izabranika mojega,+ koji je po volji duše moje!+ U njega sam stavio duh svoj,+ on će donijeti pravdu narodima.+ 2 Neće vikati niti podizati glas svoj, neće se glas njegov čuti na ulici.+ 3 Trsku zgaženu neće slomiti+ i stijenj što tinja neće ugasiti. U istinoljubivosti svojoj pravdu će donijeti.+ 4 Neće posustati niti će se umoriti dok na zemlji ne uspostavi pravdu.+ Otoci* će čekati zakon njegov.*+

5 Ovako kaže pravi Bog, Jehova, Stvoritelj nebesa,+ onaj koji ih je razastro,+ onaj koji je rasprostro zemlju+ i rod njezin,+ onaj koji daje dah+ narodu što je na njoj+ i duh onima što hodaju njome:+ 6 “Ja, Jehova, pozvao sam te u pravdi+ i čvrsto sam te za ruku uzeo.+ Čuvat ću te i postavit ću te za savez narodu,+ za svjetlo narodima,+ 7 da otvoriš oči slijepima,+ da izvedeš zatočenike iz tamnice,+ iz zatvora one koji sjede u tami.+

8 Ja sam Jehova. To je ime moje,+ i nikome neću dati slavu svoju,+ niti hvalu svoju+ likovima rezbarenim.+

9 Evo, što sam prije navijestio zbilo se,+ a sada vam novo naviještam. Prije nego se dogodi, ja vam to objavljujem.”+

10 Pjevajte Jehovi pjesmu novu,+ hvalu njegovu s kraja zemlje,+ vi koji živite od mora+ i svega što je u njemu, otoci i vi koji živite na njima!+ 11 Neka usklikne pustinja+ i gradovi njezini, naselja u kojima žive Kedarci!+ Neka kliču radosno oni koji u krševitom kraju žive!+ S vrhova gorskih neka kliču ljudi! 12 Neka daju slavu Jehovi,+ na otocima neka objavljuju hvalu njegovu!+

13 Kao junak Jehova će izići.+ Kao ratnik podjarit će žar svoj.+ Povikat će, ispustit će poklik ratni,+ moćniji će biti od neprijatelja svojih.+

14 “Šutio sam dugo,+ nisam govorio,+ svladavao sam se.+ Kao žena koja rađa sada ću vikati, dahtati i uzdisati.+ 15 Opustošit+ ću gore i bregove, osušit ću sve bilje njihovo. Rijeke ću u suho tlo pretvoriti, močvare ću isušiti.+ 16 Vodit ću slijepce putem koji ne poznaju,+ dat ću im da kroče cestom nepoznatom.+ Pred njima ću mračno mjesto pretvoriti u svjetlost,+ a tlo neravno u ravnicu.+ Sve ću to za njih učiniti i neću ih ostaviti.”+

17 Ustuknut će i silno se posramiti oni koji se uzdaju u likove rezane,+ koji govore likovima lijevanim: “Vi ste naši bogovi.”+

18 Čujte, gluhi! Upravite pogled, slijepi!+ 19 Tko je slijep, ako ne sluga moj, i tko je gluh kao glasnik moj kojega šaljem? Tko je slijep kao onaj koji je nagrađen, tko je slijep kao sluga Jehovin?+ 20 Mnogo si toga vidio, ali nisi mario.+ Uši su ti otvorene bile, ali nisi slušao.+ 21 Svidjelo se Jehovi zbog pravednosti svoje+ uzveličati i uzvisiti zakon.+ 22 Ali to je narod opljačkan i oplijenjen,+ svi su u jame uhvaćeni, po zatvorima posakrivani.+ Plijenom su postali, a nema im izbavitelja,+ grabežom su postali, a nema nikoga da kaže: “Vrati!”

23 Tko će od vas to poslušati? Tko će o tome razmisliti i slušati za kasnija vremena?+ 24 Tko je Jakova predao grabežu, tko je Izraela predao pljačkašima? Nije li to bio Jehova, onaj kojem su zgriješili, čijim putevima nisu htjeli ići i čije zakone nisu slušali?+ 25 Zato je na Izraela izlijevao gnjev, srdžbu svoju i strahote ratne.+ Oganj ratni gutao ga je sa svih strana,+ ali on to nije primijetio;+ proždirao ga je, ali on ništa nije uzeo k srcu.+

43 Sada ovako kaže Jehova, Stvoritelj tvoj,+ Jakove, i Tvorac tvoj,+ Izraele: “Ne boj se, jer ja sam te otkupio!+ Pozvao sam te po imenu tvojem.+ Ti si moj.+ 2 Pođeš li preko voda,+ ja ću biti s tobom.+ Pođeš li preko rijeka, one te neće preplaviti.+ Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, niti će te plamen opaliti.+ 3 Jer ja sam Jehova, Bog tvoj, Svetac Izraelov, Spasitelj tvoj.+ Dao sam Egipat kao otkupninu za tebe,+ Etiopiju+ i Sebu u zamjenu za tebe. 4 Budući da si dragocjen u očima mojim,+ dostojan si časti i ja te ljubim.+ Dat ću ljude u zamjenu za tebe, narode u zamjenu za dušu tvoju.+

5 Ne boj se, jer ja sam s tobom!+ S istoka ću dovesti potomstvo tvoje i sa zapada ću te sabrati.+ 6 Reći ću sjeveru:+ ‘Daj!’ a jugu: ‘Ne zadržavaj ih! Dovedi sinove moje izdaleka i kćeri moje s kraja zemlje,+ 7 svakoga tko se zove imenom mojim+ i koga sam stvorio na slavu svoju,+ koga sam sazdao i koga sam načinio!’+

8 Izvedi narod koji je slijep, iako ima oči, i koji je gluh, iako ima uši!+ 9 Neka se skupe svi narodi na jedno mjesto, neka se okupe plemena!+ Tko od bogova njihovih to može proreći?+ Mogu li nam navijestiti što će se prvo zbiti?+ Neka dovedu svjedoke svoje+ i opravdaju se, ili neka ih ti svjedoci čuju, pa neka kažu: ‘Istina je!’”+

10 “Vi ste moji svjedoci”,+ kaže Jehova, “i sluga moj kojeg sam izabrao,+ da biste znali+ i vjerovali mi+ i razumjeli da sam ja onaj isti.+ Prije mene nijedan bog nije bio načinjen+ i poslije mene neće biti nijednoga.+ 11 Ja, ja sam Jehova,+ i osim mene nema spasitelja.”+

12 “Ja sam prorekao, spasio i objavio,+ kad među vama nije bilo nijednoga tuđeg boga.+ Stoga ste vi moji svjedoci”,+ kaže Jehova, “a ja sam Bog.+ 13 I za sva vremena ja sam isti,+ i nema nikoga tko može izbaviti iz moje ruke.+ Izvršit ću naum svoj+ — tko to može spriječiti?”+

14 Ovako kaže Jehova, Otkupitelj vaš,+ Svetac Izraelov:+ “Zbog vas ću ih poslati na Babilon, oborit ću zasune na vratima zatvorskim+ i Kaldejce u brodovima, a oni će jadikovati.+ 15 Ja sam Jehova, Svetac vaš,+ Stvoritelj Izraelov,+ Kralj vaš.”+

16 Ovako kaže Jehova, onaj koji je put kroz more načinio i prolaz kroz vode silne,+ 17 koji je izveo kola bojna i konje, vojsku i junake zajedno:+ “Oni će leći,+ i neće više ustati.+ Ugašeni će biti.+ Kao stijenj laneni bit će utrnuti.”+

18 “Nemojte se prisjećati onoga što je bilo u početku, ne mislite na ono što je nekada bilo! 19 Evo, činim nešto novo.+ Sada će nastati, a vi ćete to vidjeti.+ Da, kroz pustaru ću put napraviti,+ kroz pustinju rijeke.+ 20 Slavit će me zvijeri poljske,+ šakali i nojevi,+ jer dat ću da poteku vode u pustari, rijeke u pustinji,+ da bi pio narod moj, izabranik moj,+ 21 narod koji sam sebi stvorio da razglasi hvalu moju.+

22 Ali ti me, Jakove, nisi prizivao,+ jer sam ti zamoran postao, Izraele.+ 23 Nisi mi prinosio ovce kao paljenice cijele, nisi me slavio žrtvama svojim.+ A ja te nisam silio da mi služiš darovima, niti sam te zamarao tamjanom.+ 24 Nisi mi novcem kupovao trsku mirisnu,+ nisi me sitio salom žrtava svojih.+ Zapravo, grijesima svojim prisilio si me da ja služim tebi. Umoran sam od prijestupa tvojih.+

25 Ja, ja radi sebe+ brišem+ prijestupe tvoje+ i grijeha tvojih više se neću sjećati.+ 26 Podsjeti me na zasluge svoje! Izađimo na sud zajedno!+ Iznesi što imaš i dokaži da si pravedan!+ 27 Otac tvoj prvi, on je zgriješio,+ i učitelji tvoji sagriješili su meni.+ 28 Zato ću obeščastiti knezove koji služe na mjestu svetome, i predat ću Jakova istrebljenju,* predat ću Izraela poruzi.+

44 Sada čuj, Jakove, slugo moj,+ čuj, Izraele, kojega sam izabrao!+ 2 Ovako kaže Jehova, Stvoritelj tvoj+ i Tvorac tvoj,+ koji ti je pomagao od utrobe majčine:+ ‘Ne boj se,+ slugo moj, Jakove, ne boj se, Ješurune,*+ kojega sam izabrao! 3 Jer izlit ću vodu na žednoga+ i potoke na suho mjesto.+ Izlit ću duh svoj na sjeme* tvoje+ i blagoslov svoj na potomke tvoje. 4 Nicat će kao trava zelena,+ kao topole+ uz prokope vodene. 5 Jedan će reći: “Ja sam Jehovin”,+ drugi će se zvati imenom Jakovljevim,+ treći će napisati na ruci svojoj: “Jehovin”, a četvrti će se nazivati imenom Izraelovim.’+

6 Ovako kaže Jehova, Kralj Izraelov+ i Otkupitelj njegov,+ Jehova nad vojskama: ‘Ja sam prvi i ja sam posljednji,+ osim mene nema Boga.+ 7 Tko je kao ja?+ Neka poviče, neka kaže i neka mi razloži!+ Neka oni navijeste ono što dolazi i ono što će još doći, kao što ja to činim još otkad sam osnovao narod drevni!+ 8 Ne bojte se i ne plašite se!+ Nisam li svakome od vas odavna to objavio i navijestio?+ Vi ste moji svjedoci.+ Ima li Boga osim mene?+ Ne, nema Stijene.+ Ne znam ni jedne.’”

9 Svi koji prave likove rezane ništavni su,+ i mili likovi njihovi ne koriste ničemu.+ To su svjedoci njihovi koji ništa ne vide i ništa ne znaju,+ pa su im na sramotu.+ 10 Tko pravi boga ili lik lijeva?+ Nema mu od njega nikakve koristi.+ 11 Gle, posramit će se svi drugovi njegovi,+ jer oni koji bogove prave samo su ljudi zemaljski. Svi će se oni skupiti zajedno.+ Stat će, uplašiti se i posramit će se svi.+

12 Kovač ga alatkom oštrom obrađuje na ugljevlju ražarenom, čekićima ga oblikuje, obrađuje ga snažnom rukom svojom.+ Potom ogladni, te iznemogne. Ne pije vode, te se iscrpi.

13 Drvodjelja rasteže vrpcu mjernu, ocrtava ga kredom crvenom, obrađuje ga dlijetom, mjeri ga šestarom i oblikuje ga u lik čovječji,+ u lijepi lik čovjeka, da stoji u kući.+

14 Drugome je posao sjeći cedre, pa odabire određena stabla, stabla golema, i ostavlja ih neka narastu među drvećem šumskim.+ Sadi lovor, i on od kiše raste. 15 A čovjek ga onda za ogrjev koristi. Uzima komad drva da se ugrije. Naloži vatru i peče kruh. A usto i boga izrađuje kojem će se klanjati.+ Pravi lik rezani+ i pred njim ničice pada. 16 Polovinom toga naloži vatru. Nad tom polovinom peče meso sebi za jelo i siti se. Grije se i govori: “Eto, grijem se i gledam kako vatra gori.” 17 A od ostatka pravi sebi boga, lik rezani. Pred njim ničice pada, klanja mu se, moli mu se i govori: “Izbavi me, jer ti si bog moj!”+

18 Ne znaju oni+ i ne razumiju,+ jer su im zaslijepljene oči, pa ne vide,+ i srce, pa ne shvaćaju.+ 19 Nitko to k srcu ne uzima,+ ne zna i ne razumije,+ da bi rekao: “Polovinom toga naložio sam vatru i na žaru njegovom ispekao sam kruh. I meso sam ispekao i pojeo. Zar ću od ostatka boga gadnog načiniti?+ Zar ću ničice padati pred komadom drva suhog?” 20 On se pepelom hrani.+ Zavodi ga srce njegovo prevareno.+ Neće on izbaviti dušu svoju niti će reći: “Nije li varka ovo što držim u desnici svojoj?”+

21 “Sjeti se toga, Jakove,+ i ti, Izraele, jer si ti sluga moj!+ Ja sam te stvorio.+ Ti si sluga moj. Izraele, neću te zaboraviti!+ 22 Izbrisat ću prijestupe tvoje i bit će kao da ih je oblak sakrio,+ i grijehe, kao da su ih oblaci sakrili. Vrati se k meni,+ jer ja ću te otkupiti!+

23 Kličite radosno, nebesa,+ jer Jehova je učinio što je naumio!+ Kličite pobjednički,+ vi najdublje dubine zemaljske!+ Veselite se, gore,+ i kličite radosno, šume i sva stabla u njima! Jer Jehova je otkupio Jakova, na Izraelu je pokazao krasotu svoju.”+

24 Ovako kaže Jehova, Otkupitelj tvoj,+ onaj koji te oblikovao od utrobe majčine: “Ja, Jehova, činim sve, sam nebesa razapinjem,+ zemlju rasprostirem.+ Pomaže li mi tko u tome? 25 Ja osujećujem znamenje onih što prazne riječi govore, navodim gataoce da postupaju ludo,+ posramljujem mudrace i znanje njihovo pretvaram u ludost.+ 26 Ja ispunjavam riječ sluge svojega i ostvarujem objave glasnika svojih.+ Ja govorim o Jeruzalemu: ‘Bit će nastanjen’,+ i o gradovima Judinim: ‘Opet će se izgraditi.+ Podignut ću opustošena mjesta njegova.’+ 27 Ja govorim bezdanu vodenom: ‘Presuši! Isušit ću sve rijeke tvoje.’+ 28 Ja govorim o Kiru:+ ‘On je pastir moj i izvršit će sve što želim’,+ izvršit će ono što sam rekao o Jeruzalemu: ‘Opet će se izgraditi’, i o hramu: ‘Položit će se temelji njegovi.’”+

45 Ja, Jehova, ovako kažem pomazaniku+ svojemu Kiru, kojega sam uzeo za desnicu,+ da pokorim pred njim narode+ i oslabim kraljeve, da otvorim pred njim vrata dvokrilna, da vrata gradska ne budu zatvorena: 2 “Ja ću ići pred tobom+ i poravnat ću uzvisine.+ Razbit ću vrata bakrena, slomit ću zasune željezne.+ 3 Dat ću ti blaga+ što u tami i na skrovitim mjestima leže, da bi znao da sam ja Jehova, onaj koji te po imenu zove,+ Bog Izraelov. 4 Radi sluge svojega Jakova, radi Izraela, izabranika svojega,+ pozvao sam te po imenu tvojemu. Časno sam ti ime dao, iako me nisi poznavao.+ 5 Ja sam Jehova, i nema drugoga.+ Osim mene nema Boga.+ Ja ću te ojačati, iako me ne poznaš, 6 da bi se od istoka do zapada znalo da nema drugoga osim mene.+ Ja sam Jehova, i nema drugoga.+ 7 Ja dajem svjetlost+ i stvaram tamu,+ donosim mir+ i stvaram nevolju+ — ja, Jehova, činim sve to.+

8 Rosite, nebesa, odozgo!+ Oblaci nebeski, kišite pravednošću!+ Neka se zemlja otvori i neka rodi spasenjem, neka tada i pravda nikne!+ Ja, Jehova, stvaram to.”+

9 Teško onome tko se prepire s Tvorcem svojim,+ kao što se krhotina posude zemljane prepire s drugim krhotinama! Zar će glina+ reći tvorcu svojemu: “Što radiš?” Zar će djelo tvoje reći: “On nema ruku”? 10 Teško onome tko govori ocu: “Kakvu to djecu na svijet donosiš?” i ženi njegovoj: “Što to rađaš?”+

11 Ovako kaže Jehova, Svetac Izraelov+ i Tvorac+ njegov: “Pitajte me što će biti+ sa sinovima mojim,+ za djelo+ ruku mojih zapovjedite mi! 12 Ja sam načinio zemlju+ i čovjeka stvorio na njoj.+ Svojim rukama ja sam razapeo nebesa+ i zapovijedam svoj vojsci njihovoj.”+

13 “Ja sam podigao slugu svojega u pravednosti+ i poravnat ću sve puteve njegove.+ On će izgraditi grad moj+ i otpustit će izgnanike moje,+ ne za novac+ niti za mito”, kaže Jehova nad vojskama.

14 Ovako kaže Jehova: “Neplaćeni radnici egipatski,+ trgovci etiopski i Sabejci,+ ljudi visoki,+ sami će doći k tebi i tvoji će biti.+ Za tobom će ići, u okovima+ će dolaziti i klanjat će se tebi.+ Tebi će se moliti, govoreći: ‘Doista je Bog s vama,+ i nema drugoga, nema drugoga Boga!’”+

15 Zaista, ti si Bog koji se krije,+ Bog Izraelov, Spasitelj.+ 16 Oni će se svi postidjeti i biti poniženi. Oni koji idole prave svi će poniženi hodati.+ 17 A Izrael će spašen biti spasenjem vječnim+ jer je u zajedništvu s Jehovom.+ Vi se nećete postidjeti+ i nećete biti poniženi+ dovijeka, do u svu vječnost.

18 Jer ovako kaže Jehova, Stvoritelj nebesa,+ onaj koji je pravi Bog,+ onaj koji je oblikovao i načinio zemlju,+ onaj koji ju je učvrstio+ i nije ju stvorio uzalud, koji ju je oblikovao tako da bude nastanjena:+ “Ja sam Jehova, i nema drugoga.+ 19 Nisam govorio u tajnosti,+ u mračnom kutu zemlje, niti sam rekao potomstvu Jakovljevu: ‘Potražite me, ali bit će vam uzalud!’+ Ja, Jehova, govorim ono što je pravedno, objavljujem ono što je pravo.+

20 Skupite se i dođite!+ Pristupite zajedno, svi vi koji ste se izbavili iz naroda drugih!+ Oni što nose drvene likove rezane ništa ne znaju, a niti oni što se mole bogu koji ih ne može spasiti.+ 21 Iznesite što imate, predočite dokaze svoje!+ Neka se posavjetuju složno! Tko je to navijestio još davnih dana?+ Tko je to još davno objavio?+ Nisam li ja, Jehova? Osim mene nema drugoga Boga.+ Ja sam Bog pravedni i Spasitelj+ i nema drugoga osim mene.+

22 Obratite se k meni i spasite se,+ vi što živite po krajevima zemaljskim, jer ja sam Bog, i nema drugoga!+ 23 Samim sobom zakleo sam se+ — u pravednosti je riječ izišla iz usta mojih,+ i neće se vratiti+ — da će se svako koljeno preda mnom prignuti+ i da će mi se svaki jezik zaklinjati,*+ 24 govoreći: ‘Doista, u Jehove je sva pravda i moć.+ Svi koji se žeste na njega doći će k njemu i posramiti se.+ 25 Uz pomoć Jehovinu opravdat će se sve potomstvo+ Izraelovo i njime će se dičiti.’”+

46 Bel+ je na koljena pao,+ Nebo je pleća savinuo. Likovi+ se njihovi stavljaju na zvijeri i stoku, postali su tovar njihov, prtljaga njihova, breme životinjama umornim. 2 Pleća im se savijaju. Na koljena padaju. Ti bogovi ne mogu izbaviti+ likove svoje koji se kao breme nose, nego i sami* u zarobljeništvo odlaze.+

3 “Slušajte me, dome Jakovljev, i svi koji ste ostali od doma Izraelova,+ koje sam ponio čim ste se rodili, koje sam nosio od utrobe majčine!+ 4 I do starosti vaše ja ću biti isti,+ i kad vam kosa posijedi ja ću vas podupirati.+ Ja ću izvršiti naum svoj+ — ja ću vas nositi, ja ću vas podupirati i izbavljati.+

5 S kime ćete me usporediti+ ili izjednačiti ili prispodobiti, pa da kažete da sličimo jedan drugome?+ 6 Ljudi naveliko istresaju zlato iz kese i na vagi važu srebro. Unajmljuju zlatara, te on od njega pravi boga,+ pred kojim ničice padaju i klanjaju se.+ 7 Nose ga na ramenu,+ prenose ga i postavljaju na mjesto njegovo te tamo stoji i ne miče se s mjesta svojega.+ Zazivaju ga, ali on im ne odgovara, nikoga ne spašava iz nevolje njegove.+

8 Sjetite se toga, i budite hrabri! Uzmite to k srcu,+ prijestupnici!+ 9 Sjetite se prošlosti davne,+ da sam ja Bog+ i da nema drugoga Boga,+ niti ikoga tko bi mi sličan bio!+ 10 Ja od početka javljam svršetak,+ od davnine javljam ono što još nije bilo.+ Ja kažem: ‘Naum će se moj ostvariti+ i učinit ću sve što želim.’+ 11 S istoka zovem pticu grabljivicu,+ iz zemlje daleke zovem čovjeka da izvrši naum moj.+ Izrekao sam naum svoj, i ispunit ću ga.+ Što sam naumio, to ću i učiniti.+

12 Slušajte me, vi koji ste srca tvrdokorna,+ koji ste daleko od pravednosti!+ 13 Primičem pravdu svoju.+ Ona nije daleko+ i spasenje moje neće zakasniti.+ Na Sionu ću dati spasenje. Izraelu ću dati krasotu svoju.”+

47 Spusti se i sjedni u prašinu,+ djevice, kćeri babilonska!+ Sjedni na zemlju, gdje nema prijestolja,+ kćeri kaldejska!+ Jer više te neće zvati nježnom i razmaženom.+ 2 Uzmi mlin ručni+ i melji brašno! Makni koprenu svoju!+ Skini haljinu svoju!+ Otkrij noge!+ Prijeđi preko rijeka! 3 Otkrij golotinju svoju!+ Neka se vidi sramota tvoja!+ Osvetit ću se,+ i nikome neću dati da mi se suprotstavi.

4 “Postoji otkupitelj naš.+ Ime mu je Jehova nad vojskama,+ Svetac Izraelov.”+

5 Sjedi šutke+ i povuci se u mrak,+ kćeri kaldejska,+ jer neće te više zvati gospodaricom+ kraljevstava!+ 6 Razgnjevio sam se na narod svoj.+ Oskvrnuo sam nasljedstvo svoje,+ i predao ih tebi u ruke.+ A ti im nisi ukazala milost.+ Starcima si nametnula jaram svoj preteški.+ 7 Govorila si: “Dovijeka ću biti gospodarica,+ zauvijek.” Nisi to uzela k srcu, nisi mislila na to kakav će biti svršetak svega toga.+

8 A sada slušaj ovo, ti koja se predaješ užicima, koja živiš bez straha+ i govoriš u srcu svojemu: “Ja, i nitko drugi!+ Neću ostati udovica, neću osjetiti kako je to djecu izgubiti.”+ 9 Ali iznenada, u jedan dan,+ to će te dvoje snaći: djecu ćeš izgubiti i udovica ćeš ostati. U punoj mjeri to će te zadesiti,+ jer si mnogo vračala, jer si silne uroke bacala — preko svake mjere.+ 10 U zloću si se svoju uzdala.+ Govorila si: “Nitko me ne vidi!”+ Mudrost tvoja i znanje tvoje+ — to te zavelo. U srcu svojemu govoriš: “Ja, i nitko drugi!” 11 Nevolja će te snaći, a ti je nećeš moći čaranjem spriječiti. Nesreća će se oboriti na tebe,+ a ti je nećeš moći odvratiti. Na tebe će iznenada+ doći propast kakvu još ne poznaš.

12 Ustraj u čaranju svojemu i u vračanju mnogome,+ oko kojeg se trudiš od mladosti svoje! Možda će ti koristiti! Možda ćeš time drugima strah utjerati! 13 Izmorilo te mnoštvo savjetnika tvojih. Neka sad ustanu i neka te spase oni koji štuju* nebo, koji gledaju u zvijezde,+ koji za mladog mjeseca daju objave o onome što će te snaći! 14 Gle, postali su kao strnjika!+ Vatra će ih spaliti.+ Neće izbaviti dušu svoju+ od siline ognja.+ Neće to biti žeravica da se ljudi ugriju, ni ognjište da pred njega sjednu. 15 Takvi će ti biti čaratelji tvoji,+ oko kojih se trudiš od mladosti svoje. Odlutat će svaki na svoju stranu. Neće biti nikoga da te spasi.+

48 Čujte ovo, dome Jakovljev, vi koji sebe nazivate imenom Izraelovim+ i koji ste izišli iz voda Judinih,+ vi koji se zaklinjete imenom Jehovinim+ i spominjete Boga Izraelova,+ ali ne u istini i pravdi!+ 2 Jer oni sebe nazivaju stanovnicima grada svetoga,+ oslanjaju se na Boga Izraelova,+ kojemu je ime Jehova nad vojskama.+

3 “Događaje prošle unaprijed sam kazivao, iz mojih je to usta izišlo, ja sam to objavljivao.+ Iznenada sam izvršio naum svoj, i sve se zbilo.+ 4 Znao sam da si tvrdokoran,+ da ti je šija žila* željezna+ i da ti je čelo od bakra,+ 5 pa sam ti još onda kazivao. Prije nego što se zbilo, ja sam ti to objavio,+ da ne kažeš: ‘Idol je moj to učinio, lik moj rezani i lik moj lijevani to su zapovjedili.’+ 6 Čuo si.+ Promotri sve to!+ Nećeš li to objavljivati?+ Odsad ti objavljujem novo, skriveno, ono što još ne znaš.+ 7 Sada će stvoreno biti, nije toga prije bilo, ono što do danas nisi čuo, da ne kažeš: ‘Ja to već znam.’+

8 Ne, nisi to čuo,+ niti znao, niti se uho tvoje dosad otvorilo. Jer znam dobro da si nevjeran bio+ i da te se naziva ‘prijestupnikom od utrobe majčine’.+ 9 Radi imena svojega obuzdat ću gnjev svoj,+ radi hvale svoje suzdržat ću se da te ne istrijebim.+ 10 Evo, pročistio sam te, ali ne kao srebro.+ Probrao sam te dok si se talio u peći nevolje.+ 11 Radi sebe, radi sebe ću učiniti što sam naumio.+ Zar ću dopustiti da se ime moje sramoti?+ Nikome neću dati slavu svoju!+

12 Slušaj me, Jakove, slušaj me, Izraele, kojega sam pozvao! Ja sam isti.+ Ja sam prvi.+ Ja sam i posljednji.+ 13 Moja je ruka položila temelj zemlji,+ moja je desnica rasprostrla nebesa.+ Kad ih pozovem, svi se zajedno pokažu.+

14 Skupite se svi i čujte!+ Tko je od bogova sve to objavio? Ja, Jehova, ljubim tog čovjeka.+ On će učiniti Babilonu ono što želim+ i ruka će se njegova spustiti na Kaldejce.+ 15 Ja, ja sam to rekao. I pozvao sam ga.+ Doveo sam ga, i dat ću mu da bude uspješan na putu svojemu.+

16 Pristupite k meni i čujte ovo: Od početka nisam govorio u tajnosti.+ Od vremena kad se ono što je rečeno počelo zbivati bio sam ondje.”

A sada me Svevišnji Gospodin Jehova poslao zajedno s duhom svojim.+ 17 Ovako kaže Jehova, Otkupitelj tvoj,+ Svetac Izraelov:+ “Ja, Jehova, tvoj sam Bog, koji te uči da činiš ono što je za tvoje dobro,+ koji te vodi putem kojim trebaš ići.+ 18 O, kad bi pazio na zapovijedi moje!+ Mir bi tvoj bio kao rijeka+ i pravednost tvoja kao valovi morski.+ 19 A potomstva tvojega bilo bi kao pijeska i potomaka tvojih kao zrnaca njegovih.+ Ime se tvoje ne bi istrijebilo niti zatrlo preda mnom.”+

20 Iziđite iz Babilona!+ Bježite od Kaldejaca!+ Objavljujte to, kličući radosno, razglašujte to!+ Neka se čuje do kraja zemlje!+ Govorite: “Jehova je otkupio slugu svojega Jakova!+ 21 Nisu žeđali+ dok ih je vodio kroz krajeve puste.+ Dao je da voda iz stijene za njih poteče, rascijepio je stijenu i voda je potekla.”+

22 “Nema mira zlima”,+ kaže Jehova.

49 Čujte me, otoci,*+ slušajte, narodi daleki!+ Jehova me pozvao+ dok sam bio u utrobi majčinoj.+ Prije nego me majka rodila spomenuo je ime moje.+ 2 Učinio je da usta moja budu kao mač oštar.+ U sjeni+ ruke svoje zaklonio me.+ Učinio me strijelom naoštrenom. Sakrio me u tobolac svoj. 3 I rekao mi je: “Ti si sluga moj, Izraele,+ na tebi ću pokazati krasotu svoju.”+

4 A ja sam rekao: “Uzalud sam se trudio.+ Nizašto i u prazno trošio sam snagu svoju.+ Ali kod Jehove je pravda moja,+ kod Boga je plaća moja.”+ 5 I sada mi Jehova, onaj koji me u utrobi majčinoj oblikovao da budem sluga njegov,+ govori da mu dovedem natrag Jakova,+ da bi se Izrael skupio k njemu.+ Ja ću se proslaviti u očima Jehovinim, Bog moj bit će snaga moja. 6 Kazao je: “Nije malo to što si sluga moj koji će podići plemena Jakovljeva i dovesti natrag sačuvane sinove Izraelove.+ A postavio sam te i za svjetlo narodima,+ da spasenje moje dopre do kraja zemlje.”+

7 Ovako kaže Jehova, Otkupitelj Izraelov,+ Svetac njegov, onome kojega duboko preziru,+ onome koji je odvratan narodu,+ onome koji je sluga vladarima:+ “Zbog onoga što će vidjeti, kraljevi će ustati,+ a i knezovi, i poklonit će se, zbog Jehove, koji je vjeran,+ zbog Sveca Izraelova, koji te izabrao.”+

8 Ovako kaže Jehova: “U vrijeme milosti svoje* uslišio sam te,+ u dan spasenja pomogao sam ti.+ Čuvao sam te da bih te postavio za savez narodu,+ da se obnovi zemlja,+ da se ponovno podijele opustjela nasljedstva,+ 9 da se kaže zatočenicima:+ ‘Iziđite!’+ a onima koji su u tami:+ ‘Pokažite se!’+ Kraj puteva oni će pašu nalaziti, i pašnjaci će im biti na svim stazama utabanim.+ 10 Neće gladovati+ niti žeđati,+ neće ih moriti žega ni sunce,+ jer vodit će ih onaj koji ima samilosti prema njima,+ na izvore vode on će ih voditi.+ 11 Sve gore svoje pretvorit ću u puteve, i ceste ću svoje izdignuti.+ 12 Gle, jedni će doći izdaleka,+ jedni sa sjevera+ i sa zapada,+ a jedni iz zemlje sinimske.

13 Kličite, nebesa,+ raduj se, zemljo!+ Veselite se, planine, i kličite radosno!+ Jer Jehova je utješio narod svoj,+ smilovao se nevoljnicima svojim.+

14 A Sion je govorio: “Ostavio me Jehova,+ Jehova me zaboravio.”+ 15 Može li žena zaboraviti dojenče svoje i ne smilovati se sinu utrobe svoje?+ A ako bi ona i zaboravila njega,+ ja neću zaboraviti tebe.+ 16 Gle, na dlanove svoje urezao sam te.+ Zidovi su tvoji stalno pred očima mojim.+ 17 Žure se sinovi tvoji. Rušitelji i pustošitelji tvoji otići će od tebe. 18 Podigni oči svoje i pogledaj unaokolo! Svi su se oni skupili i dolaze k tebi.+ “Tako ja živ bio”, kaže Jehova,+ “svima ćeš se njima zaodjenuti kao nakitom i privezat ćeš ih na sebe kao nevjesta.+ 19 Iako su naselja tvoja poharana i opustošena i zemlja je tvoja u ruševinama,+ već je sada u tebi toliko stanovnika da je pretijesno za stanovanje — jer daleko su oni što su te proždirali+ — 20 a ipak će sve više sinova dolaziti k tebi koja si bez djece bila+ i na tvoje će uši govoriti: ‘Pretijesno nam je mjesto ovo.+ Pomaknite se da se i mi nastanimo!’+ 21 A ti ćeš reći u srcu svojemu: ‘Tko je otac njihov koji mi ih je dao? Jer ja sam žena bez djece i neplodna, prognana i zatočena.+ Tko ih je podigao?+ Eto, ja sam bila sama ostala,+ a gdje su oni bili?’”+

22 Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Evo, podignut ću narodima ruku svoju,+ podignut ću narodima zborni znak svoj.+ I dovest će sinove tvoje u naručju, nosit će na ramenima kćeri tvoje.+ 23 Kraljevi će biti skrbnici tvoji,+ a kneginje njihove bit će ti dadilje. Klanjat će ti se licem do zemlje+ i lizat će prašinu s nogu tvojih.+ I tada ćeš znati da sam ja Jehova i da se neće posramiti oni koji se u mene uzdaju.”*+

24 Može li se oteti silniku one što ih je on oteo,+ mogu li zarobljenici pobjeći tlačitelju?+ 25 Ali ovako kaže Jehova: “Otet će se silniku zarobljenike njegove,+ pobjeći će nasilniku oni što ih je oteo.+ Ja ću se suprotstaviti onome tko se tebi suprotstavlja,+ i ja ću spasiti sinove tvoje.+ 26 Onima koji te zlostavljaju dat ću da jedu meso svoje, krvlju svojom opit će se kao vinom.* I tada će svi ljudi znati da sam ja, Jehova,+ Spasitelj tvoj+ i Otkupitelj tvoj,+ Snaga Jakovljeva.”+

50 Ovako kaže Jehova: “Ima li majka vaša potvrdu o razvodu+ da sam je otpustio?+ Jesam li vas prodao nekom vjerovniku svojem da bih podmirio dug svoj?+ Gle, zbog grijeha svojih+ vi ste prodani, zbog prijestupa vaših majka je vaša otpuštena.+ 2 Zašto nisam našao nikoga kad sam došao?+ Zašto se nitko nije odazvao kad sam dozivao?+ Zar je ruka moja prekratka postala, pa ne može otkupiti?+ Zar u meni nema snage da izbavim? Gle, kad zaprijetim,+ more se isuši+ i rijeke se pretvore u pustinje.+ Ribe se njihove usmrde jer nema vode i od žeđi uginu.+ 3 Nebesa oblačim u tamu+ i dajem im kostrijet za pokrivalo.”+

4 Svevišnji Gospodin Jehova dao mi je jezik učen,+ da znam što reći umornome.+ Svakoga me jutra budi, budi mi uho da ga slušam poput učenika.+ 5 Svevišnji Gospodin Jehova otvorio je uho moje, a ja se nisam bunio.+ Nisam se okrenuo na drugu stranu.+ 6 Leđa sam okrenuo prema onima koji su me udarali i obraze+ prema onima koji su mi bradu čupali. Lice svoje nisam zaklonio od poniženja i pljuvanja.+

7 Ali pomoći će mi Svevišnji Gospodin Jehova.+ Zato se neću osjećati poniženim. Zato mi je lice postalo tvrdo kao kremen i znam da se neću posramiti.+ 8 Blizu je onaj koji me pravednim proglašuje.+ Tko se može pravdati sa mnom? Ustanimo zajedno!+ Tko je protivnik moj na sudu?+ Neka pristupi k meni!+ 9 Gle, pomoći će mi Svevišnji Gospodin Jehova. Tko me može zlim proglasiti?+ Gle, svi će se oni kao haljina istrošiti,+ moljac će ih izjesti.+

10 Tko se od vas boji+ Jehove i sluša glas sluge njegova,+ tko u tami hoda+ i kome svjetla nema? Neka se uzda u ime Jehovino+ i oslanja na Boga svojega!+

11 “Svi vi što vatru palite i iskre raspirujete, hodajte u svjetlosti vatre svoje i među iskrama što ste ih raspirili! Ruka moja učinit će vam ovo: u velikoj ćete boli polijegati.+

51 Slušajte me, vi koji za pravednošću idete,+ vi koji tražite Jehovu!+ Pogledajte stijenu+ iz koje ste isječeni i jamu duboku iz koje ste iskopani! 2 Pogledajte Abrahama,+ oca svojega,+ i Saru,+ koja vas je u bolima porođajnim na svijet donijela! Jer on je sam bio kad sam ga pozvao,+ a ja sam ga blagoslovio i umnožio.+ 3 Jer Jehova će utješiti Sion.+ Utješit će sve ruševine njegove+ i učinit će da pustinja njegova bude kao Eden+ i pustara njegova kao vrt Jehovin.+ Radost i veselje bit će u njemu, zahvale i zvuci pjesme.+

4 Poslušaj me, narode moj! Prignite uho k meni, vi koji ste pleme moje!+ Jer od mene će doći zakon+ i postavit ću pravdu svoju za svjetlo narodima.+ 5 Blizu je pravda moja.+ Doći će spasenje moje+ i mišice moje sudit će narodima.+ U mene će se uzdati otoci*+ i moju će mišicu čekati.+

6 Podignite oči svoje k nebu+ i pogledajte zemlju dolje! Jer nebesa će se rasplinuti kao dim+ i zemlja će se kao haljina istrošiti,+ a stanovnici njezini pomrijet će kao komarci. Ali spasenje će moje biti vječno+ i pravde moje neće nestati.+

7 Slušajte me, vi koji znate što je pravedno, narode kojem je u srcu zakon moj!+ Ne bojte se ruganja ljudi smrtnih, ne plašite se pogrdnih riječi njihovih!+ 8 Jer moljac će ih izjesti kao haljinu, moljac sukneni izjest će ih kao vunu.+ A pravda će moja trajati dovijeka i spasenje moje kroz nebrojene naraštaje.”+

9 Probudi se, probudi se, zaodjeni se snagom,+ mišice Jehovina!+ Probudi se, kao u dane davne, kao u vrijeme naraštaja drevnih!+ Nisi li ti isjekla Rahaba,+ probola neman morsku?+ 10 Nisi li ti isušila more, vode bezdana velikog,+ i od dubina morskih načinila put da prođu otkupljeni?+ 11 Vratit će se oni što ih je Jehova otkupio i doći će na Sion radosno kličući,+ i radost vječna bit će nad glavama njihovim.+ Veselje će i radost naći,+ a žalost i uzdisanje pobjeći će od njih.+

12 “Ja, ja sam tješitelj vaš.+

Tko si ti da se bojiš čovjeka smrtnog koji umire+ i sina čovječjega koji nestaje kao trava zelena?+ 13 Tko si ti da zaboraviš Jehovu, Tvorca svojega,+ onoga koji je razapeo nebesa+ i položio temelj zemlji,+ pa stalno, po sav dan, strepiš od gnjeva tlačitelja svojega,+ kao da će te ubiti?+ A gdje je gnjev tlačitelja tvojega?+

14 Onaj koji je zgrbljen u okovima brzo će biti oslobođen,+ neće umrijeti i u jami završiti,+ i neće mu kruha nedostajati.+

15 A ja, Jehova, tvoj sam Bog, koji komeša more da mu valovi buče.+ Jehova nad vojskama ime je moje.+ 16 Stavit ću riječi svoje u usta tvoja+ i zaklonit ću te sjenom ruke svoje,+ da postavim nebesa+ i položim temelj zemlji,+ i kažem Sionu: ‘Ti si narod moj.’+

17 Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme,+ ti koji si pio iz ruke Jehovine čašu gnjeva njegova!+ Ispio si, do dna si iskapio pehar, čašu od koje teturaš.+ 18 Od svih sinova+ koje je rodio nije bilo nikoga da ga vodi. Od svih sinova koje je podigao nije bilo nikoga da ga za ruku uhvati.+ 19 Ovo te dvoje snašlo+ — tko da suosjeća s tobom?+ — pustošenje i satiranje, glad i mač+ — tko da te utješi?+ 20 U nesvijesti su sinovi tvoji.+ Leže po uglovima svih ulica poput divlje ovce u mreži,+ jer se na njih izlio gnjev Jehovin,+ ukor Boga tvojega.”+

21 Zato, molim te, slušaj ovo, nevoljnice+ pijana, ali ne od vina!+ 22 Ovako kaže Gospodin tvoj, Jehova, Bog tvoj, koji se bori za narod svoj:+ “Evo, uzet ću iz ruke tvoje čašu od koje teturaš.+ Pehar, čašu gnjeva mojega, nećeš više piti.+ 23 Stavit ću je u ruku tlačiteljima tvojim,+ koji su govorili duši tvojoj: ‘Sagni se da prijeđemo!’ pa si leđa svoja podmetao da budu kao zemlja, kao put za one koji prolaze.”+

52 Probudi se, probudi se, zaodjeni se snagom,+ Sione! Obuci krasne haljine svoje,+ Jeruzaleme, grade sveti!+ Jer u tebe više neće ulaziti neobrezani i nečisti.+ 2 Otresi prah sa sebe,+ ustani, Jeruzaleme, i sjedni! Skini okove s vrata svojega, zarobljena kćeri sionska!+

3 Jer ovako kaže Jehova: “Badava ste prodani bili,+ pa ćete bez novca i otkupljeni biti.”+

4 Jer ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Narod je moj najprije u Egipat otišao da se ondje privremeno nastani.+ I Asirci su ih bez razloga tlačili.”

5 “A sad, što da učinim?” kaže Jehova. “Jer narod je moj badava odveden.+ Likuju oni što vladaju nad njime”,+ kaže Jehova, “i stalno, po sav dan, prezire se ime moje.+ 6 Zato će narod moj poznati ime moje,+ zato će ga u taj dan poznati, jer ja sam onaj koji to govori.+ Evo, ja sam taj!”

7 Kako su krasne na gorama noge+ onoga koji vijest dobru donosi,+ koji mir objavljuje,+ koji donosi vijest dobru o nečemu boljem,+ koji spasenje objavljuje,+ koji govori Sionu: “Bog je tvoj počeo kraljevati!”+

8 Slušaj! Odjekuje glas+ stražara tvojih.+ Svi kao jedan kliču radosno, jer će na svoje oči vidjeti+ kako Jehova obnavlja Sion.+

9 Veselite se, kličite radosno u jedan glas, ruševine jeruzalemske,+ jer Jehova je utješio narod svoj,+ otkupio je Jeruzalem!+ 10 Otkrio je Jehova svetu mišicu svoju pred očima svih naroda,+ i svi krajevi zemaljski vidjet će spasenje Boga našega.+

11 Odlazite, odlazite, iziđite odatle,+ ne dotičite ništa nečisto!+ Iziđite iz njega,+ čisti budite, vi koji nosite pribor iz doma Jehovina!+ 12 Jer nećete izići u strahu, niti ćete ići bježeći.+ Jer Jehova će ići ispred vas,+ Bog Izraelov bit će straža koja vam leđa štiti.+

13 Gle, sluga će moj+ postupati razborito.+ Na visokom će mjestu biti, bit će uzdignut i uzvišen veoma.+ 14 Kao što su se mnogi čudili gledajući ga+ — izgled je njegov bio izobličen+ više nego ijednome čovjeku drugom i dostojanstveni lik njegov+ više nego ikome od sinova ljudskih — 15 tako će on zapanjiti narode mnoge.+ Pred njim će kraljevi zatvoriti usta svoja,+ jer vidjet će ono o čemu im se nije govorilo i slušat će ono o čemu nikad nisu čuli.+

53 Tko je povjerovao u ono što smo čuli?+ Kome se otkrila+ mišica Jehovina?+ 2 Pred drugima on će se kao mladica+ pojaviti i kao korijen iz zemlje bezvodne. Nije lika dostojanstvena niti ga ljepota krasi,+ i kad ga se pogleda, to nije čovjek kakvog bismo željeli.+

3 Prezren je bio i izbjegavan od ljudi,+ čovjek koji je bol i bolest upoznao.+ Okretali smo glavu da ne gledamo lice njegovo.+ Prezren je bio i bezvrijedan za nas.+ 4 Doista, on je bolesti naše ponio,+ boli naše na sebe je uzeo.+ A mi smo mislili da mu Bog nevolju stvara,+ da ga on udara+ i bol mu nanosi.+ 5 Ali za naš je prijestup+ on bio proboden,+ za naše je grijehe bio satrven.+ Kazna je na njemu bila radi mira našega,+ i zbog rana njegovih+ nama je izlječenje došlo.+ 6 Kao ovce svi smo lutali,+ svaki je svojim putem išao, a Jehova je učinio da na njega dođe grijeh svih nas.+ 7 Tlačili su ga,+ a on je puštao da mu bol nanose+ i nije otvorio usta svoja. Odveli su ga kao janje na klanje.+ Kao ovca, nijema pred onima što je strigu, nije otvorio usta svoja.+

8 Uskraćen mu je sud pravedan, i zato je uklonjen.+ Tko će se zamarati pojedinostima o porijeklu njegovu?+ Jer istrgnut+ je iz zemlje živih.+ Zbog prijestupa+ naroda mojega udarac mu je zadan.+ 9 Kad umre, grob će mu biti među zlikovcima+ i među bogatima,+ iako nije nikakvo zlo učinio+ niti je prijevare bilo u ustima njegovim.+

10 A Jehovi je po volji bilo da ga satre,+ on ga je bolesnim učinio.+ Ako daš, Bože, dušu njegovu kao žrtvu za krivnju,+ on će vidjeti potomstvo svoje,+ produžit će dane svoje+ i njegovom će se rukom ostvariti+ ono što želi Jehova.+ 11 Zbog patnje duše svoje on će vidjeti plodove truda svojega+ i bit će zadovoljan njima.+

Znanjem će svojim pravednik, sluga moj,+ pravednost dati mnogima,+ i prijestupe njihove na sebe će uzeti.+ 12 Zato ću mu dati dio njegov kao i mnogima,+ i plijen će dijeliti s moćnima,+ jer je dušu svoju u smrt izlio+ i bio ubrojen među prijestupnike.+ Ponio je grijeh mnogih+ i posredovao je za prijestupnike.+

54 “Kliči, nerotkinjo, koja nisi rađala!+ Veseli se, kliči i uzvikuj radosno,+ ti što nisi u bolima porođajnim bila,+ jer je sinova napuštene više nego sinova žene koja muža* ima!”+ kaže Jehova. 2 “Rasprostrani šator svoj!+ Neka razapnu platna veličanstvenog prebivališta tvojega! Ne štedi! Produži užad šatora svojega i učvrsti šatorske klinove svoje!+ 3 Jer raširit ćeš se nadesno i nalijevo,+ i potomstvo će tvoje osvojiti narode+ i nastanit će gradove opustjele.+ 4 Ne boj se,+ jer se nećeš posramiti!+ Nemoj se poniženom osjećati, jer se nećeš razočarati!+ Zaboravit ćeš sramotu mladosti svoje,+ nećeš se više sjećati sramote dugotrajnog udovištva svojega.”

5 “Jer muž*+ ti je Veliki Tvorac tvoj,+ Jehova nad vojskama ime je njegovo.+ Svetac Izraelov tvoj je Otkupitelj.+ Bogom cijele zemlje on će se zvati.+ 6 Jer Jehova te pozvao kao da si žena ostavljena, duha ranjena,+ kao žena u mladosti uzeta,+ a kasnije odbačena”,+ kaže Bog tvoj.

7 “Na trenutak sam te ostavio,+ ali iz velikog milosrđa svojega ja ću te skupiti.+ 8 U provali gnjeva načas sam okrenuo lice svoje od tebe,+ ali u milosti* vječnoj bit ću milosrdan tebi”,+ kaže Jehova, Otkupitelj tvoj.+

9 “Za mene je ovo kao i dani Noini.+ Kao što sam se zakleo da vode Noine više neće preplaviti zemlju,+ tako sam se zakleo da se više neću razgnjeviti na tebe niti ću te prekoravati.+ 10 Jer gore se mogu pomaknuti i bregovi se mogu poljuljati,+ ali moja milost* neće odstupiti od tebe+ niti će se moj savez mira poljuljati”,+ kaže Jehova, onaj koji ti se smilovao.+

11 “Nevoljnice,+ olujom šibana+ i neutješena,+ evo, ja stavljam tvrdu žbuku na kamenje tvoje+ i od safira+ ću načiniti temelj tvoj.+ 12 Od rubina načinit ću kruništa bedema tvojih, od kamena plamenog sjaja vrata tvoja,+ od kamena krasnoga sve međe tvoje. 13 Svi će sinovi tvoji+ biti poučeni od Jehove,+ i velik mir imat će sinovi tvoji.+ 14 Na pravdi ćeš utemeljena biti.+ Daleko ćeš biti od tlačenja,+ jer nećeš se nikoga bojati, i od strahota, jer ti se neće približiti.+ 15 Ako te itko napadne, to neće biti po naredbi mojoj.+ Tko god te napadne, zbog tebe će pasti.”+

16 “Evo, ja sam stvorio kovača koji raspiruje vatru+ od ugljena drvenoga+ i vadi iz nje oružje koje je načinio. Ja sam stvorio i uništavatelja+ da razara. 17 Nikakvo oružje protiv tebe načinjeno neće biti uspješno+ i zlim ćeš proglasiti svaki jezik koji se na sudu podigne na tebe.+ To je nasljedstvo slugu Jehovinih+ i od mene je pravednost njihova”, kaže Jehova.+

55 Oj, svi žedni,+ dođite na vodu!+ Dođite, vi što novca nemate, uzmite i jedite!+ Dođite, uzmite vina+ i mlijeka+ bez novca i bez naplate!+ 2 Zašto novac trošite na ono što nije kruh i trud svoj na ono što ne siti?+ Slušajte me pažljivo i jedite hranu dobru,+ i neka duša vaša uživa u hrani najboljoj!+ 3 Prignite uho svoje+ i dođite k meni!+ Slušajte, i duša će vaša ostati živa+ i sklopit ću s vama savez trajan,+ zbog milosti* koju sam obećao Davidu!+ 4 Evo, dao sam ga+ za svjedoka+ narodima,+ za vođu+ i zapovjednika+ narodima.

5 Evo, pozvat ćeš narod koji ne poznaješ,+ i k tebi će pohrliti ljudi iz naroda koji te nije poznavao,+ radi Jehove, Boga tvojega,+ i Sveca Izraelova,+ jer on će te ukrasiti.+

6 Tražite Jehovu dok ga se može naći!+ Zovite ga dok je blizu!+ 7 Neka zlikovac ostavi put svoj+ i zlotvor misli svoje,+ i neka se vrati k Jehovi, koji će mu se smilovati,+ k Bogu našemu, jer će mu velikodušno oprostiti!+

8 “Jer vaše misli nisu moje misli+ i moji putevi nisu vaši putevi”,+ kaže Jehova. 9 “Jer kao što su nebesa viša od zemlje,+ tako su moji putevi viši od vaših puteva+ i moje misli od vaših misli.+ 10 Jer kao što kiša i snijeg padaju s neba i ne vraćaju se onamo dok ne natope zemlju te učine da bude rodna i zazeleni se,+ i da dade sjeme sijaču i kruh onome tko ga jede,+ 11 tako će se ispuniti riječ moja što izlazi iz usta mojih.+ Neće se vratiti k meni bez ploda,+ nego će učiniti ono što želim+ i izvršit će ono zbog čega sam je poslao.+

12 Jer vi ćete u radosti otići+ i u miru ćete biti natrag dovedeni.+ Gore i bregovi veselit će se pred vama i klicati radosno,+ i sve će drveće poljsko pljeskati rukama.+ 13 Umjesto guštare trnovite izrast će borovica.+ Umjesto koprive ljute izrast će mirta.+ Bit će to na slavu Jehovi,+ kao znak vječan+ koji se neće uništiti.”

56 Ovako kaže Jehova: “Držite se pravde+ i činite što je pravedno!+ Jer uskoro će doći spasenje moje+ i objavit će se pravednost moja.+ 2 Sretan je čovjek smrtni koji tako čini+ i sin čovječji koji se toga pridržava,+ koji drži dan počinka* i ne skvrni ga+ i čuva ruku svoju da ne učini nikakvo zlo.+ 3 Neka tuđinac koji je pristao uz Jehovu ne kaže:+ ‘Sigurno će me Jehova odvojiti od naroda svojega’!+ Neka uškopljenik+ ne kaže: ‘Evo, ja sam suho drvo’!”

4 Jer ovako kaže Jehova: “Uškopljenicima koji drže moje dane počinka, koji izabiru ono što je meni ugodno+ i koji se drže saveza mojega,+ 5 dat ću u domu svojemu+ i među zidovima svojim spomenik+ i ime,+ nešto što je bolje od sinova i kćeri.+ Dat ću im ime vječno,+ koje se neće zatrti.+

6 A tuđince koji su pristali uz Jehovu da mu služe+ i da ljube ime Jehovino+ i da mu budu sluge, sve koji drže dan počinka i ne skvrne ga i koji se drže saveza mojega,+ 7 i njih ću dovesti na svetu goru svoju+ i razveselit ću ih u svojem domu molitve.+ Paljenice cijele+ i druge žrtve njihove+ bit će mi ugodne na žrtveniku mojemu.+ Jer dom će se moj zvati dom molitve za sve narode.”+

8 Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova, koji skuplja rasijane sinove Izraelove:+ “Skupit ću k njemu i druge osim onih njegovih koji su već skupljeni.”+

9 Sve zvijeri poljske, dođite jesti, i vi, sve zvijeri šumske!+ 10 Slijepi su stražari njegovi.+ Nitko od njih ne primjećuje ništa.+ Svi su oni psi nijemi, ne mogu lajati,+ dahću, leže, vole drijemati.+ 11 To su psi lakomi u duši+ i nezasitni.+ Oni su i pastiri koji za razboritost ne znaju.+ Svi su svojim putem krenuli, svaki s kraja svojega za nepravednim dobitkom svojim,+ govoreći: 12 “Dođite! Donijet ću vina, napijmo se pića opojnoga!+ Sutra će biti isto kao danas, i još mnogo bolje.”+

57 Pravednik gine,+ a nitko to k srcu ne uzima.+ Ljudi dobrostivi* među mrtve odlaze,+ a nitko ne uviđa da pravednik zbog zla odlazi.+ 2 U mir on ulazi.+ Svi koji ne odstupaju s pravoga puta+ u grobu+ će pronaći počinak svoj.*+

3 “Pristupite,+ sinovi vračarini,+ potomstvo preljubnika i bludnice!+ 4 Nad kime se vi naslađujete?+ Na koga usta razjapljujete i kome jezik plazite?+ Niste li djeca prijestupa, potomstvo laži,+ 5 vi koji se strastima prepuštate među stablima velikim,+ pod svakim drvetom što se zeleni,+ i djecu koljete u dolinama, pod liticama?+

6 Baština je tvoja među glatkim kamenjem potočnim.+ Oni, oni su nasljedstvo koje ti je pripalo.+ Njima si izlijevala žrtvu ljevanicu,+ njima si dar prinosila. Zar ću se ja time zadovoljiti?+ 7 Na gori visokoj i uzdignutoj postavila si postelju svoju.+ I odlazila si onamo da žrtve prinosiš.+ 8 A iza vrata i dovratnika stavila si spomen svoj.+ Jer daleko od mene ti si se otkrila i odlazila onamo, raširila si postelju svoju.+ Zbog požude svoje sklopila si savez s njima. Voljela si ići u postelju s njima.+ Ud muški gledala si. 9 Silazila si k Meleku s uljem, i mnogo je bilo mirisnih ulja tvojih.+ Poslanike svoje slala si daleko, pa si nisko, sve do groba,* pala.+ 10 Namučila su te mnoga lutanja tvoja.+ Nisi rekla: ‘Sve je to uzalud!’ Obnovila se snaga tvoja.+ Zato se nisi razboljela.+

11 Koga si se uplašila i pobojala,+ pa si počela lagati?+ A mene se nisi sjetila.+ Ništa nisi k srcu uzela.+ Nisam li ja šutio i sve to skrivao?+ Zato me se nisi bojala.+ 12 Ja ću objaviti kakva je pravednost tvoja+ i kakva su djela tvoja+ — ne mogu ti ona pomoći.+ 13 Kad zavapiš za pomoć, neće te izbaviti idoli koje si skupila,+ nego će ih vjetar sve odnijeti,+ dah će ih otpuhnuti. A onaj tko u meni utočište traži+ naslijedit će zemlju i zaposjest će svetu goru moju.+ 14 Govorit će se: ‘Nasipajte, nasipajte! Očistite put!+ Uklonite zapreke s puta narodu mojemu!’”+

15 Jer ovako kaže Visoki i Uzvišeni,+ koji živi u svu vječnost+ i kojemu je ime sveto:+ “Na visini i na mjestu svetom ja živim,+ a i s onima sam koji su slomljena i ponizna duha,+ da oživim duh poniznih, da oživim srce slomljenih.+ 16 Jer neću se dovijeka prepirati niti ću se dovijeka gnjeviti,+ jer inače bi preda mnom nestalo snage životne*+ i stvorenja što dišu, koja sam ja stvorio.+

17 Zbog pokvarenosti njegove, što je išao za dobitkom nepravednim,+ razgnjevio sam se i stao ga udarati, u gnjevu sam okrenuo lice svoje.+ Ali on se odmetnuo+ i išao putem srca svojega. 18 Vidio sam puteve njegove, i počeo sam ga liječiti,+ voditi+ i davati utjehu+ njemu i ožalošćenima njegovim.”+

19 “Ja stvaram plod usana.+ Trajan mir imat će onaj tko je daleko i onaj tko je blizu”,+ kaže Jehova, “i ja ću ga izliječiti.”+

20 “A zli su kao more uzburkano, koje se ne može smiriti, i čije vode izbacuju travu morsku i blato. 21 Nema mira zlima!”+ kaže Bog moj.

58 “Viči iz svega grla, nemoj se ustezati!+ Neka glas tvoj odjekuje poput roga! Ukaži narodu mojemu na buntovništvo njihovo,+ domu Jakovljevu na grijehe njihove! 2 Dan za danom oni me traže i žele upoznati puteve moje,+ kao narod koji čini što je pravedno i ne ostavlja pravdu Boga svojega;+ od mene traže presude pravedne i žele mi se približiti+ te govore:

3 ‘Zašto postimo, ako ti ne vidiš,+ i žalostimo dušu svoju,+ a ti ne mariš?’+

U dan posta činite ono što je vama milo, i radnike svoje na rad tjerate.+ 4 Postite zato da se prepirete i svađate+ i da zle udarce zadajete.+ Ne postite li zato što mislite da će se zbog toga glas vaš čuti u visini? 5 Zar sam ja odabrao da post bude dan u koji čovjek zemaljski žalosti dušu svoju,+ savija glavu svoju kao rogoz i prostire kostrijet i pepeo kao ležaj svoj?+ Zar to zovete postom i danom koji je po volji Jehovi?+

6 Nije li ovo post koji sam odabrao: da skinete okove zle,+ da odvežete sveze jarma+ i da pustite potlačene na slobodu,+ da slomite svaki jaram?+ 7 Zar ne trebate podijeliti kruh svoj s gladnima+ i uvesti nevoljnike i beskućnike u kuću svoju?+ I ako vidite čovjeka gola, zar ga ne trebate pokriti+ i ne skrivati se od onih koji su vaše tijelo?+

8 Tada bi svjetlost tvoja zasjala kao zora+ i brzo bi došlo ozdravljenje tvoje.+ I pravednost bi tvoja išla pred tobom,+ a slava Jehovina čuvala bi te straga.+ 9 Ako bi tada zazvao, Jehova bi ti odgovorio. Ako bi za pomoć zavapio,+ on bi rekao: ‘Evo me!’

Ako ukloniš jaram iz sredine svoje+ i prestaneš prstom na druge pokazivati+ i zlo govoriti,+ 10 ako daš gladnome ono što duša tvoja želi+ i nasitiš dušu koja je u nevolji, tada će svjetlost tvoja i u mraku sjati, a tama će tvoja kao podne postati.+ 11 Jehova će te voditi+ bez prestanka+ i sitit će dušu tvoju u zemlji sasušenoj,+ jačat će kosti tvoje.+ I bit ćeš kao vrt dobro navodnjen+ i kao izvor vodeni, čije vode neće presušiti. 12 Na tvoju riječ izgradit će se mjesta davno opustošena,+ podići ćeš temelje koji su naraštajima pusti bili.+ I zvat će te obnoviteljem zidina oštećenih,+ obnoviteljem puteva koji do naselja vode.

13 Ako odvratiš nogu svoju da ne činiš ono što je tebi milo na dan počinka,* sveti dan moj,+ i ako dan počinka nazoveš radošću, svetim danom Jehovinim, danom slavnim,+ i ako ga budeš slavio umjesto da ideš svojim putevima, umjesto da činiš ono što je tebi milo i prazne riječi govoriš, 14 tada ću ja, Jehova, biti radost tvoja+ i izvest ću te na uzvišice zemaljske.+ Dat ću ti da jedeš nasljedstvo Jakova, oca tvojega,+ jer to su riječi iz usta Jehovinih.”+

59 Gle, ruka Jehovina nije prekratka postala, pa da ne može spasiti,+ niti je uho njegovo oglušilo, pa da ne može čuti.+ 2 Ne, nego su prijestupi vaši ono što jaz stvara između vas i Boga vašega,+ i grijesi su vaši lice njegovo okrenuli od vas da ne čuje.+ 3 Jer ruke su vaše krvlju okaljane,+ a prsti vaši prijestupom. Usne vaše govore laž,+ jezik vaš mrmlja nepravdu.+ 4 Nitko ne poziva u pravednosti+ i nitko u vjernosti na sud ne odlazi. Uzdaju se u ništavilo+ i govore ono što je isprazno.+ Začinju nevolju i rađaju zlo.+

5 Legu jaja zmije otrovnice i tkaju mrežu paukovu.+ Pojede li tko jaje njihovo, umrijet će, a ako ga razbije, iz njega će se izleći otrovnica.+ 6 Paučina njihova ne može kao haljina poslužiti, niti se djelima svojim mogu pokriti.+ Djela su njihova zla djela, nepravdu čine rukama svojim.+ 7 Noge njihove trče na zlo+ i hitaju da krv nevinu proliju.+ Misli su njihove zle misli,+ pustošenje i satiranje* na putevima je njihovim.+ 8 Na put mira+ oni se ne obaziru i nema pravde na stazama njihovim.+ Iskvarili su puteve svoje.+ Nitko tko njima ide neće za mir znati.+

9 Zato je pravda daleko od nas i pravednost do nas ne dopire. Nadamo se svjetlu, a eto tame, i svjetlosti, a u mraku hodamo.+ 10 Kao slijepci zid pipamo, pipamo kao oni što oči nemaju.+ Spotičemo se u podne kao u sumrak, među jakima mi kao da smo mrtvi.+ 11 Svi mumljamo kao medvjedi i gučemo tužno kao golubice.+ Nadamo se pravdi,+ a nje nema, i spasenju, a ono ostaje daleko od nas.+ 12 Jer mnogo je buntovničkih prijestupa naših pred tobom+ i svaki grijeh naš protiv nas svjedoči.+ Prate nas buntovnički prijestupi naši, dobro znamo krivnju svoju.+ 13 Prijestupe smo činili i Jehove se odrekli,+ odstupili smo od Boga svojega, govorili o tlačenju i pobuni,+ izmišljali i mrmljali riječi lažne iz srca svojega.+ 14 Pravda je potisnuta,+ i pravednost stoji daleko.+ Istina posrće na trgu, i ono što je pravo ne može prići.+ 15 Istine je nestalo,+ a tko se kloni zla, biva opljačkan.+

Jehova je to vidio, i bilo je zlo u očima njegovim što pravde nema.+ 16 I vidio je da nema čovjeka koji bi što učinio, začudio se što nema nikoga tko bi što poduzeo.+ Mišica je njegova spasenje donijela i pravednost ga je njegova poduprla.+ 17 Tada je obukao pravednost kao oklop,+ kacigu spasenja stavio je na glavu svoju.+ Haljine osvete odjenuo je kao ruho+ i ogrnuo se revnošću kao ogrtačem.+ 18 Po djelima on će svakome vratiti:+ gnjev protivnicima svojim, neprijateljima svojim ono što su zaslužili.+ Otocima* će uzvratiti ono što su zaslužili.+ 19 Sa zapada bojat će se imena Jehovina,+ a s istoka slave njegove,+ jer on će doći kao rijeka zastrašujuća, koju duh Jehovin tjera.+

20 “Doći će Otkupitelj+ Sionu+ i onima u Jakovu koji se od prijestupa odvraćaju”,+ kaže Jehova.

21 “Ovo je savez moj s njima”,+ kaže Jehova.

“Duh moj koji je na tebi+ i riječi moje koje sam stavio u usta tvoja+ neće se uzeti od usta tvojih niti od usta potomstva tvojega niti od usta potomaka potomstva tvojega”, kaže Jehova, “odsada pa dovijeka.”+

60 “Ustani,+ ženo, zasvijetli,+ jer došla je svjetlost tvoja,+ i slava Jehovina zasjala je nad tobom!+ 2 Jer, evo, mrak+ će pokriti zemlju i gusta tama narode, a nad tobom će zasjati Jehova, i slava njegova vidjet će se nad tobom.+ 3 Narodi će ići k svjetlosti tvojoj+ i kraljevi+ k sjaju kojim sjaš.+

4 Podigni oči svoje i pogledaj unaokolo! Svi su se skupili+ i k tebi dolaze.+ Izdaleka dolaze sinovi tvoji i kćeri tvoje što ih se njeguje i u naručju nosi.+ 5 Tada ćeš gledati i zablistati,+ srce će tvoje zaigrati od velike radosti, jer k tebi će se uputiti blago morsko, bogatstvo narodâ doći će k tebi.+ 6 Mnoštvo deva prekrit će te, deve mlade iz Midjana i Efe.+ Svi iz Sabe+ doći će. Zlato i tamjan donijet će. Hvale Jehovine oni će objavljivati.+ 7 Sva stada kedarska+ bit će skupljena k tebi. Ovnovi nebajotski+ služit će ti.+ Kao žrtva ugodna doći će na žrtvenik moj,+ a ja ću ukrasiti dom svoj krasni.+

8 Tko su ovi što lete poput oblaka,+ kao golubovi u golubinjake svoje? 9 Jer u mene će se otoci uzdati,*+ brodovi taršiški+ kao i prije, da dovedu sinove tvoje izdaleka,+ a s njima i srebro njihovo i zlato njihovo,+ k imenu+ Jehove, Boga tvojega, k Svecu Izraelovu,+ jer on će te ukrasiti.+ 10 Tuđinci će graditi zidove tvoje+ i kraljevi njihovi služit će ti,+ jer u gnjevu svojemu ja ću te udariti,+ ali u milosti svojoj smilovat ću ti se.+

11 Vrata će tvoja biti stalno otvorena,+ neće se zatvarati ni danju ni noću, da na njih uđe bogatstvo narodâ,+ a kraljevi njihovi bit će im na čelu.+ 12 Jer svaki narod i svako kraljevstvo koje ti ne bude služilo zatrt će se, i narodi će propasti.+

13 K tebi će doći slava libanonska, borovica, jasen i čempres zajedno,+ da ukrase mjesto gdje je svetište moje.+ I ja ću proslaviti podnožje nogu svojih.+

14 Sinovi tlačitelja tvojih k tebi će dolaziti i klanjati se,+ i svi koji su te prezirali padat će pred stopala tvoja+ i zvat će te gradom Jehovinim, Sionom+ Sveca Izraelova.

15 Nećeš više biti ostavljena ni omražena, grad kroz koji nitko ne prolazi,+ nego ću učiniti da budeš ponos dovijeka, radost iz naraštaja u naraštaj.+ 16 I sisat ćeš mlijeko narodâ,+ grudi kraljeva sisat ćeš.+ I znat ćeš da sam ja, Jehova,+ Spasitelj tvoj,+ da je Snaga+ Jakovljeva Otkupitelj tvoj.+ 17 Umjesto bakra donijet ću zlato,+ umjesto željeza donijet ću srebro, umjesto drva bakar, umjesto kamenja željezo. Dat ću da mir bude nadglednik tvoj+ i pravda upravitelj tvoj.+

18 Neće se više o nasilju slušati u zemlji tvojoj, ni o pustošenju i satiranju unutar granica tvojih.+ Zidove svoje zvat ćeš Spasenjem+ i vrata svoja Slavom. 19 Neće ti više sunce biti svjetlo danju i neće ti više mjesec sjajan davati svjetlo, nego će Jehova biti vječno svjetlo tvoje,+ Bog tvoj bit će krasota tvoja.+ 20 Sunce tvoje više neće zalaziti, niti će mjesec tvoj gubiti sjaj, jer Jehova će biti vječno svjetlo tvoje,+ i završit će se dani žalosti tvoje.+ 21 Svi u narodu tvojemu bit će pravedni,+ dovijeka će oni zemlju posjedovati,+ bit će izdanci nasada mojega,+ djelo ruku mojih,+ meni na krasotu.+ 22 Od maloga će postati tisuća i od neznatnoga silan narod.+ Ja, Jehova, ubrzat ću to kad bude vrijeme.”+

61 Duh Svevišnjega Gospodina Jehove na meni je,+ jer Jehova me pomazao+ da objavim dobru vijest krotkima.+ Poslao me da povijem rane onima koji su srca slomljena,+ da objavim slobodu zarobljenima+ i otvaranje očiju zatočenima,+ 2 da objavim godinu milosti Jehovine+ i dan osvete Boga našega,+ da utješim sve koji tuguju,+ 3 da obdarim one što tuguju zbog Siona, da im dam pokrivalo za glavu umjesto pepela,+ ulje radosti+ umjesto tuge i ogrtač hvale umjesto duha klonula.+ I zvat će ih se stablima pravednosti,+ nasadom Jehovinim,+ njemu na krasotu.+ 4 Oni će nanovo izgraditi mjesta davno opustošena,+ podignut će mjesta odavno pusta,+ obnovit će gradove opustošene,+ mjesta što su naraštajima pusta.

5 “Stranci će doći i pasti stada vaša,+ tuđinci+ će vam biti ratari i vinogradari.+ 6 A vas će se zvati svećenicima Jehovinim,+ slugama+ Boga našega vas će se nazivati.+ Bogatstvo narodâ vi ćete jesti,+ dičit ćete se blagom njihovim.+ 7 Umjesto sramote narod će moj dvostruki dio dobiti,+ umjesto poniženja klicat će radosno zbog nasljedstva svojega.+ Zato će u zemlji svojoj dvostruki dio u posjed uzeti.+ Radost vječnu oni će imati.+ 8 Jer ja, Jehova, ljubim pravdu,+ a mrzim pljačku i nepravdu.+ Vjerno ću im plaću dati+ i savez trajan sklopit ću s njima.+ 9 Potomstvo njihovo bit će poznato među narodima+ i potomci njihovi među plemenima. Svi koji ih vide prepoznat će ih,+ da su rod koji je Jehova blagoslovio.”+

10 Ja ću se radovati Jehovi.+ Duša moja veselit će se Bogu mojemu.+ Jer on me odjenuo u haljine spasenja,+ ogrnuo me ogrtačem pravednosti,+ kao mladoženju koji, poput svećenika, pokrivalo za glavu stavlja,+ i kao nevjestu koja se nakitom ukrašava.+ 11 Jer kao što zemlja tjera izdanak svoj i kao što u vrtu niče ono što je u njemu posijano,+ tako će Svevišnji Gospodin Jehova dati da nikne pravednost+ i hvala pred svim narodima.+

62 Radi Siona neću šutjeti,+ radi Jeruzalema+ neću mirovati dok pravednost njegova ne zasja kao svjetlost+ i spasenje njegovo kao baklja zapaljena.+

2 “Narodi će vidjeti pravednost tvoju,+ ženo,+ i kraljevi svi slavu tvoju.+ I zvat ćeš se novim imenom,+ koje će usta Jehovina odrediti. 3 Bit ćeš kruna krasna u ruci Jehovinoj,+ turban kraljevski na dlanu Boga svojega. 4 Neće se više govoriti za tebe da si ostavljena+ i neće se više za zemlju tvoju reći da je napuštena,+ nego će se tebe zvati Radost Moja,+ a zemlju tvoju Žena Koja Muža Ima.* Jer ti ćeš biti radost Jehovina, a zemlja tvoja imat će muža svojega.+ 5 Jer kao što mladić uzima djevojku za ženu, tako će sinovi tvoji uzeti tebe za ženu.+ I kao što se mladoženja raduje nevjesti svojoj,+ tako će se Bog tvoj radovati tebi.+ 6 Na zidine tvoje, Jeruzaleme, postavio sam stražare.+ Nikada, ni danju ni noću, ne smiju šutjeti.+

Vi koji spominjete Jehovu,+ nemojte šutjeti,+ 7 i ne dajte mu mira dok ne utvrdi Jeruzalem, dok ga ne učini hvalom na zemlji!”+

8 Jehova se zakleo desnicom svojom+ i mišicom svojom snažnom:+ “Neću više žito tvoje davati za hranu neprijateljima tvojim,+ i neće više tuđinci piti tvoje vino mlado,+ oko kojega si se trudio. 9 Jest će ga oni koji su ga želi, i hvalit će Jehovu. Pit će ga u svetim dvorištima mojim oni koji su ga brali.”+

10 Prođite, prođite kroz vrata! Očistite put narodu!+ Nasipajte, nasipajte cestu! Uklonite s nje kamenje!+ Podignite znak zborni narodima!+

11 Evo, Jehova objavljuje do kraja zemlje:+ “Recite kćeri sionskoj:+ ‘Evo, spasenje tvoje dolazi.+ Evo, kod njega je nagrada koju daje,+ pred njim je plaća koju dijeli!’”+

12 Ljudi će ih zvati narodom svetim,+ onima koje je otkupio Jehova,+ a tebe će zvati Traženom, Gradom Koji Nije Ostavljen.+

63 Tko je taj što dolazi iz Edoma,+ iz Bosre+ u haljinama žarkih boja, u odjeći veličanstvenoj, i pun snage korača?

“Ja sam taj, koji u pravednosti govorim,+ koji sam pun snage spasonosne.”+

2 Zašto je odjeća tvoja crvena, haljine tvoje kao u onih što grožđe u tijesku gaze?+

3 “U kaci sam sâm gazio,+ nitko od ljudi iz narodâ nije sa mnom bio. Gazio sam ih u gnjevu svojemu,+ gnječio sam ih u srdžbi svojoj.+ Krv je njihova šiktala i prskala po haljinama mojim,+ pa mi se sva odjeća okaljala. 4 Jer dan osvete u srcu je mojemu,+ došla je godina otkupljenja za one koji su moji. 5 Gledao sam, ali nije bilo pomoćnika. Čudio sam se, ali nije bilo nikoga da podršku pruži.+ Tada je mišica moja spasenje donijela,+ srdžba+ me moja poduprla. 6 I gazio sam narode u gnjevu svojemu, opio sam ih srdžbom svojom+ i prolio na zemlju krv njihovu koja je šiktala.”+

7 Spominjat ću milost* Jehovinu,+ hvalit ću Jehovu, zbog svega što nam je Jehova učinio,+ zbog velike dobrote koju je iskazao domu Izraelovu+ po milosrđu svojemu+ i po velikoj milosti svojoj. 8 Rekao je: “Doista, oni su narod moj,+ sinovi koji nikada neće iznevjeriti.”+ I tako je on postao Spasitelj njihov.+ 9 U svim nevoljama njihovim on je osjećao bol.+ Njegov ih je glasnik spasio.+ U ljubavi svojoj i samilosti svojoj on ih je otkupio,+ podizao ih je i nosio sve dane davne.+

10 Ali oni su se bunili+ i žalostili njegov duh sveti.+ Zato im je on neprijatelj postao,+ ratovao je s njima.+ 11 A onda se narod sjetio dana davnih, Mojsija, sluge njegova: “Gdje je onaj koji ih je izveo iz mora+ s pastirima stada svojega?+ Gdje je onaj koji je u njega stavio sveti duh svoj,+ 12 onaj koji je krasnom mišicom svojom+ išao uz desnicu Mojsijevu, onaj koji je razdvojio vode pred njima+ da bi stekao sebi ime vječno,+ 13 onaj koji ih je vodio kroz vode uzburkane, tako da se, kao konj u pustinji, nisu spoticali?+ 14 Kao što životinja u dolinu silazi, tako ih je duh Jehovin do počinka vodio.”+

Tako si ti vodio narod svoj da stekneš sebi ime krasno.+

15 Pogledaj s neba+ i vidi iz uzvišenog prebivališta svojega, svetoga i krasnoga!+ Gdje je revnost tvoja+ i sva snaga tvoja, gdje je duboko ganuće tvoje,+ gdje je milosrđe tvoje?+ Sve je to meni uskraćeno.+ 16 Ti si Otac naš.+ Kad ni Abraham ne bi htio znati za nas, kad nas ni Izrael ne bi priznao, ti bi, Jehova, ipak bio Otac naš. Naš Otkupitelj iz davnine, to je ime tvoje.+ 17 Jehova, zašto si nas pustio da odlutamo s puteva tvojih? Zašto si pustio da otvrdne srce naše i da se ne boji tebe?+ Vrati se radi slugu svojih, radi plemena koja su nasljedstvo tvoje!+ 18 Kratko je sveti narod tvoj+ imao posjed svoj. Protivnici naši gaze svetište tvoje.+ 19 Odavno smo postali kao oni nad kojima ti ne vladaš, kao oni koji ne nose ime tvoje.+

64 Kad bi barem nebesa razderao i sišao,+ pa bi se gore zbog tebe potresle,+ 2 kao kad vatra zapali granje suho i učini da voda uzavri, da bi se ime tvoje obznanilo protivnicima tvojim+ i da zbog tebe uzdrhte svi narodi!+ 3 Dok si činio zastrašujuća djela+ kojima se nismo nadali, sišao si i pred tobom su se gore potresle.+ 4 Od davnine nije se čulo,+ niti se slušalo, niti je oko vidjelo da koji bog, osim tebe,+ čini nešto za onoga koji ga čeka.+ 5 Dolaziš u pomoć onome koji se raduje i čini što je pravedno,+ onima koji razmišljaju o tebi i idu putevima tvojim.+

Evo, ti si se razgnjevio,+ jer smo grijehe činili,+ i to dugo. Možemo li se spasiti?+ 6 Postali smo kao čovjek nečist, svi mi, i sva su pravedna djela naša kao haljina koju žena nosi kad mjesečnicu ima.+ Svi ćemo kao lišće uvenuti,+ prijestupi naši odnijet će nas kao vjetar.+ 7 Nitko ne priziva ime tvoje,+ nitko ne ustaje da bi se tebe držao, a ti si okrenuo lice svoje od nas,+ rastapaš nas+ silinom prijestupa našeg.

8 Jehova, ti si Otac naš.+ Mi smo glina,+ a ti si Lončar naš,+ i svi smo djelo ruku tvojih.+ 9 Nemoj se, Jehova, gnjeviti žestoko,+ i nemoj se dovijeka sjećati prijestupa našega!+ Pogledaj, molim te, mi smo svi narod tvoj!+ 10 Sveti gradovi tvoji+ u pustinju su se pretvorili. Sion+ se u pustinju pretvorio, Jeruzalem u golu pustoš.+ 11 Dom naš sveti i krasni,+ u kojem su te hvalili oci naši,+ postao je ono što se vatrom spaljuje.+ Sve što nam je dragocjeno+ bilo sada je opustošeno. 12 Zar ćeš se unatoč tome, Jehova, i dalje sustezati?+ Zar ćeš miran ostati i pustiti nas da toliko tešku nevolju trpimo?+

65 “Dao sam da me traže+ oni koji nisu pitali za mene.+ Dao sam da me nađu* oni koji me nisu tražili.+ Rekao sam: ‘Evo me, evo me!’+ narodu koji nije prizivao ime moje.+

2 Cijeli dan pružam ruke svoje narodu tvrdokornom,+ koji ide putem koji nije dobar+ i za svojim mislima ide,+ 3 narodu koji me stalno u lice vrijeđa,+ jer žrtve prinose u vrtovima+ i prinose spaljuju+ na opekama,* 4 sjede među grobovima,+ noći provode po kolibama za bdjenje, jedu meso svinjsko+ i u zdjelama je njihovim juha od onoga što je nečisto,+ 5 i govore: ‘Stani! Ne prilazi mi, da svetost moja ne prijeđe na tebe!’+ Oni su dim u nosnicama mojim,+ vatra što cijeli dan gori.+

6 Evo, napisano je preda mnom.+ Neću šutjeti,+ nego ću im platiti,+ platit ću im u njedra njihova,+ 7 za prijestupe njihove i za prijestupe otaca njihovih zajedno”,+ kaže Jehova. “Zbog toga što su prinose spaljivali na gorama i sramotili me+ na bregovima,+ prije nego išta drugo učinim, odmjerit ću im plaću u njedra njihova.”+

8 Ovako kaže Jehova: “Kao što se za grozd u kojem se vino mlado+ nalazi kaže: ‘Ne uništavajte ga,+ jer je blagoslov u njemu!’+ tako ću i ja učiniti radi slugu svojih kako ih ne bih sve uništio.+ 9 Izvest ću iz Jakova potomstvo+ i iz Jude nasljednika gora svojih,+ i izabranici će moji zemlju zaposjesti,+ sluge će moje prebivati ondje.+ 10 Šaron+ će postati pašnjak za ovce,+ a dolina Akor+ počivalište za stoku — narodu mojemu koji će mene tražiti.+

11 A vi ostavljate Jehovu,+ zaboravljate svetu goru moju,+ postavljate stol bogu Sreće+ i vino začinjeno točite bogu Sudbine.+ 12 Ja ću učiniti da mač bude sudbina vaša+ i svi ćete na koljena pasti da vas kolju.+ Jer zvao sam,+ ali niste se odazvali, govorio sam, ali niste slušali,+ nego ste činili što je zlo u očima mojim+ i izabrali ste ono što mi nije po volji.”+

13 Zato ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Evo, sluge će moje jesti,+ a vi ćete gladovati.+ Evo, sluge će moje piti,+ a vi ćete žeđati.+ Evo, sluge će se moje radovati,+ a vi ćete se stidjeti.+ 14 Evo, sluge će moje klicati zbog radosti u srcu,+ a vi ćete vikati zbog boli u srcu i gorko plakati zbog duha slomljena.+ 15 Ostavit ćete ime svoje za zakletvu* izabranicima mojim, i Svevišnji Gospodin Jehova pogubit će svakoga od vas,+ a sluge svoje nazvat će drugim imenom.+ 16 I tko god bude blagoslov tražio na zemlji, tražit će blagoslov od Boga vjernoga,+ i tko se god bude zaklinjao na zemlji, zaklinjat će se Bogom vjernim.+ Jer nevolje će prijašnje biti zaboravljene i bit će sakrivene od očiju mojih.+

17 Jer, evo, ja stvaram nova nebesa+ i novu zemlju.+ Ono što je prije bilo neće u sjećanje dolaziti+ niti će se u srcu javljati.+ 18 Nego, radujte se+ i veselite se dovijeka zbog onoga što stvaram!+ Jer, evo, učinit ću da Jeruzalem bude razlog za veselje i narod njegov razlog za radost.+ 19 Veselit ću se zbog Jeruzalema i radovat ću se zbog naroda svojega,+ i neće se više čuti u njemu plač niti vika žalosna.”+

20 “Neće ondje više biti dojenčeta koje bi živjelo svega nekoliko dana+ niti starca koji ne bi proživio sve godine svoje.+ Čovjek će umrijeti kao dječak, bude li i stotinu godina imao, a na grešnika će se zlo prizvati, bude li i stotinu godina imao.+ 21 Oni će graditi kuće i stanovati u njima,+ sadit će vinograde i jesti rod njihov.+ 22 Neće oni graditi, a netko drugi stanovati u njima, neće oni saditi, a netko drugi jesti rod njihov. Jer dani narodu mojemu bit će kao dani drvetu,+ i plodove ruku svojih izabranici će moji uživati.+ 23 Neće se truditi uzalud+ niti će rađati djecu koja će nesreću doživjeti,+ jer oni su potomstvo blagoslovljeno od Jehove,+ oni i potomci njihovi.+ 24 Prije nego me zazovu, ja ću im se odazvati;+ još će govoriti, a ja ću ih uslišiti.+

25 Vuk+ i janje zajedno će pasti,+ lav će jesti slamu kao govedo,+ a zmija će se hraniti prahom.+ Zlo se više neće činiti+ niti će se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj”,+ kaže Jehova.

66 Ovako kaže Jehova: “Nebesa su prijestolje moje,+ a zemlja je podnožje nogama mojim.+ Gdje mi, dakle, možete dom sagraditi?+ Gdje je, dakle, mjesto za prebivalište moje?”+

2 “Sve je to moja ruka načinila, i tako je nastalo”,+ kaže Jehova. “Na onoga tko je nevoljan i skrušena duha+ i tko drhti od riječi moje,+ na njega ću pogledati.

3 Kad tko bika kolje, to je kao da čovjeka ubija.+ Kad tko ovcu žrtvuje, to je kao da psu lomi vrat.+ Kad tko dar prinosi, to je kao da krv svinjsku prinosi!+ Kad tko tamjan+ prinosi za spomen, to je kao da čaranjem blagoslov izriče.+ Oni su svoje puteve izabrali i duša njihova uživa u gadostima njihovim.+ 4 A ja ću za njih izabrati nevolje nemilosrdne+ i dovest ću na njih ono čega se boje.+ Jer zvao sam, ali nitko se nije odazvao, govorio sam, ali nitko nije slušao,+ nego su činili što je zlo u očima mojim i izabrali su ono što mi nije po volji.”+

5 Čujte riječ Jehovinu, vi koji drhtite od riječi njegove:+ “Braća vaša koja vas mrze,+ koja vas odbacuju zbog imena mojega,+ govore: ‘Neka se proslavi Jehova!’+ On će se i pojaviti, i vi ćete se radovati,+ a oni će biti posramljeni.”+

6 Buka se čuje iz grada, zvuk iz hrama!+ To se Jehova čuje kako plaća neprijateljima svojim što su zaslužili.+

7 Prije nego je trudove dobio, on se porodio.+ Prije nego su ga boli porođajne snašle, rodio je dječaka.+ 8 Tko je takvo što čuo?+ Tko je takvo što vidio?+ Hoće li se zemlja+ roditi u jedan dan?+ Hoće li se narod+ odjednom roditi?+ A Sion je trudove dobio i rodio sinove svoje.

9 “Zar ću ja maternicu otvoriti, a ne dati joj da rađa?”+ kaže Jehova. “Zar ću joj dati da rađa, a istovremeno je zatvoriti?” kaže Bog tvoj.

10 Radujte se s Jeruzalemom i veselite se s njime,+ svi koji ga ljubite!+ Kličite radosno s njime, svi koji tugujete zbog njega!+ 11 Jer vi ćete sisati i nasititi se i utjehu naći na prsima njegovim, pit ćete i naslađivati se na grudima slave njegove.+ 12 Jer ovako kaže Jehova: “Evo, dat ću mu mir kao rijeku+ i slavu narodâ kao potok nabujali,+ a vi ćete sisati prsa njegova.+ U naručju on će vas nositi i milovati vas na koljenima.+ 13 Kao što čovjeka tješi majka njegova, tako ću ja vas tješiti.+ Jeruzalem će vam biti utjeha.+ 14 Vidjet ćete i srce će se vaše radovati+ i kosti+ će vaše kao mlada trava procvasti.+ Ruka Jehovina pokazat će se slugama njegovim,+ a neprijatelje svoje on će osuditi.”+

15 “Jer, evo, Jehova dolazi kao vatra,+ i kola njegova kao vihor,+ da im se osveti i izlije na njih ljuti gnjev svoj i kazni ih plamenom ognjenim.+ 16 Jer kao vatra Jehova će spor pokrenuti mačem svojim+ protiv svakoga čovjeka, i bit će mnogo onih koje će Jehova pobiti.+ 17 Oni koji se obredno posvećuju i čiste da bi išli u vrtove+ i stajali iza onoga što je u sredini, koji jedu meso svinjsko+ i gadosti, glodavce što skaču,+ svi će zajedno izginuti”, kaže Jehova. 18 “A za djela njihova+ i misli njihove,+ dolazim da skupim sve narode i jezike,+ i oni će doći i vidjeti slavu moju.”+

19 “Postavit ću znak među njima+ i poslat ću neke od preživjelih k narodima,+ u Taršiš,+ Pul i Lud,+ onima koji luk napinju, u Tubal i Javan,+ na otoke* daleke,+ koji nisu čuli glasa o meni niti su vidjeli slavu moju.+ Oni će pričati o slavi mojoj među narodima.+ 20 Dovest će svu braću vašu iz svih naroda+ na dar Jehovi+ — na konjima, na kolima, na natkrivenim kolima, na mulama i na devama+ brzim — na svetu goru moju,+ u Jeruzalem”, kaže Jehova, “kao što sinovi Izraelovi donose dar u čistoj posudi u dom Jehovin.”+

21 “I od njih ću neke uzeti za svećenike, za levite”, kaže Jehova.

22 “Jer kao što nova nebesa+ i nova zemlja+ koje stvaram stoje preda mnom”,+ kaže Jehova, “tako će stajati i potomstvo vaše+ i ime vaše.”+

23 “Od mlađaka do mlađaka i od dana počinka* do dana počinka svaki će čovjek dolaziti da se pokloni preda mnom”,+ kaže Jehova. 24 “I odlazit će i gledati trupla ljudi koji su mi griješili,+ jer crvi na njima neće umrijeti i vatra se njihova neće ugasiti,+ i bit će gadni svim ljudima.”+