Jeremija

1 Riječi Jeremije,+ sina Hilkijina, jednoga od svećenika koji su bili u Anatotu,+ u zemlji Benjaminovoj.+ 2 Njemu je došla riječ Jehovina u danima Jošije,+ sina Amonova,+ kralja Judina, trinaeste godine kraljevanja njegova.+ 3 Dolazila je i u danima Jojakima,+ sina Jošijina, kralja Judina, pa sve do kraja jedanaeste godine Sidkije,+ sina Jošijina, kralja Judina, sve dok Jeruzalem nije otišao u izgnanstvo u petome mjesecu.+

4 I došla mi je riječ Jehovina: 5 “Prije nego što sam te oblikovao u utrobi majke tvoje,+ poznavao sam te.+ Prije nego što si iz utrobe njezine izišao, posvetio sam te.+ Za proroka narodima postavio sam te.”

6 A ja sam rekao: “Jao, Svevišnji Gospodine Jehova! Evo, ja ne znam govoriti,+ jer još sam dijete!”+

7 A Jehova mi je odvratio: “Ne govori: ‘Još sam dijete!’ Nego idi k svima kojima te pošaljem i reci sve što ću ti zapovjediti!+ 8 Ne boj se lica njihovih,+ jer ja sam s tobom da te izbavim,+ kaže Jehova!”

9 Tada je Jehova pružio ruku svoju i dotaknuo njome usta moja.+ I rekao mi je Jehova: “Evo, stavljam riječi svoje u usta tvoja.+ 10 Gle, postavljam te danas nad narodima i nad kraljevstvima+ da iskorjenjuješ i rušiš, da uništavaš i obaraš,+ da gradiš i sadiš.”+

11 I opet mi je došla riječ Jehovina: “Što vidiš, Jeremija?”

Odgovorio sam: “Vidim granu bademovu.”*

12 Nato mi je rekao Jehova: “Dobro vidiš, jer ja bdijem* nad riječju svojom da je izvršim.”+

13 I došla mi je riječ Jehovina drugi put: “Što vidiš?”

Odgovorio sam: “Vidim lonac pod kojim se raspiruje vatra, a otvor mu gleda suprotno od sjevera.”

14 Tada mi je rekao Jehova: “Sa sjevera će nevolja biti puštena na sve stanovnike ove zemlje.+ 15 Jer, evo, pozivam sva plemena iz kraljevstava sjevernih, kaže Jehova,+ i ona će doći i svako će od njih postaviti prijestolje svoje pred vrata jeruzalemska+ i napast će sve zidine njegove unaokolo i sve gradove Judine.+ 16 I izreći ću im presudu za svu zloću njihovu,+ jer su me ostavili+ i spaljuju prinose bogovima drugim+ i klanjaju se djelima ruku svojih.+

17 A ti podvij skute haljine svoje,+ pa ustani i reci im sve što ću ti zapovjediti! Ne boj ih se,+ jer ću te inače ja natjerati da ih se bojiš! 18 Ja sam te, evo, učinio danas gradom utvrđenim i stupom željeznim i zidom bakrenim+ svoj ovoj zemlji,+ kraljevima Judinim, knezovima njegovim, svećenicima njegovim i narodu.*+ 19 Oni će se boriti protiv tebe, ali neće te nadvladati,+ jer ja sam s tobom,+ kaže Jehova, da te izbavim.”+

2 I došla mi je riječ Jehovina:+ 2 “Idi i viči da čuje žena Jeruzalem: ‘Ovako kaže Jehova:+ “Dobro se sjećam odanosti* koju si pokazivala u mladosti svojoj,+ ljubavi koju si imala dok si zaručena bila,+ i kako si išla za mnom u pustinji, u zemlji gdje se ne sije.+ 3 Izrael je bio svet Jehovi,+ prvina plodova njegovih.”’+ ‘Tko bi ga god htio progutati, navukao bi krivnju na sebe.+ Nevolja bi ga snašla’, rekao je Jehova.”+

4 Čujte riječ Jehovinu, dome Jakovljev,+ sve porodice doma Izraelova!+ 5 Ovako kaže Jehova: “Kakvu su nepravdu našli oci vaši na meni,+ pa su se udaljili od mene+ i išli za idolima ništavnim+ te su i sami ništavni postali?+ 6 A nisu rekli: ‘Gdje je Jehova, koji nas je izveo iz zemlje egipatske,+ koji nas je vodio kroz pustinju, kroz zemlju pustu+ i punu jama, zemlju bezvodnu+ i mračnu,+ zemlju kojom čovjek nije prošao niti je čovjek zemaljski živio u njoj?’

7 A ja sam vas doveo u zemlju voćnjaka, da jedete rod njihov i dobra njihova.+ Ali vi ste došli i okaljali zemlju moju, ogadili ste nasljedstvo moje.+ 8 Svećenici nisu rekli: ‘Gdje je Jehova?’+ Oni koji se zakonom bave nisu me poznavali,+ pastiri su mi griješili,+ proroci su prorokovali u ime Baalovo,+ išli su za onima od kojih nema koristi.+

9 ‘Zato ću se sporiti s vama’,+ kaže Jehova, ‘i sa sinovima sinova vaših sporit ću se.’+

10 ‘Prijeđite na obale* kitimske+ i gledajte! U Kedar+ pošaljite ljude i dobro razmislite i ispitajte da li se ikad takvo što dogodilo!+ 11 Je li koji narod bogove svoje zamijenio,+ i to za one koji nisu bogovi?+ A moj je narod zamijenio slavu moju za nešto od čega nema koristi.+ 12 Čudite se tome, nebesa, i naježite se od strahote velike’, kaže Jehova,+ 13 ‘jer dva je zla učinio narod moj: ostavili su mene,+ izvor vode žive,+ te iskopali sebi nakapnice,* nakapnice ispucane, koje ne mogu vodu držati!’

14 ‘Je li Izrael sluga?+ Je li rob u kući rođen? Zašto je plijen postao? 15 Lavovi mladi na njega riču,+ puštaju glas svoj.+ Zemlju njegovu u grozan prizor pretvaraju. Gradovi su njegovi zapaljeni, te nema stanovnika.+ 16 Čak su i sinovi Nofa*+ i Tafnisa+ ogolili tjeme tvoje.+ 17 Nisi li to sam sebi učinio ostavivši Jehovu, Boga svojega,+ dok te vodio putem?+ 18 Zašto da odlaziš u Egipat+ kako bi pio vode šihorske?+ Zašto da odlaziš u Asiriju+ kako bi pio iz Rijeke?* 19 Neka te zloća tvoja pouči,+ neka te nevjerna djela tvoja ukore!+ Shvati i uvidi da je zlo i gorko+ što si ostavio mene, Jehovu, Boga svojega, i nisi se zbog toga pobojao mene!’+ kaže Svevišnji+ Gospodin, Jehova nad vojskama.

20 ‘Jer davno sam slomio jaram tvoj,+ raskinuo sam okove tvoje. A ti si rekao: “Neću ti služiti”, i na svakom brdu visokom i pod svakim drvetom koje se zeleni+ ležao si kao bludnica+ i blud činio.+ 21 A ja sam te posadio kao plemenitu lozu crvenu,+ kao dobro sjeme. Zašto si mi se onda promijenio i postao izopačena mladica neke tuđe loze?’+

22 ‘Da se lužinom opereš i mnogo sapuna uzmeš,+ prijestup bi tvoj još uvijek bio mrlja preda mnom’,+ kaže Svevišnji Gospodin Jehova. 23 Kako možeš reći: ‘Nisam se okaljala,+ nisam išla za Baalima’?+ Pogledaj put svoj u dolini!+ Vidi što si učinila! Ti si kao brza deva mlada koja bez cilja trči putevima svojim, 24 kao zebra+ na pustinju navikla koja dahće+ od silne žudnje u duši svojoj — tko bi je zaustavio kad dođe vrijeme parenja njezina? Tko je god traži, neće se umoriti. Lako će je naći u mjesecu njezinu. 25 Pazi da ti noga ne ostane bosa i da ti grlo ne ožedni!+ A ti si rekla: ‘Ništa od toga!+ Zaljubila sam se u tuđince+ i za njima ću ići.’+

26 Kao što se lopov posrami kad ga uhvate, tako se i dom Izraelov posramio+ — oni, kraljevi njihovi, knezovi njihovi, svećenici njihovi i proroci njihovi.+ 27 Oni drvu govore: ‘Ti si otac moj’,+ i kamenu: ‘Ti si me rodio.’ A meni su leđa okrenuli, a ne lice.+ Ali u vrijeme nevolje svoje reći će: ‘Ustani, spasi nas!’+

28 Gdje su bogovi tvoji koje si načinio sebi?+ Neka ustanu ako te mogu spasiti u vrijeme nevolje tvoje!+ Jer bogova je tvojih, Juda, koliko i gradova tvojih.+

29 ‘Zašto me optužujete?+ Zašto mi svi griješite?’+ kaže Jehova. 30 Uzalud sam udarao sinove vaše.+ Nikakvu pouku nisu izvukli.+ Mač vaš proždire proroke vaše kao lav koji pustoši.+ 31 Ljudi naraštaja ovoga, čujte riječ Jehovinu!+

Zar sam Izraelu pustinja postao+ ili zemlja mračna? Zašto narod moj govori: ‘Idemo kamo hoćemo, nećemo više doći k tebi’?+ 32 Može li djevica zaboraviti nakit svoj, nevjesta pojas svoj? A narod moj zaboravlja mene već bezbroj dana.+

33 Zašto pripremaš sebi put da bi ljubav tražila? Zato i jesi puteve svoje na zlo navikla!+ 34 Na skutima tvojim nalazi se krv*+ siromaha nevinih.+ Na svim skutima tvojim nalazim krv njihovu, a nisu zatečeni kako provaljuju.+

35 A ti kažeš: ‘Nedužna sam. Sigurno se gnjev njegov odvratio od mene.’+

Evo, sporit ću se s tobom zato što govoriš: ‘Nisam zgriješila.’+ 36 Zašto tako olako mijenjaš puteve svoje?+ I Egipta ćeš se posramiti,+ kao što si se posramila Asirije.+ 37 Otići ćeš pokrivajući rukama glavu svoju,+ jer Jehova je odbacio one u koje si se uzdala, te nećeš imati uspjeha uzdajući se u njih.”

3 Kaže se: “Ako čovjek otpusti ženu svoju te ona ode od njega i postane žena drugome čovjeku, može li se opet vratiti k njoj?”+

Nije li ta zemlja sasvim onečišćena?+

“A ti si bludničila s mnogim ljubavnicima svojim.+ Možeš li se vratiti k meni?”+ kaže Jehova. 2 “Podigni oči svoje na staze utabane i pogledaj!+ Gdje te sve nisu silovali?+ Uz puteve sjedila si čekajući ljubavnike svoje, kao što Arapin čeka u pustinji.+ Onečišćuješ zemlju bludom svojim i zloćom svojom.+ 3 Zato su prestali pljuskovi obilni,+ nema ni kiše proljetne.+ Čelo je tvoje postalo čelo bludnice. Srama više nemaš.+ 4 Hoćeš li me sada prizivati, govoreći: ‘Oče moj,+ ti si mi bliski prijatelj od mladosti moje!+ 5 Hoćeš li se dovijeka gnjeviti? Hoćeš li vječno pamtiti?’+ Tako govoriš, a i dalje činiš zlo koliko god možeš.”+

6 Ovako mi je rekao Jehova u danima kralja Jošije:+ “‘Jesi li vidio što čini nevjernica Izrael?+ Odlazi na svaku goru visoku+ i pod svako drvo koje se zeleni+ i ondje se bludu odaje.+ 7 Nakon svega toga što je učinila, govorio sam joj neka se vrati k meni, ali nije se vratila.+ A Juda je gledala sestru svoju nevjernu.+ 8 Kad sam to vidio, otpustio sam nevjernicu Izrael zbog preljuba što ga je učinila+ i dao sam joj potvrdu o razvodu.+ Ali Juda, nevjerna sestra njezina, nije se uplašila, nego je i ona otišla i blud činila.+ 9 Ova se bludu odala zbog lakoumnosti svoje i zemlju je onečistila+ i preljub činila s kamenjem i drvećem.+ 10 Unatoč svemu, Juda, nevjerna sestra njezina, nije se vratila k meni cijelim srcem svojim,+ nego lažno’,+ kaže Jehova.”

11 I rekao mi je Jehova: “Nevjernica Izrael pokazala se pravednijom u duši od Jude nevjerne.+ 12 Idi i objavi riječi ove sjeveru+ i reci:

‘“Vrati se, odmetnice, Izraele!” kaže Jehova.+ “Neće se gnjeviti lice moje na vas,+ jer ja sam vjeran”,+ kaže Jehova. “Neću se dovijeka gnjeviti.+ 13 Spoznaj težinu prijestupa svojega, jer si Jehovi, Bogu svojemu, zgriješila!+ Na sve strane trčala si k tuđincima+ pod svako drvo što se zeleni.+ A glasa mojega niste slušali”, kaže Jehova.’”

14 “Vratite se, sinovi odmetnici!”+ kaže Jehova. “Jer ja sam muž* vaš+ i ja ću vas uzeti, po jednoga iz grada i po dvojicu iz plemena, i dovest ću vas na Sion.+ 15 Dat ću vam pastire po srcu svojemu+ i oni će vas pasti znanjem i razboritošću.*+ 16 U te dane namnožit ćete se i rod rađati u zemlji”, kaže Jehova.+ “Nećete više govoriti: ‘Kovčeg saveza Jehovina’,+ i nećete više o njemu razmišljati,* nećete ga se sjećati+ niti će vam nedostajati i nikad ga više nećete napraviti. 17 U to će se vrijeme Jeruzalem zvati prijestolje Jehovino+ i svi će se narodi skupljati+ u Jeruzalemu da u njemu hvale ime Jehovino+ i neće se više povoditi za tvrdokornim i zlim srcem svojim.”+

18 “U te će dane dom Judin ići uz dom Izraelov+ i zajedno+ će krenuti iz zemlje sjeverne u zemlju koju sam dao u nasljedstvo ocima vašim.+ 19 A ja sam rekao: ‘O, kako sam te postavio među sinove i dao ti zemlju poželjnu,+ nasljedstvo krasne vojske narodâ!’ Još sam rekao: ‘Vi ćete me prizivati, govoreći: “Oče moj!”+ i nećete odstupiti od mene.’ 20 ‘Ali kao što žena iznevjeri muža svojega i ode od njega,+ tako ste i vi, dome Izraelov, iznevjerili mene’,+ kaže Jehova.”

21 Na stazama utabanim čuo se plač i usrdne molbe sinova Izraelovih. Jer iskvarili su puteve svoje,+ zaboravili su Jehovu, Boga svojega.+

22 “Vratite se, sinovi odmetnici!+ Izliječit ću odmetništvo vaše.”+

“Evo nas! Dolazimo k tebi, jer ti si, Jehova, Bog naš.+ 23 Doista, bregovi i graja na gorama+ — sve je to lažno.+ Doista, od Jehove, Boga našega, spasenje je Izraelovo.+ 24 A bog sramotni+ izjedao je trud otaca naših još od mladosti naše, stoku njihovu sitnu i krupnu, sinove njihove i kćeri njihove. 25 Ležimo u sramoti svojoj+ i poniženje nas naše prekriva.+ Jer Jehovi, Bogu svojemu, griješili smo,+ i mi i oci naši, od mladosti naše do dana današnjega,+ i nismo poslušali glasa Jehove, Boga svojega.”+

4 “Ako se vratiš, Izraele”, kaže Jehova, “k meni se vrati!+ Ako ukloniš gadosti svoje ispred mene,+ nećeš morati u tuđoj zemlji živjeti. 2 Ako se zakuneš:+ ‘Tako živ bio Jehova, Bog istinoljubiv,+ pravedan i pravdoljubiv!’+ onda će se mnome blagoslivljati narodi i mnome će se dičiti.”+

3 Jer ovako kaže Jehova narodu Judinom i Jeruzalemu: “Izorite sebi zemlju, ne sijte među trnje!+ 4 Obrežite se Jehovi, obrežite srce svoje,+ narode Judin i stanovnici Jeruzalema, da gnjev moj ne dođe kao vatra i ne razgori se tako da ga nitko neće moći ugasiti, zbog zlih djela vaših!”+

5 Objavite u Judi, razglasite u Jeruzalemu,+ govorite i u rog pušite po svoj zemlji!+ Vičite iz svega glasa i recite: “Skupite se! Uđimo u gradove utvrđene!+ 6 Podignite prema Sionu znak zborni! Nađite zaklon! Nemojte stajati!” Jer ja dovodim nevolju sa sjevera,+ propast veliku. 7 Podigao se kao lav iz guštare svoje,+ krenuo je onaj koji narode zatire,+ pošao je s mjesta svojega da pretvori zemlju tvoju u grozan prizor. Gradovi će tvoji biti razoreni i ostat će bez stanovnika.+ 8 Zato kostrijet opašite!+ Od tuge se udarajte u prsa i plačite gorko,+ jer se usplamtjeli gnjev Jehovin nije odvratio od nas!+

9 “U taj dan”, kaže Jehova, “klonut će srce kralju+ i srce knezovima, svećenici će se zaprepastiti, proroci će se začuditi.”+

10 A ja sam rekao: “Jao, Svevišnji Gospodine Jehova! Doista si prevario narod ovaj+ i Jeruzalem, rekavši: ‘Mir ćete imati’,+ a mač nam je do duše došao.”

11 U to će se vrijeme reći narodu ovome i Jeruzalemu: “Vruć vjetar sa staza utabanih preko pustinje+ puše prema kćeri naroda mojega.+ Nije on za vijanje niti za pročišćavanje žita. 12 Vjetar silni puše odande k meni. A ja ću im sad osudu izreći.+ 13 Gle, kao oblaci kišni neprijatelj će se pojaviti. Kola su njegova kao vihor,+ konji su njegovi brži od orlova.+ Reći ćete: ‘Teško nama, propali smo!’ 14 Speri zloću sa srca svojega, Jeruzaleme, da se spasiš!+ Dokle će u tebi prebivati zle misli tvoje?+ 15 Jer glas javlja iz Dana+ i objavljuje zlo s brda efrajimskih.+ 16 Govorite o tome narodima! Objavite ovu riječ protiv Jeruzalema!”

“Straže dolaze iz zemlje daleke+ i pustit će glas svoj na gradove Judine. 17 Kao čuvari poljski okružuju ga sa svih strana,+ jer se pobunio protiv mene”,+ kaže Jehova. 18 “Put tvoj i djela tvoja stići će te.+ To je nevolja tvoja, a gorka je, jer doprla je do srca tvojega.”

19 Nutrino moja, nutrino moja! Teška je bol u srcu mojemu.+ Uznemirilo se srce moje u meni.+ Ne mogu šutjeti, jer duša je moja čula zvuk roga, znak za rat.+ 20 Objavljuje se propast za propašću, jer je cijela zemlja opustošena.+ Šatori moji opustošeni su iznenada,+ šatorska krila moja u trenu. 21 Dokle ću gledati znak zborni, slušati zvuk roga?+ 22 Narod je moj bezuman.+ Ne slušaju me.+ To su sinovi nerazumni, razboritosti* nemaju.+ Mudri su da zlo čine, ali dobro činiti ne znaju.+

23 Vidio sam zemlju, i gle, bila je prazna i pusta.+ Vidio sam nebesa, a svjetlosti njihove više nije bilo.+ 24 Vidio sam gore, i gle, potresle su se i svi su se bregovi uzdrmali.+ 25 Vidio sam, i gle, nije bilo čovjeka zemaljskog i sve su ptice nebeske odletjele.+ 26 Vidio sam, i gle, plodna se zemlja u pustinju pretvorila, svi su gradovi njezini razoreni.+ Jehova je to učinio u usplamtjelom gnjevu svojemu.

27 Jer ovako kaže Jehova: “Cijela će zemlja biti u pustoš pretvorena,+ a ja ću je sasvim uništiti.+ 28 Zbog toga će zemlja tugovati,+ a nebesa u visini potamnjeti.+ Jer tako sam rekao, tako sam odlučio, i neću požaliti niti ću odustati od toga.+ 29 Od zvuka konjanika i strijelaca bježi sav grad.+ Ulaze u guštare i penju se na stijene.+ Svi su gradovi napušteni, nitko ne živi u njima.”

30 Što ćeš učiniti sad kad si opustošena? A oblačila si se u skerlet, ukrašavala se nakitom zlatnim, isticala oči svoje bojom crnom.+ Uzalud si se uljepšavala.+ Odbacili su te oni što su se uspaljivali za tobom. Sada traže dušu tvoju.+ 31 Čujem glas kao u bolesnice, nevolju kao u žene koja prvi put rađa,+ glas kćeri sionske koja dah hvata. Ona širi ruke svoje,+ govoreći: “Teško meni! Duša je moja iznemogla zbog ubojica!”+

5 Prođite ulicama jeruzalemskim i pogledajte, raspitajte se i potražite po trgovima njegovim ima li čovjeka,+ ima li ijednoga koji čini što je pravedno+ i koji je vjeran,+ pa da oprostim ovome gradu! 2 Ako i kažu: “Tako živ bio Jehova!” zaklinju se lažno.+

3 Jehova, nisu li oči tvoje na vjernost upravljene?+ Udaraš ih,+ ali njih ne boli.+ Zatireš ih,+ a oni odbijaju pouku.+ Lice im je postalo tvrđe od stijene.+ Ne žele se odvratiti od zlih puteva svojih.+ 4 A ja sam rekao: “Doista su narod neuk. Ludo postupaju, jer se ne obaziru na put Jehovin, na pravdu Boga svojega.+ 5 Poći ću k velikima i njima ću govoriti,+ jer oni sigurno paze na put Jehovin, na pravdu Boga svojega.+ Ali svi su oni razbili jaram, raskinuli su okove.”+

6 Zato ih lav iz šume napada, vuk iz pustare pustoši među njima,+ leopard vreba pred gradovima njihovim.+ Tko god izlazi iz njih biva rastrgan. Jer mnogo je prijestupa njihovih, brojna su nevjerna djela njihova.+

7 Kako da ti to oprostim? Sinovi su me tvoji ostavili i zaklinju se+ onim što nije Bog.+ Ja sam ih sitio,+ ali oni i dalje preljub čine+ i u kuću bludničinu hrle. 8 Postali su kao konji uspaljeni, sa sjemenicima jakim. Svaki rže za ženom bližnjega svojega.+

9 “Neće li mi odgovarati za to?” kaže Jehova.+ “Neće li se duša moja osvetiti narodu koji je takav?”+

10 “Popnite se među redove loze i pustošite,+ ali nemojte sasvim uništiti!+ Uklonite njene mladice bujne, jer one nisu Jehovine!+ 11 Jer doista me iznevjerio dom Izraelov i dom Judin”, kaže Jehova.+ 12 “Zanijekali su Jehovu, i govore: ‘Nema ga.+ Nikakva nas nevolja neće zadesiti, nećemo vidjeti ni mača ni gladi.’+ 13 Proroci su kao vjetar postali, riječi Božje nisu u njima.+ Kako govore, tako će im i biti.”

14 Zato ovako kaže Jehova, Bog nad vojskama: “Zato što tako govore, riječi ću svoje u ustima tvojim u vatru pretvoriti,+ a narod će ovaj biti drvlje, te će ga vatra progutati.”+

15 “Evo, dovodim na vas narod izdaleka, dome Izraelov”,+ kaže Jehova. “To je narod koji dugo postoji.+ To je narod drevan, narod čiji jezik ne poznaješ i ne razumiješ što govori. 16 Tobolac je njihov kao otvoreni grob. To su sve sami junaci.+ 17 Oni će proždrijeti žetvu tvoju i kruh tvoj.+ Proždrijet će sinove tvoje i kćeri tvoje. Proždrijet će ovce tvoje i goveda tvoja. Proždrijet će lozu tvoju i smokvu tvoju.+ Opustošit će mačem utvrđene gradove tvoje u koje se uzdaš.”

18 “Ali ni tada”, kaže Jehova, “neću vas istrijebiti.+ 19 Govorit ćete: ‘Zašto nam je Jehova, Bog naš, ovo sve učinio?’+ A ti ćeš im reći: ‘Kao što ste me ostavili i otišli služiti tuđem bogu u zemlji svojoj, tako ćete služiti tuđincima u zemlji koja nije vaša.’”+

20 Objavite ovo u domu Jakovljevu, razglasite u Judi: 21 “Čuj ovo, narode nerazumni kojemu je srce nerazborito,+ koji oči imate, a ne vidite,+ i uši imate, a ne čujete!+ 22 ‘Zar se ne bojite mene’,+ kaže Jehova, ‘zar vas ne obuzima bol zbog mene,+ koji sam pijesak moru postavio za među, za granicu vječnu koju ne može prijeći? Iako se bacaju valovi njegovi, nemoćni su, iako huče, ne mogu prijeći.+ 23 Ali u naroda je ovoga srce tvrdokorno i buntovno. Zastranili su i svojim putem idu.+ 24 Nisu rekli u srcu svojemu: “Bojmo se Jehove, Boga svojega,+ onoga koji daje kišu, kišu jesenju i proljetnu u pravo vrijeme,+ onoga koji nam čuva tjedne određene za žetvu!”+ 25 Prijestupi vaši sve su to narušili, grijesi vaši uskraćuju vam ono što je dobro.+

26 Jer u narodu mojemu ima zlikovaca.+ Oni vrebaju kao što ptičari čuče pritajeni.+ Zamke pogubne postavljaju, ljude hvataju. 27 Kao što je krletka puna ptica, tako su kuće njihove pune prijevare.+ Zato su postali veliki i obogatili su se.+ 28 Ugojili su se,+ koža im se sjaji. Ogrezli su u zlu. Ne rješavaju parnice,+ čak ni parnice djece bez oca,+ kako bi imali koristi od toga.+ Ne brane pravdu ubogih.’”

29 “Neće li mi odgovarati za to”, kaže Jehova, “i neće li se duša moja osvetiti narodu koji je takav?+ 30 Strahote, grozote se događaju u zemlji:+ 31 proroci lažno proriču,+ a svećenici tlače narod koristeći vlast svoju.+ A narod moj to voli.+ Ali što ćete učiniti kad tome dođe kraj?”+

6 Sklonite se, sinovi Benjaminovi, bježite iz Jeruzalema! U Tekoi+ u rog zapušite!+ Na Bet-Hakeremu+ dajte znak vatrom, jer sa sjevera se nad vas nadvila nevolja, propast velika.+ 2 Kći sionska nalik je ljupkoj i razmaženoj ženi.+ 3 K njoj su krenuli pastiri sa stadima svojim. Svuda oko nje razapeli su šatore svoje.+ Popasli su svaki svoj dio.+ 4 Rat su joj objavili*+ i rekli: “Ustanite! Krenimo u podne!”+

“Teško nama, jer dan se primiče kraju i sjene se večernje produžuju!”

5 “Ustanite! Krenimo noću i uništimo utvrđene dvore njezine!”+

6 Jer ovako kaže Jehova nad vojskama: “Posijecite stabla+ i podignite oko Jeruzalema nasip opsadni!+ To je grad koji treba na odgovornost pozvati.+ U njemu samo tlačenja ima.+ 7 Kao što nakapnica* u sebi čuva vodu, tako on u sebi čuva zlo. Nasilje i pustošenje čuje se u njemu,+ bolest i pošast stalno su pred licem mojim. 8 Popravi se,+ Jeruzaleme, da se duša moja s gađenjem ne okrene od tebe+ i da te ne pretvorim u pustoš, u zemlju nenastanjenu!”+

9 Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Pabirčit će se ostatak Izraelov kao loza.+ Pružaj ruku svoju kao što je berač grožđa pruža za izdancima loze!”

10 “Kome da govorim i koga da opomenem, pa da me sasluša? Gle, uho im je neobrezano, pa ne mogu čuti.+ Gle, rugaju se riječi Jehovinoj,+ nije im mila riječ njegova.+ 11 A ja sam pun gnjeva Jehovina, ne mogu više šutjeti.”+

“Izlij ga na djecu po ulicama,+ a i na skupove mladića! Jer i njih će gnjev zahvatiti, muškarca i ženu njegovu, starca i čovjeka u dobi poodmakloj.+ 12 Kuće njihove pripast će drugima, a isto tako i polja i žene njihove.+ Jer podignut ću ruku svoju na stanovnike ove zemlje”, kaže Jehova.+

13 “Jer od najmanjega do najvećega, svi zgrću sebi dobitak nepravedni.+ Od proroka do svećenika, svi su varalice.+ 14 I površno liječe ranu naroda mojega,+ govoreći: ‘Mir je! Mir je!’ a mira nema.+ 15 Jesu li se posramili zbog gadosti koje su činili?+ Niti se srame, niti se poniziti znaju.+ Zato će pasti s onima koji padaju,+ posrnut će kad ih na odgovornost pozovem”, kaže Jehova.

16 Ovako kaže Jehova: “Stanite na putevima i gledajte, i pitajte za puteve stare, pitajte gdje je put pravi,+ i idite njime,+ pa ćete naći mir dušama svojim!”+ Ali narod govori: “Nećemo ići!”+ 17 “I postavio sam vam stražare,+ rekavši: ‘Pazite na zvuk roga!’”+ Ali oni govore: “Nećemo paziti!”+ 18 “Zato, čujte, narodi! Poznajte, mnoštva okupljena, što će im se dogoditi! 19 Slušaj, zemljo! Evo, dovodim nevolju na narod ovaj+ kao plod zlih misli njihovih,+ jer nisu pazili na riječi moje i zakon su moj odbacili.”+

20 “Što će mi taj tamjan koji donosite iz Sabe+ i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše paljenice cijele nisu mi drage,+ žrtve vaše nisu mi mile.”+ 21 Zato ovako kaže Jehova: “Evo, postavljam narodu ovome kamenove spoticanja+ o koje će se spotaknuti, očevi i sinovi zajedno. Poginut će i susjed i prijatelj njegov.”+

22 Ovako kaže Jehova: “Evo, dolazi narod iz zemlje sjeverne, ustaje narod veliki s krajeva zemlje.+ 23 Luk i koplje nose,+ okrutni su i nemilosrdni, glas njihov huči kao more,+ na konjima jašu,+ kao ratnici svrstani su u bojne redove protiv tebe, kćeri sionska.”+

24 Čuli smo glas o njima. Ruke su nam klonule.+ Tjeskoba nas je obuzela, trudovi kao u porodilje.+ 25 Ne izlazi u polje i ne idi putem, jer mač neprijateljski prijeti, strah je svuda unaokolo!+ 26 Kćeri naroda mojega, kostrijet opaši+ i u pepelu se valjaj!+ Tuguj kao za sinom jedincem, nariči gorko,+ jer iznenada će na nas doći pustošitelj!+

27 “Postavio sam te da narod moj poput metala ispituješ, da ga pomno istražuješ. Promatrat ćeš i ispitivat ćeš put njihov.+ 28 Sve su to ljudi krajnje tvrdokorni,+ koji idu okolo i kleveću,+ bakar su i željezo. Svi su pokvareni.+ 29 Mjehovi+ su opaljeni, a iz vatre koju potpiruju samo olovo izlazi.+ Uzalud čovjek pročišćava, zle se ne može izdvojiti.+ 30 Srebrom odbačenim zvat će ih,+ jer Jehova ih je odbacio.”+

7 Ovo je riječ koja je došla Jeremiji od Jehove: 2 “Stani na vrata doma Jehovina i objavi ondje riječ ovu.+ Reci: ‘Čujte riječ Jehovinu, svi u Judi, koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jehovi! 3 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Popravite puteve svoje i djela svoja, pa ću vas ostaviti da prebivate na ovome mjestu!+ 4 Ne uzdajte se u lažne riječi+ i ne govorite: ‘Hram Jehovin, hram Jehovin, ovo je hram Jehovin!’ 5 Jer ako doista popravite puteve svoje i djela svoja, ako doista budete sudili pravedno između čovjeka i bližnjega njegova,+ 6 ako ne budete tlačili došljake, djecu bez oca i udovice,+ ako ne budete krv nevinu prolijevali na ovome mjestu+ i ako ne budete išli za drugim bogovima na svoju nesreću,+ 7 tada ću vas ja ostaviti da prebivate na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao ocima vašim, odvijeka i dovijeka.”’”+

8 “A, evo, vi se uzdate u lažne riječi — od toga nikakve koristi nema.+ 9 Možete li krasti,+ ubijati,+ preljub činiti,+ lažno se zaklinjati,+ prinose Baalu spaljivati+ i ići za drugim bogovima koje prije niste poznavali,+ 10 a onda doći i stati pred mene u ovome domu koji nosi ime moje,+ pa reći: ‘Bit ćemo izbavljeni’, iako sve te gadosti činite? 11 Zar je dom ovaj koji nosi ime moje+ postao pećina razbojnička u očima vašim?+ A ja sve to vidim”, kaže Jehova.+

12 “‘No, pođite na moje mjesto koje je bilo u Šilu,+ gdje sam u početku nastanio ime svoje,+ i pogledajte što sam od njega učinio zbog zloće naroda svojega Izraela!+ 13 Zato što ste učinili sva ta nedjela’, kaže Jehova, ‘i zato što sam vam govorio — ustajao rano i govorio+ — ali niste slušali,+ i što sam vas zvao, ali niste se odazvali,+ 14 učinit ću od doma koji nosi ime moje,+ a u koji se vi uzdate,+ i od mjesta koje sam dao vama i ocima vašim isto što sam i od Šila učinio.+ 15 Odbacit ću vas od lica svojega,+ kao što sam odbacio svu braću vašu, sve potomstvo Efrajimovo.’+

16 A ti se ne moli za narod ovaj i ne diži glasa svojega vapeći, moleći ili preklinjući me za njih,+ jer te neću uslišiti!+ 17 Ne vidiš li što čine po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim?+ 18 Sinovi skupljaju drva, očevi pale vatru, a žene mijese tijesto da naprave kolače žrtvene ‘kraljici neba’.+ I lijevaju žrtve ljevanice+ bogovima drugim da me uvrijede.+ 19 ‘Zar mene time vrijeđaju?’ kaže Jehova.+ ‘Ne vrijeđaju li sami sebe, na svoju sramotu?’+ 20 Zato ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: ‘Evo, gnjev moj i srdžba moja izlijevaju se na ovo mjesto,+ na ljude i na stoku, na drveće poljsko+ i na plodove zemlje. Gorjet će gnjev moj i neće se ugasiti.’+

21 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Svoje paljenice cijele dodajte drugim žrtvama svojim i jedite mesa!+ 22 Jer ništa nisam rekao ocima vašim, niti sam im što zapovjedio o paljenicama cijelim i drugim žrtvama u dan kad sam ih izveo iz zemlje egipatske.+ 23 No ovo sam im zapovjedio: “Slušajte glas moj,+ pa ću ja biti Bog vaš,+ a vi ćete biti narod moj! U svemu idite putem+ koji ću vam odrediti, da vam dobro bude!”’+ 24 Ali oni nisu slušali, niti su prignuli uho svoje,+ nego su se povodili za zamislima tvrdokornog i zlog srca svojega,+ pa su nazadovali umjesto da su napredovali,+ 25 od dana kad su oci vaši izišli iz zemlje egipatske pa do dana današnjega.+ A ja sam vam slao sve sluge svoje, proroke, ustajao rano svaki dan i slao ih.+ 26 Ali ovaj me narod nije slušao i nisu prignuli uho svoje,+ nego su postali nepokorni.*+ Činili su gore nego oci njihovi!+

27 Reci im sve ove riječi,+ ali oni te neće slušati! Zovi ih, ali oni ti se neće odazvati!+ 28 Reci im: ‘Ovo je narod koji ne sluša glas Jehove, Boga svojega,+ i ne da se poučiti.+ Nestalo je vjernosti, iščeznula je iz usta njihovih.’+

29 Odreži kosu svoju nešišanu i baci je,+ pa zapjevaj tužaljku+ na brdima golim, jer sam ja, Jehova, odbacio+ naraštaj na koji sam se razgnjevio i ostavit ću ga!+ 30 ‘Jer sinovi Judini čine što je zlo u očima mojim’, kaže Jehova. ‘Postavili su odvratne idole* svoje u domu koji nosi ime moje, da ga oskvrnu.+ 31 Sagradili su uzvišice obredne u Tofetu,+ koji je u dolini sina Hinomova,+ kako bi spaljivali sinove svoje i kćeri svoje u vatri,+ što nikad nisam zapovjedio, niti mi je to ikad na um* došlo.’+

32 ‘Zato, evo, dolaze dani’, kaže Jehova, ‘kad se to mjesto više neće zvati Tofet i dolina sina Hinomova, nego dolina ubijanja,+ i u Tofetu će se mrtvi pokapati, iako ondje više neće biti mjesta.+ 33 A mrtva tijela naroda ovoga bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim, koje nitko neće plašiti.+ 34 Uklonit ću iz gradova Judinih i s ulica jeruzalemskih glas radosti i glas veselja, glas mladoženjin i glas nevjestin,+ jer zemlja će se ova u pustoš pretvoriti.’”+

8 “U to vrijeme”, kaže Jehova, “ljudi će izvaditi kosti kraljeva Judinih, kosti knezova njegovih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti stanovnika Jeruzalema iz grobova njihovih.+ 2 I razasut će ih pred suncem i pred mjesecom i pred svom vojskom nebeskom koju su ljubili, kojoj su služili, za kojom su išli,+ koju su tražili i kojoj su se klanjali.+ Neće ih pokupiti niti će ih sahraniti. Bit će kao gnoj po zemlji.”+

3 “Svemu ostatku koji preostane od zlog roda ovoga po svim mjestima po kojima ću rasijati one što preostanu+ draža će biti smrt nego život”,+ kaže Jehova nad vojskama.

4 “Reci im: ‘Ovako kaže Jehova: “Zar će pasti i neće više ustati?+ Ako se jedan odvrati od zlog puta svojega, zar se neće i drugi odvratiti?+ 5 Zašto je ovaj narod jeruzalemski nevjeran i uporan u nevjernosti svojoj? Drže se prepredenosti,+ ne žele se odvratiti od zlih puteva svojih.+ 6 Pazio sam+ i slušao.+ Nije dobro kako govore. Nitko se ne kaje za zloću svoju+ i ne govori: ‘Što sam učinio?’ Svatko se vraća na put kojim svi idu,+ kao konj koji juri u bitku. 7 Čak i roda na nebu zna vrijeme svoje,+ grlica,+ čiopa i bulbul drže se vremena kad se trebaju vratiti. A narod moj ne pozna vrijeme suda Jehovina.”’+

8 ‘Kako možete reći: “Mudri smo i zakon Jehovin imamo”?+ Zaista, lažna pisaljka+ pisarâ same laži piše. 9 Mudraci su se posramili.+ Uplašili su se i bit će uhvaćeni. Gle, odbacili su riječ Jehovinu, pa kakva je onda mudrost njihova?+ 10 Zato ću žene njihove dati drugima, polja njihova onima koji posjede uzimaju.+ Jer od najmanjega do najvećega, svi zgrću dobitak nepravedni.+ Od proroka do svećenika, svi su varalice.+ 11 I površno liječe ranu kćeri naroda mojega,+ govoreći: “Mir je! Mir je!” a mira nema.+ 12 Jesu li se posramili zbog toga što su gadosti činili?+ Niti su se posramili niti su se poniziti znali.+

Zato će pasti s onima koji padaju. Posrnut će kad ih stanem kažnjavati’,+ kaže Jehova.+

13 ‘Kad ih poberem, uništit ću ih’, kaže Jehova.+ ‘Neće biti grožđa na trsu,+ neće biti smokava na smokvi, čak će i lišće uvenuti. Ono što im dajem otići će drugima umjesto njima.’”

14 “Zašto sjedimo mirno? Skupite se! Uđimo u gradove utvrđene+ da ondje umremo!* Jer Jehova, Bog naš, na smrt nas je osudio.*+ Vodu zatrovanu daje nam Jehova da pijemo,+ jer smo mu zgriješili. 15 Nadali smo se miru, ali nema dobra,+ i vremenu izlječenja, a eto straha!+ 16 Iz Dana+ se čuje frktanje konja njegovih. Od rzanja pastuha njegovih sva se zemlja trese.+ Dolaze i proždiru zemlju i sve što je na njoj, grad i stanovnike njegove.”

17 “Jer, evo, šaljem na vas zmije, otrovnice,+ protiv kojih čaranje ne djeluje,+ te će vas ujedati”, kaže Jehova.

18 Obuzela me tuga neizlječiva.+ Srce je moje bolno. 19 Evo, kći naroda mojega vapi iz zemlje daleke:+ “Zar Jehova nije na Sionu?+ Zar kralj njegov nije na njemu?”+

“Zašto me vrijeđaju svojim likovima rezbarenim, svojim ništavnim bogovima tuđinskim?”+

20 “Žetva je prošla, ljeto je završilo, a mi nismo spašeni!”+

21 Potresen sam+ zbog propasti kćeri naroda mojega.+ Žalostan sam. Sav sam se zaprepastio.+ 22 Zar nema balzama u Gileadu?+ Zar ondje nema liječnika?+ Zašto onda ne dolazi ozdravljenje+ kćeri naroda mojega?+

9 Kad bi barem glava moja voda bila, a oči moje izvor suza!+ Tada bih danju i noću plakao za pobijenim sinovima kćeri naroda svojega.+

2 Kad bih barem u pustinji kao putnik prenoćište imao!+ Tada bih ostavio narod svoj i otišao od njih, jer svi su preljubnici,+ skup izdajnički.+ 3 Kao luk napinju jezik svoj za laž,+ a po vjernosti nisu poznati na zemlji.

“Jer iz zla u zlo idu, a na mene se ne obaziru”,+ kaže Jehova.

4 “Neka se svatko čuva prijatelja svojega,+ nijednome bratu ne vjerujte!+ Jer svaki brat nastoji izgurati drugoga+ i svaki prijatelj ide okolo i kleveće+ 5 i svatko vara prijatelja svojega,+ nitko istinu ne govori. Jezik su svoj navikli da laž govori.+ Izmorili su se zlo čineći.+

6 Ti prebivaš usred prijevare.+ Zbog prijevare ne žele znati za mene”,+ kaže Jehova.

7 Zato ovako kaže Jehova nad vojskama: “Evo, talim ih i ispitujem,+ jer što drugo da učinim kćeri naroda svojega?+ 8 Jezik je njihov strijela smrtonosna.+ Prijevaru govori. Ustima svojim čovjek miroljubivo govori s prijateljem svojim, a u sebi mu zasjedu sprema.”+

9 “Neće li mi odgovarati za to?” kaže Jehova. “Neće li se duša moja osvetiti narodu koji je takav?+ 10 Zaplakat ću i naricati nad gorama,+ tužaljku ću zapjevati nad pašnjacima u pustari, jer će spaljeni biti,+ te nitko neće njima prolaziti niti će se ondje glas stoke čuti.+ I ptice nebeske i zvijeri pobjeći će, otići će.+ 11 Pretvorit ću Jeruzalem u hrpu kamenja,+ u brlog šakalski.+ Gradove Judine pretvorit ću u pustoš, ostat će bez stanovnika.+

12 Tko je mudar, pa da to razumije? Kome su usta Jehovina govorila, pa da to objavi?+ Zašto će zemlja propasti, zašto će biti spaljena kao pustinja te nitko neće njome prolaziti?”+

13 A Jehova je rekao: “Oni su ostavili zakon moj koji sam stavio pred njih, nisu slušali glas moj i nisu živjeli* po zakonu mojemu,+ 14 nego su se povodili za tvrdokornim srcem svojim+ i išli su za likovima Baalovim,+ kako su ih naučili oci njihovi.+ 15 Zato Jehova nad vojskama, Bog Izraelov, kaže: ‘Evo, nahranit ću narod ovaj pelinom+ i napojit ću ih vodom zatrovanom.+ 16 I rasijat ću ih među narode koje ni oni ni oci njihovi nisu poznavali+ i poslat ću za njima mač da ih istrijebim.’+

17 Ovako kaže Jehova nad vojskama: ‘Budite razboriti i pozovite narikače+ neka dođu! Pošaljite po žene vješte u naricanju, neka dođu+ 18 i neka brzo počnu naricati nad nama! Neka iz očiju naših suze poteku, neka s vjeđa naših vode poteku!+ 19 Jer glas naricanja čuje se sa Siona:+ “Opustošeni smo!+ Tako smo posramljeni! Ostavljamo zemlju ovu, uništena su prebivališta naša.”+ 20 Zato čujte, žene, riječ Jehovinu, neka uho vaše primi riječ iz usta njegovih! I naučite kćeri svoje naricanju,+ učite jedna drugu tužaljkama!+ 21 Jer smrt se penje kroz prozore naše, ulazi u utvrđene dvore naše da istrijebi djecu s ulica i mladiće s trgova.’+

22 Reci: ‘Ovako kaže Jehova: “Mrtva tijela ljudska ležat će kao gnoj na polju i kao žito koje je tek požeo žetelac, a koje nema tko skupiti.”’”+

23 Ovako kaže Jehova: “Neka se mudrac ne hvali mudrošću svojom!+ Neka se čovjek snažan ne hvali snagom svojom!+ Neka se bogataš ne hvali bogatstvom svojim!”+

24 “Tko se hvali, neka se hvali time što je razborit*+ i što pozna mene, što zna da sam ja Jehova,+ onaj koji iskazuje milost*, pravdu i pravednost na zemlji,+ jer tome se radujem”,+ kaže Jehova.

25 “Evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću na odgovornost pozvati sve koji su obrezani, ali su ipak u neobrezanju:+ 26 Egipat+ i Judu+ i Edom+ i sinove Amonove+ i Moab+ i sve koji kosu podrezuju na sljepoočnicama i žive u pustinji.+ Jer svi su ti narodi neobrezani i sav je dom Izraelov srca neobrezana.”+

10 Čujte riječ koju vam govori Jehova, dome Izraelov! 2 Ovako kaže Jehova: “Ne učite se putu kojim narodi idu+ i ne plašite se znakova nebeskih, jer njih se narodi plaše!+ 3 Običaji narodâ+ samo su dah, jer oni sijeku drvo+ u šumi i od njega prave rukotvorine nožem rezbarskim.+ 4 Srebrom i zlatom ukrašavaju ih.+ Čavlima i čekićima pričvršćuju ih da se ne njišu.+ 5 Oni su kao strašilo u polju krastavaca, ne mogu govoriti.+ Treba ih nositi, jer ne mogu hodati.+ Ne bojte ih se, jer nikakvo zlo ne mogu učiniti, a kamoli što dobro!”+

6 Nitko nije kao ti, Jehova!+ Ti si velik i ime je tvoje veliko i moćno.+ 7 Tko da te se ne boji,+ Kralju narodâ,+ jer ti to zaslužuješ! Jer među svim mudracima narodâ i u svim kraljevstvima njihovim nema nikoga tko je kao ti.+ 8 Svi su oni i nerazumni i ludi.+ Drvo ih navodi da idu za onim što je ništavno.+ 9 Srebro na ploče iskovano donosi se iz Taršiša,+ zlato iz Ufaza,+ djelo zanatlija, djelo ruku zlatarskih. Idolima svojim odjeću prave od prediva plavog i vune crvenkastopurpurne. Svi su oni djelo ljudi vještih.+

10 A Jehova je uistinu Bog.+ On je Bog živi+ i Kralj vječni.+ Od gnjeva njegova zemlja će se potresti,+ narodi neće opstati pred osudom njegovom.+ 11 Ovako im recite: “Bogovi+ koji nisu načinili nebo i zemlju nestat će sa zemlje+ i ispod neba.” 12 On je načinio zemlju silom svojom,+ učvrstio je plodno tlo mudrošću svojom+ i razapeo nebesa razborom svojim.+ 13 Od glasa njegova huče vode na nebesima,+ on podiže paru s kraja zemlje.+ Kiši je slivnike načinio+ i vjetar izvodi iz spremišta svojih.+

14 Svaki se čovjek vlada nerazumno, ništa ne shvaća.+ Svaki će se zlatar postidjeti rezanog lika svojega,+ jer laž su njegovi likovi lijevani,+ nema života* u njima.+ 15 Ništavni su, smiješne tvorevine.+ Propast će kad ih Bog stane kažnjavati.+

16 Ali onaj koji je baština Jakovljeva+ nije kao oni, jer on je Tvorac svega,+ a Izrael je palica njegova, nasljedstvo njegovo.+ Jehova nad vojskama ime je njegovo.+

17 Pokupi sa zemlje zavežljaj svoj,+ ti koja živiš u tjeskobi!+ 18 Jer ovako kaže Jehova: “Gle, ovaj ću put kao iz praćke izbaciti stanovnike ove zemlje+ i pustit ću nevolju na njih da shvate.”+

19 Teško meni zbog propasti moje!+ Rana je moja bolna. Kažem: “Doista, ovo je moja bol, ja ću je nositi.+ 20 Šator je moj opustošen, pokidana je sva užad šatora mojega.+ Sinovi su moji otišli od mene, nema ih više.+ Nitko više ne razapinje šator moj i ne podiže šatorska krila moja. 21 Jer pastiri se vladaju nerazumno+ i ne traže Jehovu.+ Zato ne postupaju razborito* i sva su im se stada raspršila.”+

22 Slušajte! Glas dolazi i vreva velika iz zemlje sjeverne,+ da pretvori gradove Judine u pustoš, u brlog šakalski.+

23 Dobro znam, Jehova, da put čovjeka zemaljskog nije u njegovoj vlasti. Čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim.+ 24 Ukori me, Jehova, ali pravedno,+ ne u gnjevu svojemu,+ da me ne zatreš!+ 25 Izlij gnjev svoj na narode+ koji se na tebe ne obaziru+ i na plemena koja ne prizivaju ime tvoje!+ Jer oni su izjeli Jakova.+ Izjeli su ga i istrijebili+ i opustošili su prebivalište njegovo.+

11 Ovo je riječ koja je došla Jeremiji od Jehove: 2 “Čujte svi riječi ovoga saveza!

Objavi+ ih narodu Judinu i stanovnicima Jeruzalema! 3 Reci im: ‘Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: “Proklet bio čovjek koji ne sluša riječi ovoga saveza,+ 4 koje sam zapovjedio ocima vašim u dan kad sam ih izveo iz zemlje egipatske,+ iz peći u kojoj se željezo tali,+ govoreći: ‘Slušajte glas moj i činite sve što vam zapovijedam,+ pa ćete biti narod moj, a ja ću biti Bog vaš,+ 5 da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo ocima vašim+ da ću im dati zemlju u kojoj teče med i mlijeko,+ u kojoj i danas žive!’”’”

A ja sam odgovorio: “Neka bude tako, Jehova!”

6 Zatim mi je Jehova rekao: “Objavi sve ove riječi po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim!+ Reci: ‘Čujte riječi ovoga saveza i izvršavajte ih!+ 7 Jer ozbiljno sam opominjao oce vaše od dana kad sam ih izveo iz zemlje egipatske+ pa sve do danas, ustajao rano i opominjao: “Slušajte glas moj!”+ 8 Ali oni nisu slušali i nisu prignuli uho svoje,+ nego su se svi povodili za tvrdokornim i zlim srcem svojim.+ Zato sam pustio na njih sve riječi ovoga saveza za koji sam im zapovjedio da ga se drže, ali oni ga se nisu držali.’”

9 I rekao mi je Jehova: “Urota je među narodom Judinim i stanovnicima Jeruzalema.+ 10 Vratili su se prijestupima praotaca svojih starih,+ koji nisu htjeli slušati riječi moje, nego su išli za drugim bogovima i služili im.+ Dom Izraelov i dom Judin prekršili su savez moj koji sam sklopio s praocima njihovim.+ 11 Zato ovako kaže Jehova: ‘Evo, dovodim na njih nevolju+ kojoj neće umaći.+ Zvat će me u pomoć, ali ja ih neću slušati.+ 12 Gradovi Judini i stanovnici Jeruzalema ići će i u pomoć zvati bogove kojima spaljuju prinose,+ ali oni im neće donijeti spasenje u vrijeme nevolje njihove.+ 13 Jer bogova tvojih, Juda, ima koliko i gradova tvojih,+ i koliko je ulica jeruzalemskih, toliko ste žrtvenika postavili bogu sramotnome,+ žrtvenika na kojima prinose Baalu spaljujete.’+

14 A ti se ne moli za narod ovaj i ne diži glasa svojega vapeći ili moleći za njih,+ jer neću slušati kad mi se obrate u nevolji svojoj!+

15 Što radi ljubljeni narod moj u domu mojemu,+ kad mnogi od njih takvo zlo kuju?+ Hoće li oni mesom svetim odvratiti zlo od tebe+ kad nevolja tvoja dođe? Hoćeš li se tada radovati?+ 16 ‘Maslina zelena, rodna i lijepa’, tako te nazvao Jehova.+ Uz huku veliku poslao je vatru na nju, polomljene su grane njezine.+

17 Jehova nad vojskama, onaj koji te posadio,+ nevolju ti je najavio zbog zla koje su dom Izraelov+ i dom Judin učinili spaljujući Baalu prinose da me uvrijede.”+

18 Jehova mi je objavio da znam i tada mi je pokazao djela njihova.+ 19 A ja sam bio kao janje poslušno koje se vodi na klanje,+ i nisam znao da spletke protiv mene smišljaju:+ “Uništimo drvo i plod njegov, iskorijenimo ga iz zemlje živih,+ da se ime njegovo više nikad ne spomene!” 20 Ali ti, Jehova nad vojskama, sudiš pravedno,+ ti ispituješ bubrege* i srce.+ Daj mi da vidim osvetu tvoju nad njima, jer sam pred tebe iznio parnicu svoju!+

21 Zato ovako kaže Jehova za ljude iz Anatota+ koji traže dušu moju i govore: “Nemoj prorokovati u ime Jehovino,+ da ne pogineš od naše ruke”, 22 ovako kaže Jehova nad vojskama: “Evo, ja ću se razračunati s njima. Mladići njihovi poginut će od mača.+ Sinovi njihovi i kćeri njihove pomrijet će od gladi.+ 23 Ni ostatak im neće ostati, jer nevolju ću dovesti na ljude iz Anatota+ i doći će godina u kojoj ću ih kazniti.”+

12 Pravedan si,+ Jehova, kad tužbe svoje iznosim tebi, kad pričam s tobom o pitanjima sudskim. Zašto je put zlikovaca uspješan,+ zašto svi koji iznevjere druge mir uživaju? 2 Ti si ih posadio, i oni su se ukorijenili. Rastu i plod donose. Ti si blizu usta njihovih, ali daleko od bubrega* njihovih.+ 3 Ti me, Jehova, znaš dobro.+ Vidiš me i ispituješ srce moje — ono je s tobom.+ Izdvoji ih kao ovce za klanje,+ odvoji ih za dan pokolja! 4 Dokle će zemlja venuti+ i sve bilje poljsko sahnuti?+ Zbog zloće stanovnika njezinih nestaje stoke i ptica,+ jer govore: “Ne vidi on kakva je budućnost naša.”

5 Ako s pješacima trčiš, pa te izmore, kako ćeš se s konjima utrkivati?+ Osjećaš li se sigurnim u zemlji mirnoj?+ Kako ćeš se onda zaputiti kroz guštare jordanske?+ 6 Jer čak i braća tvoja i dom oca tvojega, i oni su te iznevjerili.+ Čak i oni viču za tobom na sav glas. Ne vjeruj im, iako ti lijepo govore!+

7 “Ostavio sam dom svoj.+ Nasljedstvo svoje,+ onu koju mi duša ljubi, napustio sam i dao u ruke neprijateljima njezinim.+ 8 Ona koja je nasljedstvo moje postala mi je kao lav u šumi. Riče na mene, i zato sam je zamrzio.+ 9 Nasljedstvo moje+ postalo mi je kao šarena ptica grabljivica. Druge ptice grabljivice posvuda su oko nje.+ Dođite, skupite se, sve zvijeri poljske, dovedite i druge da jedu!+ 10 Pastiri mnogi+ uništili su vinograd moj,+ izgazili su nasljedstvo moje.+ Dragocjeno nasljedstvo moje+ pretvorili su u pustinju, u golu pustoš. 11 Pretvorili su ga u pustoš golu,+ usahnulo je, opustjelo mi je.+ Sva je zemlja u pustoš pretvorena, jer nitko ne uzima k srcu to što se događa.+ 12 Po svim stazama utabanim kroz pustaru došli su pustošitelji. Jer mač Jehovin proždire s jednoga kraja zemlje do drugoga.+ Nema mira nijednom stvorenju.* 13 Siju pšenicu, a žanju trnje.+ Iznemogli su od rada, a koristi neće imati.+ Posramit će se uroda svojega zbog usplamtjeloga gnjeva Jehovina.”

14 Ovako kaže Jehova za sve zle susjede svoje,+ koji diraju nasljedstvo koje je on dao narodu svojemu, Izraelu, u vlasništvo:+ “Evo, iščupat ću ih iz zemlje njihove,+ a dom Judin iščupat ću iz sredine njihove.+ 15 A kad ih iščupam, opet ću im se smilovati+ i dovest ću ih natrag, svakoga na nasljedstvo njegovo i svakoga na zemlju njegovu.”+

16 “I ako doista nauče puteve naroda mojega, da se zaklinju imenom mojim:+ ‘Tako živ bio Jehova!’ kao što su učili narod moj zaklinjati se Baalu,+ tada će dobiti mjesto usred naroda mojega.+ 17 A ako ne poslušaju, iščupat ću taj narod, iščupat ću ga i zatrti”,+ kaže Jehova.

13 Ovako mi je rekao Jehova: “Idi i kupi sebi pojas laneni i opaši njime bokove svoje, ali ne umači ga u vodu!” 2 I kupio sam pojas po riječi Jehovinoj i opasao sam njime bokove svoje. 3 I došla mi je riječ Jehovina drugi put: 4 “Uzmi pojas koji si kupio, koji je na bokovima tvojim, i ustani, idi do Eufrata+ i sakrij ga ondje u kakvu pukotinu u stijeni!” 5 I otišao sam i sakrio ga kraj Eufrata, kao što mi je zapovjedio Jehova.

6 A poslije mnogo dana Jehova mi je rekao: “Ustani, idi do Eufrata i uzmi odande pojas za koji sam ti zapovjedio da ga ondje sakriješ!” 7 I otišao sam do Eufrata, izvukao pojas i uzeo ga s mjesta gdje sam ga bio sakrio, i gle, pojas je istrunuo, više nije bio nizašto.

8 Tada mi je došla riječ Jehovina: 9 “Ovako kaže Jehova: ‘Tako ću dokrajčiti ponos Judin+ i silan ponos jeruzalemski. 10 Ti ljudi zli koji ne žele poslušati riječi moje,+ koji se povode za tvrdokornim srcem svojim+ i idu za drugim bogovima, služe im i klanjaju im se+ postat će kao taj pojas koji više nije nizašto.’ 11 ‘Jer kao što pojas prianja uz bokove čovjeku, tako bi sav dom Izraelov i sav dom Judin trebao prionuti uz mene’,+ kaže Jehova, ‘i biti narod moj,+ dobro ime moje,+ hvala moja i krasota, ali oni nisu poslušali.’+

12 I reci im ove riječi: ‘Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: “Svaki se ćup puni vinom.”’+ A oni će ti reći: ‘Zar mi ne znamo da se svaki ćup puni vinom?’ 13 Tada im reci: ‘Ovako kaže Jehova: “Evo, napunit ću pijanošću+ sve stanovnike ove zemlje i kraljeve koji sjede na prijestolju Davidovu+ i svećenike i proroke i sve stanovnike Jeruzalema. 14 I razbit ću ih jednoga o drugoga, i očeve i sinove zajedno”,+ kaže Jehova. “Neću im se smilovati niti ću ih žaliti, zatrt ću ih bez milosti.”’+

15 Čujte, prignite uho! Ne budite oholi,+ jer Jehova govori!+ 16 Dajte slavu Jehovi, Bogu svojemu,+ prije nego što pošalje mrak,+ prije nego što vam se noge sapletu po gorama u sumrak!+ Vi ćete se nadati svjetlosti,+ a on će tamu gustu od nje učiniti,+ u tamu crnu on će je pretvoriti.+ 17 Ako ovo ne poslušate,+ duša će moja u potaji plakati zbog ponosa vašega i suze će liti. Oko će moje suze prolijevati+ jer će stado+ Jehovino u zarobljeništvo biti odvedeno.

18 Recite kralju i kraljici majci:+ ‘Sjednite na niže mjesto,+ jer će s glava vaših pasti vaša kruna krasna!’+ 19 Gradovi južni* zatvoreni su, i nema nikoga da ih otvori. Sav je narod Judin u izgnanstvo odveden, sav je u izgnanstvo odveden.+

20 “Podigni oči svoje i pogledaj one što dolaze sa sjevera!+ Gdje je stado koje ti je dano, krasno stado tvoje?+ 21 Što ćeš reći kad se oni stanu razračunavati s tobom,+ a ti si se otpočetka trudio biti prijatelj s njima?+ Neće li te boli porođajne obuzeti kao porodilju?+ 22 I upitat ćeš se u srcu svojemu:+ ‘Zašto me ovo zadesilo?’+ Zbog velikog prijestupa tvojega podignut će se skuti tvoji,+ izranjene će biti pete tvoje.

23 Može li Kušanin*+ promijeniti kožu svoju ili leopard pjege svoje?+ Tako ni vi, koji ste se navikli zlo činiti, ne možete činiti dobro.+ 24 Zato ću raspršiti narod svoj+ kao strnjiku koju raznosi vjetar pustinjski.+ 25 To je baština tvoja, dio koji sam ti odmjerio”,+ kaže Jehova, “jer si me zaboravio+ i uzdaš se u laž.+ 26 A ja ću podići skute tvoje preko lica tvojega, pa će se vidjeti sramota tvoja,+ 27 preljubništvo tvoje+ i rzanje tvoje,+ besramno bludničenje tvoje. Na bregovima, u polju, vidio sam gadosti tvoje.+ Teško tebi, Jeruzaleme! Ne možeš čist biti+ — dokle će to trajati?”+

14 Ova je riječ došla od Jehove proroku Jeremiji o suši:+ 2 Juda tuguje,+ oronula su vrata njegova.+ Klonula leže na zemlji,+ podiže se jauk jeruzalemski.+ 3 Uglednici njihovi šalju sluge svoje po vodu.+ Oni dolaze do bunara, ali ne nalaze vode.+ Vraćaju se praznih posuda. Posramljeni su+ i razočarani, pokrivaju glavu svoju.+ 4 Tlo je ispucalo jer kiša ne pada na zemlju.+ Zato su se ratari posramili, pokrili su glavu svoju.+ 5 Čak i košuta, koja se teli u polju, ostavlja mlado svoje jer nema trave zelene. 6 Zebre+ stoje na brdima golim, dahću kao šakali, oči im se gase jer nema zelenila.+ 7 Ako i svjedoče protiv nas prijestupi naši, učini nešto, Jehova, radi imena svojega!+ Jer mnogo je nevjernih djela naših.+ Tebi smo zgriješili.+

8 Nado Izraelova,+ Spasitelju njegov+ u vrijeme nevolje,+ zašto se ponašaš kao došljak u zemlji ovoj i kao putnik koji je svratio da prenoći?+ 9 Zašto se ponašaš kao čovjek prestrašen, kao junak koji ne može spasiti?+ Ta, ti si među nama,+ Jehova, i mi nosimo ime tvoje.+ Nemoj nas ostaviti!

10 Ovako kaže Jehova za narod ovaj: “Oni vole lutati+ i ne obuzdavaju noge svoje.+ Zato nisu mili Jehovi.+ Sada će se on sjetiti prijestupa njihova i kaznit će ih za grijehe njihove.”+

11 I rekao mi je Jehova: “Ne moli se za narod ovaj da mu dobro bude!+ 12 Kad poste, ne slušam vapaj njihov.+ Kad prinesu paljenicu cijelu i žrtvu žitnu, meni to nije milo.+ Mačem, glađu i pošašću ja ću ih pobiti.”+

13 Tada sam rekao: “Ah, Svevišnji Gospodine Jehova! Evo, proroci im govore: ‘Nećete vidjeti mača i neće vam biti gladi, nego ću vam pravi mir dati na ovome mjestu.’”+

14 A Jehova mi je rekao: “Laž prorokuju ti proroci u ime moje.+ Nisam ih poslao niti sam im zapovijed kakvu dao niti im što rekao.+ Lažna viđenja, gatanje, riječi isprazne+ i prijevare iz srca svojega oni vam proriču.+ 15 Zato ovako kaže Jehova za proroke koji prorokuju u ime njegovo, a on ih nije poslao, i koji govore da neće biti mača ni gladi u ovoj zemlji: ‘Od mača i od gladi poginut će ti proroci.+ 16 A narod ovaj kojem oni prorokuju ležat će po ulicama jeruzalemskim pokošen glađu i mačem, i nikoga neće biti da ih pokopa — njih, žene njihove, sinove njihove i kćeri njihove.+ Izlit ću na njih nevolju njihovu.’+

17 A ti im reci ovako: ‘Neka oči moje liju suze noću i danju i neka ne prestaju,+ jer je djevica, kći naroda mojega, slomljena zbog propasti velike,+ zbog udarca krajnje bolna!+ 18 Izađem li u polje, evo mačem pobijenih!+ Uđem li u grad, evo bolesti zbog gladi nastalih!+ Jer i prorok i svećenik lutaju po zemlji koju ne poznaju.’”+

19 Zar si Judu sasvim odbacio?+ Zar je Sion mrzak duši tvojoj?+ Zašto si nas udario, te nema lijeka za nas?+ Nadali smo se miru, ali nema dobra, i vremenu izlječenja, a eto straha!+ 20 Priznajemo, Jehova, zloću svoju, prijestup otaca svojih,+ jer tebi smo zgriješili.+ 21 Nemoj nas prezreti, radi imena svojega,+ nemoj prezreti slavno prijestolje svoje!+ Sjeti se saveza svojega s nama, nemoj ga raskidati!+ 22 Ima li među ništavnim idolima+ narodâ ijednoga koji može dati kišu? Mogu li nebesa sama dati pljusak obilni?+ Nisi li ti, Jehova, Bože naš, onaj koji to daje?+ U tebe se uzdamo,* jer ti činiš sve to.+

15 I rekao mi je Jehova: “Kad bi Mojsije+ i Samuel+ stali preda me, duša se moja ne bi okrenula k tome narodu.+ Otjerat ću ih od lica svojega. Neka idu od mene!+ 2 Ako ti kažu: ‘Kamo da idemo?’ odgovori im: ‘Ovako kaže Jehova: “Tko je god za pošast smrtonosnu, u smrt od pošasti! Tko je god za mač, pod mač! Tko je god za glad, u glad!+ Tko je god za zarobljeništvo, u zarobljeništvo!”’+

3 ‘Postavit ću nad njima četiri zla’,+ kaže Jehova, ‘mač da ubija, pse da odvlače, ptice nebeske+ i zvijeri zemaljske da jedu i da uništavaju. 4 I učinit ću da budu jezovit prizor svim kraljevstvima zemaljskim+ zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja Judina, za ono što je učinio u Jeruzalemu.+ 5 Jer tko će se smilovati tebi, Jeruzaleme? Tko će suosjećati s tobom?+ Tko će svratiti da pita kako ti je?

6 ‘Ti si me ostavio’,+ kaže Jehova. ‘Okrećeš mi leđa i odlaziš od mene.+ A ja ću podignuti ruku svoju na tebe i zatrt ću te.+ Umorio sam se od sažalijevanja.+ 7 Vijat ću ih vilama+ na vratima zemlje ove. Pobit ću djecu njihovu.+ Zatrt ću narod svoj, jer se ne odvraćaju od puteva svojih.+ 8 Više će mi biti udovica njihovih nego pijeska morskoga. Dovest ću na njih, na majku i na sina, pustošitelja u podne.+ Pustit ću na njih iznenadni užas i pometnju.+ 9 Klonula je žena koja je sedmero rodila, duša njezina bori se da do daha dođe.+ Sunce joj je zašlo još za dana,+ postiđena je i posramljena. A ostatak ću njihov predati maču neprijatelja njihovih’,+ kaže Jehova.”

10 Teško meni,+ majko moja, jer si rodila mene, čovjeka koji se sa svom zemljom mora prepirati i svađati!+ Nikome nisam davao u zajam i nitko meni nije davao u zajam, a svi me proklinju.+

11 Ovako kaže Jehova: “Doista ću ti služiti na tvoje dobro.+ Doista ću te braniti od neprijatelja+ u vrijeme nevolje, u vrijeme tjeskobe.+ 12 Može li tko razlomiti željezo, željezo sa sjevera, i bakar? 13 Bogatstvo tvoje i blago tvoje dat ću u bescjenje,+ neka se opljačka zbog svih grijeha tvojih po svoj zemlji tvojoj.+ 14 I učinit ću da ga neprijatelji tvoji odnesu u zemlju koju ne poznaješ.+ Jer gnjev se moj kao vatra raspalio.+ Na vas se raspalio.”

15 Ti znaš nevolju moju,+ Jehova! Sjeti me se+ i pogledaj na mene i osveti se za mene progoniteljima mojim!+ Ne daj da poginem zbog sporosti gnjeva tvojega!+ Sjeti se da porugu podnosim zbog tebe!+ 16 Kad su mi došle riječi tvoje, ja sam ih pojeo,+ i riječ me tvoja obradovala+ i razveselila srce moje,+ jer ja tvoje ime nosim,+ Jehova, Bože nad vojskama.+ 17 Ne sjedim u društvu onih koji šale zbijaju+ pa se vesele.+ Zbog ruke tvoje sjedim sam,+ jer ti si me osudom ispunio.+ 18 Zašto bol moja stalno traje+ i rana je moja neiscjeljiva?+ Ne da se izliječiti! Ti si mi postao kao izvor prijevaran,+ kao vode nepouzdane.+

19 Zato ovako kaže Jehova: “Ako se vratiš k meni, ja ću te vratiti u milost svoju.+ Opet ćeš mi služiti.+ Ako odvojiš dragocjeno od bezvrijednoga, opet ću govoriti preko tebe. Oni će se okrenuti k tebi, ali ti se ne smiješ okrenuti k njima!”

20 “Učinio sam da narodu ovome budeš utvrđeni zid bakreni.+ Oni će se boriti protiv tebe, ali neće te nadvladati,+ jer ja sam s tobom, da te spasim i izbavim”,+ kaže Jehova. 21 “Izbavit ću te iz ruke zlikovaca,+ otkupit ću te iz ruke nasilnika.”

16 I opet mi je došla riječ Jehovina: 2 “Ne uzimaj sebi ženu i nemoj imati sinove i kćeri na ovome mjestu!+ 3 Jer ovako kaže Jehova za sinove i za kćeri što se rađaju na ovome mjestu i za majke njihove koje ih rađaju i za očeve koji ih dobivaju u zemlji ovoj:+ 4 ‘Od bolesti smrtonosnih oni će pomrijeti.+ Neće ih se oplakivati+ i nitko ih neće pokopati.+ Postat će kao gnoj po zemlji.+ Od mača i gladi oni će izginuti,+ a mrtva tijela njihova bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.’+

5 Jer ovako kaže Jehova: ‘Ne ulazi u kuću gdje je gozba ožalošćenih, nemoj žaliti i nemoj suosjećati s njima!’+

‘Jer ja sam tom narodu uzeo mir svoj’, kaže Jehova, ‘milost* i milosrđe.+ 6 Pomrijet će i veliki i mali u ovoj zemlji. Nitko ih neće pokopati,+ nitko se zbog njih neće od žalosti u prsa udarati, nitko se zbog njih neće rezati po tijelu svojemu+ niti glavu brijati.+ 7 Neće im se dati kruha koji se ožalošćenima daje da bi se utješili za pokojnikom,+ niti će im se dati čaša utjehe za ocem ili majkom.+ 8 Ne ulazi u kuću gdje je gozba da s njima sjedneš te jedeš i piješ!’+

9 Jer ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, učinit ću da s ovog mjesta pred vašim očima i u dane vaše nestane glasa radosti i glasa veselja, glasa mladoženjina i glasa nevjestina.’+

10 A kad objaviš tom narodu sve ove riječi, pa te upitaju: ‘Zašto nam je Jehova najavio svu tu nevolju veliku? U čemu je prijestup naš i u čemu je grijeh naš kojim smo zgriješili Jehovi, Bogu svojemu?’+ 11 onda im reci: ‘“Zato što su me ostavili oci vaši”,+ kaže Jehova, “i otišli su za drugim bogovima i služili im i klanjali im se.+ Ostavili su me i nisu se držali zakona mojega.+ 12 A vi činite još gore nego oci vaši+ i, evo, svi se povodite za tvrdokornim+ i zlim srcem svojim i ne slušate me.+ 13 Zato ću vas istjerati iz ove zemlje+ u zemlju koju ne poznajete,+ koju nisu poznavali ni oci vaši, i ondje ćete služiti drugim bogovima+ danju i noću, jer vam se neću smilovati.”’

14 ‘Zato, evo, dolaze dani’,+ kaže Jehova, ‘kad se više neće govoriti: “Tako živ bio Jehova, koji je izveo sinove Izraelove iz zemlje egipatske!”+ 15 nego: “Tako živ bio Jehova, koji je izveo sinove Izraelove iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja po kojima ih je bio rasijao!” Vratit ću ih u zemlju njihovu, koju sam dao ocima njihovim.’+

16 ‘Evo, poslat ću mnogo ribara’, kaže Jehova, ‘koji će ih loviti. Potom ću poslati mnogo lovaca+ i oni će ih loviti po svim gorama i po svim bregovima i po svim vrletima kamenim.+ 17 Jer oči su moje na svim putevima njihovim. Nisu skriveni od mene, niti je prijestup njihov zaklonjen od očiju mojih.+ 18 Najprije ću u punoj mjeri naplatiti prijestup njihov+ i grijeh njihov, zbog toga što su oskvrnuli zemlju moju.+ Truplima gadnih i odvratnih idola svojih ispunili su nasljedstvo moje.’”+

19 Jehova, snago moja i utvrdo moja, utočište moje u dan nevolje,+ k tebi će narodi doći s krajeva zemlje+ i reći će: “Doista su oci naši imali bogove lažne,*+ ništavne, od kojih nikakve koristi nema.”+ 20 Može li čovjek zemaljski načiniti sebi bogove, kad to nisu bogovi?+

21 “Zato ću im, evo, dati da upoznaju, da ovaj put upoznaju ruku moju i moć moju,+ pa će znati da mi je ime Jehova.”+

17 “Grijeh je Judin zapisan pisaljkom željeznom.+ Vrhom dijamantnim urezan je u ploču srca njihova+ i u rogove žrtvenika njihovih.+ 2 Sinovi njihovi misle na žrtvenike njihove i obredna debla* njihova pokraj svakog drveta što se zeleni, na brdima visokim,+ 3 na gorama i u poljima. Dat ću da se opljačka bogatstvo tvoje i sve blago tvoje,+ da se opljačkaju obredne uzvišice tvoje zbog grijeha po svoj zemlji tvojoj.+ 4 Sam si ostavio nasljedstvo koje sam ti dao.+ Učinit ću da služiš neprijateljima svojim u zemlji koju ne poznaješ.+ Jer u gnjevu ste mojemu zapaljeni kao vatra koja će dovijeka gorjeti.”+

5 Ovako kaže Jehova: “Proklet bio čovjek koji se uzda u čovjeka zemaljskog+ i čovjeka smatra mišicom svojom,+ a srce mu se odvraća od Jehove!+ 6 On će biti kao osamljeno drvo u pustinji i neće vidjeti dobra kad ono dođe,+ nego će prebivati u kraju spaljenom, u pustinji, u zemlji slanoj i nenastanjenoj.+ 7 Blagoslovljen bio čovjek koji se uzda u Jehovu, kojem je Jehova pouzdanje njegovo!+ 8 On će biti kao drvo posađeno pokraj voda, koje pušta korijenje svoje kraj vode tekućice. Neće vidjeti žegu kada dođe, nego će lišće njegovo ostati zeleno.+ U sušnoj godini+ neće se brinuti i neće prestati plod donositi.

9 Srce je varljivije od svega i na sve je spremno.+ Tko može proniknuti u njega? 10 Ja, Jehova, istražujem srce+ i ispitujem bubrege,*+ da bih dao svakome prema putevima njegovim,+ prema plodovima djela njegovih.+ 11 Kao jarebica što skuplja jaja koja nije snijela, takav je onaj koji stječe bogatstvo, ali ne pravedno.+ U polovini dana svojih on će ga ostaviti+ i na kraju će ostati bezuman.”+

12 Na visini je prijestolje slavno od početka,+ na tome je mjestu svetište naše.+ 13 Jehova, nado Izraelova,+ svi koji te ostave bit će posramljeni.+ Oni koji odstupe od tebe*+ bit će u prah zemaljski upisani, jer su ostavili izvor vode žive, Jehovu.+ 14 Liječi me, Jehova, i bit ću izliječen!+ Spasi me, i bit ću spašen,+ jer tebe ja hvalim!+

15 Gle, oni mi govore: “Gdje je riječ Jehovina?+ Neka dođe!” 16 A ja se, kao pastir tvoj, nisam požurio ostaviti te i nisam čeznuo za danom pogubnim. Ti znaš što dolazi s usana mojih, pred licem tvojim to se odigrava. 17 Nemoj me strašiti!+ Ti si utočište moje u dan nevolje.+ 18 Neka se posrame progonitelji moji,+ ali ne daj da se ja posramim!+ Neka njih strah obuzme, ali ne daj da mene obuzme strah! Dovedi na njih dan nevolje+ i polomi ih udarcem dvostrukim!+

19 Ovako mi je rekao Jehova: “Idi i stani na vrata sinova naroda ovoga na koja kraljevi Judini ulaze i izlaze, i na sva vrata jeruzalemska!+ 20 I reci im: ‘Čujte riječ Jehovinu, kraljevi Judini i sav narode Judin i svi stanovnici Jeruzalema, koji ulazite na ova vrata!+ 21 Ovako kaže Jehova: “Čuvajte duše svoje+ i ne nosite na dan počinka* nikakav teret i ne unosite ga na vrata jeruzalemska!+ 22 I ne iznosite na dan počinka iz kuće svoje nikakav teret i nikakav posao ne radite,+ nego neka vam svet bude dan počinka, kao što sam zapovjedio ocima vašim!+ 23 Ali oni nisu slušali, niti su prignuli uho svoje,+ nego su ostali nepokorni*+ te nisu slušali i nisu pouku primili.”’+

24 ‘“Ako me vjerno poslušate”,+ kaže Jehova, “i ako ne budete unosili teret na vrata ovoga grada na dan počinka,+ nego ako vam svet bude dan počinka tako da nikakav posao ne radite,+ 25 tada će na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi i knezovi,+ koji sjede na prijestolju Davidovu,+ voze se na kolima i jašu na konjima, oni i knezovi njihovi, narod Judin i stanovnici Jeruzalema, i grad će ovaj biti nastanjen dovijeka. 26 I dolazit će ljudi iz gradova Judinih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove,+ iz nizine,+ iz gorskoga kraja+ i iz Negeba,*+ i donosit će paljenice cijele,+ žrtve,+ prinose žitne,+ tamjan+ i žrtve zahvalnice u dom Jehovin.+

27 Ali ako me ne poslušate, ako vam ne bude svet dan počinka i ako budete nosili terete+ i ulazili s njima na vrata jeruzalemska na dan počinka, tada ću zapaliti vatru na vratima njegovim,+ i ona će progutati utvrđene dvore jeruzalemske+ i neće se ugasiti.”’”+

18 Ovo je riječ koja je došla Jeremiji od Jehove: 2 “Ustani i otiđi u kuću lončarevu!+ Ondje ću ti objaviti riječi svoje.”

3 I otišao sam u kuću lončarevu, a on je radio na kolu lončarskom. 4 Posudu koju je lončar pravio od gline pokvarila je ruka njegova, pa se predomislio i načinio od nje drugu posudu — kako je bilo po volji lončaru da načini.+

5 I opet mi je došla riječ Jehovina: 6 “‘Ne mogu li ja postupiti s vama kao ovaj lončar, dome Izraelov?’ kaže Jehova. ‘Gle, kao glina u ruci lončarevoj, vi ste u ruci mojoj, dome Izraelov.+ 7 Kad kažem kojem narodu i kojem kraljevstvu da ću ga iskorijeniti, zatrti i uništiti,+ 8 a taj se narod odvrati od zloće svoje za koju sam mu govorio,+ požalit ću što sam mu htio nevolju nanijeti.+ 9 A kad kažem kojem narodu i kojem kraljevstvu da ću ga izgraditi i zasaditi,+ 10 a on stane činiti što je zlo u očima mojim ne slušajući glasa mojega,+ požalit ću što sam mu htio dobro učiniti.’

11 Zato reci, molim te, narodu Judinu i stanovnicima Jeruzalema: ‘Ovako kaže Jehova: “Evo, nevolju za vas pripremam i zamisao protiv vas smišljam.+ Odvratite se, molim vas, svatko od zlog puta svojega i popravite puteve svoje i djela svoja!”’”+

12 A oni kažu: “Ništa od toga!+ Mi ćemo za svojim zamislima ići i povoditi se za tvrdokornim i zlim srcem svojim.”+

13 Zato ovako kaže Jehova: “Raspitajte se, molim vas, među narodima: tko je čuo takvo što? Veliku je grozotu učinila djevica izraelska.+ 14 Zar će snijega libanonskoga nestati sa stijene u polju? Zar će presušiti vode hladne što iz tuđine teku? 15 Narod je moj mene zaboravio+ jer ništavilu spaljuju prinose+ i obaraju druge na putevima njihovim,+ na stazama drevnim,+ kako bi pošli stazama i putem nenasutim, 16 tako da zemlju svoju u grozan prizor pretvore,+ da se zbog nje u čudu zviždi dovijeka.+ Svaki će prolaznik zaprepašteno gledati i odmahivati glavom.+ 17 Kao vjetrom istočnim, raspršit ću ih pred neprijateljem.+ Leđa ću im okrenuti, neću na njih pogledati,+ u dan propasti njihove.”

18 A oni su rekli: “Hajde, smislimo neku zamisao protiv Jeremije,+ jer svećeniku neće nestati zakona,+ ni mudrome savjeta, ni proroku riječi!+ Hajde, optužimo ga+ i ne obraćajmo pažnju riječima njegovim!”

19 Obrati pažnju k meni, Jehova, i slušaj glas protivnika mojih!+ 20 Treba li zlo uzvratiti za dobro?+ A oni kopaju jamu duši mojoj.+ Sjeti se kako sam stajao pred tobom i dobro govorio o njima, da bih gnjev tvoj odvratio od njih!+ 21 Zato predaj sinove njihove gladi,+ izruči ih vlasti mača!+ Neka žene njihove ostanu bez djece i budu udovice!+ Neka muževe njihove pobije pošast smrtonosna, mladići njihovi neka padnu od mača u boju!+ 22 Neka se čuje vika iz kuća njihovih, kad iznenada dovedeš na njih družinu razbojničku!+ Jer oni kopaju jamu da me uhvate i potajno zamke namještaju nogama mojim.+

23 Ali ti, Jehova, dobro znaš što su sve naumili protiv mene da me ubiju.+ Nemoj pokriti prijestup njihov, nemoj izbrisati grijeh njihov pred sobom, nego neka popadaju pred tobom!+ Kazni ih u dan gnjeva svojega!+

19 Ovako kaže Jehova: “Idi i uzmi od lončara vrč zemljani+ i povedi sa sobom nekoliko starješina narodnih i nekoliko starješina svećeničkih! 2 Pođi u dolinu sina Hinomova,+ koja se prostire pred Vratima lončarskih otpadaka! Ondje objavi riječi koje ću ti kazati!+ 3 Reci: ‘Čujte riječ Jehovinu, kraljevi Judini i stanovnici Jeruzalema!+ Ovako kaže Jehova nad vojskama,+ Bog Izraelov:

“Evo, dovodim nevolju na ovo mjesto, i kad čuju za nju, svi će se zaprepastiti,*+ 4 zato što su me ostavili+ i neprepoznatljivim učinili ovo mjesto+ i na njemu spaljivali prinose drugim bogovima koje prije nisu poznavali,+ oni i oci njihovi i kraljevi Judini, i napunili su ovo mjesto krvlju nevinih.+ 5 I izgradili su obredne uzvišice Baalu da bi u vatri spaljivali sinove svoje prinoseći ih Baalu kao žrtve paljenice,+ a ja to nikad nisam zapovjedio niti sam govorio o tome+ niti mi je takvo što ikad na um* došlo.”’+

6 ‘“Zato, evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad se ovo mjesto više neće zvati Tofet+ i dolina sina Hinomova,+ nego dolina ubijanja. 7 Osujetit ću namjere Jude i Jeruzalema na ovome mjestu+ i učinit ću da padnu od mača pred neprijateljima svojim i od ruke onih koji traže dušu njihovu.+ A mrtva tijela njihova dat ću za hranu pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.+ 8 Grad ću ovaj u grozan prizor pretvoriti, da ljudi zbog njega zvižde u čudu.+ Svaki će prolaznik zaprepašteno gledati i u čudu zviždati zbog svih nevolja njegovih.+ 9 I učinit ću da jedu meso sinova svojih i meso kćeri svojih i svaki će jesti meso bližnjega svojega, zbog tjeskobe i nevolje kojom će ih pritisnuti neprijatelji njihovi i oni koji traže dušu njihovu.”’+

10 Razbij vrč pred očima onih koji će ići s tobom! 11 I reci im: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Tako ću razbiti narod ovaj i grad ovaj, kao što se razbija posuda lončarska, pa se više ne može popraviti.+ U Tofetu+ će se pokapati, sve dok ne ponestane mjesta za ukop.”’+

12 ‘Tako ću učiniti ovome mjestu’, kaže Jehova, ‘i stanovnicima njegovim — učinit ću da grad ovaj bude kao Tofet.+ 13 I kuće jeruzalemske i kuće kraljeva Judinih bit će kao mjesto gdje je Tofet+ — nečiste — sve kuće na čijim su krovovima spaljivali prinose svoj vojsci nebeskoj+ i lijevali žrtve ljevanice drugim bogovima.’”+

14 I vratio se Jeremija iz Tofeta,+ kamo ga je Jehova poslao da prorokuje, te je stao u dvorištu doma Jehovina i rekao svemu narodu:+ 15 “Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, dovodim na grad ovaj i na sve gradove oko njega svu nevolju koju sam mu najavio, jer su nepokorni* i ne slušaju riječi moje.’”+

20 A Pašhur, sin Imerov,+ svećenik, koji je bio glavni nadzornik u domu Jehovinu,+ slušao je Jeremiju dok je prorokovao te riječi. 2 Tada je Pašhur udario proroka Jeremiju+ i stavio ga u klade+ kod Gornjih Benjaminovih vrata, koja su bila u domu Jehovinu. 3 A sutradan, kad je Pašhur pustio Jeremiju iz klada,+ Jeremija mu je rekao:

“Jehova te više neće zvati+ Pašhur, nego Magor-Misabib.*+ 4 Jer ovako kaže Jehova: ‘Evo, učinit ću da budeš strah sebi samome i svima koji te ljube. Oni će pasti od mača neprijatelja svojih,+ a tvoje će oči to gledati.+ Sav narod Judin dat ću u ruke kralju babilonskom i on će ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i pobiti mačem.+ 5 Sve što se čuva u ovome gradu, sav njegov imetak stečeni, sve dragocjenosti njegove i sva blaga kraljeva Judinih dat ću u ruke neprijateljima njihovim.+ Oni će sve to opljačkati, ugrabiti i odnijeti u Babilon.+ 6 A ti ćeš, Pašhure, i svi koji žive u kući tvojoj, otići u zarobljeništvo.+ U Babilon ćeš doći i ondje ćeš umrijeti i ondje ćeš biti pokopan, ti i svi koji te ljube,+ jer si im lažno prorokovao.’”+

7 Prevario si me, Jehova, prevaren sam! Snagu si svoju upotrijebio protiv mene i nadvladao me.+ Smiju mi se po sav dan, svatko mi se ruga.+ 8 Jer kad god progovorim, vapim. O nasilju i pustošenju vičem.+ Jer riječ je Jehovina meni na sramotu, zbog nje mi se rugaju po sav dan.+ 9 I rekao sam: “Neću ga spominjati i neću više govoriti u ime njegovo.”+ Ali u srcu je mojemu riječ njegova bila kao rasplamtjela vatra, zatvorena u kostima mojim, te više nisam mogao šutjeti, nisam mogao izdržati.+ 10 Jer čuo sam zle glase od mnogih.+ Strah je bio posvuda. “Recite nešto protiv njega, da i mi možemo protiv njega govoriti!”+ Svi ljudi smrtni koji me sa “Mir!” pozdravljaju, svi čekaju da učinim kakav krivi korak+ i govore: “Možda se prevari,+ pa ćemo ga nadvladati i osvetiti mu se.” 11 Ali Jehova je bio sa mnom+ kao strašan junak.+ Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati.+ Bit će posramljeni veoma, jer neće imati uspjeha. Vječno poniženje njihovo neće se zaboraviti.+

12 A ti, Jehova nad vojskama, ispituješ pravednika,+ vidiš bubrege* i srce.+ Daj mi da vidim osvetu tvoju nad njima,+ jer sam pred tebe iznio parnicu svoju!+

13 Pjevajte Jehovi! Hvalite Jehovu! Jer izbavio je dušu siromaha iz ruku zlikovaca.+

14 Proklet bio dan u koji sam se rodio! Ostao bez blagoslova dan u koji me majka moja rodila!+ 15 Proklet bio čovjek koji je ocu mojemu donio vijest: “Rodio ti se sin, muško”, i time ga obradovao!+ 16 Neka taj čovjek bude kao gradovi koje je Jehova bez milosti uništio!+ Neka čuje viku ujutro i znak za uzbunu u podne!+

17 Zašto me nije ubio još u utrobi majke moje, pa bi mi majka moja grob moj postala, a utroba bi njezina dovijeka trudna bila?+ 18 Zašto sam iz utrobe izišao+ da gledam muku i tugu+ i da život moj završi u sramoti?+

21 Ovo je riječ+ koja je došla Jeremiji od Jehove, kad je kralj Sidkija+ poslao k njemu Pašhura,+ sina Malkijina, i Sefaniju,+ sina Maasejina, svećenika, poručivši: 2 “Molim te, pitaj Jehovu za nas,+ jer se Nebukadnezar,* kralj babilonski, zaratio s nama!+ Možda će Jehova učiniti za nas kakvo čudesno djelo kao nekada, pa će neprijatelj otići od nas.”+

3 A Jeremija im je rekao: “Ovako recite Sidkiji: 4 ‘Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: “Evo, okrenut ću na vas oružje koje je u rukama vašim, kojim se borite protiv kralja babilonskoga+ i protiv Kaldejaca+ koji vas opsjedaju izvan zidina, i skupit ću ga usred ovoga grada.+ 5 Ja ću se boriti protiv vas+ rukom podignutom i mišicom snažnom, s gnjevom i srdžbom i velikom ljutnjom.+ 6 I pobit ću stanovnike ovoga grada, i ljude i životinje. Od pošasti velike oni će pomrijeti.”’+

7 ‘“A poslije toga ću”, kaže Jehova, “Sidkiju, kralja Judina, i sluge njegove i narod i one koji preostanu u ovome gradu nakon pošasti, mača i gladi, predati u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom, u ruke neprijateljima njihovim i u ruke onima koji traže dušu njihovu. On će ih pobiti oštricom mača.+ Neće se sažaliti na njih, neće imati samilosti ni milosrđa.”’+

8 A narodu ovome reci: ‘Ovako kaže Jehova: “Evo, stavljam pred vas put života i put smrti.+ 9 Tko bude mirno sjedio u ovome gradu poginut će od mača, gladi i pošasti,+ a tko izađe i preda se Kaldejcima koji vas opsjedaju ostat će živ i dobit će dušu svoju kao plijen.”’+

10 ‘“Jer okrenuo sam lice svoje prema ovome gradu na zlo, a ne na dobro”,+ kaže Jehova. “Bit će predan u ruke kralju babilonskom+ i on će ga spaliti vatrom.”+

11 A za dom kralja Judina, čujte riječ Jehovinu!+ 12 Dome Davidov,+ ovako kaže Jehova: “Svako jutro+ sudite pravedno+ i izbavljajte opljačkanoga iz ruke pljačkaša,+ da gnjev moj ne dođe kao vatra+ i ne razgori se, jer tada neće biti nikoga da ga ugasi, zbog zlih djela vaših!”’+

13 ‘Evo, dolazim na tebe, koja stanuješ u dolini,+ stijeno u ravnici’, kaže Jehova. ‘Vi govorite: “Tko će doći na nas? Tko će doći u prebivališta naša?”+ 14 Odgovarat ćete preda mnom+ za plodove djela svojih’,+ kaže Jehova. ‘Zapalit ću vatru u šumi njezinoj+ i ona će progutati sve što je oko nje.’”+

22 Ovako kaže Jehova: “Otiđi u dvor kralja Judina i objavi ondje ovu riječ! 2 Reci: ‘Čuj riječ Jehovinu, kralju Judin, koji sjediš na prijestolju Davidovu,+ ti i sluge tvoje i narod tvoj, koji ulaze na vrata ova!+ 3 Ovako kaže Jehova: “Provodite pravdu i pokazujte pravednost i izbavite opljačkanoga iz ruke pljačkaša! Ne činite krivo došljaku, djetetu bez oca i udovici!+ Ne tlačite ih!+ I ne prolijevajte krv nevinu na mjestu ovome!+ 4 Jer ako doista izvršite ovu riječ, tada će na vrata ovoga doma ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu,+ voze se na kolima i jašu na konjima, oni i sluge njihove i narod njihov.”’+

5 ‘Ali ako ne poslušate ove riječi, zaklinjem se sobom’,+ kaže Jehova, ‘da će dvor ovaj postati ruševina.’+

6 Jer ovako kaže Jehova za dom kralja Judina: ‘Ti si mi kao Gilead, vrh libanonski.+ Ali, uistinu, pretvorit ću te u pustinju,+ a gradovi će ostati bez stanovnika.+ 7 I pripremit* ću protiv tebe one koji propast donose,+ svakoga s oružjem njegovim,+ i oni će posjeći najbolje cedre tvoje+ i u vatru ih pobacati.+ 8 Mnogi će narodi prolaziti pokraj ovoga grada i govorit će jedan drugome: “Zašto je Jehova ovako učinio ovome gradu velikom?”+ 9 Odgovorit će im se: “Zato što su ostavili savez Jehove, Boga svojega,+ i klanjali se drugim bogovima i služili im.”’+

10 Ne oplakujte mrtvoga,+ ne sažalijevajte ga! Plačite gorko za onim koji u izgnanstvo odlazi, jer se nikad više neće vratiti i neće više vidjeti zemlju roda svojega! 11 Jer ovako kaže Jehova za Šaluma,*+ sina Jošijina, kralja Judina, koji kraljuje umjesto Jošije, oca svojega,+ i koji je otišao iz ovoga mjesta: ‘Nikad se više neće vratiti. 12 Umrijet će u mjestu kamo su ga odveli u izgnanstvo, a zemlju ovu više nikad neće vidjeti.’+

13 Teško onome koji gradi kuću svoju,+ ali ne pravedno, i gornje odaje svoje, ali ne po pravdi, nego koristi bližnjega svojega koji mu badava služi i kojemu ne daje plaću!+ 14 On govori: ‘Sagradit ću sebi kuću veliku i prostrane gornje odaje.+ Zato ću povećati prozore svoje i obložiti zidove cedrom+ i premazati ih bojom crvenom.’*+ 15 Hoćeš li i dalje kraljevati kad se razmećeš cedrovinom? Nije li otac tvoj jeo i pio i činio što je pravo i pravedno?+ Zato mu je dobro bilo.+ 16 Branio je pravo nevoljnika i siromaha.+ Zato mu je dobro bilo. ‘Ne znači li to mene poznavati?’ kaže Jehova. 17 ‘Ali oči tvoje i srce tvoje idu samo za dobitkom nepravednim+ i da proliju krv nevinoga,+ da zakidaju i iznuđuju.’

18 Zato ovako kaže Jehova za Jojakima,+ sina Jošijina, kralja Judina: ‘Za njim neće naricati: “Jao, brate moj! Jao, sestro moja!” Za njim neće naricati: “Jao, gospodaru! Jao, dostojanstvo njegovo!”+ 19 Sahranit će ga kao što se magarca sahranjuje+ — odvući će ga i baciti van, pred vrata jeruzalemska.’+

20 Popni se na Libanon+ i viči! Na Bašanu+ pusti glas svoj! Viči s Abarima,+ jer slomljeni su svi što te ljube!+ 21 Govorio sam ti dok si bezbrižan bio,+ a ti si rekao: ‘Neću poslušati!’+ Takav je bio put tvoj od mladosti tvoje, jer nisi poslušao glas moj.+ 22 Vjetar će biti pastir svim pastirima tvojim,+ a oni što te ljube u zarobljeništvo će otići.+ Jer tada ćeš se posramiti i poniziti zbog sve nevolje svoje.+ 23 Ti koji prebivaš na Libanonu,+ koji si se u cedrima ugnijezdio,+ kako li ćeš stenjati kad te uhvate boli porođajne,+ trudovi kao u porodilje!”+

24 “‘Tako ja živ bio’, kaže Jehova, ‘kad bi Konija,*+ sin Jojakimov,+ kralj Judin, bio pečatnjak+ na desnici mojoj, ja bih ga strgnuo s prsta!+ 25 Dat ću ga u ruke onima koji traže dušu njegovu, u ruke onima kojih se boji,+ u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom, i u ruke Kaldejcima.+ 26 I bacit ću njega i majku njegovu+ koja ga je rodila u drugu zemlju u kojoj se nisu rodili, i ondje će umrijeti.+ 27 A u zemlju za kojom će im duša čeznuti da se u nju vrate neće se vratiti.+ 28 Je li taj čovjek, Konija,+ kakva posuda prezrena i razbijena+ ili zdjela koju nitko ne želi?+ Zašto moraju on i potomci njegovi biti oboreni i bačeni u zemlju njima nepoznatu?’+

29 Zemljo, zemljo, zemljo, čuj riječ Jehovinu!+ 30 Ovako kaže Jehova: ‘Zapišite za ovog čovjeka da nema djece,+ da je čovjek koji neće imati uspjeha u životu svojemu, jer nijedan od potomaka njegovih+ neće sjesti na prijestolje Davidovo+ niti će ikada vladati u Judi!’”

23 “Teško pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje!”+ kaže Jehova.

2 Zato ovako kaže Jehova, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: “Vi ste raspršili ovce moje, rasijali ste ih, niste se brinuli za njih.”+

“Evo, ja ću se pobrinuti za vas zbog zlih djela vaših”,+ kaže Jehova.

3 “Ja ću skupiti ostatak ovaca svojih iz svih zemalja po kojima sam ih rasijao+ i vratit ću ih na pašnjak njihov+ i bit će plodne i namnožit će se.+ 4 I podignut ću im pastire koji će ih pasti+ i ničega se više neće bojati ni plašiti+ i nijedna se neće izgubiti”, kaže Jehova.

5 “Evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću podignuti Davidu izdanak pravedni.+ Kralj će početi kraljevati+ i postupat će razborito, činit će što je pravo i pravedno u zemlji.+ 6 U danima njegovim Juda će se spasiti,+ Izrael će živjeti bez straha.+ A ovo je ime njegovo kojim će se zvati: Jehova Je Pravednost Naša.”+

7 “Zato, evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad se više neće govoriti: ‘Živ bio Jehova, koji je izveo sinove Izraelove iz zemlje egipatske’,+ 8 nego: ‘Živ bio Jehova, koji je izveo i doveo potomstvo doma Izraelova iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja’ po kojima sam ih rasijao. I oni će živjeti na svome tlu.”+

9 Zbog proroka srce je moje slomljeno u meni. Tresu se sve kosti moje. Postao sam nalik čovjeku pijanu,+ čovjeku kojim je vino ovladalo, zbog Jehove i zbog svetih riječi njegovih. 10 Jer zemlja je puna preljubnika.+ Zbog kletve zemlja tuguje,+ usahnuli su pašnjaci u pustari.+ Zlo je ono što rade, nepravedno koriste moć svoju.

11 “Jer okaljali su se i prorok i svećenik.+ I u domu svojemu nalazim zloću njihovu”,+ kaže Jehova. 12 “Zato će im put njihov postati kao klizavo tlo+ u mraku, gdje će ih se gurnuti, te će pasti.”+

“Jer dovest ću na njih nevolju, doći će godina u kojoj ću ih kazniti”,+ kaže Jehova. 13 “U proroka samarijskih+ vidio sam djela sramotna. Prorokuju kao proroci Baalovi+ i zavode narod moj, Izraela.+ 14 U proroka jeruzalemskih vidio sam grozote.+ Preljub čine+ i laž govore.*+ Zlotvore podupiru, pa se nijedan od njih ne odvraća od zloće svoje.+ Svi su mi oni postali kao Sodoma,+ a stanovnici njegovi kao Gomora.”+

15 Zato Jehova nad vojskama ovako kaže protiv proroka: “Evo, nahranit ću ih pelinom i napojit ću ih vodom zatrovanom.+ Jer od proroka jeruzalemskih širi se otpadništvo+ po svoj zemlji.”

16 Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Ne slušajte riječi proroka koji vam prorokuju!+ Oni vas na ispraznost navode.+ Govore vam viđenja koja dolaze iz srca njihova,+ a ne iz usta Jehovinih.+ 17 Govore stalno onima koji me preziru: ‘Jehova je rekao: “Mir ćete imati.”’+ I svakome tko se povodi za tvrdokornim srcem svojim*+ kažu: ‘Nikakva nevolja neće vas zadesiti.’+ 18 Jer tko je bio među bliskim prijateljima+ Jehovinim, pa je mogao vidjeti i čuti riječ njegovu?+ Tko je obratio pažnju riječi njegovoj da bi je čuo?+ 19 Gle, doći će vihor Jehovin, srdžba, oluja velika.+ Obrušit će se na glavu zlih.+ 20 Jehova neće odvratiti gnjev svoj dok ne izvrši+ i ne ispuni naume srca svojega.+ U posljednjim danima o tome ćete razmišljati i jasnije to razumjeti.+

21 Nisam poslao te proroke, a oni ipak trče. Nisam im govorio, a oni ipak prorokuju.+ 22 No da su bili među bliskim prijateljima mojim,+ tada bi omogućili narodu mojemu da čuje riječi moje i potakli bi ih da se odvrate od zlog puta svojega i od zlih djela svojih.”+

23 “Zar sam ja Bog samo izbliza”, kaže Jehova, “zar izdaleka više nisam Bog?”+

24 “Može li se čovjek sakriti na mjesto skrovito, a da ga ja ne vidim?”+ kaže Jehova.

“Ne ispunjujem li ja nebesa i zemlju?”+ kaže Jehova. 25 “Čujem što govore proroci koji laž prorokuju u ime moje+ kad kažu: ‘Sanjao sam! Sanjao sam!’+ 26 Dokle će to biti u srcu proroka koji prorokuju laž, koji prorokuju prijevare iz srca svojega?+ 27 Misle da će snovima svojim koje pričaju jedni drugima navesti narod moj da zaboravi ime moje,+ kao što su oci njihovi zaboravili ime moje zbog Baala.+ 28 Prorok koji je usnio san neka ispriča san, ali onaj u kojega je riječ moja neka objavljuje riječ moju istinito!”+

“Što slama ima sa žitom?”+ kaže Jehova.

29 “Nije li riječ moja poput vatre”,+ kaže Jehova, “i nije li kao malj koji stijenu razbija?”+

30 “Zato, evo, dolazim na proroke”,+ kaže Jehova, “koji kradu riječi moje jedan od drugoga.”+

31 “Evo, dolazim na proroke”, kaže Jehova, “koji svoje riječi govore, a kažu: ‘Došla je riječ Božja!’”+

32 “Evo, dolazim na proroke koji lažne snove snivaju”, kaže Jehova, “koji ih pričaju i zavode narod moj lažima svojim+ i hvalisanjem svojim.”+

“No ja ih nisam poslao niti sam im što zapovjedio. Zato nisu ni na kakvu korist narodu ovome”,+ kaže Jehova.

33 “A kad te narod ovaj ili prorok ili svećenik upita: ‘Što je breme Jehovino?’+ odgovori im: ‘“Vi ste breme, i to veliko!+ Ostavit ću vas”,+ kaže Jehova.’ 34 Ako koji prorok ili svećenik ili narod kaže: ‘Breme Jehovino!’ kaznit ću tog čovjeka i dom njegov.+ 35 Vi ovako govorite svaki bližnjemu svojemu i svaki bratu svojemu: ‘Što je odgovorio Jehova? Što je rekao Jehova?’+ 36 Ali ne spominjite više breme+ Jehovino,+ jer je breme svakome riječ njegova,+ a vi izvrćete riječi Boga živoga,+ Jehove nad vojskama, Boga našega!

37 Ovako reci proroku: ‘Što ti je odgovorio Jehova? Što je rekao Jehova?+ 38 Zato što govorite: “Breme Jehovino!” ovako kaže Jehova: “Vi govorite: ‘Riječ je ova breme Jehovino’, iako sam vam poručivao: ‘Ne govorite: “Breme Jehovino!”’ 39 Zato, pazite, dolazim k vama! I neću više nimalo mariti za vas,+ odbacit ću od lica svojega vas i grad koji sam dao vama i ocima vašim.+ 40 I svalit ću na vas vječnu sramotu i vječno poniženje, koje se neće zaboraviti.”’”+

24 Pokazao mi je Jehova, i gle: dvije košare smokava bile su postavljene pred hramom Jehovinim, nakon što je Nebukadnezar, kralj babilonski, iz Jeruzalema odveo u izgnanstvo Jekoniju,*+ sina Jojakimova,+ kralja Judina, i knezove Judine, zanatlije+ i graditelje utvrda, i doveo ih u Babilon.+ 2 U jednoj košari bile su smokve vrlo dobre, kao što su rane smokve,+ a u drugoj košari bile su smokve vrlo loše, toliko loše da nisu bile za jelo.

3 I rekao mi je Jehova: “Što vidiš, Jeremija?” Odgovorio sam: “Smokve. Dobre su smokve vrlo dobre, a loše su vrlo loše, toliko loše da nisu za jelo.”+

4 Tada mi je došla riječ Jehovina: 5 “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Kao što su dobre ove smokve, tako će u očima mojim dobri biti+ i izgnanici Judini, koje ću poslati s ovoga mjesta u zemlju kaldejsku.+ 6 I upravit ću oči svoje na njih da im učinim dobro+ i vratit ću ih u ovu zemlju.+ Izgradit ću ih i neću ih srušiti, zasadit ću ih i neću ih iščupati.+ 7 Dat ću im srce da me poznaju+ da sam ja Jehova. I bit će narod moj,+ a ja ću biti Bog njihov, jer će se vratiti k meni svim srcem svojim.+

8 Ali kao s lošim smokvama koje su toliko loše da nisu za jelo’,+ kaže Jehova, ‘tako ću postupiti sa Sidkijom,+ kraljem Judinim, i knezovima njegovim i ostatkom jeruzalemskim koji preostane u ovoj zemlji+ i onima koji žive u zemlji egipatskoj.+ 9 Učinit ću da budu jezovit prizor i nevolja za sva kraljevstva zemaljska,+ da budu podsmijeh i da ih se s prezirom spominje,* da budu na porugu+ i prokletstvo,+ po svim mjestima kamo ću ih rasijati.+ 10 I slat ću na njih mač,+ glad+ i pošast,+ dok ih ne istrijebim sa zemlje koju sam dao njima i ocima njihovim.’”+

25 Ovo je riječ koja je došla Jeremiji za sav narod Judin, četvrte godine Jojakima,+ sina Jošijina, kralja Judina, odnosno prve godine Nebukadnezara, kralja babilonskoga, 2 i koju je prorok Jeremija objavio svemu narodu Judinu i svim stanovnicima Jeruzalema:

3 “Od trinaeste godine Jošije,+ sina Amonova, kralja Judina, pa sve do dana današnjega, ove dvadeset i tri godine dolazila mi je riječ Jehovina i ja sam je govorio vama — ustajao rano i govorio — ali vi niste slušali.+ 4 I Jehova vam je slao sve sluge svoje, proroke — ustajao rano i slao ih — ali vi niste slušali,+ niti ste prignuli uho svoje da biste čuli+ 5 kako govore: ‘Odvratite se, molim vas, svatko od zlog puta svojega i od zlih djela svojih,+ pa ćete ostati u zemlji koju je Jehova davno dao vama i ocima vašim za sva vremena!+ 6 I ne idite za drugim bogovima da im služite i da im se klanjate i nemojte me vrijeđati djelima ruku svojih, pa vam neću nevolju nanijeti!’+

7 ‘Ali niste me slušali’, kaže Jehova, ‘nego ste me vrijeđali djelima ruku svojih, na svoju nevolju.’+

8 Zato ovako kaže Jehova nad vojskama: ‘“Zato što niste poslušali riječi moje, 9 evo, poslat ću i podignut ću sve narode sa sjevera”,+ riječ je Jehovina, “i poslat ću po Nebukadnezara, kralja babilonskoga, slugu svojega,+ i dovest ću ih na ovu zemlju+ i na stanovnike njezine i na sve ove narode okolne,+ i zatrt ću* narod ovaj i učinit ću da budu grozan prizor i da se zbog njih zviždi u čudu+ i da budu pustoš dovijeka.+ 10 Zatrt ću među njima glas radosti i glas veselja,+ glas mladoženjin i glas nevjestin,+ zvuk mlina ručnoga+ i svjetlost svjetiljke.+ 11 Sva će se zemlja ova pretvoriti u pustoš i grozan prizor postati, i ti će narodi služiti kralju babilonskome sedamdeset godina.”’+

12 ‘A kad se navrši sedamdeset godina,+ pozvat ću na odgovornost kralja babilonskoga i narod onaj+ zbog prijestupa njihova’, kaže Jehova, ‘pozvat ću na odgovornost cijelu zemlju kaldejsku+ i pretvorit ću je u pustoš vječnu.+ 13 Dovest ću na tu zemlju sve riječi svoje koje sam protiv nje izrekao, sve što je zapisano u knjizi ovoj, što je prorokovao Jeremija protiv svih naroda.+ 14 Jer oni — narodi mnogi i kraljevi veliki+ — pretvorili su ih u sluge svoje,+ a ja ću im platiti po djelima njihovim, po djelima ruku njihovih.’”+

15 Jer ovako mi je rekao Jehova, Bog Izraelov: “Uzmi ovu čašu s vinom gnjeva iz ruke moje i napoji njime sve narode kojima ću te poslati!+ 16 Oni će piti i početi teturati i vladati se kao bezumni zbog mača koji ću poslati među njih.”+

17 I uzeo sam čašu iz ruke Jehovine i napojio sve narode kojima me poslao Jehova:+ 18 Jeruzalem i gradove Judine i kraljeve njegove i knezove njegove, da se pretvore u pustoš i da grozan prizor postanu,+ da se zbog njih zviždi u čudu, da budu prokletstvo, što će uskoro i biti; 19 faraona, kralja egipatskoga, i sluge njegove i knezove njegove i sav narod njegov;+ 20 sve tuđince* i sve kraljeve zemlje Usa+ i sve kraljeve zemlje filistejske+ i Aškelon+ i Gazu+ i Ekron+ i ostatak od Ašdoda;+ 21 Edom+ i Moab+ i sinove Amonove;+ 22 sve kraljeve Tira+ i sve kraljeve Sidona+ i kraljeve otoka* koji je u kraju primorskome; 23 Dedan+ i Temu+ i Buz i sve one koji kosu podrezuju na sljepoočnicama;+ 24 sve kraljeve arapske+ i sve kraljeve tuđinaca koji prebivaju u pustinji; 25 sve kraljeve Zimrija i sve kraljeve Elama+ i sve kraljeve Medijaca;+ 26 sve kraljeve sjevera koji su blizu i daleko, jednoga za drugim, i sva druga kraljevstva zemaljska koja postoje na licu zemlje; a kralj Šešaka*+ pit će nakon njih.

27 “I reci im: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Pijte i opijte se, bljujte i padnite, da više ne ustanete+ od mača koji ću poslati među vas!”’+ 28 Ako ne budu htjeli uzeti čašu iz ruke tvoje i piti, reci im: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Morat ćete piti!+ 29 Jer, evo, na grad koji nosi ime moje počinjem puštati nevolju,+ a zar ćete vi ostati nekažnjeni?”’+

‘Nećete ostati nekažnjeni, jer ću dozvati mač na sve stanovnike zemlje’, kaže Jehova nad vojskama.

30 Ti im prorokuj sve riječi ove i reci im: ‘Jehova će s visine kao lav riknuti,+ iz svetog prebivališta svojega pustit će glas svoj.+ Riknut će na obitavalište svoje. Kao što viču oni koji grožđe gaze on će povikati na sve stanovnike zemlje.’+

31 ‘Vika će se čuti do kraja zemlje, jer Jehova ima spor s narodima.+ Sam će suditi svakome čovjeku.+ Zle će predati maču’,+ kaže Jehova.

32 Ovako kaže Jehova nad vojskama: ‘Evo, nevolja ide od naroda do naroda,+ oluja velika podignut će se s krajeva zemlje.+ 33 U taj dan bit će pobijenih od Jehove s jednoga kraja zemlje do drugoga.+ Neće ih se oplakivati niti će ih tko pokupiti i sahraniti.+ Bit će kao gnoj po zemlji.’+

34 Plačite gorko, pastiri, i vičite!+ Valjajte se u prašini,+ vođe stada,+ jer je došlo vrijeme da budete poklani i rastjerani,+ popadat ćete kao posude dragocjene!+ 35 Nestalo je utočišta pastirima, nema izbavljenja vođama stada.+ 36 Slušajte viku pastira i gorak plač vođa stada, jer Jehova pustoši pašnjak njihov! 37 Mirna počivališta ostala su bez života zbog usplamtjeloga gnjeva Jehovina.+ 38 Ostavio je on skrovište svoje kao grabežljivi lav mladi,+ jer zemlja je njihova postala grozan prizor zbog mača okrutnoga i zbog usplamtjeloga gnjeva njegova.”+

26 Na početku kraljevanja Jojakima,+ sina Jošijina, kralja Judina, ova je riječ došla od Jehove: 2 “Ovako kaže Jehova: ‘Stani u dvorište doma Jehovina+ i objavi svim gradovima Judinim koji dolaze pokloniti se u domu Jehovinu sve riječi koje ću ti zapovjediti da im kažeš!+ Ne izostavi ni riječ!+ 3 Možda će poslušati i odvratiti se svatko od zlog puta svojega,+ pa ću požaliti što sam im htio nevolju nanijeti zbog zlih djela njihovih.+ 4 Reci im: “Ovako kaže Jehova: ‘Ako me ne poslušate i ne počnete živjeti* po zakonu mojemu+ koji sam stavio pred vas+ 5 i ne poslušate riječi slugu mojih, proroka, koje vam šaljem — ustajem rano i šaljem ih — a dosad ih niste slušali,+ 6 učinit ću da dom ovaj bude kao onaj u Šilu+ i učinit ću da grad ovaj bude prokletstvo za sve narode na zemlji.’”’”+

7 I svećenici i proroci i sav narod stali su slušati Jeremiju kako govori te riječi u domu Jehovinu.+ 8 A kad je Jeremija izrekao sve što mu je Jehova zapovjedio da kaže svemu narodu, zgrabili su ga svećenici i proroci i sav narod i rekli mu: “Umrijet ćeš!+ 9 Zašto si u ime Jehovino prorokovao: ‘Dom će ovaj biti kao onaj u Šilu+ i grad će ovaj biti opustošen i ostat će bez stanovnika’?” I sav se narod okupljao oko Jeremije u domu Jehovinu.

10 Kad su knezovi Judini čuli te riječi, otišli su iz dvora kraljeva u dom Jehovin+ i sjeli pred nova vrata Jehovina.+ 11 A svećenici i proroci stali su govoriti knezovima i svemu narodu: “Ovaj čovjek zaslužuje smrt,+ jer je prorokovao za grad ovaj onako kako ste čuli na svoje uši.”+

12 Tada je Jeremija rekao svim knezovima i svemu narodu: “Jehova me poslao da prorokujem za dom ovaj i za grad ovaj sve one riječi koje ste čuli.+ 13 Zato popravite puteve svoje i djela svoja+ i poslušajte glas Jehove, Boga svojega, pa će Jehova požaliti što vam je nevolju najavio.+ 14 A ja sam, evo, u vašim rukama.+ Učinite sa mnom onako kako mislite da je dobro i pravo.+ 15 Ali znajte da ćete, ako me pogubite, krv nevinu svaliti na sebe i na grad ovaj i na stanovnike njegove,+ jer doista me Jehova poslao da pred vama kažem sve te riječi.”+

16 Tada su knezovi+ i sav narod rekli svećenicima i prorocima: “Ovaj čovjek ne zaslužuje smrt,+ jer nam je govorio u ime Jehove, Boga našega.”+

17 Nato su ustali neki koji su bili starješine u zemlji i stali govoriti svemu narodu koji se ondje okupio:*+ 18 “Mihej+ iz Morešeta+ prorokovao je u danima Ezekije, kralja Judina,+ i rekao je svemu narodu Judinu: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Sion će biti preoran kao polje+ i od Jeruzalema će ostati samo ruševine,+ a goru doma Božjega obrast će šuma.”’+ 19 Je li ga Ezekija, kralj Judin, i sav narod Judin, pogubio zbog toga? Nije li se pobojao Jehove i nastojao umilostiviti* lice Jehovino,+ pa je Jehova požalio što im je nevolju najavio?+ Mi, dakle, veliku nevolju navlačimo na duše svoje.+

20 Bio je još jedan čovjek koji je prorokovao u ime Jehovino, Urija, sin Šemajin, iz Kirijat-Jearima.+ On je prorokovao protiv ovoga grada i protiv ove zemlje iste riječi kao i Jeremija. 21 A kad su kralj Jojakim+ i svi junaci njegovi i svi knezovi njegovi čuli riječi njegove, tada ga je kralj počeo tražiti kako bi ga pogubio.+ Čuvši za to, Urija se uplašio+ i pobjegao u Egipat. 22 Ali kralj Jojakim poslao je ljude u Egipat, Elnatana, sina Akborova,+ i druge ljude s njim. 23 I doveli su Uriju iz Egipta i odveli ga kralju Jojakimu, koji ga je pogubio mačem+ i bacio tijelo njegovo na groblje običnoga naroda.”

24 Ali ruka Ahikama,+ sina Šafanova,+ bila je uz Jeremiju, te nije bio predan u ruke narodu da ga pogube.+

27 Na početku kraljevanja Jojakima,* sina Jošijina,+ kralja Judina, ova je riječ došla Jeremiji od Jehove: 2 “Ovako mi je rekao Jehova: ‘Načini sebi okove i jaram+ i stavi ih na vrat svoj!+ 3 I pošalji ih kralju edomskom,+ kralju moapskom,+ kralju sinova Amonovih,+ kralju tirskom+ i kralju sidonskom+ rukom glasnika koji dolaze u Jeruzalem k Sidkiji, kralju Judinu! 4 I zapovjedi im da poruče gospodarima svojim:

“Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov,+ ovako recite gospodarima svojim: 5 ‘Ja sam načinio zemlju,+ ljude+ i životinje+ što su na zemlji silom svojom velikom+ i mišicom svojom podignutom,+ i ja je dajem kome hoću.+ 6 A sada ja dajem sve te zemlje u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom,+ sluzi svojemu.+ Dajem mu i zvijeri poljske da mu služe.+ 7 I svi će narodi služiti njemu+ i sinu njegovu i unuku njegovu, dok i njegovoj zemlji ne dođe vrijeme+ te i njega ne učine slugom svojim narodi mnogi i kraljevi veliki.’+

8 ‘A narod i kraljevstvo koje ne bude služilo njemu, Nebukadnezaru, kralju babilonskome, i koje ne stavi vrat svoj pod jaram kralja babilonskoga, taj ću narod kažnjavati mačem,+ glađu+ i pošašću’,+ kaže Jehova, ‘dok ih ne istrijebim rukom njegovom.’+

9 ‘A vi ne slušajte proroke svoje,+ ni gataoce svoje, ni one koji sne sanjaju,+ ni čaratelje svoje, ni vračare svoje,+ koji vam govore: “Nećete vi služiti kralju babilonskom”!+ 10 Jer oni vam laž prorokuju, da vas odvedu daleko od zemlje vaše. Doista, ja ću vas rasijati, pa ćete izginuti.+

11 A narod koji bude stavio vrat svoj pod jaram kralja babilonskoga i koji mu bude služio, njega ću ostaviti u miru na zemlji njegovoj’, kaže Jehova, ‘i on će je obrađivati i živjeti na njoj.’”’”+

12 Sve te riječi rekao sam+ Sidkiji,+ kralju Judinu, govoreći: “Stavite vrat svoj pod jaram kralja babilonskoga i služite njemu i narodu njegovu, i ostat ćete živi!+ 13 Zašto da ti i narod tvoj poginete od mača,+ gladi+ i pošasti,+ kao što je rekao Jehova za narod koji ne bude služio kralju babilonskom? 14 Ne slušajte riječi proroka koji vam govore: ‘Nećete vi služiti kralju babilonskom’,+ jer oni vam laž prorokuju!+

15 ‘Ja ih nisam poslao’, kaže Jehova, ‘nego lažno prorokuju u ime moje, da vas ja rasijem,+ pa da izginete,+ i vi i proroci koji vam prorokuju.’”+

16 I svećenicima i svemu narodu ovome rekao sam: “Ovako kaže Jehova: ‘Ne slušajte riječi proroka svojih koji vam prorokuju: “Evo, pribor iz doma Jehovina vratit će se iz Babilona uskoro!”+ Oni vam laž prorokuju.+ 17 Ne slušajte ih! Služite kralju babilonskom, i ostat ćete živi!+ Zašto da se grad ovaj pretvori u ruševine?+ 18 A ako su oni doista proroci i ako je u njih doista riječ Jehovina, neka mole Jehovu nad vojskama+ da pribor koji je preostao u domu Jehovinu i u dvoru kralja Judina i u Jeruzalemu ne dospije u Babilon!’

19 Jer ovako kaže Jehova za stupove,+ za more,+ za kolica+ i za ostatak pribora koji je preostao u ovome gradu,+ 20 koje Nebukadnezar, kralj babilonski, nije uzeo kad je iz Jeruzalema odveo Jekoniju,+ sina Jojakimova, kralja Judina, u izgnanstvo u Babilon, zajedno sa svim dostojanstvenicima Judinim i jeruzalemskim,+ 21 doista, ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov, za pribor koji je preostao u domu Jehovinu i u domu kralja Judina i u Jeruzalemu:+ 22 ‘“U Babilon će ga odnijeti+ i ondje će ostati do dana kada ću po njega doći”,+ kaže Jehova. “I donijet ću ga i vratiti na ovo mjesto.”’”+

28 Iste godine, na početku kraljevanja Sidkije,+ kralja Judina, četvrte godine, petoga mjeseca, Hananija,+ sin Azurov, prorok iz Gibeona,+ rekao mi je u domu Jehovinu pred očima svećenika i svega naroda: 2 “Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Slomit ću jaram kralja babilonskoga.+ 3 U roku od dvije godine vratit ću na ovo mjesto sav pribor iz doma Jehovina koji je Nebukadnezar, kralj babilonski,+ uzeo odavde i odnio u Babilon.’” 4 “‘I Jekoniju,+ sina Jojakimova,+ kralja Judina, i sve izgnanike Judine koji su otišli u Babilon+ vratit ću na ovo mjesto’, kaže Jehova, ‘jer ću slomiti jaram+ kralja babilonskoga.’”

5 A prorok Jeremija obratio se proroku Hananiji pred očima svećenika i pred očima svega naroda koji je stajao u domu Jehovinu.+ 6 Ovako je rekao prorok Jeremija: “Neka bude tako!+ Tako neka učini Jehova! Neka potvrdi Jehova riječi tvoje koje si prorokovao i neka vrati pribor iz doma Jehovina i sve izgnanike iz Babilona na ovo mjesto!+ 7 Ali, čuj, molim te, riječ ovu koju ću kazati tebi i svemu narodu!+ 8 Proroci koji su bili prije mene i prije tebe od davnine+ mnogim su zemljama i mnogim kraljevstvima velikim proricali rat, nevolju i pošast.+ 9 A kad prorok proriče mir,+ pa se riječ toga proroka ispuni, znat će se da je toga proroka doista poslao Jehova.”+

10 Tada je prorok Hananija skinuo jaram s vrata proroka Jeremije i slomio ga.+ 11 I rekao je Hananija+ pred očima svega naroda: “Ovako kaže Jehova:+ ‘Ovako ću slomiti jaram Nebukadnezara, kralja babilonskoga, u roku od dvije godine, s vrata svih naroda.’”+ A prorok Jeremija otišao je svojim putem.+

12 Potom je riječ Jehovina došla Jeremiji,+ nakon što je prorok Hananija slomio jaram s vrata proroka Jeremije, a glasila je ovako: 13 “Idi i reci Hananiji: ‘Ovako kaže Jehova: “Slomio si jaram+ drveni, ali morat ćeš umjesto njega načiniti jaram željezni.”+ 14 Jer ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Jaram željezni stavit ću na vrat svim tim narodima, da služe Nebukadnezaru, kralju babilonskom,+ i služit će mu.+ Dat ću mu i zvijeri poljske.”’”+

15 Stoga je prorok Jeremija rekao proroku Hananiji:+ “Čuj, Hananija! Nije te poslao Jehova, nego ti navodiš narod ovaj da se uzda u laž.+ 16 Zato ovako kaže Jehova: ‘Evo, zbrisat ću te s lica zemlje. Ove ćeš godine umrijeti,+ jer si pozivao na pobunu protiv Jehove.’”+

17 I umro je prorok Hananija te godine, sedmoga mjeseca.+

29 Ovo su riječi pisma koje je prorok Jeremija poslao iz Jeruzalema ostatku starješina izgnaničkih i svećenicima, prorocima i svemu narodu, koje je Nebukadnezar odveo iz Jeruzalema u izgnanstvo u Babilon,+ 2 nakon što su kralj Jekonija,+ kraljica majka,+ dvorani, knezovi Judini i jeruzalemski,+ zanatlije i graditelji utvrda+ otišli iz Jeruzalema. 3 Poslano je rukom Elase, sina Šafanova,+ i Gemarije, sina Hilkijina, koje je Sidkija,+ kralj Judin, poslao u Babilon Nebukadnezaru, kralju babilonskom, a u njemu je stajalo:

4 “Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov, svim izgnanicima koje je poslao iz Jeruzalema u izgnanstvo+ u Babilon: 5 ‘Gradite kuće i stanujte u njima, sadite vrtove i jedite rod njihov!+ 6 Ženite se i rađajte sinove i kćeri!+ Ženite sinove svoje i udavajte kćeri svoje, neka rađaju sinove i kćeri! Množite se, neka vas ne bude malo! 7 I tražite mir gradu u koji sam vas poslao u izgnanstvo i molite se za njega Jehovi, jer u njegovu miru počiva i vaš mir!+ 8 Jer ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Ne dajte da vas prevare proroci vaši koji su među vama i gataoci vaši,+ i ne slušajte snove njihove koje sanjaju!+ 9 ‘Lažno vam proriču u ime moje. Nisam ih poslao’,+ kaže Jehova.”’”

10 “Ovako kaže Jehova: ‘Kad se navrši sedamdeset godina u Babilonu, pohodit ću vas+ i ispunit ću vam dobru riječ svoju da ću vas vratiti na ovo mjesto.’+

11 ‘Jer ja dobro znam kakvi su naumi moji s vama’,+ kaže Jehova, ‘naumi o miru, a ne o nevolji,+ da vam dam budućnost i nadu.+ 12 Vi ćete me prizivati, k meni dolaziti i moliti mi se, a ja ću vas slušati.’+

13 ‘Tražit ćete me, i naći ćete me,+ jer ćete me tražiti svim srcem svojim.+ 14 I dat ću vam da me nađete’,+ kaže Jehova. ‘Skupit ću zarobljeni narod vaš i sabrat ću vas iz svih naroda i sa svih mjesta po kojima sam vas rasijao’,+ kaže Jehova. ‘Vratit ću vas na mjesto odakle sam vas poslao u izgnanstvo.’+

15 Ali vi kažete: ‘Jehova nam je podigao proroke u Babilonu.’

16 Ovako kaže Jehova kralju koji sjedi na prijestolju Davidovu+ i svemu narodu koji živi u ovome gradu, braći vašoj koja nisu s vama u izgnanstvo otišla:+ 17 ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Evo, poslat ću na njih mač,+ glad+ i pošast,+ i učinit ću da budu kao smokve raspuknute, koje su toliko loše da nisu za jelo.”’+

18 ‘I progonit ću ih mačem, glađu i pošašću i učinit ću da budu jezovit prizor svim kraljevstvima zemaljskim,+ da budu kletva i grozota, da zbog njih zvižde u čudu i da im se rugaju svi narodi po kojima ću ih rasijati,+ 19 jer nisu slušali riječi moje’, kaže Jehova, ‘koje sam im slao preko slugu svojih, proroka, ustajao rano i slao ih.’+

‘Niste slušali’,+ kaže Jehova.

20 Svi vi, izgnanici,+ koje sam poslao iz Jeruzalema u Babilon,+ čujte riječ Jehovinu! 21 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov, za Ahaba, sina Kolajina, i za Sidkiju, sina Maasejina, koji vam laž prorokuju u ime moje:+ ‘Evo, dat ću ih u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom, i on će ih pobiti pred očima vašim.+ 22 I svi izgnanici Judini koji su u Babilonu proklinjat će druge njihovim imenom, govoreći: “Neka ti Jehova učini kao Sidkiji i kao Ahabu,+ koje je kralj babilonski spalio u vatri!”+ 23 Jer oni su činili bezumlje u Izraelu,+ preljub su činili sa ženama bližnjih svojih+ i lažno su govorili u ime moje riječi koje im nisam zapovjedio.+

“Ja sam onaj koji to zna i svjedok sam tome”,+ kaže Jehova.’”

24 “A Šemaji+ iz Nehelama reci: 25 ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Zato što si u svoje ime poslao pisma+ svemu narodu koji je u Jeruzalemu i Sefaniji,+ sinu Maasejinu, svećeniku, i svim ostalim svećenicima, napisavši: 26 ‘Jehova te postavio svećenikom umjesto svećenika Jojade,* da dobro paziš u domu Jehovinu+ na svakoga čovjeka koji se ponaša mahnito+ i prorokuje, te da mu u klade staviš i noge i ruke i glavu.+ 27 Zašto onda nisi kaznio Jeremiju iz Anatota,+ koji prorokuje među vama?+ 28 Jer on je poručio nama u Babilon: “Dugo će to trajati! Gradite kuće i stanujte u njima, sadite vrtove i jedite rod njihov...”’”’”+

29 I pročitao je svećenik Sefanija+ to pismo pred prorokom Jeremijom.

30 Tada je došla Jeremiji riječ Jehovina: 31 “Pošalji svim izgnanicima+ ovu poruku: ‘Ovako kaže Jehova za Šemaju iz Nehelama: “Zato što vam je Šemaja prorokovao, a ja ga nisam poslao, i navodio vas da se uzdate u laž,+ 32 ovako kaže Jehova: ‘Evo, razračunat ću se sa Šemajom+ iz Nehelama i s potomstvom njegovim.’+

‘Nitko mu neće preostati u narodu ovome+ i neće gledati dobra koja ću učiniti za narod svoj’,+ kaže Jehova, ‘jer je pozivao na pobunu protiv Jehove.’”’”+

30 Ovo je riječ koja je došla Jeremiji od Jehove: 2 “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Napiši sebi u knjigu sve riječi koje ću ti reći!+ 3 Jer, “evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću skupiti zarobljeni narod svoj, Izraela i Judu”,+ kaže Jehova, “i vratit ću ih u zemlju koju sam dao ocima njihovim te će je opet zaposjesti.”’”+

4 Ovo su riječi koje Jehova govori Izraelu i Judi, 5 ovako kaže Jehova: “Čujemo viku zbog drhtanja i straha,+ i mira nema. 6 Pitajte, molim vas, i pogledajte da li to muškarac rađa! Zašto vidim da se muškarci svi rukama za bokove drže kao žene koje rađaju,+ a lica su im svima problijedjela?+ 7 Jao! Jer velik je taj dan,+ nijedan mu nije sličan.+ To je vrijeme nevolje za Jakova.+ Ali spasit će se on iz nje.”

8 “U taj dan”, kaže Jehova nad vojskama, “slomit ću jaram s vrata njihova i raskinut ću okove njihove.+ Neće više tuđincima biti sluga. 9 Služit će Jehovi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svojemu,+ kojega ću im podignuti.”+

10 “Ti se ne boj, slugo moj, Jakove!” kaže Jehova. “Ne plaši se, Izraele!+ Jer, evo, spasit ću te iz zemlje daleke i potomstvo tvoje iz zemlje zarobljeništva njihova.+ Vratit će se Jakov, bit će miran i spokojan i nitko ga neće plašiti.”+

11 “Jer ja sam s tobom”, kaže Jehova, “da te spasim.+ Istrijebit ću sve narode po kojima sam te rasijao.+ No tebe neću istrijebiti.+ Ali kaznit ću te koliko treba, neću te ostaviti nekažnjena.”+

12 Ovako kaže Jehova: “Nema lijeka za propast tvoju.+ Rana je tvoja neizlječiva.+ 13 Nitko se ne zauzima za tebe, da ozdraviš od čira svojega.+ Nema lijeka ni ozdravljenja za tebe.+ 14 Zaboravili su te svi ljubavnici tvoji.+ Ne traže te. Jer udario sam te udarcem neprijateljskim,+ kaznom krutom,+ zbog mnogih prijestupa tvojih.+ Brojni su grijesi tvoji.+ 15 Zašto plačeš zbog propasti svoje?+ Bol je tvoja neizlječiva zbog mnogih prijestupa tvojih. Brojni su grijesi tvoji.+ Ja sam ti to učinio. 16 Doista, svi koji te proždiru bit će prožderani,+ svi će protivnici tvoji u zarobljeništvo otići.+ Oni koji te pljačkaju bit će opljačkani, sve koji te plijene dat ću da ih se oplijeni.”+

17 “Ja ću te ozdraviti i rane ću tvoje izliječiti”,+ kaže Jehova. “Jer tebe su otjeranom zvali+ i govorili: ‘To je Sion, ona koju nitko ne traži.’”+

18 Ovako kaže Jehova: “Evo, vratit ću iz zarobljeništva šatore Jakovljeve,+ smilovat ću se šatorima njegovim. Grad će se opet sazidati na brijegu svojemu+ i na mjestu koje im pripada stajat će dvori utvrđeni.+ 19 Iz njih će izlaziti zahvale i glas onih koji se smiju.+ I umnožit ću ih, neće ih biti malo.+ Učinit ću da ih mnogo bude, neće biti neznatni.+ 20 Sinovi će njegovi biti kao prije i zajednica će njegova čvrsto stajati preda mnom.+ A ja ću se razračunati sa svim tlačiteljima njegovim.+ 21 Vođa njegov doći će od njega,+ iz njega će izaći vladar njegov.+ I učinit ću da mi se približi i on će mi pristupiti.”+

“Jer tko bi se sam usudio meni pristupiti?”+ kaže Jehova. 22 “Vi ćete biti narod moj,+ a ja ću biti Bog vaš.”+

23 Gle, dolazi vihor Jehovin, srdžba njegova, oluja što mete sve pred sobom.+ Na glavu zlih oborit će se.+ 24 Jehova neće odvratiti usplamtjeli gnjev svoj dok ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega.+ U posljednjim danima o tome ćete razmišljati.+

31 “U to vrijeme”, kaže Jehova, “bit ću Bog svim porodicama Izraelovim, a oni će biti narod moj.”+

2 Ovako kaže Jehova: “Narod koji je umakao maču našao je milost u pustinji,+ kad je Izrael išao u počivalište svoje.”+ 3 Izdaleka mi se ukazao Jehova, govoreći: “Ljubavlju vječnom ljubim te.+ Zato sam te privukao milošću* svojom.+ 4 Opet ću te sazidati i bit ćeš opet sazidana,+ djevice izraelska. Ukrasit ćeš se defovima svojim i plesati s onima koji se smiju.+ 5 Posadit ćeš vinograde na brdima samarijskim.+ Vinogradari će ih saditi i jesti rod njihov.+ 6 Jer dolazi dan kada će stražari vikati na brdima efrajimskim: ‘Ustanite, popnimo se na Sion, k Jehovi, Bogu svojemu!’”+

7 Jer ovako kaže Jehova: “Kličite radosno Jakovu, kličite na čelu narodima!+ Objavljujte!+ Dajte hvalu i govorite: ‘Spasi, Jehova, narod svoj, ostatak Izraelov!’+ 8 Evo, ja ću ih dovesti iz zemlje sjeverne,+ skupit ću ih s krajeva zemlje.+ Među njima će biti slijepi i hromi, trudnice i porodilje, svi zajedno.+ Kao zajednica velika vratit će se ovamo.+ 9 Doći će plačući,+ za milost će moliti dok ih budem vodio. Dovest ću ih do potoka vodenih,+ putem pravim na kojem se neće spoticati. Jer ja sam Otac Izraelu,+ a Efrajim je prvorođenac moj.”+

10 Čujte, narodi, riječ Jehovinu i objavite je po otocima* dalekim!+ Recite: “Onaj koji je rasijao Izraela opet će ga skupiti+ i čuvat će ga kao što pastir čuva stado svoje.+ 11 Jer Jehova će otkupiti Jakova+ i izbavit će ga iz ruku onoga koji je jači od njega.+ 12 I oni će doći i klicati radosno na uzvisini sionskoj+ i blistati zbog dobrote Jehovine,+ zbog žita, zbog mladog vina,+ zbog ulja, zbog janjadi i teladi.+ Duša će njihova biti kao vrt dobro navodnjen,+ nikad više oni neće klonuti.”+

13 “Tada će se djevojke radovati plešući, i mladići i starci, svi zajedno.+ Tugu njihovu pretvorit ću u radost, utješit ću ih i razveseliti da ne tuguju.+ 14 Okrijepit ću duše svećenikâ izobiljem+ i narod će se moj nasititi dobrotom mojom”,+ kaže Jehova.

15 “Ovako kaže Jehova: ‘U Rami+ se glas čuje, naricanje i plač gorak.+ Rahela+ plače za sinovima svojim.+ Ne da se utješiti za sinovima svojim,+ jer ih više nema.’”+

16 Ovako kaže Jehova: “‘Zadrži glas svoj da ne plače i oči svoje da ne liju suze,+ jer ima nagrada za djela tvoja!’ kaže Jehova. ‘Oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske.’+

17 ‘Ima nade+ za budućnost tvoju’, kaže Jehova, ‘sinovi će se tvoji vratiti u kraj svoj.’”+

18 “Čujem dobro kako Efrajim sažalijeva sebe:+ ‘Ti si me ukorio, da se popravim,+ kao tele još neukroćeno.+ Vrati me k sebi, i ja ću ti se vratiti,+ jer ti si Jehova, Bog moj!+ 19 Kad sam ti se vratio, žao mi je bilo zbog djela mojih,+ i kad sam poučen bio, po bedru sam se udarao od tuge.+ Posramio sam se i ponizio,+ jer nosim sramotu mladosti svoje.’”+

20 “Je li Efrajim mili sin moj ili dijete voljeno?+ Jer koliko god govorio protiv njega, opet ću ga se sjetiti.+ Zato se utroba moja uznemirila zbog njega.+ Doista ću mu se smilovati”,+ kaže Jehova.

21 “Postavi sebi putokaze! Postavi sebi znakove!+ Upravi srce svoje na cestu, na put kojim trebaš ići!+ Vrati se, djevice izraelska! Vrati se u ove gradove svoje!+ 22 Dokle ćeš lutati,+ kćeri nevjerna?+ Jer Jehova je stvorio nešto novo na zemlji: žena će muškarca salijetati.”

23 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Kad skupim zarobljeni narod njihov, još će se u zemlji Judinoj i u gradovima njegovim ovako govoriti: ‘Neka te blagoslovi Jehova,+ prebivalište pravedno,+ goro sveta!’+ 24 U njoj će zajedno stanovati Juda i svi gradovi njegovi, ratari i oni koji za stadima idu.+ 25 Jer okrijepit ću dušu umornu, nasitit ću svaku dušu klonulu.”+

26 Nato sam se probudio i stao gledati, a sladak je bio san moj.

27 “Evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću posijati u domu Izraelovu i u domu Judinu sjeme čovječje i sjeme stoke.”+

28 “I kao što sam prije bdio+ da ih iščupam, porušim, razorim, uništim i oštetim,+ tako ću bdjeti da ih izgradim i zasadim”,+ kaže Jehova. 29 “U te dane više se neće govoriti: ‘Očevi su jeli grožđe nezrelo, a sinovima trnu zubi.’+ 30 Nego će svatko za svoj prijestup umrijeti.+ Tko god bude jeo grožđe nezrelo, njemu će trnuti zubi.”

31 “Evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću s domom Izraelovim+ i s domom Judinim+ sklopiti novi savez,+ 32 ne kao onaj savez koji sam sklopio s ocima njihovim u dan kad sam ih uzeo za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske,+ savez moj koji su oni raskinuli,+ iako sam ja bio muž* njihov,+ kaže Jehova.”

33 “Jer ovo je savez+ koji ću sklopiti s domom Izraelovim nakon tih dana”,+ kaže Jehova. “Stavit ću zakon svoj u njih+ i upisat ću ga u srca njihova.+ I bit ću Bog njihov, a oni će biti narod moj.”+

34 “I nitko više neće učiti druga svojega ni brata svojega,+ govoreći: ‘Upoznajte Jehovu!’+ Jer oni će me svi poznavati, od najmanjega do najvećega”,+ kaže Jehova. “I oprostit ću im prijestup njihov i grijeha se njihova više neću sjećati.”+

35 Ovako kaže Jehova, koji daje sunce da svijetli danju+ i odredbe+ mjesecu+ i zvijezdama da svijetle noću,+ koji komeša more da mu valovi buče,+ kojem je ime Jehova nad vojskama:+ 36 “‘Kad bi te uredbe nestale preda mnom’,+ kaže Jehova, ‘onda bi i oni koji su potomstvo Izraelovo prestali biti narod preda mnom zauvijek.’”+

37 Ovako kaže Jehova: “‘Kad bi se nebesa gore mogla izmjeriti i temelji zemlje dolje mogli istražiti,+ onda bih i ja mogao odbaciti sve potomstvo Izraelovo zbog svega što su učinili’,+ kaže Jehova.”

38 “Evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad će se grad izgraditi+ Jehovi od Hananelove kule+ do Ugaonih vrata.+ 39 I otići će uže mjerno+ ravno do brda Gareba i okrenut će se prema Goi. 40 I sva dolina u koju se leševi+ i pepeo masni* bacaju+ i sva polja* do doline Kidrona,+ sve do ugla Konjskih vrata+ na istoku, bit će sveta Jehovi.+ Neće je se više zatirati niti će je se razarati dovijeka.”+

32 Ovo je riječ koja je došla Jeremiji od Jehove, desete godine Sidkije, kralja Judina,+ odnosno osamnaeste godine Nebukadnezarove.+ 2 Tada je vojska kralja babilonskoga opsjedala Jeruzalem,+ a prorok Jeremija bio je zatvoren u Stražarskom dvorištu+ koje je u domu kralja Judina, 3 jer ga je zatvorio Sidkija, kralj Judin,+ rekavši:

“Zašto prorokuješ:+ ‘Ovako kaže Jehova: “Evo, predat ću grad ovaj u ruke kralju babilonskom i on će ga osvojiti,+ 4 a Sidkija, kralj Judin, neće umaknuti ruci kaldejskoj, nego će biti predan u ruke kralju babilonskom, i govorit će s njime licem u lice i gledat će ga oči u oči”,+ 5 “i ovaj će u Babilon odvesti Sidkiju i on će ostati ondje dok ga ne pohodim”,+ riječ je Jehovina, “i premda ratujete protiv Kaldejaca, nećete uspjeti”’?”+

6 Jeremija je rekao: “Došla mi je riječ Jehovina: 7 ‘Evo, doći će k tebi Hanamel, sin Šaluma, strica tvojega, i reći će ti: “Kupi polje moje u Anatotu,+ jer ti imaš pravo otkupa i možeš ga kupiti!”’”+

8 I došao je k meni Hanamel, sin strica mojega, po riječi Jehovinoj, u Stražarsko dvorište,+ i rekao mi: “Kupi, molim te, polje moje u Anatotu,+ u zemlji Benjaminovoj,+ jer ti imaš pravo naslijediti taj posjed, ti imaš pravo otkupa! Kupi ga!” Tada sam shvatio da je to bila riječ Jehovina.+

9 I tako sam kupio od Hanamela,+ sina strica svojega, polje u Anatotu.+ I izvagao sam mu novac,+ sedam šekela* i deset srebrnjaka. 10 I napisao sam ugovor,+ stavio pečat+ i uzeo svjedoke+ kad sam vagao+ novac na vagi. 11 Zatim sam uzeo kupovni ugovor, onaj koji je bio zapečaćen prema propisu i uredbama+ i onaj koji je ostao otvoren, 12 i dao sam ugovor Baruhu,+ sinu Nerije,+ sina Mahsejina, pred očima Hanamela, sina strica svojega, i pred očima svjedoka koji su potpisali ugovor,+ pred očima svih Judejaca* koji su sjedili u Stražarskom dvorištu.+

13 Tada sam zapovjedio Baruhu pred očima njihovim: 14 “Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Uzmi ove ugovore, ovaj zapečaćeni kupovni ugovor i onaj koji je ostao otvoren,+ i stavi ih u posudu zemljanu, da ostanu sačuvani mnogo dana!’ 15 Jer ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Još će se u ovoj zemlji kupovati kuće i polja i vinogradi.’”+

16 Nakon što sam kupovni ugovor dao Baruhu,+ sinu Nerijinu,+ počeo sam se moliti+ Jehovi: 17 “O, Svevišnji Gospodine Jehova!+ Ti si načinio nebo i zemlju silom svojom velikom+ i mišicom svojom podignutom.+ Ništa nije nemoguće tebi,+ 18 koji milost* iskazuješ tisućama+ i za prijestup očeva plaćaš u njedra sinovima njihovim nakon njih,+ Bože pravi, veliki+ i moćni,+ kojemu je ime Jehova nad vojskama.+ 19 Velik si u naumima svojim+ i bogat u djelima svojim.+ Oči tvoje budno prate sve puteve sinova ljudskih,+ kako bi dao svakome prema putevima njegovim i prema plodovima djela njegovih.+ 20 Ti si činio znakove i čuda u zemlji egipatskoj koji su poznati još i danas i u Izraelu i među drugim ljudima,+ da bi stekao sebi ime kakvo je danas.+ 21 I izveo si narod svoj, Izraela, iz zemlje egipatske,+ znakovima i čudima,+ rukom snažnom i mišicom podignutom i strahotama velikim.+

22 I dao si im ovu zemlju za koju si se zakleo ocima njihovim da ćeš im je dati,+ zemlju u kojoj teče med i mlijeko.+ 23 Došli su u nju i zaposjeli je,+ ali nisu poslušali glasa tvojega i nisu živjeli* po zakonu tvojemu.+ Ništa od onoga što si im zapovjedio nisu činili,+ pa si im nanio sve ove nevolje.+ 24 Gle, podigavši nasipe opsadne,+ vojska se primakla gradu da ga osvoji+ i grad će pasti u ruke Kaldejcima koji se bore protiv njega,+ past će zbog mača,+ gladi+ i pošasti.+ Događa se ono što si rekao. Evo, i sam to vidiš.+ 25 A ti mi, Svevišnji Gospodine Jehova, ipak kažeš: ‘Kupi novcem polje+ i uzmi svjedoke’,+ iako će grad biti predan u ruke Kaldejcima.”+

26 Tada je Jeremiji došla riječ Jehovina: 27 “Gle, ja sam Jehova, Bog svakome čovjeku.+ Zar je meni išta nemoguće?+ 28 Zato ovako kaže Jehova: ‘Evo, predat ću grad ovaj u ruke Kaldejcima i u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom, i on će ga osvojiti.+ 29 Kaldejci koji se bore protiv grada ovoga ući će u njega i zapalit će grad ovaj i spaliti vatrom+ njega i kuće na čijim su krovovima spaljivali prinose Baalu i lijevali žrtve ljevanice drugim bogovima da me uvrijede.’+

30 ‘Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti svoje čine samo što je zlo u očima mojim.+ Vrijeđaju me sinovi Izraelovi djelima ruku svojih’,+ kaže Jehova. 31 ‘Jer grad ovaj, od dana kad su ga sagradili pa do dana današnjega, samo mi je na gnjev i srdžbu,+ i zato ću ga ukloniti ispred lica svojega,+ 32 zbog svega zla što su sinovi Izraelovi+ i sinovi Judini+ učinili da me uvrijede+ — oni, kraljevi njihovi,+ knezovi njihovi,+ svećenici njihovi+ i proroci njihovi,+ narod Judin i stanovnici Jeruzalema. 33 Okretali su mi leđa, a ne lice svoje,+ i premda sam ih poučavao — ustajao rano i poučavao ih — nitko od njih nije slušao niti pouku prihvatio.+ 34 Stavljali su gadne bogove* svoje u dom koji nosi ime moje, da ga oskvrnu.+ 35 I sagradili su obredne uzvišice Baalu+ u dolini sina Hinomova,+ kako bi sinove svoje i kćeri svoje kroz vatru vodili+ k Moleku,+ što im nikad nisam zapovjedio+ niti mi je ikad na um došlo da čine takvu gadost,+ pa da Judu tako na grijeh navedu.’+

36 Zato ovako kaže Jehova, Bog Izraelov, za grad ovaj za koji vi kažete da će zbog mača, gladi i pošasti pasti u ruke kralju babilonskom:+ 37 ‘Evo, skupit ću ih iz svih zemalja po kojima ih budem rasijao u gnjevu svojemu i bijesu svojemu i srdžbi velikoj+ te ću ih vratiti na ovo mjesto i dat ću im da žive bez straha.+ 38 Oni će biti narod moj,+ a ja ću biti Bog njihov.+ 39 I dat ću im jedno srce+ i jedan put da me se uvijek boje, na svoje dobro i na dobro sinova njihovih nakon njih.+ 40 I sklopit ću s njima savez trajan+ — da se neću odvratiti od njih i da ću im činiti dobro.+ I strah svoj stavit ću im u srce da ne odstupe od mene.+ 41 I radovat ću im se čineći im dobro+ i zasadit ću ih vjerno u zemlji ovoj,+ svim srcem svojim i svom dušom svojom.’”

42 “Jer ovako kaže Jehova: ‘Kao što sam doveo na narod ovaj svu ovu nevolju veliku, tako ću na njih dovesti sve dobro o kojem im govorim.+ 43 Polja će se kupovati u ovoj zemlji+ za koju ćete vi govoriti: “Ovo je pustoš,+ bez ljudi i stoke. Predana je u ruke Kaldejcima.”’+

44 ‘Polja će se novcem kupovati, pisat će se ugovori+ i pečatiti i svjedoci će se uzimati+ u zemlji Benjaminovoj,+ u okolici Jeruzalema,+ u gradovima Judinim,+ u gradovima gorskim, u gradovima nizinskim*+ i u gradovima južnim,+ jer ću vratiti zarobljeni narod njihov’,+ kaže Jehova.”

33 I drugi put došla je Jeremiji riječ Jehovina dok je još bio zatvoren u Stražarskome dvorištu:+ 2 “Ovako kaže Jehova, onaj koji je načinio zemlju,+ Jehova, onaj koji ju je oblikovao+ i učvrstio+ — Jehova je ime njegovo:+ 3 ‘Prizovi me, i odazvat ću ti se+ i kazat ću ti stvari velike i nedokučive koje ti nisu poznate!’”+

4 “Jer ovako kaže Jehova, Bog Izraelov, za kuće ovoga grada i za kuće kraljeva Judinih koje će biti srušene zbog nasipa opsadnih i zbog mača+ 5 i za one koji dolaze boriti se protiv Kaldejaca da napune ovo mjesto mrtvim tijelima ljudi koje ću pobiti u gnjevu svojemu i srdžbi svojoj+ i zbog zloće svih njih sakrit ću lice svoje od grada ovoga:+ 6 ‘Evo, donijet ću mu ozdravljenje i zdravlje,+ izliječit ću ih i dat ću im obilje mira i istine.+ 7 I vratit ću zarobljeni narod Judin i Izraelov+ i izgradit ću ih da budu kao i u početku.+ 8 Očistit ću ih od svih prijestupa njihovih kojima su mi zgriješili+ i oprostit ću im sve prijestupe njihove kojima su mi zgriješili i kojima su se ogriješili o mene.+ 9 Ime će njegovo biti meni na radost,+ hvalu i krasotu pred svim narodima na zemlji koji će čuti za sve dobro što im budem učinio.+ I uplašit će se+ i uzdrhtat će+ zbog svega dobra i zbog svega mira što ću mu ga dati.’”+

10 “Ovako kaže Jehova: ‘Na ovome mjestu za koje ćete vi govoriti da je pustoš, bez ljudi i stoke, u gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim koje će opustjeti+ i ostati bez ljudi, bez stanovnika i bez stoke, opet će se čuti+ 11 glas radosti i glas veselja,+ glas mladoženjin i glas nevjestin, glas onih koji će govoriti: “Hvalite Jehovu nad vojskama, jer je dobar Jehova+ — dovijeka traje milost* njegova!”’+

‘Donosit će se žrtve zahvalnice u dom Jehovin,+ jer ću vratiti zarobljene stanovnike ove zemlje da im bude kao i u početku’,+ kaže Jehova.”

12 “Ovako kaže Jehova nad vojskama: ‘U ovoj pustoši, gdje nema ni ljudi ni stoke,+ i u svim gradovima njezinim opet će biti pašnjaka na kojima će pastiri odmarati stada svoja.’+

13 ‘U gradovima gorskim, u gradovima nizinskim+ i gradovima južnim,+ u zemlji Benjaminovoj,+ u okolici Jeruzalema+ i u gradovima Judinim+ stada će prolaziti ispod ruku onoga koji ih broji’,+ kaže Jehova.”

14 “‘Evo, dolaze dani’,+ kaže Jehova, ‘kad ću ispuniti riječ dobru koju sam dao+ domu Izraelovu+ i domu Judinu. 15 U te dane i u to vrijeme učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni+ i on će činiti što je pravo i pravedno u zemlji.+ 16 U te dane Juda će se spasiti,+ Jeruzalem će živjeti bez straha.+ A grad će se zvati: Jehova Je Pravednost Naša.’”+

17 “Jer ovako kaže Jehova: ‘Neće Davidu nestati nasljednika da sjedi na prijestolju doma Izraelova.+ 18 I nikada neće svećenicima levitskim nestati potomka preda mnom da prinosi paljenice cijele i spaljuje žrtve žitne i prinosi ostale žrtve.’”+

19 Opet je došla Jeremiji riječ Jehovina: 20 “Ovako kaže Jehova: ‘Ako možete raskinuti savez moj s danom i savez moj s noći, da ne bude ni dana ni noći u pravo vrijeme,+ 21 onda će se moći raskinuti i savez moj s Davidom, slugom mojim,+ pa neće imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu,+ a i sa svećenicima levitskim, slugama mojim.+ 22 Kao što se vojska nebeska ne može izbrojiti, niti pijesak morski izmjeriti,+ tako ću umnožiti potomstvo Davida, sluge svojega, i levite koji mi služe.’”+

23 Opet je došla Jeremiji riječ Jehovina: 24 “Nisi li zapazio što ovi ljudi govore, kad kažu: ‘Odbacit će Jehova dvije porodice koje je izabrao’?+ I s prezirom se odnose prema narodu mojemu+ i za njih oni više nisu narod.

25 Ovako kaže Jehova: ‘Kao što sam sklopio savez svoj s danom i noći+ i postavio odredbe nebeske i zemaljske+ i nisam to odbacio, 26 tako neću odbaciti ni potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega,+ da više ne uzimam potomstvo njegovo za vladare nad potomstvom Abrahama, Izaka i Jakova. Jer skupit ću zarobljeni narod njihov+ i smilovat ću im se.’”+

34 Ovo je riječ koja je došla Jeremiji od Jehove, kada su se Nebukadnezar, kralj babilonski,+ i sva vojska njegova+ i sva kraljevstva zemaljska koja su bila pod vlašću njegovom+ i svi narodi borili protiv Jeruzalema i protiv svih gradova oko njega:+

2 “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Idi i reci Sidkiji, kralju Judinu,+ ovo mu reci: “Ovako kaže Jehova: ‘Evo, predat ću grad ovaj u ruke kralju babilonskom,+ i on će ga spaliti vatrom.+ 3 A ti nećeš umaknuti ruci njegovoj, nego ćeš biti uhvaćen i predan u ruke njegove.+ Oči u oči gledat ćeš kralja babilonskoga+ i on će govoriti s tobom licem u lice, i otići ćeš u Babilon.’ 4 Ali čuj riječ Jehovinu, Sidkija, kralju Judin:+ ‘Ovako za tebe kaže Jehova: “Nećeš poginuti od mača. 5 U miru ćeš umrijeti.+ I kao što su palili tvari mirisne u čast ocima tvojim, kraljevima nekadašnjim koji su prije tebe bili,+ tako će i tebi u čast paliti tvari mirisne+ i naricat će za tobom:+ ‘Jao, gospodaru!’+ jer ja sam tako rekao, kaže Jehova.”’”’”

6 I prorok Jeremija rekao je Sidkiji, kralju Judinu, sve te riječi+ u Jeruzalemu, 7 kad se vojska kralja babilonskoga borila protiv Jeruzalema i protiv svih gradova Judinih koji su bili preostali+ — protiv Lakiša+ i protiv Azeke.+ Jer još su samo ti utvrđeni gradovi+ bili preostali od gradova Judinih.+

8 Ovo je riječ koja je došla Jeremiji od Jehove, nakon što je kralj Sidkija sklopio savez sa svim narodom u Jeruzalemu da im proglasi slobodu,+ 9 da svatko oslobodi slugu svojega i sluškinju svoju, Hebreja+ i Hebrejku, da im više ne budu sluge drugi Hebreji,* koji su braća njihova.+ 10 I poslušali su svi knezovi+ i sav narod koji je ušao u taj savez, te su oslobodili svaki slugu svojega i sluškinju svoju, da im više ne budu sluge. Poslušali su i otpustili ih.+ 11 A poslije su se predomislili+ i opet uzeli sluge i sluškinje koje su bili oslobodili te su ih prisilili da im budu sluge i sluškinje.+ 12 Tada je riječ Jehovina došla Jeremiji. Jehova mu je rekao:

13 “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Ja sam sklopio savez s ocima vašim+ u dan kad sam ih izveo iz zemlje egipatske,+ iz doma gdje su bili sluge,+ govoreći: 14 “Kad se navrši sedam godina, neka svatko od vas otpusti brata svojega,+ Hebreja,+ koji mu se prodao+ i koji mu je služio šest godina! Otpustite ga da slobodan ode od vas!” Ali oci me vaši nisu slušali, niti su prignuli uho svoje.+ 15 A vi ste se sad obratili i učinili ste što je pravo u očima mojim proglasivši slobodu svaki bližnjemu svojemu i sklopili ste savez preda mnom+ u domu koji nosi ime moje.+ 16 A zatim ste se predomislili+ i oskvrnuli ime moje+ jer je svatko opet uzeo slugu svojega i sluškinju svoju, koje ste bili otpustili da slobodno idu kamo im duša želi, i prisilili ste ih da vam budu sluge i sluškinje.’+

17 Zato ovako kaže Jehova: ‘Niste me poslušali da proglasite slobodu+ svaki bratu svojemu i bližnjemu svojemu. Evo, ja ću vama proglasiti slobodu’,+ kaže Jehova, ‘tako da vas predam maču,+ pošasti+ i gladi,+ i učinit ću da budete jezovit prizor svim kraljevstvima zemaljskim.+ 18 A ljude koji su prestupili savez moj,+ jer nisu izvršili riječi saveza koji su sa mnom sklopili tako što su tele rasjekli nadvoje+ te prošli između polovica+ 19 — knezove Judine i knezove jeruzalemske,+ dvorane i svećenike i sav narod,* sve koji su prošli između polovica teleta — 20 predat ću u ruke neprijateljima njihovim i u ruke onima koji traže dušu njihovu,+ i mrtva tijela njihova bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.+ 21 Sidkiju, kralja Judina,+ i knezove njegove predat ću u ruke neprijateljima njihovim i u ruke onima koji traže dušu njihovu i u ruke vojsci kralja babilonskoga+ koja se od vas povlači.’+

22 ‘Evo, dat ću zapovijed’, kaže Jehova, ‘i vratit ću ih na grad ovaj,+ i oni će se boriti protiv njega te će ga osvojiti i spaliti vatrom.+ A gradove Judine pretvorit ću u pustoš nenastanjenu.’”+

35 Ovo je riječ koja je došla Jeremiji od Jehove u danima Jojakima,+ sina Jošijina, kralja Judina: 2 “Idi u dom Rekabovaca,+ govori s njima i dovedi ih u dom Jehovin, u jednu od blagovaonica, i daj im vina!”

3 I uzeo sam Jaazaniju, sina Jeremije, sina Habasinijina, i braću njegovu i sve sinove njegove i sav dom Rekabovaca 4 i doveo sam ih u dom Jehovin, u blagovaonicu+ sinova Hanana, sina Igdalijina, čovjeka Božjega, koja je kraj blagovaonice knezova, a ova je iznad blagovaonice Maaseje, sina vratara Šaluma.+ 5 Zatim sam pred sinove doma Rekabovaca stavio čaše pune vina i pehare te im rekao: “Pijte vina!”

6 Ali oni su rekli: “Nećemo piti vina, jer nam je Jonadab, sin Rekabov,+ praotac naš, zapovjedio: ‘Nemojte piti vina, ni vi ni sinovi vaši, dovijeka!+ 7 Nemojte graditi kuće niti sijati sjeme, nemojte saditi vinograde niti ih posjedovati! Nego u šatorima stanujte sve dane svoje, da biste dugo živjeli na zemlji na kojoj boravite!’+ 8 Mi slušamo glas Jonadaba, sina Rekabova, praoca našega, u svemu što nam je zapovjedio:+ ne pijemo vina nikada, ni mi, ni žene naše, ni sinovi naši, ni kćeri naše,+ 9 i ne gradimo sebi kuće da u njima stanujemo i ne posjedujemo ni vinograda ni polja ni sjemena. 10 Stanujemo u šatorima te slušamo i činimo sve što nam je Jonadab,+ praotac naš, zapovjedio.+ 11 Ali kad je Nebukadnezar, kralj babilonski, došao u ovu zemlju,+ rekli smo: ‘Hajdemo, pođimo u Jeruzalem jer dolazi vojska kaldejska i vojska sirijska, i nastanimo se u Jeruzalemu!’”+

12 I došla je Jeremiji riječ Jehovina: 13 “Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Idi i reci narodu Judinu i stanovnicima Jeruzalema: “Nije li vas se stalno opominjalo da poslušate riječi moje?”+ kaže Jehova. 14 “Izvršavaju se riječi Jonadaba, sina Rekabova,+ koji je zabranio sinovima svojim da piju vina, te oni ne piju vina do dana današnjega, jer slušaju zapovijed praoca svojega.+ A ja sam vama govorio — ustajao rano i govorio+ — ali vi me niste poslušali.+ 15 I slao sam vam sve sluge svoje, proroke,+ ustajao rano i slao ih, govoreći: ‘Odvratite se, molim vas, svatko od zlog puta svojega+ i popravite djela svoja+ i ne idite za drugim bogovima da im služite!+ I živite u zemlji koju sam dao vama i ocima vašim!’+ Ali vi niste prignuli uho svoje, niti ste me slušali.+ 16 Sinovi Jonadaba, sina Rekabova,+ izvršavaju zapovijed praoca svojega koju im je zapovjedio,+ a narod ovaj mene ne sluša.”’”+

17 “Zato ovako kaže Jehova, Bog nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, dovest ću na Judu i na sve stanovnike Jeruzalema sve nevolje koje sam im najavio,+ jer sam im govorio, ali nisu slušali, i zvao sam ih, ali nisu se odazvali.’”+

18 A domu Rekabovaca Jeremija je rekao: “Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Zato što slušate zapovijed Jonadaba,+ praoca svojega, i držite sve zapovijedi njegove i činite sve što vam je zapovjedio,+ 19 ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Neće Jonadabu, sinu Rekabovu, nestati potomka da mi služi+ dovijeka.”’”+

36 Četvrte godine Jojakima,+ sina Jošijina, kralja Judina, ova je riječ došla Jeremiji od Jehove: 2 “Uzmi svitak+ i zapiši u njega sve riječi+ koje sam ti rekao protiv Izraela i protiv Jude+ i protiv svih naroda,+ od dana kada sam ti počeo govoriti, od dana Jošijinih, pa do dana današnjega!+ 3 Možda će dom Judin htjeti slušati o svim nevoljama koje mu mislim nanijeti,+ pa će se odvratiti svatko od zlog puta svojega,+ a ja ću im oprostiti prijestup njihov i grijeh njihov.”+

4 I Jeremija je pozvao Baruha,+ sina Nerijina, da bi Baruh po kazivanju njegovu zapisao u svitak, u knjigu, sve riječi koje je Jehova rekao Jeremiji.+ 5 Tada je Jeremija zapovjedio Baruhu: “Ja sam zatvoren. Ne mogu otići u dom Jehovin.+ 6 Idi ti i pročitaj iz svitka riječi Jehovine koje si zapisao po kazivanju mojemu+ da čuje narod u domu Jehovinu na dan posta,+ a pročitaj ih i svem narodu Judinu koji dolazi iz gradova svojih!+ 7 Možda njihove molbe za milost dopru pred Jehovu+ i možda se odvrate svaki od zlog puta svojega,+ jer je velik gnjev i srdžbu Jehova najavio narodu ovome.”+

8 I učinio je Baruh,+ sin Nerijin, sve kako mu je prorok Jeremija zapovjedio, i pročitao je iz knjige+ riječi Jehovine u domu Jehovinu.+

9 Pete godine Jojakima,+ sina Jošijina, kralja Judina, devetoga mjeseca,+ sav narod u Jeruzalemu i sav narod koji je došao iz gradova Judinih u Jeruzalem oglasio je post pred Jehovom.+ 10 A Baruh je pred svim narodom pročitao iz knjige riječi Jeremijine u domu Jehovinu, u blagovaonici+ Gemarije,+ sina prepisivača+ Šafana,+ u gornjemu dvorištu, kod novih vrata doma Jehovina.+

11 A kad je Mikaja, sin Gemarije, sina Šafanova,+ čuo sve riječi Jehovine iz knjige, 12 otišao je u dvor kraljev, u blagovaonicu pisarovu, a ondje su upravo sjedili svi knezovi: pisar Elišama,+ Delaja,+ sin Šemajin, Elnatan,+ sin Akborov,+ Gemarija,+ sin Šafanov,+ Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi knezovi. 13 I kazao im je Mikaja+ sve riječi što ih je čuo kad je Baruh čitao narodu iz knjige.+

14 Tada su svi knezovi poslali Baruhu+ Jehudija,+ sina Netanije, sina Šelemije, sina Kušijeva, poručivši: “Uzmi u ruku svitak iz kojega si čitao narodu i dođi!” I tako je Baruh, sin Nerijin, uzeo svitak u ruku svoju i došao k njima.+ 15 Tada su mu oni rekli: “Sjedi, molimo te, i pročitaj nam da čujemo!” I Baruh+ im je pročitao.

16 Čim su čuli sve te riječi, uplašeno su se pogledali i rekli su Baruhu: “Moramo kazati kralju sve te riječi.”+ 17 I upitali su Baruha: “Reci nam, molimo te, kako si napisao sve te riječi njegove?”+ 18 A Baruh im je rekao: “On mi je ustima svojim kazivao sve te riječi, a ja sam ih crnilom zapisivao u knjigu.”+ 19 Tada su knezovi rekli Baruhu: “Idi i sakrij se, i ti i Jeremija, da nitko ne zna gdje ste!”+

20 Potom su otišli kralju, u dvorište,+ a svitak su pohranili u blagovaonici+ pisara Elišame.+ I kazali su kralju sve te riječi.

21 A kralj je poslao Jehudija+ da donese svitak. I Jehudi ga je donio iz blagovaonice pisara+ Elišame+ i počeo ga je čitati kralju i svim knezovima koji su stajali uz kralja. 22 Kralj je sjedio u zimskoj kući+ — bilo je to devetoga mjeseca*+ — a pred njim je stajao žeravnik+ u kojem je gorjela vatra. 23 I kad bi Jehudi pročitao tri ili četiri stupca, kralj bi ih odrezao nožem pisarskim i bacio u vatru koja je gorjela u žeravniku, i tako sve dok cijeli svitak nije završio u vatri koja je gorjela u žeravniku.+ 24 I nisu se uplašili.+ Niti kralj niti itko od slugu njegovih, koji su slušali sve te riječi, nije razderao haljine svoje.+ 25 Ipak, Elnatan,+ Delaja+ i Gemarija+ molili su kralja da ne pali svitak, ali on ih nije poslušao.+ 26 Tada je kralj zapovjedio Jerahmeelu, sinu kraljevu, i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemiji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju.+ Ali Jehova ih je sakrio.+

27 I došla je Jeremiji riječ Jehovina nakon što je kralj spalio svitak s riječima koje je Baruh+ zapisao po kazivanju Jeremijinu:+ 28 “Uzmi drugi svitak i napiši u njega sve one riječi koje su bile u prvome svitku, koji je Jojakim, kralj Judin, spalio!+ 29 I reci ovako za Jojakima, kralja Judina: ‘Ovako kaže Jehova: “Ti si spalio onaj svitak,+ govoreći: ‘Zašto si napisao u njega:+ “Doći će kralj babilonski i opustošiti ovu zemlju i istrijebiti iz nje i ljude i životinje”?’+ 30 Zato ovako kaže Jehova za Jojakima, kralja Judina: ‘On neće imati nasljednika da sjedi na prijestolju Davidovu,+ a mrtvo tijelo njegovo bit će bačeno+ na vrućinu dnevnu i mraz noćni. 31 Pozvat ću na odgovornost+ njega i potomstvo njegovo i sluge njegove zbog prijestupa njihova,+ i dovest ću na njih i na stanovnike Jeruzalema i na narod Judin sve nevolje koje sam im najavio,+ a oni nisu slušali.’”’”+

32 I Jeremija je uzeo drugi svitak i dao ga Baruhu, sinu Nerijinu, pisaru,+ koji je zapisao u njega po kazivanju+ Jeremijinu sve riječi knjige koju je Jojakim, kralj Judin, spalio u vatri.+ I još im je bilo dodano mnogo onakvih riječi.

37 Kralj Sidkija,+ sin Jošijin,+ počeo je kraljevati umjesto Konije,+ sina Jojakimova.+ Nebukadnezar, kralj babilonski, postavio ga je kraljem u zemlji Judinoj.+ 2 Ali ni on ni sluge njegove ni narod* nisu slušali riječi Jehovine+ koje je govorio preko proroka Jeremije.+

3 Kralj Sidkija poslao je Jehukala,+ sina Šelemijina, i Sefaniju,+ sina svećenika Maaseje,+ k proroku Jeremiji, poručivši mu: “Molim te, pomoli se za nas Jehovi, Bogu našemu!”+ 4 A Jeremija se slobodno kretao među narodom,+ jer ga još nisu bili bacili u zatvor. 5 A vojska je faraonova izišla iz Egipta.+ I Kaldejci koji su opsjedali Jeruzalem čuli su vijest o tome, pa su se povukli od Jeruzalema.+ 6 Tada je proroku Jeremiji došla riječ Jehovina: 7 “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Ovako recite kralju Judinu, koji vas je poslao k meni da me pitate za savjet:+ “Evo, vojska faraonova koja vam dolazi u pomoć vratit će se u zemlju svoju, u Egipat.+ 8 Kaldejci će se vratiti i napast će ovaj grad. I osvojit će ga i spalit će ga vatrom.”+ 9 Ovako kaže Jehova: “Ne varajte duše svoje+ govoreći: ‘Kaldejci će otići od nas’, jer neće otići! 10 Kad biste i pobili svu vojsku kaldejsku koja se bori s vama+ i kad bi od nje ostali samo ranjenici,+ oni bi ustali, svaki iz šatora svojega, i spalili bi grad ovaj vatrom.”’”

11 Kad se vojska kaldejska povukla od Jeruzalema+ zbog vojske faraonove,+ 12 Jeremija je htio otići iz Jeruzalema u zemlju Benjaminovu+ da ondje dobije zemlju među svojima. 13 A kad je stigao do Benjaminovih vrata,+ ondje je bio zapovjednik straže po imenu Irija, sin Šelemije, sina Hananijina. On je zaustavio proroka Jeremiju, rekavši: “Ti želiš prebjeći Kaldejcima!” 14 A Jeremija je rekao: “Nije istina!+ Ne želim prebjeći Kaldejcima.” Ali Irija ga nije slušao, nego je uhvatio Jeremiju i odveo ga knezovima. 15 A knezovi+ su se razljutili na Jeremiju+ te su ga istukli+ i zatvorili+ u kuću pisara Jonatana,*+ jer su kuću njegovu pretvorili u zatvor.+ 16 Tako je Jeremija dospio u podrum*+ te kuće, u jednu od prostorija. I ostao je Jeremija ondje mnogo dana.

17 Tada je kralj Sidkija poslao ljude i doveo ga k sebi. U kući svojoj, na skrovitome mjestu, kralj ga je pitao:+ “Ima li kakva poruka od Jehove?” Nato mu je Jeremija rekao: “Ima!” I dodao je: “Bit ćeš predan u ruke kralja babilonskoga!”+

18 Zatim je Jeremija rekao kralju Sidkiji: “Što sam zgriješio tebi i slugama tvojim i narodu ovome+ da ste me bacili u tamnicu? 19 Gdje su sada proroci vaši koji su vam prorokovali: ‘Neće kralj babilonski doći na vas niti na ovu zemlju’?+ 20 A sada, molim te, kralju, gospodaru moj, poslušaj me! Poslušaj, molim te, moju molbu za milost!+ Nemoj me slati natrag u kuću pisara Jonatana,+ da ne umrem ondje!”+ 21 Tada je kralj Sidkija izdao zapovijed te su stavili Jeremiju u zatvor u Stražarskom dvorištu.+ Ondje je svaki dan dobivao okrugli kruh iz ulice pekarske,+ sve dok nije nestalo kruha u gradu.+ I tako je Jeremija ostao u Stražarskom dvorištu.+

38 Šefatija, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašhurov, i Jukal,+ sin Šelemijin, i Pašhur, sin Malkijin,+ čuli su riječi koje je Jeremija rekao svemu narodu:+ 2 “Ovako kaže Jehova: ‘Tko ostane u ovome gradu, poginut će od mača,+ gladi+ i pošasti.+ A tko izađe pred Kaldejce, ostat će na životu i dobit će dušu svoju kao plijen i bit će živ.’+ 3 Ovako kaže Jehova: ‘Grad će ovaj doista biti predan u ruke vojsci kralja babilonskoga, i on će ga osvojiti.’”+

4 Tada su knezovi rekli kralju: “Pogubi, molimo te, ovoga čovjeka,+ jer obeshrabruje ratnike koji su preostali u ovome gradu i sav narod, govoreći im takve riječi!+ Jer taj čovjek ne želi mir ovome narodu nego nevolju.” 5 Nato je kralj Sidkija rekao: “Evo, u vašim je rukama. Jer kralj vam se ni u čemu ne može suprotstaviti.”+

6 I uzeli su Jeremiju i bacili ga u nakapnicu* Malkije,+ sina kraljeva, u Stražarskom dvorištu.+ Užetima su ga spustili dolje. A u nakapnici nije bilo vode, nego samo blato, tako da je Jeremija utonuo u blato.+

7 Ali Etiopljanin+ Ebed-Melek, čovjek koji je bio dvoranin kraljev, čuo je da su Jeremiju bacili u nakapnicu. A kralj je tada sjedio kod Benjaminovih vrata.+ 8 I izišao je Ebed-Melek iz dvora kraljeva i rekao kralju ovako: 9 “Kralju, gospodaru moj, ovi su ljudi zlo učinili u svemu što su učinili proroku Jeremiji, kojega su bacili u nakapnicu, te će umrijeti+ ondje od gladi.+ Jer nema više kruha u gradu.”

10 Nato je kralj zapovjedio Etiopljaninu Ebed-Meleku: “Povedi sa sobom trideset ljudi i izvuci proroka Jeremiju iz nakapnice dok nije umro!”+ 11 I poveo je Ebed-Melek ljude, otišao u dvor kraljev u prostoriju ispod riznice+ i uzeo odande iznošene haljine i stare krpe te ih užetima spustio Jeremiji u nakapnicu.+ 12 Tada je Etiopljanin Ebed-Melek rekao Jeremiji: “Molim te, stavi te haljine i krpe pod pazuh, ispod užadi!” I Jeremija je učinio tako.+ 13 Potom su izvukli Jeremiju užetima i izvadili ga iz nakapnice. Otada je Jeremija ostao u Stražarskom dvorištu.+

14 Kralj Sidkija poslao je po proroka Jeremiju da dođe k njemu+ na treći ulaz,+ koji je bio u domu Jehovinu,+ i tada je kralj rekao Jeremiji: “Upitat ću te nešto. Nemoj mi ništa zatajiti!”+ 15 Nato je Jeremija rekao Sidkiji: “Ako ti kažem, pogubit ćeš me. I ako ti dam savjet, nećeš me poslušati.”+ 16 Tada se kralj Sidkija zakleo Jeremiji na skrovitome mjestu: “Tako živ bio Jehova, koji nam je dao ovaj život,*+ neću te pogubiti i neću te predati u ruke onim ljudima koji traže dušu tvoju.”+

17 A Jeremija je rekao Sidkiji: “Ovako kaže Jehova, Bog nad vojskama,+ Bog Izraelov:+ ‘Ako iziđeš pred knezove kralja babilonskoga,+ duša će tvoja ostati živa, a grad ovaj neće biti spaljen vatrom. Ostat ćeš živ i ti i dom tvoj.+ 18 Ali ako ne iziđeš pred knezove kralja babilonskoga, grad će ovaj biti predan u ruke Kaldejcima, i oni će ga spaliti vatrom,+ a ti nećeš umaknuti ruci njihovoj.’”+

19 Tada je kralj Sidkija rekao Jeremiji: “Bojim se Judejaca* koji su prebjegli Kaldejcima.+ Mogli bi me predati u ruke njihove, pa će mi se izrugivati.”+ 20 A Jeremija mu je rekao: “Neće te predati. Poslušaj, molim te, glas Jehovin koji ti ja prenosim, pa ćeš dobro proći+ i duša će tvoja ostati živa! 21 Ali ako ne izađeš,+ evo što mi je pokazao Jehova: 22 Gle, sve žene koje su još ostale na dvoru kralja Judina+ izvode se pred knezove kralja babilonskoga+ i govore:

23 Sve žene tvoje i sinove tvoje izvode pred Kaldejce, a ni ti nećeš umaknuti ruci njihovoj,+ nego će te uhvatiti ruka kralja babilonskoga, a grad će ovaj zbog tebe biti spaljen vatrom.”+

24 Tada je Sidkija rekao Jeremiji: “Nitko ne smije saznati za to, inače ćeš poginuti! 25 Ako knezovi+ čuju da sam razgovarao s tobom, pa dođu k tebi i kažu ti: ‘Reci nam, molimo te, što si kazao kralju? Nemoj ništa tajiti od nas, pa te nećemo pogubiti! Što ti je rekao kralj?’ 26 odgovori im: ‘Molio sam kralja za milost, da me ne šalje natrag u kuću Jonatanovu,+ da ne umrem ondje.’”

27 Poslije su svi knezovi došli Jeremiji i počeli ga ispitivati. Ali on im je odgovarao onako kako mu je kralj bio zapovjedio.+ Tada su ga prestali ispitivati, jer nisu doznali ništa o onome razgovoru. 28 A Jeremija je ostao u Stražarskom dvorištu+ sve do dana kada je Jeruzalem bio osvojen.+ A sve što je rekao dogodilo se kad je Jeruzalem bio osvojen.+

39 Devete godine Sidkije, kralja Judina, desetoga mjeseca,+ došao je Nebukadnezar, kralj babilonski, sa svom vojskom svojom na Jeruzalem i započeo opsadu grada.+

2 Jedanaeste godine kraljevanja Sidkijina, četvrtoga mjeseca, devetoga dana u mjesecu, provalili su u grad.+ 3 I ušli su svi knezovi kralja babilonskoga i smjestili se kod Srednjih vrata,+ a knezovi su bili: Nergal-Šareser, Samgar-Nebo, Sarsekim, rabsaris,* rabmag* Nergal-Šareser i svi drugi knezovi kralja babilonskoga.

4 Kad su ih vidjeli Sidkija, kralj Judin, i svi ratnici njegovi, dali su se u bijeg+ i izišli su noću iz grada kroz vrt kraljev,+ na vrata između dvostrukoga zida, i krenuli su prema Arabi.+ 5 Ali vojska kaldejska krenula je u potjeru za njima+ i stigla je Sidkiju u pustoj ravnici kod Jerihona.+ Uhvatili su ga i odveli Nebukadnezaru, kralju babilonskom, u Riblu,+ u zemlju hamatsku,+ da mu sudi.+ 6 I pogubio je kralj babilonski+ u Ribli sinove Sidkijine pred očima njegovim.+ Kralj je babilonski pogubio i sve dostojanstvenike Judine.+ 7 A Sidkiju je oslijepio+ i potom ga okovao u okove bakrene da ga odvede u Babilon.

8 Dvor kraljev i kuće naroda Kaldejci su spalili vatrom+ i porušili su zidine jeruzalemske.+ 9 A ostatak naroda koji je još ostao u gradu i one koji su prebjegli k njemu i sav preostali narod odveo je Nebuzaradan,+ zapovjednik tjelesne straže,+ u izgnanstvo u Babilon.+

10 A neke iz naroda, siromahe koji nisu ništa imali, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavio je u zemlji Judinoj,+ i dao im je toga dana vinograde i odredio da rade na polju.+

11 A za Jeremiju je Nebukadnezar, kralj babilonski, ovako zapovjedio Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne straže: 12 “Uzmi ga i neka oči tvoje paze na njega! Ne čini mu nikakva zla!+ Nego kako ti kaže, tako mu učini!”+

13 I tako su Nebuzaradan,+ zapovjednik tjelesne straže, rabsaris Nebušazban, rabmag Nergal-Šareser i svi vodeći ljudi kralja babilonskoga 14 poslali po Jeremiju i uzeli ga iz Stražarskog dvorišta+ i predali ga Gedaliji,+ sinu Ahikama,+ sina Šafanova,+ da ga vrati u kuću njegovu, kako bi živio među narodom.

15 A Jeremiji je došla riječ Jehovina dok je bio zatvoren u Stražarskom dvorištu:+ 16 “Idi i reci Etiopljaninu Ebed-Meleku:+ ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Evo, ispunit ću riječi koje sam rekao za grad ovaj, na zlo njegovo, a ne na dobro,+ i zbit će se pred tobom u taj dan.”’+

17 ‘A tebe ću izbaviti u taj dan’,+ kaže Jehova, ‘i nećeš biti predan u ruke ljudima kojih se bojiš.’+

18 ‘Jer ja ću te doista izbaviti te nećeš pasti od mača. Dobit ćeš dušu svoju kao plijen,+ jer si se uzdao u mene’,+ kaže Jehova.”

40 Ovo je riječ koja je došla Jeremiji od Jehove nakon što ga je Nebuzaradan,+ zapovjednik tjelesne straže, poslao iz Rame,+ uzevši ga dok je bio okovan među svim izgnanicima jeruzalemskim i Judinim, koje su vodili u izgnanstvo u Babilon.+ 2 Tada je zapovjednik tjelesne straže uzeo Jeremiju i rekao mu: “Jehova, Bog tvoj, rekao je da će nanijeti ovu nevolju ovome mjestu.+ 3 Jehova je to ispunio i učinio je točno kako je i rekao, jer ste zgriješili Jehovi i niste poslušali glas njegov. Zato vam se ovo dogodilo.+ 4 Evo, danas te oslobađam okova koji su na rukama tvojim. Ako ti je po volji da pođeš sa mnom u Babilon, onda pođi, i oko će moje bdjeti nad tobom.+ A ako ti nije po volji da pođeš sa mnom u Babilon, onda ostani. Gle, sva ti je zemlja otvorena! Kamo god ti je po volji i kamo god ti je drago da ideš, idi onamo!”+

5 I dok je on razmišljao kamo da pođe, Nebuzaradan mu je rekao: “Vrati se Gedaliji,+ sinu Ahikama,+ sina Šafanova,+ kojega je kralj babilonski postavio nad gradovima Judinim, i ostani kod njega među narodom, ili idi kamo god ti je po volji da ideš!”+

Tada mu je zapovjednik tjelesne straže dao hranu i dar i otpustio ga.+ 6 I tako je Jeremija došao Gedaliji,+ sinu Ahikamovu, u Mispu+ i ostao kod njega među narodom koji je preostao u zemlji.

7 A svi vojni zapovjednici koji su se nalazili u zemlji+ i ljudi njihovi čuli su da je kralj babilonski postavio Gedaliju, sina Ahikamova, nad zemljom te da mu je povjerio muškarce i žene i djecu i siromahe iz naroda,* koji nisu bili odvedeni u izgnanstvo u Babilon.+ 8 I došli su pred Gedaliju u Mispu: Jišmael,+ sin Netanijin, Johanan+ i Jonatan, sinovi Kareahovi, Seraja, sin Tanhumetov, sinovi Efaja Netofljanina,+ i Jezanija,+ sin nekog Maakaćanina+ — oni i ljudi njihovi.+ 9 A Gedalija,+ sin Ahikama,+ sina Šafanova,+ zakleo se+ njima i ljudima njihovim rekavši: “Ne bojte se služiti Kaldejcima! Ostanite u zemlji i služite kralju babilonskom, i bit će vam dobro!+ 10 A ja ću, evo, ostati u Mispi+ da vas zastupam pred Kaldejcima koji nam budu dolazili. A vi berite grožđe,+ voće ljetno* i masline, stavljajte ih u posude svoje i ostanite u gradovima svojim koje ste zaposjeli!”

11 I svi Judejci* koji su bili u Moabu, među sinovima Amonovim i u Edomu te oni koji su bili po svim drugim zemljama+ čuli su da je kralj babilonski ostavio ostatak Judi i da je postavio nad njima Gedaliju,+ sina Ahikama, sina Šafanova. 12 I svi su se Judejci počeli vraćati iz svih mjesta po kojima su bili rasijani te su dolazili u zemlju Judinu, ka Gedaliji u Mispu.+ I nabrali su grožđa i voća ljetnoga vrlo mnogo.

13 A Johanan,+ sin Kareahov,+ i svi vojni zapovjednici koji su se nalazili u zemlji+ došli su ka Gedaliji u Mispu, 14 i rekli su mu: “Zar ne znaš da je Baalis, kralj sinova Amonovih,+ poslao Jišmaela,+ sina Netanijina,+ da pogubi dušu tvoju?” Ali Gedalija, sin Ahikamov, nije im vjerovao.+

15 Tada je Johanan,+ sin Kareahov, rekao Gedaliji, na skrovitome mjestu u Mispi: “Idem da ubijem Jišmaela, sina Netanijina, tako da nitko neće saznati.+ Zašto da on pogubi dušu tvoju i zašto da se rasije sav narod Judin koji se skupio oko tebe i da propadne ostatak Judin?”+ 16 Ali Gedalija,+ sin Ahikamov,+ rekao je Johananu, sinu Kareahovu: “Ne čini to, jer je laž ono što govoriš o Jišmaelu!”+

41 I tako je sedmoga mjeseca Jišmael,+ sin Netanije, sina Elišamina,+ od roda kraljevskoga,+ sin vodećih ljudi kraljevih, s deset ljudi+ došao Gedaliji, sinu Ahikamovu, u Mispu.+ I ondje u Mispi zajedno su jeli.+ 2 Tada je Jišmael, sin Netanijin, s deset ljudi koji su bili s njim, ustao i ubio mačem Gedaliju, sina Ahikama, sina Šafanova.+ I tako je ubio onoga koga je kralj babilonski postavio nad zemljom.+ 3 I sve Judejce* koji su bili s njim, s Gedalijom, u Mispi, i Kaldejce koji su se zatekli ondje, ratnike, pobio je Jišmael.

4 A sutradan, nakon što je ubio Gedaliju, dok još nitko za to nije znao,+ 5 došli su ljudi iz Šekema,+ Šila+ i Samarije,+ osamdeset ljudi obrijane brade,+ razderanih haljina i s urezima po tijelu,+ noseći žrtve žitne i tamjan+ u rukama svojim da ih prinesu u domu Jehovinu. 6 Pred njih je iz Mispe plačući izišao+ Jišmael, sin Netanijin. Kad je došao do njih, rekao im je: “Dođite Gedaliji, sinu Ahikamovu!” 7 A kad su došli usred grada, poklao ih je Jišmael, sin Netanijin, i bacio ih u nakapnicu,* on i ljudi koji su bili s njim.+

8 A među njima je bilo deset ljudi koji su odmah rekli Jišmaelu: “Nemoj nas ubiti, jer imamo u polju skrivene zalihe pšenice, ječma, ulja i meda!”+ Stoga je odustao i nije ih ubio s braćom njihovom. 9 A nakapnica u koju je Jišmael+ bacio sve leševe ljudi koje je pobio bila je velika nakapnica, ona koju je kralj Asa načinio zbog Baše, kralja izraelskoga.+ Tu je nakapnicu Jišmael, sin Netanijin, napunio onima koje je pobio.

10 Tada je Jišmael zarobio sav ostatak naroda koji je bio u Mispi,+ kćeri kraljeve+ i sav narod koji je preostao u Mispi,+ a koji je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, povjerio Gedaliji, sinu Ahikamovu.+ I tako ih je Jišmael, sin Netanijin, zarobio i krenuo da prijeđe k sinovima Amonovim.+

11 A Johanan,+ sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici+ koji su bili s njim čuli su za sve zlo koje je učinio Jišmael, sin Netanijin. 12 I uzeli su sve ljude i otišli u boj na Jišmaela, sina Netanijina, i našli su ga kod velike vode u Gibeonu.+

13 A kad je sav narod koji je bio s Jišmaelom vidio Johanana, sina Kareahova, i sve vojne zapovjednike koji su bili s njim, obradovao se. 14 I sav zarobljeni narod koji je Jišmael vodio iz Mispe+ okrenuo se i pošao natrag prema Johananu, sinu Kareahovu. 15 A Jišmael, sin Netanijin, s osam je ljudi pobjegao+ pred Johananom i otišao k sinovima Amonovim.

16 A Johanan,+ sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji su bili s njim uzeli su sav ostatak naroda koji je Jišmael, sin Netanijin, odveo iz Mispe nakon što je ubio Gedaliju,+ sina Ahikamova — muškarce, ratnike, žene, djecu i dvorane — i poveo ih je iz Gibeona. 17 I krenuli su, a potom su se zaustavili u konačištu Kimhamovu koje je kraj Betlehema.+ Zatim su krenuli odande i došli u Egipat+ 18 jer su se bojali Kaldejaca,+ zato što je Jišmael, sin Netanijin, ubio Gedaliju, sina Ahikamova,+ kojega je kralj babilonski postavio nad zemljom.+

42 Tada su svi vojni zapovjednici i Johanan,+ sin Kareahov, i Jezanija,*+ sin Hošajin,+ te sav narod, od najmanjega do najvećega, pristupili 2 i rekli proroku Jeremiji: “Poslušaj naše molbe za milost! Moli se za nas Jehovi, Bogu svojemu,+ za sav ovaj ostatak, jer ostalo nas je malo od velikoga broja,+ kao što i sam vidiš! 3 Neka nam Jehova, Bog tvoj, kaže kojim putem da idemo i što da učinimo!”+

4 Nato im je prorok Jeremija rekao: “Poslušat ću vas. Evo, molit ću se Jehovi, Bogu vašemu, po riječima vašim,+ i kazat ću vam svaku riječ kojom vam Jehova odgovori.+ Ni riječi vam neću zatajiti.”+

5 A oni su rekli Jeremiji: “Neka Jehova bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas+ ako sasvim ne postupimo po riječima koje nam Jehova, Bog tvoj, pošalje po tebi!+ 6 Bio dobar ili loš glas Jehove, Boga našega, kojemu te šaljemo, mi ćemo ga poslušati da nam dobro bude zbog toga što slušamo glas Jehove, Boga svojega.”+

7 Nakon deset dana došla je Jeremiji riječ Jehovina.+ 8 Stoga je pozvao Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji su bili s njim i sav narod, od najmanjega do najvećega,+ 9 i rekao im je: “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da iznesem pred njega vašu molbu za milost:+ 10 ‘Ako ostanete u ovoj zemlji,+ ja ću vas izgraditi i neću vas srušiti, zasadit ću vas i neću vas iščupati,+ jer ću požaliti što sam vam nevolju nanio.+ 11 Ne bojte se kralja babilonskoga, od kojega strahujete!’+

‘Ne bojte ga se’,+ kaže Jehova, ‘jer ja sam s vama da vas spasim i da vas izbavim iz ruke njegove!+ 12 Ja ću vam ukazati milost, i on će vam se smilovati i vratit će vas u vašu zemlju.+

13 Ali ako kažete: “Ne, nećemo ostati u ovoj zemlji”, i ne poslušate glas Jehove, Boga svojega,+ 14 nego kažete: “Ne, nego ćemo ići u zemlju egipatsku,+ gdje više nećemo vidjeti rata, gdje nećemo čuti zvuk roga i gdje nećemo biti gladni kruha, i ondje ćemo živjeti”,+ 15 onda čujte riječ Jehovinu, vi koji ste ostatak Judin! Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Ako odlučite ići u Egipat te doista i odete onamo da ondje živite,+ 16 tada će vas mač kojega se bojite dostići u zemlji egipatskoj+ i glad koje se plašite ići će za vama u Egipat,+ i ondje ćete umrijeti.+ 17 I svi koji odluče ići u Egipat da ondje žive poginut će od mača, gladi i pošasti,+ i nitko neće preživjeti niti pobjeći od nevolje koju ću dovesti na njih.”’+

18 Jer ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Kao što su se gnjev moj i srdžba moja izlili na stanovnike Jeruzalema,+ tako će se srdžba moja izliti na vas ako odete u Egipat i bit ćete kletva, grozan prizor, prokletstvo i podsmijeh,+ i nikad više nećete vidjeti mjesta ovoga.’+

19 Jehova opominje vas, koji ste ostatak Judin. Ne idite u Egipat!+ Znajte dobro da sam danas bio svjedok protiv vas,+ 20 da ste počinili prijestup protiv duša svojih,+ jer ste me poslali Jehovi, Bogu svojemu, rekavši: ‘Moli se za nas Jehovi, Bogu našemu, i što god kaže Jehova, Bog naš, reci nam onako kako je on rekao, i mi ćemo tako učiniti!’+ 21 Ja vam govorim danas, ali vi nećete poslušati glas Jehove, Boga svojega, niti išta od onoga za što me poslao k vama.+ 22 Zato znajte dobro da ćete poginuti od mača,+ gladi i pošasti na mjestu u koje želite ići da ondje živite.”+

43 Kad je Jeremija kazao svemu narodu sve te riječi Jehove, Boga njihova, koje im je Jehova, Bog njihov, poslao po njemu, sve te riječi,+ 2 Azarija, sin Hošajin,+ i Johanan, sin Kareahov,+ i svi ljudi oholi+ rekli su Jeremiji: “Laž govoriš!+ Nije te poslao Jehova, Bog naš, da kažeš: ‘Ne idite u Egipat da ondje živite!’+ 3 nego te Baruh,+ sin Nerijin, nagovorio da nas predaš u ruke Kaldejcima, da nas pobiju ili odvedu u izgnanstvo u Babilon.”+

4 I Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici i sav narod nisu poslušali Jehovu,+ koji im je rekao da ostanu u zemlji Judinoj.+ 5 I tako su Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici poveli sav ostatak Judin koji se iz svih naroda po kojima je bio rasijan vratio da bi boravio u zemlji Judinoj:+ 6 muškarce, žene, djecu, kćeri kraljeve+ i sve duše koje je Nebuzaradan,+ zapovjednik tjelesne straže, ostavio kod Gedalije,+ sina Ahikama,+ sina Šafanova,+ i proroka Jeremiju i Baruha,+ sina Nerijina. 7 I došli su u zemlju egipatsku,+ jer nisu poslušali glas Jehovin. I stigli su do Tafnisa.+

8 Tada je riječ Jehovina došla Jeremiji u Tafnisu: 9 “Uzmi u ruke velikoga kamenja i pred očima svih Judejaca* prekrij ga žbukom na terasi od opeka koja je na ulazu doma faraonova u Tafnisu!+ 10 I reci im: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Evo, poslat ću po Nebukadnezara, kralja babilonskoga,+ slugu svojega.+ Dovest ću ga i postavit ću prijestolje njegovo na ovo kamenje koje sam prekrio, i on će preko njega razapeti raskošni šator svoj. 11 Doći će i udarit će na zemlju egipatsku.+ Tko je god za pošast smrtonosnu, od pošasti će i umrijeti. Tko je god za zarobljeništvo, u zarobljeništvo će otići. Tko je god za mač, od mača će pasti.+ 12 Zapalit ću vatru u hramovima bogova egipatskih.+ On će ih spaliti i odvest će ih u zarobljeništvo i zaogrnut će se zemljom egipatskom kao što se pastir zaogrće haljinom svojom+ i mirno će odande otići. 13 I porazbijat će stupove u Bet-Šemešu,* koji je u zemlji egipatskoj, a hramove bogova egipatskih spalit će vatrom.”’”

44 Ovo je riječ koja je došla Jeremiji za sve Judejce* koji su živjeli u zemlji egipatskoj,+ koji su živjeli u Migdolu,+ u Tafnisu,+ u Nofu*+ i u zemlji Patrosu:+ 2 “Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Vi ste vidjeli svu nevolju koju sam doveo na Jeruzalem+ i na sve gradove Judine, i, evo, danas su pustoš i u njima nema stanovnika.+ 3 To se dogodilo zbog zla koje ste učinili da biste me vrijeđali time što ste išli i spaljivali prinose+ i služili drugim bogovima koje prije niste poznavali, ni vi ni oci vaši.+ 4 A slao sam vam sve sluge svoje, proroke, ustajao rano i slao ih,+ govoreći: “Ne činite, molim vas, te gadosti koje mrzim!”+ 5 Ali vi niste slušali,+ niti ste priklonili uho svoje da se odvratite od zloće svoje i da prestanete drugim bogovima prinose spaljivati.+ 6 Zato se izlila srdžba moja, gnjev moj, i rasplamtjela se po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim,+ te su pretvoreni u pustoš i ruševine, kakvi su i danas.’+

7 Ovako kaže Jehova, Bog nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Zašto navlačite nevolju veliku na duše svoje,+ da istrijebite iz sebe, iz Jude, muško i žensko, djecu i dojenčad,+ da ne ostavite sebi ostatka, 8 jer me vrijeđate djelima ruku svojih kad spaljujete prinose drugim bogovima+ u zemlji egipatskoj, u koju ste došli živjeti, da navučete istrebljenje na sebe i da postanete kletva i podsmijeh među svim narodima na zemlji?+ 9 Jeste li zaboravili zla djela otaca svojih,+ zla djela kraljeva Judinih+ i zla djela žena njihovih,+ i svoja zla djela i zla djela žena vaših,+ koja su se činila u zemlji Judinoj i po ulicama jeruzalemskim? 10 Do dana današnjega niste se pokajali+ i niste se pobojali,+ niti ste živjeli* po zakonu mojemu+ i po odredbama mojim koje sam stavio pred vas i pred oce vaše.’+

11 Zato ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, okrenut ću se protiv vas, vama na zlo, da istrijebim sav narod Judin.+ 12 I uzet ću ostatak Judin, one koji su odlučili ići u zemlju egipatsku da ondje žive,+ i svi će oni izginuti u zemlji egipatskoj.+ Past će od mača, od gladi će izginuti,+ od najmanjega do najvećega, od mača i od gladi oni će pomrijeti. I postat će kletva, grozan prizor, prokletstvo i podsmijeh.+ 13 Pozvat ću na odgovornost one koji žive u zemlji egipatskoj, kao što sam na odgovornost pozvao i Jeruzalem: mačem, glađu i pošašću.+ 14 Ostatak Judin koji je došao u zemlju egipatsku da ondje živi+ neće pobjeći niti će preživjeti da bi se vratio u zemlju Judinu za kojom mu duša čezne da se u nju vrati i da ondje živi.+ Neće se vratiti, osim nekih koji će pobjeći.’”

15 Tada su svi muškarci koji su znali da žene njihove spaljuju prinose drugim bogovima+ i sve žene koje su stajale u mnoštvu velikom i sav narod koji je živio u zemlji egipatskoj,+ u Patrosu,+ odgovorili Jeremiji: 16 “Riječ koju si nam rekao u ime Jehovino nećemo poslušati,+ 17 nego ćemo činiti po svakoj riječi koja je izišla iz naših usta:+ prinose ćemo spaljivati ‘kraljici neba’+ i izlijevati joj žrtve ljevanice,+ kao što smo mi+ i oci naši,+ kraljevi naši+ i knezovi naši činili po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim. Tada smo bili siti kruha i dobro nam je bilo i nikakve nevolje nismo doživljavali.+ 18 A otkad smo prestali prinose spaljivati ‘kraljici neba’+ i izlijevati joj žrtve ljevanice, u svemu oskudijevamo i ginemo od mača i gladi.+

19 Kad prinose spaljujemo ‘kraljici neba’+ i izlijevamo joj žrtve ljevanice,+ zar joj bez pristanka muževa svojih pravimo kolače žrtvene u obliku lika njezina i izlijevamo žrtve ljevanice?”+

20 Nato je Jeremija rekao svemu narodu, muškarcima i ženama i svim ljudima koji su mu onako govorili: 21 “Nije li se Jehova sjetio i nije li mu na um* došlo+ to što ste prinose spaljivali po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim,+ vi+ i oci vaši,+ kraljevi vaši+ i knezovi vaši+ i narod?* 22 Na kraju Jehova više nije mogao podnositi zla djela vaša i gadosti koje ste činili,+ i zato je zemlja vaša pretvorena u pustoš, grozan prizor i prokletstvo i ostala je bez stanovnika, a takva je i danas.+ 23 Zato što ste prinose spaljivali+ i što ste griješili Jehovi+ i niste poslušali glas Jehovin+ i niste živjeli* po zakonu njegovu+ i odredbama njegovim i opomenama* njegovim, snašla vas je ova nevolja, kakva je i danas.”+

24 Zatim je Jeremija rekao svemu narodu i svim ženama: “Čuj riječ Jehovinu, sav narode Judin koji si u zemlji egipatskoj!+ 25 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Muževi, i vi, žene njihove!+ Vi, žene, ustima svojim kažete (a svi to rukama svojim izvršujete): “Držat ćemo se zavjeta svojih kojima smo se zavjetovale+ da ćemo prinose spaljivati ‘kraljici neba’+ i izlijevati joj žrtve ljevanice.”+ Vi ćete se držati zavjeta svojih i izvršavat ćete što ste se zavjetovale.’

26 Zato čuj riječ Jehovinu, sav narode Judin koji živiš u zemlji egipatskoj:+ “Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim”,+ kaže Jehova, “da u svoj zemlji egipatskoj više neće biti nijednoga čovjeka Judina čija bi usta izustila ime moje+ govoreći: ‘Tako živ bio Svevišnji Gospodin Jehova!’+ 27 Evo, bdjet ću nad njima na zlo njihovo, a ne na dobro,+ i sav narod Judin koji je u zemlji egipatskoj ginut će od mača i gladi, dok ga ne nestane.+ 28 A oni koji pobjegnu od mača vratit će se iz zemlje egipatske u zemlju Judinu, no malo će ih biti.+ Tada će sav ostatak Judin, koji je došao u zemlju egipatsku da ondje živi, znati čija se riječ ispunila, moja ili njihova.”’”+

29 “‘A ovo neka vam bude znak’,+ kaže Jehova, ‘da ću vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da će se riječi moje ispuniti vama na zlo:+ 30 Ovako kaže Jehova: “Evo, predat ću faraona Hofru, kralja egipatskoga,+ u ruke neprijateljima njegovim, u ruke onima koji traže dušu njegovu,+ kao što sam predao Sidkiju, kralja Judina, u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom, neprijatelju njegovu, onome koji je tražio dušu njegovu.”’”+

45 Ovo je riječ koju je prorok Jeremija rekao Baruhu,+ sinu Nerijinu, kad je ovaj zapisivao u knjigu sve riječi po kazivanju Jeremijinu,+ četvrte godine Jojakima,+ sina Jošijina, kralja Judina:

2 “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov, za tebe, Baruše: 3 ‘Ti kažeš: “Teško meni,+ jer Jehova mi dodaje tugu na bol moju! Iznemogao sam od uzdisanja, ne nalazim počinka.”’”+

4 “Ovako mu reci: ‘Ovako kaže Jehova: “Evo, što sam izgradio, srušit ću, i što sam zasadio, iščupat ću, i to po svoj zemlji.+ 5 A ti tražiš velike stvari za sebe.+ Ne traži to!”’+

‘Jer, evo, dovest ću nevolju na svakoga čovjeka’,+ kaže Jehova, ‘a tebi ću dati dušu tvoju kao plijen u svim mjestima kamo dođeš.’”+

46 Ova je objava došla proroku Jeremiji kao riječ Jehovina za narode:+ 2 Za Egipat,+ za vojsku faraona Neha, kralja egipatskoga,+ koji je bio kraj rijeke Eufrata, u Karkemišu,+ a Nebukadnezar, kralj babilonski, porazio ga je četvrte godine Jojakima,+ sina Jošijina, kralja Judina: 3 “Poredajte štitove male i velike i krenite u boj!+ 4 Upregnite konje i uzjašite, konjanici, postavite se s kacigama! Ulaštite koplja! Obucite oklope!+

5 ‘Zašto ih vidim prestrašene? Uzmiču, razbijeni su junaci njihovi, bježe i ne okreću se.+ Strah je posvuda’,+ kaže Jehova. 6 ‘Neka ne bježe brzi, neka ne bježe junaci!+ Na sjeveru,+ na obali rijeke Eufrata, posrću i padaju.’+

7 Tko se to diže poput Nila, poput voda nabujalih rijeka?+ 8 Egipat se diže poput Nila,+ poput rijeka nabujale su vode njegove.+ I govori: ‘Dići ću se. Prekrit ću zemlju. Zatrt ću grad i one koji stanuju u njemu.’+ 9 Naprijed, konji! Jurite, kola! Izlazite, junaci, Kuš*+ i Put,+ koji štitove nosite, i Ludijci,+ koji lukove nosite i napinjete!

10 To je dan Svevišnjeg Gospodina, Jehove nad vojskama, dan osvete da se protivnicima svojim osveti.+ Mač će ih proždrijeti i nasititi se i napiti se krvi njihove, jer Svevišnji+ Gospodin, Jehova nad vojskama, sprema žrtvu+ u zemlji sjevernoj kraj rijeke Eufrata.+

11 Popni se na Gilead i uzmi balzama,+ djevice, kćeri egipatska!+ Uzalud pribavljaš lijekove mnoge. Nema ti ozdravljenja.+ 12 Narodi su čuli za sramotu tvoju+ i vika je tvoja napunila zemlju.+ Jer junak se o junaka spotiče,+ te padaju obojica.”

13 Ovo je riječ koju je Jehova kazao proroku Jeremiji o napadu Nebukadnezara, kralja babilonskoga, na zemlju egipatsku:+ 14 “Objavite u Egiptu, razglasite u Migdolu,+ razglasite u Nofu*+ i u Tafnisu!+ Recite: ‘Postavi se i pripremi se,+ jer mač će proždrijeti sve oko tebe!+ 15 Zašto je voda odnijela junake tvoje?+ Nisu se mogli oduprijeti, jer Jehova ih je potjerao.+ 16 Mnogi od njih posrću i padaju. I govore jedan drugome: “Ustani, vratimo se narodu svojemu, u zemlju roda svojega, jer okrutan je mač ovaj!”’ 17 Ondje govore: ‘Faraon, kralj egipatski, puki je hvalisavac.+ Dopustio je da prođe vrijeme svečanosti.’+

18 ‘Tako ja živ bio’, kaže Kralj, kojemu je ime Jehova nad vojskama,+ ‘kakav je Tabor+ među gorama i Karmel+ kraj mora, takav će on biti kada dođe. 19 Pripremi zavežljaj izgnanički,+ stanovnice, kćeri+ egipatska! Jer Nof+ će postati grozan prizor i spaljen će biti, da ne bude stanovnika u njemu.+ 20 Egipat je junica prekrasna. Sa sjevera će komarci doći na nju.+ 21 Plaćenici Egipta koji su u njemu nalik su teladi ugojenoj.+ Ali i oni uzmiču,+ bježe svi. Ne mogu se oduprijeti.+ Jer stigao ih je dan propasti njihove, vrijeme da budu kažnjeni.’+

22 ‘Glas je njegov kao siktanje zmije koja se povlači,+ jer sa silom dolaze, sa sjekirama na njega navaljuju, kao oni koji drva sijeku. 23 Posjeći će šumu njegovu’,+ kaže Jehova, ‘jer je neprohodna. Jer više ih je nego skakavaca+ i nema im broja. 24 Posramit će se kći+ egipatska. Bit će predana u ruke narodu sjevernome.’+

25 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, razračunat ću se s Amonom+ iz Noa,*+ s faraonom, s Egiptom, s bogovima njegovim+ i s kraljevima njegovim,+ s faraonom i sa svima koji se uzdaju u njega.’+

26 ‘Predat ću ih u ruke onima koji traže dušu njihovu, u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom,+ i u ruke slugama njegovim, a poslije će Egipat opet biti naseljen kao u danima davnim’,+ kaže Jehova.

27 ‘A ti se ne boj, slugo moj, Jakove, ne plaši se, Izraele!+ Jer, evo, izbavit ću te iz zemlje daleke i potomstvo tvoje iz zemlje zarobljeništva njihova.+ Vratit će se Jakov, bit će miran i spokojan i nitko ga neće plašiti.+ 28 Ti se ne boj, slugo moj, Jakove’, kaže Jehova, ‘jer ja sam s tobom!+ Jer istrijebit ću sve narode po kojima sam te rasijao,+ a tebe neću istrijebiti.+ Ali kaznit ću te koliko treba,+ neću te ostaviti nekažnjena.’”+

47 Ovo je riječ Jehovina koju je kazao proroku Jeremiji za Filistejce+ prije nego što je faraon osvojio Gazu.+ 2 Ovako je rekao Jehova:

“Evo, vode nadolaze+ sa sjevera+ i pretvaraju se u bujicu veliku. Poplavit će zemlju i sve što je na njoj, grad i one koji žive u njemu.+ I ljudi će vikati i plakat će gorko svi koji žive u zemlji.+ 3 Od topota kopita pastuha njegovih,+ od štropota bojnih kola njegovih+ i tutnjave kotača,+ očevi neće mariti za sinove, jer će im ruke klonuti, 4 zbog dana koji dolazi da sve Filistejce istrijebi,+ da zatre Tiru+ i Sidonu+ sve pomagače preživjele.+ Jer Jehova istrebljuje Filistejce+ — ostatak s otoka Kaftora.+ 5 Gazi+ će glava biti obrijana.+ Aškelon+ će biti razoren.* Vi koji ste ostatak doline njihove, dokle ćete se rezati po tijelu svojemu?+

6 O, maču Jehovin!+ Kada ćeš se smiriti? Vrati se u korice svoje!+ Stani i miran ostani!

7 Kako da se smiri, kad mu je Jehova zapovjedio da napadne Aškelon i obalu morsku?+ Odredio mu je da onamo krene.”

48 Za Moab+ ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov:+ “Teško Nebu,+ jer je opustošen! Kirijatajim+ je posramljen i osvojen. Posramljena je utvrda sigurna, sva je prestrašena.+ 2 Nema više hvale Moabove.+ U Hešbonu+ mu zlo smišljaju: ‘Hajde, istrijebimo ih, da više ne budu narod!’+

I ti, Madmene, umukni! Mač ide za tobom. 3 Vika se čuje iz Horonajima,+ pustošenje i satiranje veliko. 4 Moab je satrt.+ Razliježe se vika djece njegove. 5 Dok se uspinju na Luhit,+ oni putem plaču — plač se razliježe. Dok silaze iz Horonajima, razliježe se jauk zbog propasti+ za koju se pročulo.

6 Bježite, izbavite duše svoje,+ budite kao borovica u pustinji!+ 7 Zato što se uzdaš u djela svoja i u blago svoje, bit ćeš osvojen.+ Kemoš+ će u izgnanstvo otići+ sa svećenicima svojim i knezovima svojim.+ 8 Pustošitelj će doći u svaki grad,+ nijedan grad neće mu umaknuti.+ Dolina će propasti i ravnica će biti poharana, po riječi Jehovinoj.

9 Dajte putokaz Moabu, jer kad se sve bude rušilo, on će otići.+ Gradovi će njegovi postati grozan prizor i nitko neće živjeti u njima.+

10 Proklet bio tko nemarno izvršava zadatak koji mu je Jehova dao!+ Proklet bio tko mač svoj usteže od krvi!

11 Moapci su spokojni od mladosti svoje,+ mirno leže kao vino na talogu svojemu.+ Ne pretaču se iz posude u posudu, ne odlaze u izgnanstvo. Zato je okus njihov ostao u njima, miris se njihov nije promijenio.

12 ‘Zato, evo, dolaze dani’, kaže Jehova, ‘kad ću im poslati one koji posude okreću i oni će ih okrenuti.+ Ispraznit će posude njihove i porazbijati ćupove njihove. 13 Moapci će se posramiti Kemoša,+ kao što se dom Izraelov posramio Betela u koji se pouzdao.+ 14 Kako se usuđujete reći: “Mi smo junaci,+ moćni ratnici”?’

15 ‘Moab je opustošen, digao se neprijatelj na gradove njegove.+ Najbolji mladići njegovi silaze na klanje’,+ kaže Kralj, kojemu je ime Jehova nad vojskama.+

16 Bliži se propast Moabaca, nevolja njihova brzo hita.+ 17 Sažalijevat će ih svi koji su oko njih, svi koji znaju ime njihovo.+ Recite: ‘Kako li je slomljen štap jaki, palica krasna!’+

18 Siđi sa slavnog položaja svojega i žedna sjedi, stanovnice, kćeri+ dibonska!+ Jer pustošitelj Moabov dolazi na tebe. Razorit će utvrde tvoje.+

19 Stani i promatraj put, stanovnice Aroera!+ Pitaj onoga koji bježi i onu koja spas traži! Pitaj: ‘Što se dogodilo?’+ 20 Moab je posramljen, jer strah ga je obuzeo.+ Plačite gorko i vičite! Objavite u Arnonu+ da je Moab opustošen! 21 Sud dolazi na zemlju ravnu,+ u Holon i u Jahas,+ na Mefaat,+ 22 na Dibon,+ na Nebo,+ na Bet-Diblatajim, 23 na Kirijatajim,+ na Bet-Gamul, na Bet-Meon,+ 24 na Kerijot,+ na Bosru+ i na sve gradove zemlje moapske, na one koji su daleko i na one koji su blizu.

25 ‘Skršen je rog Moabu,+ ruka mu je slomljena’,+ kaže Jehova. 26 ‘Opijte ga,+ jer se na Jehovu oholo podigao!+ Moab se valja u bljuvotini svojoj,+ pa je sada i sam na podsmijeh drugima.

27 Nije li Izrael bio tebi na podsmijeh?+ Je li možda bio u krađi zatečen?+ A ti si podrugljivo odmahivao glavom kad god si o njemu govorio.

28 Ostavite gradove i živite na liticama,+ stanovnici Moaba, i budite kao golubovi koji se gnijezde na liticama!’”+

29 “Čuli smo za ponos Moabov,+ da je ohol veoma, i za uzvisivanje njegovo, ponositost njegovu, oholost njegovu i uznositost srca njegova.”+

30 “‘Poznajem ja bijes njegov’, kaže Jehova, ‘ali neće biti kako je zamislio. Poznajem i prazne riječi njegove+ — neće se one ispuniti.+ 31 Zato ću plakati gorko nad Moabom, jadikovat ću nad svim Moapcima.+ Jer jaukat će se za ljudima iz Kir-Heresa.+

32 Više nego nad Jazerom+ plakat ću nad tobom, trsu sibmanski!+ Bujne mladice tvoje pružaju se preko mora. Do mora — do Jazera+ — dopiru. Na berbu ljetnog voća* tvojega+ i grožđa tvojega pustošitelj se obrušio.+ 33 Nestalo je radosti i veselja iz voćnjaka i iz zemlje moapske.+ Učinio sam da nestane vina u tijescima vinskim.+ Nitko neće uz povike radosne grožđe gaziti. Povici će se čuti, ali ne radosni.’”+

34 “‘Vika se čuje od Hešbona+ pa sve do Elealea,+ sve do Jahasa+ čuju se glasovi njihovi,+ i od Soara+ pa sve do Horonajima+ i do Eglat-Šelišije,+ jer su se vode nimrimske+ u pustinju pretvorile. 35 Istrijebit ću iz Moaba’, kaže Jehova, ‘one koji donose žrtve na uzvišice obredne i koji bogu svojemu spaljuju prinose svoje.+ 36 Zato će srce moje poput frule tužno jecati za Moabom.+ Poput frule tužno će jecati srce moje za ljudima iz Kir-Heresa.+ Zato će propasti izobilje koje je stekao.+ 37 Jer sve su glave obrijane+ i sve su brade odrezane.+ Po svim su rukama urezi,+ oko bokova je kostrijet!’”+

38 “‘Na svim krovovima Moabovim i na trgovima njegovim — posvuda — samo se naricanje čuje.+ Jer razbio sam Moaba kao posudu koju nitko ne želi’,+ kaže Jehova. 39 ‘Kako se uplašio! Plačite gorko! Kako je Moab uzmaknuo! Posramljen je.+ Moab je postao podsmijeh i užas svima koji su oko njega.’”

40 “Jer ovako kaže Jehova: ‘Evo, poput orla koji se obrušava na plijen svoj,+ tako će neprijatelj raširiti krila svoja nad Moabom.+ 41 Gradovi će biti zauzeti, utvrde će njegove biti osvojene. Srce junaka moapskih bit će u taj dan kao srce žene u trudovima.’”+

42 “‘Moab će biti zatrt kao narod,+ jer se na Jehovu oholo podigao.+ 43 Strah, jama i zamka čekaju tebe, stanovniče Moaba’,+ kaže Jehova. 44 ‘Tko zbog straha pobjegne, past će u jamu, a tko iziđe iz jame, uhvatit će se u zamku.’+

‘Jer doći će njemu, Moabu, godina u kojoj ću ga kazniti’,+ kaže Jehova. 45 ‘U sjeni Hešbona zaustavili su se bjegunci iscrpljeni. Jer vatra će izići iz Hešbona,+ plamen će izići iz grada Sihonova,+ i progutat će sljepoočnice Moabove i tjeme sinova buntovnih.’+

46 ‘Teško tebi, Moabe!+ Propao je narod Kemošev.+ Jer sinovi su tvoji u zarobljeništvo odvedeni i kćeri su tvoje odvedene u zarobljeništvo. 47 Ali u posljednjim danima skupit ću zarobljeni narod moapski’,+ kaže Jehova. ‘Dovde je sud nad Moabom.’”+

49 Ovako kaže Jehova za sinove Amonove:+ “Zar Izrael nema sinova, zar nema nasljednika? Zašto je Malkam+ zaposjeo zemlju Gadovu+ i narod se njegov nastanio u gradovima Izraelovim?”+

2 “‘Zato, evo, dolaze dani’, kaže Jehova, ‘kad ću oglasiti znak za rat+ protiv Rabe+ sinova Amonovih, i od nje će ostati brdo pusto,+ a okolni će gradovi+ biti spaljeni vatrom.’+

‘A Izrael će zavladati nad onima koji su nad njime zavladali’,+ kaže Jehova.

3 ‘Plači gorko,+ Hešbone,+ jer Aj je opustošen! Jadikujte, gradovi oko Rabe! Opašite kostrijet!+ Naričite i lutajte među torovima kamenim, jer Malkam će u izgnanstvo otići+ sa svećenicima svojim i knezovima svojim!+ 4 Zašto se hvališ dolinama svojim, koje obilje natapa,+ kćeri nevjerna, koja se uzdaš u blago svoje+ i govoriš: “Tko će doći na mene?”’”+

5 “‘Evo, dovest ću na tebe strahotu’,+ kaže Svevišnji+ Gospodin, Jehova nad vojskama, ‘od svih koji su oko tebe. I raspršit ćete se, svaki na svoju stranu,+ i neće biti nikoga da skupi bjegunce.’”

6 “‘Ali poslije ću skupiti zarobljene sinove Amonove’,+ kaže Jehova.”

7 Ovako kaže Jehova nad vojskama za Edom: “Zar više nema mudrosti+ u Temanu?+ Zar je nestalo savjeta u razboritih? Zar je istrunula mudrost njihova?+ 8 Bježite!+ Uzmaknite! Siđite duboko da se sklonite,+ stanovnici Dedana!+ Jer ću pustiti da na njega dođe nevolja Ezavova, vrijeme za moj obračun s njime.+ 9 Kad bi k tebi došli berači grožđa, ne bi li ostavili pabiraka? Kad bi k tebi došli lopovi noću, ne bi li opljačkali samo ono što žele?+ 10 Ali ja ću ogoliti Ezava.+ Otkrit ću skrovišta njegova,+ pa se neće moći sakriti.+ Potomci njegovi, braća njegova i susjedi njegovi bit će opustošeni,+ a njega više neće biti.+ 11 Ostavi siročad svoju!+ Ja ću ih sačuvati na životu i udovice će se tvoje uzdati u mene.”+

12 Jer ovako kaže Jehova: “Evo, iako oni nisu navikli piti čašu gnjeva mojega, morat će je ispiti.+ A zar ćeš ti ostati nekažnjen? Nećeš ostati nekažnjen, nego ćeš piti.”+

13 “Jer samim sobom zakleo sam se”,+ kaže Jehova, “da će Bosra+ biti grozan prizor,+ sramota, pustoš i prokletstvo, a svi će gradovi njezini biti pusti dovijeka.”+

14 Čuo sam vijest od Jehove, glasnik je poslan među narode da kaže: “Skupite se, krenite na njega, ustajte u boj!”+

15 “Jer, gle, učinio sam te malim među narodima, prezrenim među ljudima.+ 16 Prevario te strah koji si drugima ulijevao, oholost srca tvojega,+ tebe koji živiš među klisurama i držiš se uzvisina na bregovima. Premda poput orla visoko viješ gnijezdo svoje,+ oborit ću te odande”,+ kaže Jehova. 17 “Edom će postati grozan prizor.+ Tko god prođe pored njega, gledat će zaprepašteno i zviždati u čudu zbog svih nevolja njegovih.+ 18 Kad bude razoren, kao što su bili Sodoma i Gomora i susjedni gradovi njihovi”,+ kaže Jehova, “nitko od ljudi neće ondje živjeti, nitko od sinova ljudskih neće se u njemu nastaniti.+

19 Gle, neprijatelj će izići kao lav+ iz guštara jordanskih i napasti one što su na pašnjaku koji se uvijek zeleni.+ U trenu ću Edoma natjerati da pobjegne iz zemlje svoje.+ I postavit ću nad zemljom njegovom izabranika svojega. Jer tko je kao ja?+ Tko će me izazvati?+ Koji pastir može opstati preda mnom?+ 20 Zato čujte naum koji je Jehova naumio protiv Edoma+ i zamisli koje je smislio protiv stanovnika Temana:+ Najmanji iz stada bit će odvučeni. Zbog djela njihovih on će opustošiti prebivalište njihovo.+ 21 Od gromoglasnog pada njihova zemlja se potresla.+ Vika se čuje,+ odjekuje sve do Crvenog mora!+ 22 Gle, poput orla neprijatelj će se podići i obrušiti se,+ i raširit će krila svoja nad Bosrom,+ a srce junaka edomskih bit će u taj dan kao srce žene u trudovima.”+

23 Za Damask:+ “Posramili su se Hamat+ i Arpad,+ jer su lošu vijest čuli. Strah ih je svladao.+ More je u tjeskobi, ne može se smiriti.+ 24 Damask je hrabrost izgubio. Okrenuo se i dao u bijeg, strava ga je obuzela.+ Tjeskoba i boli porođajne obuzele su ga kao porodilju.+ 25 Kako to da nije napušten grad slavni, grad veselja?+

26 Zato će mladići njegovi popadati po trgovima njegovim i svi će ratnici izginuti* u taj dan”,+ kaže Jehova nad vojskama. 27 “Zapalit ću vatru na zidu Damaska i ona će proždrijeti utvrđene dvore Ben-Hadadove.”+

28 Ovako je rekao Jehova za Kedar+ i kraljevstva hasorska,+ što ih je porazio Nebukadnezar, kralj babilonski:+ “Ustanite, pođite na Kedar, i oplijenite sinove Istoka!+ 29 Oduzet će im se šatori njihovi+ i stada njihova,+ platna šatorska+ i sve stvari njihove. Odvest će im se deve njihove.+ Vikat će im: ‘Strah je posvuda!’”+

30 “Bježite, bježite daleko! Siđite duboko da se ondje sklonite, stanovnici Hasora!”+ kaže Jehova. “Jer Nebukadnezar, kralj babilonski,+ naumio je naum protiv vas i zamisao je protiv vas smislio.”

31 “Ustanite, pođite na narod bezbrižan,+ koji živi bez straha!”+ kaže Jehova.

“Nema on ni vrata ni zasuna. U osami prebiva.+ 32 Deve+ će se njihove kao plijen uzeti, mnoštvo stoke njihove otet će im se. Raspršit ću ih na sve strane,*+ one koji kosu podrezuju na sljepoočnicama,+ i iz svih krajeva okolnih dovest ću na njih nevolju”, kaže Jehova. 33 “Hasor+ će postati brlog šakalski,+ bit će pust dovijeka. Nitko od ljudi neće živjeti ondje, nitko od sinova ljudskih neće se u njemu nastaniti.”+

34 Ova je riječ došla od Jehove proroku Jeremiji za Elam,+ na početku kraljevanja Sidkije,+ kralja Judina: 35 “Ovako kaže Jehova nad vojskama: ‘Evo, slomit ću luk Elamov,+ glavnu silu njegovu. 36 Dovest ću na Elam četiri vjetra s četiri kraja neba.+ I raspršit ću ih u sve te vjetrove,+ i neće biti naroda u koji se Elamci neće rasijati.’”+

37 “Natjerat ću Elamce da drhte pred neprijateljima svojim, pred onima koji traže dušu njihovu. Dovest ću na njih nevolju, usplamtjeli gnjev svoj”,+ kaže Jehova. “Poslat ću za njima mač da ih istrijebim.”+

38 “I postavit ću prijestolje svoje u Elamu+ i zatrt ću ondje kralja i knezove”, kaže Jehova.

39 “A u posljednjim danima+ skupit ću zarobljene Elamce”,+ kaže Jehova.

50 Ovo je riječ koju je Jehova izrekao za Babilon,+ za zemlju kaldejsku,+ preko proroka Jeremije: 2 “Objavite među narodima i razglasite!+ Podignite znak zborni!+ Razglasite! Ne skrivajte ništa! Recite: ‘Babilon je osvojen.+ Bel je posramljen.+ Merodak je prestrašen. Posramljeni su likovi babilonski.+ Prestrašeni su odvratni idoli* njegovi.’ 3 Jer na njega dolazi narod sa sjevera,+ koji će zemlju njegovu pretvoriti u grozan prizor, te više nitko u njoj neće živjeti.+ I ljudi i stoka bježe+ i odlaze.”+

4 “U te dane i u to vrijeme”,+ kaže Jehova, “sinovi Izraelovi i sinovi Judini doći će zajedno.+ Ići će plačući+ i tražit će Jehovu, Boga svojega.+ 5 Pitat će za put na Sion, onamo će pogled upravljati,+ govoreći: ‘Dođite, uđimo s Jehovom u savez trajan, koji se neće zaboraviti!’+ 6 Narod je moj stado ovaca koje ginu.+ Zavode ih pastiri njihovi.+ Besciljno ih po gorama vode,+ te po gorama i brdima lutaju. Zaboravili su počivalište svoje.+ 7 Svi koji ih nađu proždiru ih,+ neprijatelji njihovi govore:+ ‘Nećemo biti krivi,+ jer oni su zgriješili Jehovi, onome u kojem pravda prebiva,+ Jehovi, nadi otaca svojih.’”+

8 “Bježite iz Babilona, iziđite iz zemlje kaldejske+ i budite kao predvodnici stada!+ 9 Jer, evo, podignut ću i dovesti na Babilon skup naroda velikih iz zemlje sjeverne,+ i oni će se svrstati za boj protiv njega.+ Odande će biti osvojen.+ Strijele su njihove kao u čovjeka silna koji roditeljima djecu ubija, koji se ne vraća bez uspjeha.+ 10 Kaldeja će plijen postati.+ Svi koji je budu plijenili uzet će koliko god žele”,+ kaže Jehova.

11 “Jer vi ste se radovali,+ klicali ste pljačkajući nasljedstvo moje.+ Poskakivali ste kao junica u travi mladoj+ i rzali ste kao pastusi.+ 12 Majka se vaša jako posramila.+ Razočarala se ona koja vas je rodila.+ Evo, najbeznačajnija je među narodima — pustara bezvodna i pustinja.+ 13 Zbog gnjeva Jehovina neće biti nastanjena,+ sva će opustjeti.+ Tko god prođe pokraj Babilona, gledat će zaprepašteno i zviždati u čudu zbog svih nevolja njegovih.+

14 Svrstajte se protiv Babilona sa svih strana,+ svi koji luk napinjete!+ Strijeljajte na njega!+ Ne štedite strijele, jer je Jehovi zgriješio!+ 15 Oglasite se poklikom ratnim sa svih strana!+ On pruža ruku svoju.+ Pali su stupovi njegovi. Srušile su se zidine njegove.+ Jer to je osveta Jehovina.+ Osvetite mu se! Učinite mu onako kako je on činio!+ 16 Istrijebite sijače iz Babilona+ i one koji srpom zamahuju u vrijeme žetve! Zbog mača okrutnoga vratit će se svaki narodu svojemu, pobjeći će svaki u zemlju svoju.+

17 Izrael je ovca iz stada rastjeranoga.+ Lavovi su ga rastjerali.+ Prvo ga je kralj asirski progutao,+ a potom mu je Nebukadnezar, kralj babilonski, kosti oglodao.+ 18 Zato ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, razračunat ću se s kraljem babilonskim i sa zemljom njegovom onako kako sam se razračunao s kraljem asirskim.+ 19 I vratit ću Izraela na pašnjak njegov+ i on će pasti po Karmelu+ i po Bašanu.+ Po brdima efrajimskim+ i gileadskim+ sitit će se duša njegova.’”

20 “U te dane i u to vrijeme”,+ kaže Jehova, “tražit će se prijestup Izraelov,+ ali ga neće biti, i grijesi Judini,+ ali ih se neće naći, jer ću oprostiti onima koje ostavim.”+

21 “Na zemlju meratajimsku* — kreni na nju+ i na stanovnike Pekoda!+ Neka ih sustigne pokolj i istrebljenje!”* kaže Jehova. “Sve učini kako sam ti zapovjedio!+ 22 Vika je ratna u zemlji i propast velika.+ 23 Kako li je oboren i razbijen malj cijele zemlje!+ Kako li je grozan prizor Babilon postao među narodima!+ 24 Postavio sam ti zamku, i ti si se uhvatio, Babilone, a da to nisi ni shvatio.+ Zatečen si i uhvaćen, jer si se Jehovi suprotstavio.+

25 Jehova je otvorio oružarnicu svoju i izvadio oružje osude svoje.+ Jer Svevišnji+ Gospodin, Jehova nad vojskama, ima posla u zemlji kaldejskoj.+ 26 Krenite na nju s kraja zemlje!+ Otvorite žitnice njezine!+ Zgrnite je, kao što se žito na hrpe slaže,+ i uništite je!*+ Neka u njoj nitko ne ostane!+ 27 Pokoljite sve mlade bikove njezine!+ Neka siđu na klanje!+ Teško njima, jer je došao dan njihov, vrijeme da budu kažnjeni!+

28 Čuju se oni koji bježe, koji trče iz zemlje babilonske+ da jave na Sionu osvetu Jehove, Boga našega,+ osvetu za hram njegov.+

29 Sazovite strijelce na Babilon, sve koji luk napinju!+ Utaborite se oko njega! Neka nitko ne pobjegne!+ Platite mu po djelima njegovim!+ Učinite mu sve onako kako je on činio!+ Jer drsko se suprotstavio Jehovi, Svecu Izraelovu.+ 30 Zato će mladići njegovi popadati po trgovima njegovim+ i svi će ratnici njegovi izginuti* u taj dan”, kaže Jehova.+

31 “Evo, dolazim na tebe,+ Oholice”,+ kaže Svevišnji+ Gospodin, Jehova nad vojskama, “jer doći će dan tvoj, vrijeme da se razračunam s tobom! 32 Oholica će posrnuti i pasti,+ i neće imati nikoga da ga podigne.+ Zapalit ću vatru u gradovima njegovim, i ona će progutati svu okolicu njegovu.”+

33 Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Sinovi Izraelovi i sinovi Judini zajedno su potlačeni. Svi koji su ih zarobili drže ih čvrsto+ i ne žele ih pustiti.+ 34 Moćan je Otkupitelj njihov,+ Jehova nad vojskama ime je njegovo.+ On će voditi parnicu njihovu,+ da donese mir zemlji+ i smete stanovnike Babilona.”+

35 “Mač dolazi na Kaldejce”,+ kaže Jehova, “i na stanovnike Babilona,+ na knezove njegove+ i na mudrace njegove.+ 36 Mač dolazi na one koji prazne riječi govore,+ te će poludjeti.+ Mač dolazi na junake njegove,+ te će se prestrašiti.+ 37 Mač dolazi na konje njegove,+ na kola bojna i na sve tuđince* koji su usred njega,+ te će postati kao žene.+ Mač dolazi na riznice njegove,+ te će biti opljačkane. 38 Opustošenje dolazi na vode njegove, te će presušiti.+ Jer to je zemlja likova rezbarenih.+ Zbog zastrašujućih viđenja svojih ljudi luduju. 39 Zato će se ondje nastaniti životinje koje u bezvodnim područjima žive i životinje koje zavijaju, i nojevi će u njemu stanovati.+ Nikad više neće biti nastanjen, neće ga više biti ni u jednom naraštaju budućem.”+

40 “Kad ga Bog razori, kao što je razorio Sodomu i Gomoru+ i susjedne gradove njihove”,+ kaže Jehova, “nitko od ljudi neće ondje živjeti, nitko od sinova ljudskih neće se u njemu nastaniti.+

41 Evo, narod će doći sa sjevera, narod veliki+ i kraljevi veliki+ podignut će se s krajeva zemlje.+ 42 Luk i koplje nosit će.+ Bit će okrutni i nemilosrdni.+ Vika će njihova biti kao huka morska.+ Na konjima će jahati,+ kao jedan poredani za rat protiv tebe, kćeri babilonska.+

43 Čuo je kralj babilonski vijest o njima,+ i ruke su mu klonule.+ Tjeskoba ga je uhvatila. Teški bolovi obuzeli su ga kao porodilju.+

44 Gle, neprijatelj će izići kao lav iz guštara jordanskih i napasti one što su na pašnjaku koji se uvijek zeleni.+ U trenu ću Babilonce natjerati da pobjegnu iz zemlje svoje.+ I postavit ću nad zemljom njihovom izabranika svojega.+ Jer tko je kao ja?+ Tko će me izazvati?+ Koji pastir može preda mnom opstati?+ 45 Zato čujte naum+ koji je Jehova naumio protiv Babilona+ i zamisli koje je smislio protiv zemlje kaldejske:+ Najmanji iz stada bit će odvučeni.+ Zbog djela njihovih on će opustošiti prebivalište njihovo.+ 46 Od gromoglasnog pada Babilona zemlja će se potresti+ i vika će se čuti među narodima.”+

51 Ovako kaže Jehova: “Evo, podignut ću na Babilon+ i na stanovnike Leb-Kamaja* vjetar razorni.+ 2 Poslat ću na Babilon vijače koji će ga ovijati i isprazniti zemlju njegovu.+ Opkolit će ga sa svih strana u dan nevolje.+

3 Strijelac neka ne napinje luk!+ Neka nitko ne ustaje u oklopu svojemu!

Nemojte se smilovati mladićima njegovim!+ Pobijte* svu vojsku njegovu!+ 4 Oni će pobijeni popadati u zemlji kaldejskoj,+ probodeni po ulicama njegovim.+

5 Izrael i Juda+ nisu poput udovice jer ih nije ostavio Bog njihov, Jehova nad vojskama.+ Zemlja Kaldejaca puna je krivnje u očima Sveca Izraelova.+

6 Bježite iz Babilona,+ neka svatko spasi dušu svoju!+ Nemojte život izgubiti zbog prijestupa njegova!+ Jer vrijeme je osvete Jehovine.+ On mu plaća po djelima njegovim.+ 7 Babilon je čaša zlatna u ruci Jehovinoj,+ čaša koja je opila svu zemlju.+ Narodi su pili vina iz nje.+ Zato luduju narodi.+ 8 Babilon je iznenada pao, pa se satro.+ Gorko nad njim plačite!+ Donesite balzama za bol njegovu!+ Možda će se izliječiti.”

9 “Liječili smo Babilon, ali nije se izliječio. Ostavite ga!+ Pođimo svaki u zemlju svoju!+ Jer do neba dopire osuda njegova i diže se do oblaka nebeskih.+ 10 Jehova nam je učinio djela pravedna.+ Dođite, objavimo na Sionu djelo Jehove, Boga svojega!”+

11 “Naoštrite strijele!+ Postavite se iza štitova! Jehova je podignuo* kraljeve medijske,+ jer je naumio uništiti Babilon.+ Jer to je osveta Jehovina, osveta za hram njegov.+ 12 Podignite znak zborni pred zidinama babilonskim!+ Pojačajte straže!+ Postavite stražare! Namjestite zasjede!+ Jer Jehova ima naum svoj i učinit će što je izrekao protiv stanovnika Babilona.”+

13 “Ti koja živiš na vodama velikim+ i imaš blaga mnogo,+ došao je kraj tvoj,+ nećeš više zgrtati dobit.+ 14 Jehova nad vojskama zakleo se dušom svojom:+ ‘Napunit ću te ljudima kao skakavcima,+ i oni će klicati kad te poraze.’+ 15 On je načinio zemlju silom svojom,+ učvrstio je plodno tlo+ mudrošću svojom+ i razapeo nebesa+ razborom svojim.+ 16 Od glasa njegova huče vode na nebesima, on podiže paru s kraja zemlje.+ Kiši je slivnike načinio+ i vjetar izvodi iz spremišta svojih. 17 Svaki se čovjek vlada nerazumno, ništa ne shvaća.+ Svaki će se zlatar postidjeti rezanog lika svojega,+ jer laž su njegovi likovi lijevani,+ nema života* u njima.+ 18 Ništavni su,+ tvorevine kojima će se ljudi rugati.+ Propast će kad ih Bog stane kažnjavati.+

19 Ali onaj koji je baština Jakovljeva nije kao oni,+ jer on je Tvorac svega.+ On je palica njegova, nasljedstvo njegovo.+ Jehova nad vojskama ime je njegovo.”+

20 “Ti si mi toljaga, oružje ratno.+ Tobom ću satrti narode, tobom ću uništiti kraljevstva. 21 Tobom ću satrti konja i jahača njegova, tobom ću satrti kola bojna i vozača njihova.+ 22 Tobom ću satrti čovjeka i ženu, tobom ću satrti starca i dječaka, tobom ću satrti mladića i djevojku. 23 Tobom ću satrti pastira i stado njegovo, tobom ću satrti ratara i ujarmljenu stoku njegovu, tobom ću satrti upravitelje i namjesnike. 24 Platit ću Babilonu i svim stanovnicima Kaldeje za sve zlo koje su učinili na Sionu pred očima vašim”,+ kaže Jehova.

25 “Evo, dolazim na tebe,+ goro uništavateljice”,+ kaže Jehova, “koja uništavaš svu zemlju!+ Dignut ću ruku svoju na tebe, svalit ću te s litica nad kojima se uzdižeš i pretvorit ću te u goru spaljenu.”+

26 “Iz tebe više neće uzimati kamen za ugao niti kamen za temelje,+ jer bit ćeš pustoš vječna”,+ kaže Jehova.

27 “Podignite znak zborni u zemlji!+ Zapušite u rog među narodima! Pripremite*+ narode za rat protiv njega! Sazovite na njega kraljevstva — Ararat,+ Mini i Aškenaz!+ Pošaljite zapovjednike da okupe vojsku za napad na njega! Dovedite konja+ mnogo kao skakavaca bodljikastih! 28 Pripremite narode za rat protiv njega, kraljeve medijske,+ upravitelje i sve namjesnike njihove i svu zemlju kojom vladaju! 29 Neka se zemlja potrese i neka bude u teškoj boli,+ jer su se pomisli Jehovine podigle na Babilon da pretvore zemlju babilonsku u pustoš groznu, nenastanjenu!+

30 Junaci babilonski prestali su se boriti. Posjedali su u utvrdama. Usahnula je snaga njihova.+ Postali su kao žene.+ Spaljene su kuće u gradu, polomljeni su zasuni na vratima njegovim.+

31 Glasnik za glasnikom stiže, glasonoša za glasonošom stiže,+ da jave kralju babilonskom da je grad njegov osvojen sa svih strana,+ 32 gazovi zaposjednuti,+ brodovi od trske papirusove vatrom spaljeni, a ratnici smeteni.”+

33 Jer ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Kći je babilonska kao gumno.+ Vrijeme je da se izgazi. Još malo i doći će joj vrijeme žetve.”+

34 “Izjeo me Nebukadnezar, kralj babilonski,+ u pomutnju me bacio. Ostavio me kao praznu posudu. Progutao me kao zmija velika,+ napunio je trbuh svoj krasotama mojim. Kao vodom otplavio me s mjesta mojega. 35 ‘Nasilje učinjeno meni i tijelu mojemu neka dođe na Babilon!’ govorit će stanovnica Siona.+ ‘Neka krv moja dođe na stanovnike Kaldeje!’ govorit će Jeruzalem.”+

36 Zato ovako kaže Jehova: “Evo, ja ću voditi parnicu tvoju+ i osvetit ću te.+ Isušit ću more njegovo i osušit ću izvore njegove.+ 37 Babilon će biti hrpa kamenja,+ brlog šakalski,+ grozan prizor zbog kojeg će ljudi u čudu zviždati, i ostat će bez stanovnika.+ 38 Svi zajedno rikat će kao lavovi mladi. Zavijat će kao mladunčad lavlja.”

39 “Kad se zagriju, priredit ću im gozbe i opit ću ih da budu veseli,+ te će zaspati snom trajnim, iz kojeg se neće probuditi”,+ kaže Jehova. 40 “Odvest ću ih kao ovnove na klanje, kao ovnove i jarce.”+

41 “Kako li je Šešak osvojen,+ kako li je porobljena Slava sve zemlje!+ Kako li je Babilon postao grozan prizor među narodima!+ 42 More se uzdiglo nad Babilonom. Prekrilo ga je mnoštvom valova svojih.+ 43 Gradovi su njegovi grozan prizor postali, zemlja bezvodna i pustinja.+ Gradovi su njegovi kao zemlja u kojoj nitko ne živi, nitko njima ne prolazi.+ 44 Razračunat ću se s Belom+ u Babilonu, i izvući ću iz usta njegovih ono što je progutao.+ Narodi više neće hrliti k njemu.+ Past će zid babilonski.+

45 Iziđi iz njega, narode moj,+ i neka svatko spasi dušu svoju+ od usplamtjeloga gnjeva Jehovina!+ 46 Inače će srce vaše biti u strahu+ i uplašit ćete se vijesti koja će se čuti u zemlji. Jedne će godine doći vijest, a potom će i druge godine doći vijest i bit će nasilje u zemlji i doći će vladar na vladara. 47 Zato, evo, dolaze dani kad ću se razračunati s rezbarenim likovima babilonskim,+ i posramit će se sva zemlja njegova i svi pobijeni njegovi past će usred njega.+

48 Nad Babilonom će radosno klicati nebo i zemlja i sve što je u njima,+ jer sa sjevera će doći pustošitelji njegovi”,+ kaže Jehova. 49 “Babilon je Izraelce pobio,+ a pobijeni su u Babilonu i ljudi iz svega svijeta.+

50 Vi koji ste maču umaknuli, idite! Nemojte stajati!+ Premda ste daleko, sjećajte se Jehove+ i neka vam Jeruzalem bude u srcu!”+

51 “Posramljeni smo,+ jer čuli smo za sramotu.+ Poniženje je prekrilo lica naša,+ jer tuđinci su došli na sveta mjesta doma Jehovina.”+

52 “Zato, evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću se razračunati s rezbarenim likovima njegovim,+ i po svoj zemlji njegovoj stenjat će probodeni njegovi.”+

53 “Kad bi se Babilon do neba uzdigao+ i kad bi se u nepristupačnim visinama snažno utvrdio,+ ipak bi od mene došli na njega pustošitelji”,+ kaže Jehova.

54 “Slušajte! Vika je u Babilonu+ i propast velika u zemlji kaldejskoj,+ 55 jer Jehova pustoši Babilon, i prekinut će u njemu silnu buku.+ Valovi njihovi buče kao vode velike.+ Razliježe se huka njihova. 56 Jer dolazi pustošitelj na njega, na Babilon,+ i zarobljeni će biti junaci njegovi.+ Lukovi njihovi bit će polomljeni,+ jer Jehova je Bog koji plaća.+ I doista će im platiti!+ 57 Opit ću knezove njegove i mudrace njegove, upravitelje njegove i namjesnike njegove i junake njegove,+ te će zaspati snom trajnim, iz kojeg se neće probuditi”,+ kaže Kralj,+ kojemu je ime Jehova nad vojskama.+

58 Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Zid babilonski, iako širok, bit će razrušen,+ a vrata njegova, iako visoka, bit će vatrom spaljena.+ Narodi će se truditi nizašto,+ za vatru će se truditi plemena,+ ali samo će se izmoriti.”

59 Ovo je riječ koju je prorok Jeremija zapovjedio Seraji, sinu Nerije,+ sina Mahsejina,+ kad je ovaj odlazio u Babilon sa Sidkijom, kraljem Judinim, četvrte godine kraljevanja njegova, a Seraja je bio opskrbnik. 60 Jeremija je u jednu knjigu zapisao+ svu nevolju koja je trebala doći na Babilon, sve one riječi napisane protiv Babilona. 61 I Jeremija je rekao Seraji: “Kad dođeš u Babilon, kad ga budeš gledao očima svojim, pročitaj naglas sve ove riječi!+ 62 I reci: ‘Jehova, ti si govorio protiv mjesta ovoga, da ćeš ga uništiti, tako da u njemu ne bude stanovnika,+ ni ljudi ni stoke, nego će biti pustoš dovijeka.’ 63 A kad pročitaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci je u Eufrat!+ 64 I reci: ‘Ovako će potonuti Babilon i nikad se više neće podignuti, zbog nevolje koju ću dovesti na njega.+ A oni će se samo izmoriti.’”+

Dovde su riječi Jeremijine.

52 Sidkija+ je imao dvadeset i jednu godinu kad je počeo vladati+ i vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu.+ Majka se njegova zvala Hamutala,+ a bila je kći Jeremije iz Libne.+ 2 Činio je što je zlo u očima Jehovinim,+ sve kako je činio i Jojakim.+ 3 To što se dogodilo u Jeruzalemu i Judi izazvalo je gnjev Jehovin, pa ih je odbacio od lica svojega.+ A Sidkija se pobunio protiv kralja babilonskoga.+ 4 I tako je devete godine kraljevanja njegova,+ desetoga mjeseca, desetoga dana u mjesecu, došao Nebukadnezar, kralj babilonski, sa svom vojskom svojom na Jeruzalem.+ I utaborili su se pred gradom i sagradili zid opsadni oko njega.+ 5 Grad je bio pod opsadom sve do jedanaeste godine kraljevanja Sidkijina.+

6 Četvrtoga mjeseca, devetoga dana u mjesecu,+ nastala je tolika glad u gradu da nije bilo kruha za narod.*+ 7 Na koncu je neprijatelj provalio u grad,+ a svi su se ratnici dali u bijeg+ i izišli su noću iz grada na vrata između dvostrukoga zida, koji je kraj vrta kraljeva,+ a Kaldejci su bili posvuda oko grada. I krenuli su prema Arabi.+ 8 Ali vojska kaldejska krenula je u potjeru za kraljem+ i stigla je Sidkiju+ u pustoj ravnici kod Jerihona, a sva se vojska njegova razbježala od njega.+ 9 I uhvatili su kralja i odveli ga kralju babilonskom+ u Riblu+ u zemlji hamatskoj+ da mu sudi.+ 10 I pogubio je kralj babilonski sinove Sidkijine pred očima njegovim,+ a pogubio je i sve knezove Judine u Ribli.+ 11 A Sidkiju je kralj babilonski oslijepio+ i potom ga okovao u okove bakrene, odveo ga u Babilon+ i stavio ga u zatvor, gdje je ostao sve do smrti svoje.

12 Petoga mjeseca, desetoga dana u mjesecu, odnosno devetnaeste godine kraljevanja Nebukadnezara,+ kralja babilonskoga, Nebuzaradan,+ zapovjednik tjelesne straže, koji je služio kralju babilonskom, došao je u Jeruzalem. 13 I spalio je dom Jehovin,+ dvor kraljev i sve kuće u Jeruzalemu.+ Svaku kuću veliku spalio je vatrom.+ 14 I sve zidine oko Jeruzalema srušila je sva vojska kaldejska koja je došla sa zapovjednikom tjelesne straže.+

15 Neke siromahe iz naroda, ostatak naroda koji je još ostao u gradu,+ one koji su prebjegli kralju babilonskom i vješte radnike koji su preostali odveo je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, u izgnanstvo.+ 16 A neke siromahe iz zemlje ostavio je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, i odredio da rade kao vinogradari i ratari.+

17 Stupove bakrene+ u domu Jehovinu, kolica+ i more bakreno+ koje je bilo u domu Jehovinu Kaldejci su porazbijali i sav bakar odnijeli u Babilon.+ 18 Uzeli su i lonce, lopate,+ podrezivače stijenja,+ zdjele,+ čaše i sav pribor bakreni koji se koristio za službu.+ 19 I spremnike za vodu,+ pepeonike, škropionice,+ lonce, svijećnjake,+ čaše i zdjele od čistoga zlata+ i one od čistoga srebra+ uzeo je zapovjednik tjelesne straže.+ 20 Nije se mogao izvagati sav bakar+ od dva stupa,+ jednoga mora,+ dvanaest bikova+ bakrenih koji su bili ispod mora i kolica, od svih predmeta što ih je kralj Salamun bio načinio za dom Jehovin.+

21 Svaki je stup bio visok osamnaest lakata,*+ a da bi ga se obuhvatilo trebao je konop od dvanaest lakata.+ Bio je četiri prsta* debeo, a iznutra šupalj. 22 Glava* na njemu bila je bakrena,+ a visina glave bila je pet lakata.+ Oko glave bio je mrežasti oplet i šipci,+ a sve je bilo od bakra. Sve je bilo isto i na drugome stupu, i šipci.+ 23 A šipaka je unaokolo* bilo devedeset i šest. Ukupno je nad mrežastim opletom bilo stotinu šipaka unaokolo.+

24 Zapovjednik tjelesne straže uzeo je Seraju,+ glavara svećeničkoga, Sefaniju,+ drugoga svećenika, i trojicu vratara,+ 25 a iz grada je uzeo jednog dvoranina koji je nadzirao vojnike, sedam ljudi koji su imali pristup kralju,+ a koji su se zatekli u gradu, pisara vojnog zapovjednika koji je narod* pozivao u vojsku i šezdeset ljudi od naroda koji su se zatekli u gradu.+ 26 Njih je uzeo Nebuzaradan,+ zapovjednik tjelesne straže, i odveo ih kralju babilonskom u Riblu.+ 27 I pobio ih je kralj babilonski,+ pogubio ih je u Ribli,+ u zemlji hamatskoj.+ Tako je Juda otišao u izgnanstvo iz zemlje svoje.+

28 Ovo je narod što ga je Nebukadnezar odveo u izgnanstvo: sedme godine tri tisuće dvadeset i tri Judejca.*+

29 Osamnaeste godine kraljevanja Nebukadnezarova+ iz Jeruzalema su odvedene osam stotina trideset i dvije duše.

30 Dvadeset i treće godine kraljevanja Nebukadnezarova Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odveo je Judejce u izgnanstvo, sedam stotina četrdeset i pet duša.+

Odveo je ukupno četiri tisuće i šest stotina duša.

31 Trideset i sedme godine izgnanstva Jojakina,+ kralja Judina, dvanaestoga mjeseca, dvadeset i petoga dana u mjesecu, Evil-Merodak, kralj babilonski, u prvoj godini kraljevanja svojega pomilovao je+ Jojakina, kralja Judina, i izvadio ga iz zatvora. 32 Lijepo je razgovarao s njim i postavio je prijestolje njegovo tako da bude više od prijestolja drugih kraljeva koji su bili s njim u Babilonu.+ 33 I on je skinuo zatvorske haljine svoje+ i jeo je za stolom njegovim+ sve dane života svojega.+ 34 I svaki je dan od kralja babilonskoga dobivao hrane koliko mu je trebalo, sve do dana kad je umro,+ sve dane života svojega.