Tužaljke
א [alef]*
1 O, kako sjedi osamljen,+ grad nekad pun ljudi!+
Postao je kao udovica,+ a nekad je bio velik među narodima!+
Nekad kneginja među pokrajinama, na ropski rad sad ide!+
ב [bet]
2 Noću plače gorko+ i suze su mu na obrazima.+
Od svih ljubavnika njegovih+ nikoga nema da ga utješi.
ג [gimel]
3 Iselio se Juda zbog nevolje+ i robovanja teškoga.+
Među narodima sad mora živjeti.+ Mjesta za počinak ne nalazi.
Svi progonitelji njegovi hvataju ga u tjeskobi.+
ד [dalet]
4 Putevi sionski tuguju, jer nitko ne dolazi na blagdan.+
Pusta su sva vrata njegova,+ svećenici njegovi uzdišu.+
Djevojke su njegove ožalošćene, a on je pun gorčine.+
ה [he]
5 Protivnici njegovi postali su poglavari,+ neprijatelji su njegovi bezbrižni.+
Zbog mnoštva prijestupa njegovih Jehova ga je zavio u tugu,+
a djeca su mu u ropstvo otišla pred protivnikom.+
ו [vau]
6 Od kćeri sionske otišla je sva krasota njezina.+
Knezovi su njezini postali kao jeleni što paše ne nalaze,+
i nemoćno hodaju pred onim koji ih goni.+
ז [zajin]
7 U danima nevolje svoje i beskućništva naroda svojega, Jeruzalem se sjetio
svih dragocjenosti što ih je imao od davnih dana.+
Kad je narod njegov pao u ruke neprijatelju i nije imao pomoćnika,+
neprijatelji su ga vidjeli. Smijali su se propasti njegovoj.+
ח [het]
8 Teško je zgriješio Jeruzalem,+ zato je odvratan postao.+
Svi koji su ga poštovali sada ga podcjenjuju,+ jer su vidjeli golotinju njegovu.+
A i sam uzdiše+ i leđa okreće.
ט [tet]
9 Nečistoća mu je na skutima.+ Nije razmišljao o onome što ga čeka,+
i sada je strašno pao. Nema nikoga da ga utješi.+
Pogledaj, Jehova, nevolju moju,+ jer neprijatelj se uzoholio!+
י [jod]
10 Neprijatelj poseže rukom za svim dragocjenostima njegovim,+
a on gleda kako u svetište njegovo ulaze narodi,+
kojima si zapovjedio da u zajednicu naroda* tvojega ne dolaze.
כ [kaf]
11 Sav narod njegov uzdiše, traži kruha.+
Dragocjenosti svoje daju za hranu, da okrijepe dušu.+
Pogledaj, Jehova, i vidi, ništa više ne vrijedim!
ל [lamed]
12 Zar to ništa ne znači svima vama koji putem prolazite? Pogledajte i vidite!+
Ima li boli poput teške boli što je meni nanesena,+
kojom me Jehova zavio u tugu u dan usplamtjeloga gnjeva svojega?+
מ [mem]
13 S visine je poslao vatru u kosti moje+ i sve ih osvaja.
Razapeo je mrežu nogama mojim,+ okrenuo me unatrag.
Opustošio me, po cijeli dan bolujem.+
נ [nun]
14 Pomno je pazio na prijestupe moje,+ u njegovoj se ruci oni isprepliću.
Dospjeli su mi na vrat,+ snaga me ostavlja.
Jehova me predao u ruke onima na koje se ne mogu podići.+
ס [samek]
15 Sve junake moje izbacio je Jehova iz moje sredine.+
Protiv mene je skup sazvao da satre mladiće moje.+
ע [ajin]
16 Nad time plačem.+ Oko moje, oko moje suze lije,+
jer daleko je od mene tješitelj, koji bi mi dušu okrijepio.
פ [pe]
17 Sion pruža ruke,+ nema nikoga da ga utješi.+
Jehova je svima oko Jakova zapovjedio da ustanu na njega kao neprijatelji.+
Jeruzalem je među njima odvratan postao.+
צ [cade]
18 Pravedan je Jehova,+ jer sam se pobunio protiv riječi usta njegovih.+
Slušajte, svi narodi, i gledajte bol moju!
Djevojke moje i mladići moji u ropstvo su otišli.+
ק [kof]
19 Zvao sam ljubavnike svoje,+ ali oni su me prevarili.
Svećenici moji i starci moji u gradu su pomrli,+
tražeći hrane da okrijepe dušu svoju.+
ר [reš]
20 Pogledaj, Jehova, u tjeskobi sam! Utroba mi se uskomešala.+
ש [šin]
21 Ljudi čuju kako uzdišem.+ Nikoga nema da me utješi.+
Svi su neprijatelji moji čuli za nevolju moju.+ Vesele se što si ti to učinio.+
A ti ćeš učiniti da dođe dan koji si objavio,+ da i njima bude kao meni.+
ת [tau]
22 Neka sva zloća njihova dođe pred tebe, a ti ih udari,+
kao što si i mene udario zbog svih prijestupa mojih!+
א [alef]*
2 O, kako Jehova u gnjevu svojemu oblacima zastire kćer sionsku!+
S neba na zemlju+ bacio je ljepotu Izraelovu.+
U dan gnjeva svojega nije se sjećao podnožja nogu svojih.+
ב [bet]
2 Jehova je progutao prebivališta Jakovljeva, nijednome se nije smilovao.+
U bijesu svojemu razorio je utvrde+ kćeri Judine.
Bacio je na zemlju,+ oskvrnuo je kraljevstvo+ i knezove njegove.+
ג [gimel]
3 U žestini gnjeva slomio je svaki rog Izraelov.+
Povukao je desnicu svoju kad je neprijatelj napao.+
U Jakovu on gori kao oganj usplamtjeli što proždire sve uokolo.+
ד [dalet]
4 Napeo je luk svoj poput neprijatelja.+ Desnicu+ je ispružio
ה [he]
5 Jehova je postao poput neprijatelja.+ Progutao je Izraela.+
Progutao je sve utvrđene dvore njegove,+ uništio je utvrde svoje.+
U kćeri Judinoj umnožio je tugu i jauk.+
ו [vau]
6 I razvalio je sjenicu svoju+ kao da je obična sjenica u vrtu.+ Učinio je kraj blagdanu svojemu.
Jehova je na Sionu u zaborav bacio blagdan+ i dan počinka.*
U gnjevnoj osudi svojoj ne obazire se ni na kralja ni na svećenika.+
ז [zajin]
7 Jehova je odbacio žrtvenik svoj,+ s prezirom je odbacio svetište svoje.+
U ruke neprijatelju predao je zidove utvrđenih dvora njegovih.+
U domu Jehovinu pustili su glas, kao u dan blagdanski.+
ח [het]
8 Jehova je odlučio uništiti zid+ kćeri sionske.
Rastegnuo je mjerno uže.+ Uništavala je ruka njegova, nije ju ustegnuo.+
U tugu je zavio bedem i zid.+ Zajedno su pali.
ט [tet]
9 Vrata+ su njezina u zemlju utonula. Zasune je njezine uništio i porazbijao.
Kralj njezin i knezovi njezini sada su među narodima.+ Zakona nema.+
Proroci njezini više ne dobivaju viđenja od Jehove.+
י [jod]
10 Starješine kćeri sionske sjede na zemlji i šute.+
Prašinom su glavu posuli,+ kostrijet su opasali.+
Djevojke jeruzalemske oborile su glavu k zemlji.+
כ [kaf]
11 Oči su mi iznemogle od suza,+ utroba mi se uskomešala.+
Jetra mi se prosula na zemlju+ zbog propasti kćeri naroda mojega,+
jer djeca i dojenčad gube svijest na trgovima gradskim.+
ל [lamed]
12 Majkama svojim govore: “Gdje je žito i vino?”+
dok smrtno ranjeni padaju u nesvijest na trgovima gradskim,
dok polako umiru* na grudima majki svojih.
מ [mem]
13 Što da ti navedem kao primjer? S čime da te usporedim, kćeri jeruzalemska?+
S čime da te izjednačim kako bih te utješio, djevice, kćeri sionska?+
Jer propast je tvoja+ velika kao more. Tko će te izliječiti?+
נ [nun]
14 Proroci su tvoji kazivali tebi viđenja bezvrijedna i isprazna,+
nisu otkrivali prijestup tvoj — nisu spriječili da u ropstvo odeš+ —
nego su ti kazivali viđenja s objavama bezvrijednim i zavodljivim.+
ס [samek]
15 Podrugljivo ti plješću rukama svi koji putem prolaze.+
U čudu zvižde+ i odmahuju glavom+ zbog kćeri jeruzalemske, govoreći:
“Je li to grad za koji su govorili: ‘On je savršenstvo ljepote, radost svoj zemlji’?”+
פ [pe]
16 Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji.+
Zvižde u čudu i škrguću zubima.+ Govore: “Progutat ćemo ga.+
ע [ajin]
17 Jehova je izvršio ono što je naumio.+ Ispunio je riječ svoju,+
ono što je zapovjedio još davnih dana.+ Porušio je i nije imao milosti.+
Neprijatelju je dao da likuje zbog tebe.+ Uzvisio je rog protivnika tvojih.+
צ [cade]
18 Srce njihovo k Jehovi vapi,+ o, zide kćeri sionske!+
Neka suze kao potok teku danju i noću!+
Ne daj počinka osjećajima svojim, neka oko tvoje ne prestane plakati!
ק [kof]
19 Ustani! Jadikuj noću na početku straža jutarnjih!+
Izlijevaj srce+ pred licem+ Jehovinim kao vodu!
Podiži ruke k njemu+ radi duše djece svoje,
koja od gladi svijest gube na uglovima svih ulica!+
ר [reš]
20 Pogledaj, Jehova, i vidi+ onoga koga si ovako teško udario!
Je li trebalo da žene jedu plod utrobe svoje, djecu koju su zdravu rodile,+
i da u svetištu Jehovinu ubijeni budu svećenik i prorok?+
ש [šin]
21 Djeca i starci+ leže na zemlji po ulicama.+
Djevojke moje i mladići moji od mača su pali.+
Ubijao si u dan gnjeva svojega.+ Klao si,+ milosti nisi imao.+
ת [tau]
22 Kao na dan blagdana,+ sazvao si narod iz svih mjesta u kojima kao došljaci borave.
U dan srdžbe Jehovine nitko nije pobjegao niti preživio.+
Djecu koju sam zdravu rodila i odgojila neprijatelj je moj istrijebio.+
א [alef]*
3 Ja sam čovjek koji je vidio nevolju+ od pruta gnjeva njegova.
2 Mene je odveo i poslao da u tami hodam, a ne na svjetlu.+
3 I upravo na mene stalno, po cijeli dan, okreće ruku svoju.+
ב [bet]
4 Učinio je da uvene tijelo moje i koža moja,+ polomio je kosti moje.+
5 Sazidao je bedem oko mene, okružio me+ biljem otrovnim+ i nevoljom.
6 Stavio me da sjedim na mračnim mjestima+ kao oni koji su odavna mrtvi.+
ג [gimel]
7 Ogradio me zidom kamenim da ne izađem.+ Metnuo je na mene okove teške.+
8 A kad zapomažem i vapim, zaustavlja molitvu moju.+
9 Prepriječio je puteve moje kamenom klesanim.+ Zakrčio je staze moje.+
ד [dalet]
10 On mi je kao medvjed koji vreba,+ kao lav skriven u zasjedi.+
11 Smeo je puteve moje i ostavlja me kao zemlju neobrađenu. Opustošio me.+
12 Napeo je luk svoj+ i postavlja me kao metu za strijele.+
ה [he]
13 U bubrege mi je zabio strijele, sinove tobolca svojega.+
14 Postao sam podsmijeh+ svemu narodu protivničkom, rugaju mi se u pjesmama po cijeli dan.+
15 Nasitio me gorčinom,+ napojio me pelinom.+
ו [vau]
16 Pušta me da šljunkom zube lomim,+ pušta me da čučim u pepelu.+
17 Odbacuješ me, nema mira duši mojoj. Zaboravio sam što je to dobro.+
18 I govorim: “Nestalo je uzvišenosti moje i onoga čemu sam se nadao od Jehove.”+
ז [zajin]
19 Sjeti se nevolje moje i beskućništva mojega,+ pelina i bilja otrovnog!+
20 Duša će se tvoja sigurno sjetiti i prema meni se sagnuti.+
21 Na to ću podsjećati srce svoje,+ zbog toga ću spremno čekati.+
ח [het]
22 Zbog milosti*+ Jehovine nismo sasvim izginuli,+ jer milosrđa njegova nikako ne nestaje.+
23 Obnavlja se svakoga jutra.+ Vjernost je tvoja velika.+
24 “Jehova je baština moja”,+ govori duša moja, “zato ću ga spremno čekati.”+
ט [tet]
25 Dobar je Jehova prema onome tko se uzda* u njega,+ prema duši koja ga traži.+
26 Dobro je čekati,+ tiho čekati,+ spasenje od Jehove.+
27 Dobro je da čovjek nosi jaram za mladosti svoje.+
י [jod]
28 Neka sjedi u samoći i šuti,+ jer je on breme stavio na njega!+
29 Neka prigne k prahu usta svoja!+ Možda ima nade.+
30 Neka okrene obraz onome tko ga udara,+ neka se nasiti sramote!+
כ [kaf]
31 Jer Jehova ne odbacuje zauvijek.+
32 Jer ako i rastuži,+ on se i smiluje zbog velike milosti* svoje.+
33 Jer kad nanosi nevolju sinovima ljudskim ili ih rastužuje, ne raduje se tome.+
ל [lamed]
34 Kad se satiru pod nogama+ svi zatočenici zemaljski,+
35 kad se izvrće pravda čovjeku pred licem Svevišnjega,+
36 kad se čovjeku čini krivo u parnici njegovoj — Jehova to ne odobrava.+
מ [mem]
37 Tko je zapovjedio nešto što se zbilo, a da to Jehova nije zapovjedio?+
38 Iz usta Svevišnjega ne dolazi i zlo i dobro.+
39 Kako se čovjek živi može žaliti,+ kako se čovjek može žaliti zbog grijeha svojega?+
נ [nun]
40 Ispitajmo puteve svoje i istražimo ih,+ i vratimo se Jehovi!+
41 Podignimo srce svoje i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima:+
42 “Mi smo počinili prijestup i bili smo buntovni.+ A ti nisi oprostio.+
ס [samek]
43 Gnjevom si zapriječio pristup+ i progoniš nas.+ Ubijao si, milosti nisi imao.+
44 Oblacima si zapriječio pristup k sebi,+ da molitva ne prođe.+
45 Učinio si od nas smeće i otpad među narodima.”+
פ [pe]
46 Svi neprijatelji naši razjapili su usta na nas.+
47 Snašla nas je jeza i jama,+ opustošenje i propast.+
48 Potoci suza teku iz oka mojega zbog propasti kćeri naroda mojega.+
ע [ajin]
51 Oko moje nanosi bol duši mojoj+ zbog svih kćeri grada mojega.*+
צ [cade]
52 Neprijatelji me moji uporno kao pticu love,+ a bez razloga.+
53 U jami su htjeli okončati* život moj,+ kamenje su bacali na me.
54 Vode su potekle iznad glave moje.+ Rekao sam: “Poginut ću!”+
ק [kof]
55 Prizvao sam ime tvoje, o Jehova, iz jame najdublje.+
56 Ti čuješ glas moj.+ Ne zatvaraj uho kada oslobođenje tražim, kada k tebi vapim!+
57 Približio si se u dan kada sam te zvao.+ Rekao si: “Ne boj se!”+
ר [reš]
58 Ti si, Jehova, preuzeo parnice duše moje.+ Otkupio si život moj.+
59 Vidio si, Jehova, nepravdu koja mi je učinjena.+ Pribavi mi presudu pravednu!+
60 Vidio si svu osvetu njihovu, sve što protiv mene smišljaju.+
ש [sin] ili [šin]
61 Čuo si kako me sramote, Jehova, sve što protiv mene smišljaju,+
62 riječi onih koji na me ustaju+ i ono što protiv mene šapuću po cijeli dan.+
63 Pogledaj ih kad sjede i kad ustaju!+ Ja sam im pjesma.+
ת [tau]
64 Ti ćeš im, Jehova, vratiti po postupcima njihovim, po djelu ruku njihovih.+
65 Dat ćeš im srce okorjelo,+ prokletstvo svoje metnut ćeš na njih.+
66 Progonit ćeš ih u gnjevu i istrijebiti ih+ pod nebom svojim,+ Jehova.
א [alef]*
ב [bet]
2 A drage sinove Siona,+ koje se nekad sa suhim zlatom uspoređivalo,
sada se smatra tek ćupovima zemljanim, djelom ruku lončarevih!+
ג [gimel]
3 Čak i šakali dojke pružaju, doje mladunčad svoju.
Kći naroda mojega okrutna je postala,+ kao nojevi u pustinji.+
ד [dalet]
ה [he]
ו [vau]
6 Kazna za prijestup kćeri naroda mojega veća je od kazne za grijeh Sodome,+
koja je u trenu uništena bila i kojoj nijedna ruka nije pomoć pružila.+
ז [zajin]
ח [het]
8 Sada izgledaju tamnije od crnila. Ne prepoznaje ih se na ulicama.+
Koža im se za kosti prilijepila,+ kao drvo se osušila.
ט [tet]
9 Bolje su prošli oni koji su pobijeni mačem+ nego oni koje je pomorila glad,+
jer ovi polako venu od nestašice plodova s polja, kao da su mačem probodeni.
י [jod]
10 Žene, nekad samilosne, kuhale su djecu svoju.+
Njima su se hranile u vrijeme propasti kćeri naroda mojega.+
כ [kaf]
11 Jehova je iskalio srdžbu svoju,+ izlio je usplamtjeli gnjev svoj+
i raspiruje vatru na Sionu, koja proždire temelje njegove.+
ל [lamed]
12 Ni kraljevi zemaljski ni svi koji žive na zemlji* nisu vjerovali+
da će protivnik i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska.+
מ [mem]
13 Zbog grijeha proroka njegovih, prijestupa svećenika njegovih,+
usred njega se prolijevala krv pravednih.+
נ [nun]
14 Kao slijepi+ lutali su ulicama.+ Okaljali su se krvlju,+
pa nitko nije smio dodirnuti haljine njihove.+
ס [samek]
15 “Maknite se! Nečisti!”+ vikali su im. “Maknite se! Maknite se! Ne dotičite nas!”+
Jer postali su beskućnici+ i lutali unaokolo.+ Među narodima se govorilo: “Kod nas oni više ne mogu boraviti.+
פ [pe]
16 Sam ih je Jehova rasijao.+ Neće ih on više pogledati.+
Ne poštuju se više ni svećenici,+ milosti nema ni prema starcima.”+
ע [ajin]
17 Dok nas još ima, oči nas ostavljaju uzalud iščekujući pomoć.+
Gledajući u daljinu očekivali smo narod koji ne može spas donijeti.+
צ [cade]
18 Korake nam vrebaju,+ te po trgovima svojim ne možemo hodati.
Kraj nam se približio. Navršili su nam se dani, došao nam je kraj.+
ק [kof]
19 Progonitelji su naši brži bili od orlova nebeskih.+
Po gorama su nas žestoko proganjali,+ u pustinji su nas dočekivali u zasjedi.+
ר [reš]
20 Dah nosnica naših,+ pomazanik Jehovin,+ zarobljen je u velikoj jami njihovoj,+
onaj za kojega smo govorili: “U sjeni njegovoj+ živjet ćemo među narodima.”+
ש [sin]
21 Raduj se i veseli se,+ kćeri edomska,+ koja živiš u zemlji Usu!+
Doći će i do tebe čaša.+ Opit ćeš se i otkriti golotinju svoju.+
ת [tau]
22 Dovoljno si kažnjena, kćeri sionska, za krivnju svoju.+ Neće te on opet u izgnanstvo odvesti.+
Pogledao je na krivnju tvoju, kćeri edomska. Razotkrio je grijehe tvoje.+
5 Sjeti se, Jehova, što nam se dogodilo!+ Pogledaj i vidi sramotu našu!+
2 Nasljedstvo naše predano je strancima, kuće naše tuđincima.+
3 Postali smo siročad, bez oca.+ Majke su naše kao udovice.+
4 Svoju vodu pijemo za novac,+ za svoja drva moramo plaćati.
5 Progonitelji su nam za vratom.+ Iznemogli smo. Ne daju nam predahnuti.+
6 Prema Egiptu+ ruku smo pružili+ i prema Asiriji,+ da se nasitimo kruha.
7 Oci su naši zgriješili.+ Njih više nema, a mi moramo trpjeti zbog prijestupa njihovih.+
8 Sluge vladaju nad nama.+ Nikoga nema da nas iščupa iz ruke njihove.+
9 Kruh svoj donosimo izlažući dušu maču+ u pustinji.
10 Koža nam se kao peć užarila od ljute gladi.+
11 Obeščastili su žene na Sionu,+ djevice u gradovima Judinim.
12 Knezove su za ruku objesili.+ Ni lica staračka nisu poštovali.+
13 Mladići su žrvnje nosili,+ dječaci su pod teretom drva posrtali.+
14 Staraca više nema na vratima,+ mladići više ne sviraju pjesme svoje.+
15 Nestalo je radosti u srcu našemu. Plesanje se naše u tugovanje pretvorilo.+
16 Kruna je pala s glave naše.+ Teško nama, jer smo zgriješili!+
17 Zato srce naše boluje.+ Zato su nam oči potamnjele,+
18 zato što je gora sionska opustjela+ i lisice idu po njoj.+
19 Ti ćeš, Jehova, stolovati dovijeka.+ Prijestolje tvoje iz naraštaja u naraštaj stoji.+
20 Zašto da nas zaboraviš zauvijek,+ da nas ostaviš za mnoge dane?+
21 Dovedi nas natrag,+ Jehova, k sebi, i mi ćemo se rado vratiti! Daj da nam dođu novi dani, poput onih što su nekada bili!+
22 Ali ti si nas uistinu odbacio.+ Silno si se na nas razgnjevio.+
U izvorniku su poglavlja 1-4 pisana u alfabetskom akrostihu. Poglavlja 1, 2 i 4 imaju 22 retka, a svaki počinje jednim od 22 hebrejska slova, po alfabetskom redu (uz manje iznimke), dok 3. poglavlje ima 66 redaka od kojih po tri počinju istim hebrejskim slovom. Vidi bilješku za Ps 119:1.
“Zajednicu naroda” — hebrejski: kahal. Vidi bilješku za 2Mo 12:6.
Vidi bilješku za Tu 1:1.
Doslovno: “šabat”. Vidi bilješku za 2Mo 16:23.
Doslovno: “dok izlijevaju dušu”.
Vidi bilješku za Tu 1:1.
Ili: “vjerne ljubavi”. Vidi bilješku za 1Mo 19:19.
Ili: “tko u njega polaže nadu”.
Ili: “vjerne ljubavi”.
Ili: “svih gradova oko grada mojega”.
Doslovno: “U jami su ušutkali”.
Vidi bilješku za Tu 1:1.
Doslovno: “plodnome tlu”.